#plače Tumblr posts

[peterjancic]

Dvig plač funkcionarjev: težave zaradi trenutnega navdiha Goloba

Zaradi manjših popravkov so ministri prekinili obravnavo, je šefica Ukoma Petra Bezjak Cirman povedala, da vlada danes parlamentu še ni predlagala spremembe zakona o plačah funkcionarjev, s katero bi poslanci sodnikom in tožilcem že za januar dodelili začasno povišico plač za 600 evrov bruto. Takšno takojšnjo povišico je sodnikom obljubil premier Robert Golob (Gibanje Svoboda) na izrednem občnem…

[mocacheezy]

Battle of Upravna Enota Tobačna my beloathed

Zvišajte jim že te jebene plače prosim, I can't take this shit any longer

[mychlapci]

karol duchoň save me

save me

save me karol duchoň

[gasstationpopcorn]

i miss you >:(

ja samo čekam i žudim za trenutkom kad ćeš zvati da ti kažem da za tobom plače, tuguje i pati i treperi srce moje kad ti čuje glas 😔🎀

[effervescentdragon]

grief just hits different in the native language

[ashmp3]

[emocionalno-nedostupan]

Možda se vuk zaljubio u mesec pa zato svako veče plače za ljubav koju nikad nije dodirnuo…

[jokeroutsubs]

Šta bih ja [updated lyrics SERBIAN+ENGLISH]

Šta bih ja u ovoj crnoj noći bez tebe radio?

U ovom gradu nemam kuće ni adrese U ovom gradu nemam nikog koga znam U ovom gradu svakakva se čuda dese Gužva, buka, haos, a ja sasvim sam

U ovom gradu mene žene strašno vole Kažu da sam tako sladak i drag U ovom gradu ne mogu da mi odole Dok na oči mi pada mrak

A ja samo čekam i žudim Za trenutkom kad ćeš zvati Da ti kažem da za tobom plače, tuguje i pati I treperi srce moje kad ti čuje glas

Draga, šta bih ja u ovoj crnoj noći bez tebe radio?

Ovom gradu ko da nigde nema kraja Sedam dana traje ko godina U ovom gradu samo internet još spaja me Sa licem kojeg volim ja

A ja samo čekam i žudim Za trenutkom kad ćeš zvati Da ti kažem da za tobom plače, tuguje i pati I treperi srce moje kad ti čuje glas

Draga, šta bih ja u ovoj crnoj noći bez tebe radio?

Šta?!

Šta bih ja u ovoj crnoj noći bez tebe radio? --- [ENG TRANSLATION]

What would I do in this black night without you?

In this city I have no home nor address In this city I have no one I know In this city all sorts of miracles happen Crowd, noise, chaos, but I'm all alone

In this city women really love me They say I'm so cute and kind In this city they can't resist me While darkness falls over my eyes

But I'm just waiting for and craving The moment when you'll call To tell you that, because of you, my heart cries, grieves and suffers And trembles when it hears your voice

Darling, what would I do in this black night without you?

This city seems to have no end Seven days seem to last a year In this city only the internet still connects me With the face that I love

But I'm just waiting for and craving The moment when you'll call To tell you that, because of you, my heart cries, grieves and suffers And trembles when it hears your voice

Darling, what would I do in this black night without you?

What?!

What would I do in this black night without you? Translation by @moonlvster Listen to Šta bih ja on all the streaming platforms

[peterjancic]

DENARNE TEŽAVE ROBERTA GOLOBA

Vsi koalicijski partnerji, z ministrico za javno upravo vred, so gledali debelo. Za dodatek 600 evrov sodnikom ni nobene zakonske osnove.

Vinko Grenak je bil za poslanca SDS izvoljen leta 2008, 2011 in 2014, bil je notranji minister in državni sekretar na notranjem ministrstvu in v kabinetu premiera. To delo je opravljal tudi v zadnji vladi Janeza Janše. Od zamenjave vlade po aprilskih volitvah je upokojenec. Foto: DZ Robert Golob, predsednik naše vlade, osebno zagotovo nima nobenih denarnih težav. Vsa leta na čelu državnega…

[hodajuciputevimacudesa]

Autobuska stanica

Malo ko priča o periodu nakon raskida kada suze presuše. O onim danima kada više ne boli u duši i srcu ali taj bol biva zamijenjen sa prazninom koja nikako da se popuni. Rupa je iskopana i sada ne znaš na koji način da je zakopaš ponovo. Praznina ili rupa ili prazan prostor je najbolji mogući opis, bar u mom slučaju. Jer neko je tu bio, fizički i psihički i emotivno a sada ga nema. Skoro nikako. Šta sad uraditi sa tom prazninom? S tim mjestom koje je neko napustio preko noći.

Najbolji opis bi po meni garant bio situacija kada sjediš na autobuskoj stanici i čekaš prijevoz ali ne znaš u koje vrijeme dolazi autobus za tvoju željenu destinaciju. Jer ti čekaš da ti se rane zacijele. Čekaš da ti ne bude više tako pusto. Čekaš da ti ode i ostatak to malo tuge što živi u tebi. Čekaš da saznaš kuda ćeš. Tužan nisi što busa nema jer nisi ni znao u koji ćeš ući. Nisi očekivao ništa. Ali šta da radiš na autobuskoj stanici kada ne znaš gdje ti je završna odrednica a ni kako doći do kuće? Pa onda samo sjediš i čekaš. Razočaran što još uvijek nema tablice na prednjem staklu autobusa sa nazivom područja koje željno iščekuješ, ali zapravo na kraju dana ne znaš ni šta istinski želiš. Pa radi toga gledaš ostale putnike dok sjediš i razmišljaš. Pust i dosadan. Neispunjen i ogorčen. Nezadovoljan i rasterećen. Unesrećen i očajan. Na autobuskoj stanici.

Volim te a ne znam zašto. Ne želim da te ikada više vidim a svaki put kad zamaknem iza bilo kojeg ćoška razmišljam šta bi bilo kada bih tebe srela. Želim da druge gledam i sanjarim o njihovim očima ali ne mogu prestati o tebi razmišljati i sjećati se kakve su tvoje usne. Govorim kako ne volim hladne i plave oči a znam da su tvoje takve i bile su mi najdraže. Nije me briga koja će ti iduća djevojka biti a od svake druge mi se učini baš ona s kojom si prije imao nešto. Planiram svoju buduću karijeru i uvijek mi naumpadne mogućnost da jednog dana po potrebi posjetiš moju ordinaciju. Smijem se na tuđe fazone i sjećam se kako sam se smijala prije samo kada pomislim na tebe. Ne tugujem a samujem okružena ljudima. Svaki put kada odgovorim tačno na pitanje profesora sjetim se da si ti govorio kako se slabo snalazim ali dobro bubačim. Nema situacije kada se osramotim a da se ne sjetim tvojih izazivanja da sam smoto. Kada se osjećam lijepo a niko mi blizak kompliment ne udijeli sjetim se kako si ti gledao kroz mene. Čim na meni neko istakne djetinjastu stranu u glavi mi odzvanja tvoje napominjanje da život nisu leptirići i cvjetići. Ispravljam leđa i vječito se sjetim kako su postala čvršća jer tebe više nema da ih štitiš. Dani prolaze kao voda. Svaki je isti. U svakom si ti. Iako ti glas nisam čula više od mjesec dana. Zanima me šta radiš a da te vidim na ulici pobjegla bih od tebe. Svojim si strahovima obojio mene i sada ja gradom hodam kao tvoj autoportret. Na mene si prenio svako zarazno nezadovoljstvo. Otišla sam od tebe i samoj sebi razderala ranu. Odnosno ja sam samo završila ono što si ti započeo.

Dani su prazni i više nego ikad prije slijepo prolazni. Vrijeme nikad brže nije bilo. Sjećanja su mutnija nego što su ona i prije njih. U meni sunce nije zasijalo otkako se ti njime nisi ogrijao. Smijem se a plače mi se iako ni suze ne mogu pustiti. Nisu mi teška prsa ali nikad se praznije nisam osjećala. Kao da vide kroz mene. Poput stakla ili bistre, pitke vode. Stijene obrušene na pleća moja sam davno otresla sa sebe, sada samo hodam polako sa probodnom ranom. Nije mi teško ni bolno. Samo mi je svejedno i monotono. Prazno i mizerno. Šuplje mi je srce dok sjedim na autobuskoj stanici i gledam da li ti sjediš i na jednom od sjedišta.

[blackkmoonlight]

I bio je sasvim običan dan,

kada sam osvestila koliko mi značiš,

koliko mi znači sve što imamo i gradimo.

I nisam mogla da pretpostavim

da ljubav zaista može da bude ovako lepa,

da je neko spreman da voli baš onoliko koliko i ti,

da je tu,

da te drži za ruku,

da je ponosan što si njegova.

Plače sa tobom,

ali se isto toliko i smeje,

grli najsnažnije na svetu

i odmara u tišini.

Volim tebe,

volim nas

i volim sebe kakva sam pored tebe.

—

27.4.23.

[oci-moje-lepe]

I da je zadnji muškarac na svijetu!

I da imaš desetero djece s njim!

I da ga voliš najviše!

I da ti poslije kupi milion poklona!

I da se poslije milion puta izvini!

I da sto puta obeća da neće više nikad!

I da kleči, moli i plače!

Prvi put kada digne ruku na tebe, idi!

Prvi put kada te nazove glupačom, beskorisnom, nikakvom...idi!

Prvi put kada te pred djetetom ponizi, idi!

Prvi put, da drugi nema više šanse!

[pogledomdosrzi]

Šta da radim s ljubavlju

Nisam nikad nikom rekla

Pa ni sebi samoj

Naglas posebno

Ni u jastuk

Ni u zrak šapatom

Ni u vodu

Ni papiru

Ali uvijek sam htjela da budem voljena

I da povjerujem u tu ljubav

Da živim u toj ljubavi

Nije da je bilo do drugih ljudi

Određeni su bili

I više nego velikodušni u svojoj ljubavi

Pažnji

Ali ja sam imala problema

Sama sa sobom

Ja nisam znala da budem voljena

Nisam bila uvjerena u nju

I ne radi tuđina

Već radi same sebe

Ponekad mi se činilo

Kao da nisam dala pristupa

Možda nesvjesno nisam htjela ljubav

Pa nisam znala šta da radim s njom

Kao da sam na svoje srce

Stavila znak stop

Možda jer sam se grčila u strahu

Da tako voljena urpljam istu tu emociju

Moguće je da sam vjerovala

Kako sam sposobna

Pokvariti sve što mi je na drumu

Ili sam se pribojavala

Da kad jednom čitavim bićem osjetim ljubav

Drugi put osjetim

Kako iščezava

Ne samo iz mene

Već iz čitave moje okoline

Da nešto što sam jednom imala

Sutradan ne budem znala

Ni gdje je mogu pronaći

Makar kod drugih ljudi

Možda sam za samu sebe mislila

Da je ne zaslužujem

Samu sebe sam voljela tek toliko

Da funkcionišem u svojoj glavi

I s drugima u prostoriji

Tek toliko da imam ljude

S uzajamnim poštovanjem i razumijevanjem

Ali ne i da vide kako je i jedna

Zabarakadirana tvrđava

Nekada bila plačljivo more

Ili čak čitava planeta

Možda nisam htjela opet slušati ono

Previše je krhka

Slomit će je svijet

Jesu li u mene stavili sigurnost

Da će se narod na mene obrušiti

Ako pokažem imalo emocije drugima

Pa čak i sebi

S vremena na vrijeme imam osjećaj

Da bih trebala bar na sat

Postati opet ono malo dijete

Osjetljivo i razmaženo najiskrenijim namjerama

Kako bih znala da je sasvim u redu

Bit onaj kome se pomaže

I onaj koga voliš

Onaj ko plače

S kojim plačeš

Onaj koji se ruši

A ne stijena od koju se more sudara

Hoću da budem opet dijete

Koje vjeruje

Da moraš biti voljen

Da si zaslužio biti voljen

Osjetim da je nužno

Ponijeti samu sebe

Iz djetinjstva

I urazumiti je

Nikom nikad nisam rekla

Ali sam uvijek htjela

Da se nekom sklupčam u krilu

I da me zagrli snažno

Kao da ću se svakog momenta

Raspasti na komadiće

Da ne da da se raspadnem

Ili ako se to i desi

Da budem sigurna kako će pokupiti

Sve moje djeliće i ponovo sastaviti u cjelinu

Bez imalo muke

Želim da mi neko napokon poljubi ruke

Lice

Da me stavi na svoja prsa

Kako bih bila smirena tuđim srcem

Da mi kaže da će sve biti okej

Da me voli

I da napokon u to povjerujem

Da osjetim svu ljubav

Onakvu kakva stvarno i jest

Ali kad bih i imala takvu priliku

Ja bih se vjerovatno nekako

Uspjela otrgnuti

A ne znam kako

Da to ne uradim

Ne znam čime da srušim zidove oko sebe

Kako da otključam sve brave

Kad ne mogu naći ključ

Odakle da počnem

Kada prihvatim ljubav

Gdje ću je ostaviti

Mama

Znaš li možda ti

Gdje ću da posložim svu silnu ljubav

Šta se radi s ljubavlju

Kad je dobiješ

I napokon prihvatiš

Mama

Ili bilo ko

Kako ću biti voljena

Kada većinom i zaboravim

Da me ljudi vide

Odakle da krenem

Šta se radi s ljubavlju

[belog-grada-crna-princeza]

Princip ogledala.

Sve se u stvari fokusira na delove. Odrasli deo/dečji deo. Id/ego/superego. Podsvest/svest. Razum/srce. Logično/osećajno. Delove koje treba pomiriti, pronaći tu meru na vagi koja kaže da su oba tasa u balansu. Ništa nije crno/belo. Zar to onda ne znači da je sve sivo? Opet odlazite u ekstrem. Zar je važno koliko je delova u meni? Zar je važno što ih ne mogu pomiriti? Nešto je uznemirujuće kod napuklih ogledala. Odraz čine fragmenti i svi su ti, a ni jedan nije ti. Ne u potpunosti. Slažem slagalicu svakog dana najbolje što umem. Parčence u kom sam dobra, fina, mirna. Parčence u kom sam tužna, krhka, slaba. Parčence u kom sam velika, veća od svih. Parčence u kom sam tvoja. Ni jedno u kom sam svoja. Isplakala sam more prošle nedelje kad mi je osoba kojoj najviše verujem na ovom svetu rekla: bez ljubavi prema sebi tuđa ljubav nema za šta da se primi. Ali nije da ne volim sebe. Nije tako jednostavno. Kod mene, ništa nije tako jednostavno. Koju sebe da volim? Onu što je živahna, pozitivna, optimistična, jaka, nezaustavljiva? Onu što je daleka, hladna, okrutna, bezobzirna? Onu što je na podu sama i krvava i neutešna jer ne može da nađe ništa što je odvraća od te istine da je ovo.. sve? Ili onu.. onu najgoru, praznu, crnu rupu koja u sebe usisava sve pa i sebe samu? Ja nisam skup svih mojih delova, oni imaju zasebne živote, zasebne ljubavi i zasebne neprijatelje. Voliš one u kojima se pronađeš, ogledaš, u kojima se ogleda najbolje u tebi. Ali ogledala ne lažu i ništa nije crno/belo, sećaš se? Slamaš one delove u kojima vidiš najgore u sebi, ja ih sakupljam i sada su i meni i tebi šake krvave. Teram te da ih slomiš jer to je princip ogledala. Ili ćeš pokušati da ih sastaviš, ja ti neću dati, ne želim da te ranim ali ranjava te moja suština. Tvoja ljubav nema za šta da se primi. Ja nisam želela taj odgovor, želela sam da čujem: nije važno, ja volim sve tvoje delove. Nije važno što nisi cela. Ali život nije film. Ogorčena sam na psihologe, psihijatre, terapeute; oni koji misle da sve znaju i oni koji postavljaju kriterijume, nisam bolesna. Ja sam ogledalo. Bolestan svet u meni vidi sebe i ne dopada im se ono što vide, žele da me sklone, ili pak da me nauče kako da se bolje kamufliram u njima slične. Hah, ma ne treba meni kamuflaža. Vi i onako verujete u selektivne istine. Nisam ja nikoga obmanula, vi kreirate uloge i iluzije, a ja uživam u tome da ih raspršim u komadiće. Sad smo isti. Da li je to istina? Ili ona druga, koja plače sve suze koje vi niste pustili i želi da bude sunđer koji će upiti svu bol sveta tako da nikad nikog ništa ne zaboli? Ali opet sam u ekstremu. Jedan čovek me je jednom znao, bolje nego iko na ovom svetu, bolje nego ja samu sebe. I ne znam da li me je jačim žarom voleo ili mrzeo. Jer, bili smo isti. Posle tolike ljubavi i posle tolike mržnje ostaju samo sive zone. Blede kopije dubina u kojima plivam sa ajkulama jer njihovi zubi su transparentni. Čovek ti se smeje, dok u drugoj ruci drži nož. Psiholozi bi rekli da projektujem ali svi smo mi loši. Ne možeš da vidiš zlo u drugome, zlo kog nema u tebi. Samo su deca još uvek čista. Ja želim da zaštitim to parčence. Možda je ona sidro, možda je ona ono za šta nečija ljubav može da se uhvati. Nekada... Možda je ona početak moje ljubavi prema sebi.

- Katarina

[galaksija]

Ima ona jedna pesma

Gde pisah o tome

Kako me boli i koliko mi se plače

Dugo godina je prošlo,

ali osećaj me sad udara duplo jače

Šta mi se dešava,

ne umem reći,

Sem toga da se osećam teško

Kosti su mi otrovane olovom,

I ma kako bilo,

Ni jedan korak mi ne vredi

Zašto li se gubim u noći,

Gde pesma uporno bledi?

[jokeroutsubs]

[ENG SUB] Joker Out at Radio Antena (18.07.2024)

Jan, Kris, Nace and Jure were interviewed by a radio host Jaka Peterka for Radio Antena. They talked about who needs to retake their driver's license exam, Kiki, the PR genius and what it takes to cross the pond.

Transcription by a member of JokerOutSubs, translation by drumbeat and @chaosofsmarty, proofread by ‪@flowerlotus8‬, subtitles by a member of JokerOutSubs

Full Transcript below 👇

And in the studio, the boys who, in the last year, visited more countries through concerts, than I've ever been to on Google Maps. They hold the title for the most streamed song in Slovenia ever, Carpe Diem. They've sold out Stožice, this year we can see them all across Europe on their summer tour. Jan, Kris, Jure and Nace from Joker Out, Good morning!

All: Good morning!

Wait, is Bojan sick, or what's happened?

Kris: Bojan is missing, he wasn't feeling well. And we've got a concert this weekend and… So he had to…

He has to rest a bit.

Kris: Yes.

Have you brought anything?

Jure: A good mood.

Kris: A new song.

A new song, that's true, because we'll hear it later. And this time in Croatian.

A ja samo čekam i žudim

But I'm just waiting for and craving

Za trenutkom kad ćeš zvati

The moment when you'll call

Da ti kažem da za tobom plače.

To tell you that, because of you, my heart cries,

Kris: What?

tuguje i pati

grieves and suffers

We'll hear it later, we'll also find out where you'll be in the upcoming days, or on your summer European tour. And we'll also find out why and which of these boys, here in the studio, should attend a safe driving training.

We'll check. Hey I'll just start with the question, which one of you recently "enhanced their car a bit", in quotation marks, somewhere near here?

Nace: That was me.

That was you, Nace?

Nace: That was me, yes.

Really? What happened?

Nace: Someone bumped into me in a parking lot.

Really in a parking lot? Ah, okay.

Jure: No, it's understandable then.

Nace: I don't need to do a safe driving training here.

No, no, then you really don't.

Kris: Safe parking training.

Nace: Take that back.

Take it back? Alright, so be it. Hey, it's a minute past nine, Jaka Peterka with you on Antena. And the boys, who this year have concerts all over Europe, at all the biggest festivals. Joker Out, without Bojči here, because he got sick. We'll also hear your new single later, 'Šta bih ja', the boys have told me, isn't in Croatian, but in Serbian, right?

Nace: Correct.

Kris: Yes.

But first of all, a small thing, like we're used to at Antena, "Who's most likely to". Pay attention. Who's most likely to have to redo their driving licence courses?

Jure: Jan.

Jan?

Jan: I mean, Nace here has a scratch on his car, so I don't know.

Nace: I mean, yours has also undergone repairs.

Jure: Yours also isn't much better.

Who's most likely to be the most successful at their job, if Joker Out didn't exist?

Kris: Jure would be quite successful at his job as a cameraman. Of course.

What, as a cameraman?

Jure: Yeah, I was a cinematographer.

Really?

Jure: For RTV.

Ah, alright, so the rest of you…

Kris: I mean, I'd be successful, but I don't think I'd be happy.

Jan: The rest of us haven't even had jobs yet.

Okay, moving on. Who's most likely to get married first?

Jure: Bojan.

Bojan?

Jan: Bojan.

Okay. Who's most likely to arrive late to a concert or on stage?

All: Jan.

Jan? Jan!

Jan: Again, Kris was late today, almost.

They were quite on time, I've got to give them praise for that. Who's most likely to go to bed immediately after a concert?

Jure: Kris.

Jan: Kris and Nace.

Kris: Bojči.

Nace, your age is showing, right?

Nace: It would be Kris and I, we go to bed at a similar time.

Jan: Kris and Nace.

Jure: And watch a movie together, eh?

4 minutes past 9, joining me… Jan, stop turning the computer on, you won't be playing games.

Jan: We did the last time.

There's still a Slovenian band on the Antena radio, which, on the one hand, has long ceased to be just that, given that we can see them next to the biggest artists all over Europe. For example, at the recent Exit Festival they performed right before the Black Eyed Peas. Joker Out, good morning again. Now, despite the fact that you have a massive fanbase all over Europe, you still stick pretty much to the Slovene language and some Croatian or Serbian as well. How come?

Kris: Yes, we feel like working in the language that comes naturally. I mean, it just depends on how things turn out, it mostly depends on Bojči, and the language he can feel the lyrics in. At that moment, we felt like making a Serbian song on the upcoming album there will be a couple of those as well as Slovenian.

That's awesome.

Kris: So it comes naturally. In English, we've already done a few, and we will do some more.

Well, because five days ago you released a brand new single, 'Šta bih ja'.

A ja samo čekam i žudim

But I'm just waiting for and craving

Za trenutkom kad ćeš zvati

The moment when you'll call

Da ti kažem da za tobom plače.

To tell you that, because of you, my heart cries,

Yes, well, I have to say that I find it interesting that they have… Even before it was released, there were people singing it at your concerts. I mean, all over Europe, right. How come? What, you already had it on your setlist? Nace?

tuguje i pati

grieves and suffers

Nace: Probably because for the whole tour what, in March we've been playing it and that's how they would have picked it up.

Jure: And we have one great story about when…

Nace: Yeah, basically, on the first concert of this tour, right, Bojan didn't know the exact lyrics exactly yet and he gave our roadie, Kiki, the lyrics on A4 format paper, it was just…

Kris: The chorus.

Nace: The chorus, yes. And he's like, "Did you manage to hang it?" "I did, I did." And then, just like that, when Bojan comes on stage, we start the song, and the lyrics, he can't find them. "Kiki, where are the lyrics?" "What? On the monitor!" But he hung it for people to read. Not for him. And basically, the fans all thought that this was some kind of a PR stunt. That we'd done it on purpose.

That was good fun.

Nace: It turned out great. Yeah, awesome.

And then what, people have been posting it on YouTube probably.

Nace: They took pictures.

Kris: Yes, yes, yes.

Damn, that's nice. Now we can see you all over Europe until the middle of August, this Saturday in Germany, actually, at the Deichbrand festival, if I've got that right. But do you know what I was wondering about? At the moment, in fact, you're crushing it in Europe. Are you tempted to hop across the pond?

Kris: Yes.

Any plans, actually, well?

Kris: Yeah, there are no really definite plans, because it is very difficult to travel across the pond. Mostly because for one single concert you need to get a full visa for a whole year, so…

Is that so?

Kris: Yes, and it's very hard to justify the expenses. We have to give it some thought, on how to approach this, so it makes sense. But yes, we do, and we know we have some fans in New York and Toronto, so we could also play something there.

Cool. What about, let's say, our parts? Slovenia maybe? I mean, you've already been, I know, this year to Ptuj, right? But, are there more plans for this year or maybe…?

Jan: There are also plans to see you again on local stages, yes.

This year?

Jan: This year.

Jure: This year, after the release of the album.

After the release, nice. And the album's coming out…?

Jure: September, October, if all goes well.

Okay, fingers crossed. Anyway, you can hear Joker Out and 'Šta bih ja', on Antena right now. Guys, thank you for coming.

All: Thank you.

I believe we might see each other very quickly even in the prime time on Rock am Ring. Or somewhere similar. Fingers crossed, well, mostly so that… Thank you for coming, say hello to Bojči. And this is Joker Out with 'Šta bih ja'.