#javne ustanove

[adriaticpulse]

Verdi za četvrtak najavio štrajk u bolnicama i ustanovama za njegu

Spor oko kolektivnog ugovora u njemačkom javnom sektoru sve se više zaoštrava. Sindikat Verdi pozvao je na novi jednodnevni štrajk u bolnicama i ustanovama za njegu, isti će u četvrtak pogoditi bolnice, ustanove za njegu te hitne službe u cijeloj zemlji. Očekuje se da bi i München mogao biti zahvaćen ovom obustavom rada, što bi moglo dovesti do značajnih ograničenja u pružanju zdravstvene i hitne…

[radiogornjigrad]

Poezija bokeljskih Hrvata

Antologija hrvatskog pjesništva Boke od 16. do 21. stoljeća  u izdanju Javne ustanove Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore  Piše: Božidar Proročić Antologija „Poezija bokeljskih Hrvata“ (antologija hrvatskog pjesništva Boke) je novi zajednički projekat Dr Željke Lovrenčić, iz Zagreba  i Božidara Proročića iz Cetinja u kulturnom zbližavanju Hrvatske i Crne Gore koje smo uspješno…

[zagrebjavniprostor]

Foto: Nije mi se dalo ić fotkat, pa to naknadno.

Povodom novogradnje na Ksaverskoj cesti br.2

Kroz Ksaversku dolinu

Saša Šimpraga, 2021.

Postoje različite vrste dolina. Ona Ksaverska, jednostavna je potočna zaravan najšira na potezu od Gupčeve zvijezde do Mihaljevca, iako tu možda ne počinje ni prestaje. Trg koji se zove „zvijezda“ već u startu ima određenu, zavodljivu, prednost, samo ne funkcionira najbolje. S toga je mjesta jedan od mogućih pogleda na dolinu prema sjeveru kojim dominira Medvendica. Dolina je ime dobila „najprije prema kapeli, kasnije hodočasničkoj crkvi Franje Ksaverskoga na posjedu zagrebačkih jezuita“ (1).Činjenica da dolinom prolazi potok  utjecala je na vrstu i tip izgradnje, svojevremeno su to bili mlinovi, lječilište, manufakture i tvornice (od one Kallinine koja je proizvodila peći i građevinsku keramiku ostala je samo obiteljska vila, sada Veleposlanstvo Repubike Koreje)  i konačno obiteljske kuće, vile i javne ustanove. Danas kada je potok nadsvođen voda je svedena na toponim. Ulica se zove po Medveščaku, koji se nekad zvao Cirkvenik ili Crikvenica (da se ime potoka sačuva u kolektivnoj memoriji, tako bi se mogao nazvati uski prolaz koji spaja ulicu Ksaver s Radićevim šetalištem). Kako piše Snješka Knežević, „transformacija Ksaverske doline u rezidencijalni predjel bit će povezana s preuređenjem tramvajske pruge 1931., otkada dionica do Mirogoja vodi Ribnjakom i ulicom Medveščak, umjesto Bakačevom, Novom Vesi i Gupčevom zvijezdom kao od 1911.“ (2)

Podosta prije tramvaja, u atraktivnoj dolini i u neposrednoj blizini tadašnjeg grada, ljetnikovac gradi jedan od zagrebačkih biskupa. Alagovićev ljetnikovac u blizini Gupčeve zvijezde jedini je ostatak nekadašnjeg Lustgartena. U tome vrtu bio je i prvi i jedni zagrebački spomenik, bista, Franje Josipa. Baš ništa više ne podsjeća na nekadašnji vrt.

Nešto sjevernije, dolinom dominira ksaversko brdo betona, jedan od dva najveća takva primjera velikih kaskadnih zdanja u gradu. Drugi, slični, možda bolji slučaj je Kajfešov brijeg, inače izrastao na mjestu aktivnog klizišta koje je trebalo sanirati. U ksaverskoj inačici stanovanje je kvalitetno ali masovno, „elitna je tek lokacija“, a atmosfera s uskim prolazima kao u nekom hotelskom naselju u primorskom gradiću. Dolinu s druge strane ulice dijelom obrubljuje korektni sklop stambenih zgrada koje su istovremeno njen dio i granica. Ponešto su uvučene od ulice, okružuje ih zelenilo. Bilo bi šteta izgubiti ga jer i tu se vidi da smo u dolini.

Prema sjeveru smjestio se jedan od nekoliko kompleksa za javne službe. Nešto više i zapadno je vatrogasni centar (koji se razvija od 1938.), a južnije Institut za medicinska istaživanja i medicinu rada, osnovan 1947. godine, da bi koju godinu kasnije bila izgrađena glavna zgrada koja je u međuvremenu nadograđivana. Najnovija, recentno dovršena, ekstenzija je i najgora. Urbanizam je porazan, arhitektura nije uspjela, a pritom se neugledno ističe i po odnosu prema dolini čini lošu iznimku. Takvo zapunjavanje ne bi trebalo postati primjer za neke druge moguće intervencije. Ondje gdje se sve bolje, jasnije i bliže otvarao pogled na Sljeme, sada nešto smeta i remeti sklad ulice i doline. Objekt narušava povijesni kulturni krajolik. Koliko je puno razlike između one Planićeve geste u Grškovićevoj, tada Gregorijančevoj, kada isprva on, pa potom i Slavko Lowy nove kuće neposredno sjeverno i južno uz Galjufovu Zidanicu odmiču od linije ulice, linije izgradnje, kako bi sačuvali vizure na spomenik, naime Zidanicu, odnosno istovremeno otvorili pogled na dolinu iz novih kuća. Za razliku od te širine shvaćanja arhitekture, ambijenta i prostora, ovdje kuća postoji za sebe. Najgori je doživljaj iz automobila jer se vizualna prepreka stvori odjednom. Korak dalje, križanje na semaforu također je povijesna cesta. Odvesti može do baroknog perivoja koji je zadnjih desetljeća žrtva zatucanosti (proustaške ploče u vrtu) i neznanja - posve nepotrebno, križni put je dobio konfekcijsko opločenje. I jedno i drugo da se popraviti.

Natrag na raskrižju možda je najbolje noću. Vitraji crkve, grozomornog vojnoga ordinarijata, neovisno o motivu ili načinu, naznačuju svjetlost koju arhitektura i urbanizam tu nisu vidjeli. Taj noćni moment je ujedno i rijetki pristojni doživljaj čitavog zdanja koje po danu ne nudi tu sitnu distrakciju. Od tri tamošnja objekta s vjerskim predznakom, u lošoj konkurenciji najbolja je zgrada HBK, dok druge dvije, vojni ordinarijat i vatikansku nuncijaturu katakterizira izrazito neuspjela arhitektura. Sreća, i po sklad doline mali spas, privatno je dvorište nuncijature, poveći park koji djelomično blokira pogled na obje zgrade. Manje kada nema lišća pa se uzdajemo i u crnogoricu. Spomenuta zgrada HBK, najmonumentalnijih je dimenzija, a s dolinom komunicira tek simbolički. Prilazna staza koja povezuje nogostup i zdanje uopće se ne koristi. Najbolji način na koju ju je netko oživio je kada je 2015. godine u podu iscrtana LGBT duga, kao komentar na zadrte politke Crkve. Spomenuti poveći vatrogasni objekt koji je doslovno preko puta, iako bliže ulici, bitno skladnije zapunjava prostor nego to čini sjedište HBK. Skromnost je ipak vrlina.  

Korak dalje, dječji vrtić Vjeverica posve je nenametljiv i po tome sušta suprotnost prezentnosti obližnjih vjerskih struktura. Vrtić osluškuje dolinu, s njom gradi odnos, pušta je da postoji i diše. Upravo ta točke ulice atrakcija postaje na proljeće, kad pocvatu japanske trešnje koje tamo rastu gusto. Odmah poslije vrtića praznina postaje veća, prostor još blagonakloniji očuvanju doline. U prvome planu je i dalje planina čiji se brežuljci za bistrijih dana kao da mogu dotaknuti.  

Vila Okrugljak, Foto: Eduard Kastian, 1888.

Dolina i završava tu, na Mihaljevcu, odakle se putovi sjevernije granaju u dva smjera. To mjesto je i simbolički početak i kraj (tu je samoubojstvo izvršio pjesnik Branko Miljković). Prostorom dominira vila Okrugljak iz 1875., poznata i kao vila Omčikus, po prvi vlasnicima. Nekad je kuća od doline dobivala više nego danas kada pogledom na jug dobrim dijelom dominira i asfalt, a danas više dobiva dolina od pogleda na kuću i njen zeleni brijeg, jedno vrijeme poveći vinograd, sada vrt. Odande pogled prema zapadu otkriva i nekoliko gigantskih sekvoja u daljini, no to su već neka, bliska ali, druga mjesta.

_

1.      Snješka Knežević, Dio doline potoka Medveščaka, Zagreb moj grad, 69, 2018. 2.      Isto.

[prijedor24]

Posao sposobnim, a ne podobnim

Centri civilnih inicijativa organizovali su u Banjaluci potpisivanje peticije pod nazivom „Pošteni javni konkursi – jednaka šansa svakome“ koju provode u okviru kampanje „Sposobnim, a ne podobnim“. Cilj kampanje je depolitizacija i departizacija imenovanja i zapošljavanja u javnom sektoru.

Lične sposobnosti, znanje, iskustvo i integritet kandidata moraju biti presudni faktor prilikom…

[zoranphoto]

Grad Beč predstavio plan uštede energije

Austrijska prijestolnica već se tjednima intenzivno priprema za nadolazeću zimu. Na temelju opsežne analize izrađen je plan uštede zahvaljujući kojemu će sigurno moći prebroditi ovu jesen i zimu, a glavni grad Austrije namjerava uložiti dodatne napore kako bi se ostvario cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2040. i omogućio se prelazak s fosilnih goriva na alternativna rješenja.   Plan tako uključuje nastavak radova na zamjeni energetski neučinkovite javne rasvjete LED tehnologijom koji se u Beču provode već godinama. Od oko 153.000 rasvjetnih tijela već je gotovo polovica zamijenjena modernim LED svjetiljkama. U prvoj fazi modernizacije bečke javne rasvjete, koja je dovršena krajem 2020., postavljeno je 50.000 novih LED visećih svjetiljki, a sada su u tijeku radovi na modernizaciji oko 80.000 rasvjetnih tijela na stupovima. Osim toga, rasvjeta je programirana tako da se u slabije prometnim područjima nakon 22 sata smanji na 75 %, a nakon ponoći na 50 %.   Grad Beč značajne uštede postiže i takozvanim ugovaranjem energetske usluge, oblikom ulaganja koji omogućuje financiranje energetske obnove zgrada iz smanjenih troškova za energiju i namijenjen je ubrzanju ulaganja u učinkovite mjere uštede energije. Pritom stručnjak analizira stanje određenog objekta i razrađuje mjere za povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje troškova. Kako bi se otplatio trošak projekta, koriste se prihodi ostvareni od ušteda. Zahvaljujući takvim ugovorima s bečkim magistratskim odjelom za izgradnju i upravljanje zgradama (MA 34) dosad je obnovljeno više od 40 građevina, među kojima su škole, vrtići i administrativne zgrade. Time je ukupno ušteđeno približno 193.000 MWh energije, a troškovi su smanjeni za 14,7 milijuna eura. Od 2000. godine taj je model korišten i za energetsku obnovu brojnih gradskih bazena.   Osim toga, nove se obrazovne ustanove griju i hlade koristeći isključivo obnovljive izvore energije, a na njih se postavljaju i solarne elektrane.   Privatnim osobama koje žele uštedjeti na raspolaganju stoji pregledan vodič Grada s korisnim poveznicama, a navedeni su i savjetodavni centri koji nude više informacija o energetskoj učinkovitosti i mogućnostima uštede energije.   Austrijska metropola klimatsku neutralnost prije svega namjerava postići znatnim investicijama u obnovljive izvore energije, stoga do 2026. namjerava uložiti oko 6,2 milijarde eura u izgradnju odgovarajuće infrastrukture. Čak 1,2 milijarde eura bit će uloženo u ekološki prihvatljivu opskrbu energijom. Od 2000. do danas 50.000 kućanstava u Beču prestalo je koristiti plin za grijanje ili toplu vodu te je prešlo na energetski učinkovite sustave.   Za postizanje postupne neovisnosti o fosilnim gorivima ulaže se u geotermalne izvore energije, toplinske crpke i solarnu energiju. Još je 2019. u pogon puštena jedna od najsnažnijih toplinskih pumpi u srednjoj Europi koja koristeći višak topline grije oko 25.000 kućanstava. Pored bečkog pročistača vode trenutačno se gradi nova toplinska crpka. Očekuje se da će nakon završetka radova 2027. toplinskom energijom moći opskrbljivati više od 100.000 kućanstava. Beč vidi veliki potencijal u korištenju solarne energije, stoga do 2030. namjerava povećati ukupnu snagu fotonaponskih sustava sa sadašnjih 50 MWp na 800 MWp. Da bi se ostvario taj cilj, potrebno je na godišnjoj razini postaviti solarne elektrane ukupne površine koja odgovara onoj 100 nogometnih igrališta. Elektrane će se postavljati na svim javnim i gradskim zgradama te na onim površinama koje zadovoljavaju tehničke preduvjete. Eurocomm PR Read the full article

[balkanin]

Donja Austrija razmatra gašenje javne rasvjete

Donja Austrija razmatra gašenje javne rasvjete

Austrijska pokrajina Donja Austrija razmatra, zbog energetske krize, gašenje javne rasvjete na zgradama i parkinzima tokom noći. Zamjenik guvernera pokrajine Štefan Pernkopf zatražio je ukidanje nepotrebne potrošenje struje i istakao da treba razmotriti da li javne ustanove tokom noći treba da budu osvijetljene, kao i parkinzi. Smatra i da bi trebalo razmisliti o uvođenju vremenskog ograničenja…

[cgvijesti]

Ovo su neradni dani za Dan državnosti

Ovo su neradni dani za Dan državnosti

Foto: Pixabay Ministarstvo rada i socijalnog staranja saopštilo je da će neradni dani u Crnoj Gori, povodom predstojećeg Dana državnosti, biti 13. i 14. jul (srijeda i četvrtak). “Državni organi, organi lokalne samouprave, javne ustanove, javna preduzeća i drugi subjekti koji obavljaju djelatnosti od javnog interesa dužni su da u praznične dane obezbijede vršenje poslova čijim bi prekidom mogle…

[hriminal]

Je li previše nadati se da će uskoro biti uhićen i drugi poznati Mikulić, onaj na čelu državnog inspektorata?

[mentalnahigijena]

Predsjednica Kosova Vjosa Osmani izjavila je da su "Srbija i hegemonistički režim predsjednika Aleksandra Vučića glavni izvor destabilizacije u regionu".

"Nedavni napadi na javne ustanove na sjeveru zemlje srpskih kriminalnih i ilegalnih struktura, svjedoče o onome što govorimo odavno: Srbija i Vučićev hegemonistički režim glavni su izvor destabilizacije u regionu, sa ciljem poništavanja dostignuća američkih i evropskih saveznika na Kosovu i u region", navela je Osmani u objavi na Facebooku.

Istakla je da međunarodna zajednica ne smije ignorirati ono što se jasno vidi, a to je "rusko-srpska sklonost da destabilizacijom u regionu nanose štetu Evropskoj uniji i NATO-u".

"Vrijeme je da međunarodna zajednica, prije svega zemlje članice EU i NATO-a vide ovu opasnost i zaustave Vučićev režim u realizaciji svog cilja za stvaranje ‘srpskog sveta’, koji pripada logici devedesetih", istakla je u objavi Osmani, prenosi Kosovo online.

Sulmet e fundit ndaj institucioneve publike në veri të vendit nga strukturat kriminale dhe ilegale të mbështetura nga...

Objavljuje Vjosa Osmani u Subota, 25. rujna 2021. Pozvala je građane Kosova "posebno Srbe da budu ujedinjeni u odbacivanju srpskih zloslutnih scenarija" i poručila im da će "kosovske institucije i dalje biti uz njih i pružiti im podršku i sigurnost od srpskih kriminalnih i ilegalnih struktura".

[srdjl]

Lukić: Antivakseri su štetočine i ne smijemo im davati prostor za propagandu

(Intervju za portalanalitika.me objavljen 23.9.2021.)

O sve prisutnijem fenomenu agresivnih protivnika vakcinacije razgovarali smo sa srpskim pulmologom dr Srđanom Lukićem koji radi u Sloveniji, a koji je imao iskustva i sa najžešćim oponentima imunizacije 

Priča je počela u devetnaestom vijeku. U engleskom gradu Lesteru 1885. godine okupilo se čak 100 hiljada ljudi koji su protestovali protiv obavezne vakcinacije u cilju iskorjenjivanja malih boginja.

Skoro stoljeće i po kasnije, čovječanstvo je suočeno sa novom pandemijom, a tu su i oni. Protivnici vakcinacije, još odlučniji i agresivniji u zastupanju ‘stavova’.

Ovog puta, antivakserski je talas zahvatio i naše podneblje. Nije pošteđena ni Crna Gora, uprkos tome što 86 odsto preminulih od maja do danas nije bilo vakcinisano. Dok neki od najistaknutijih lidera, poput premijera, i dalje ne žele da se vakcinišu, javni funkcioneri posredstvom TV kanala šalju gotovo otvorene poruke protiv vakcinacije.

A situacija sa koronavirusom sve je gora. Broj mrtvih na dnevnom nivou uglavnom je dvocifren, bolnice sve punije, a mjesta na kojima smo se do juče vakcinisali preko noći postaju COVID centri za tretman pacijenata. Uz sve to, daleko smo od uspjeha u imunizaciji – revakcinisano je tek 35 odsto ukupne populacije. 

Otkud tolika zagriženost među antivakserima, pokušali smo da saznamo od medicinskog stručnjaka koji na onlajn medijima katkad i sam umije biti na njihovoj meti. Riječ je o srpskom pulmologu Srđanu Lukiću, koji već neko vrijeme radi u Sloveniji.

“Upravo po reakciji tih antivaksera u startu možete zaključiti da njihovi stavovi nijesu zasnovani na racionalnom razmišljanju. Kada neko nama, koji shvatamo korist i značaj vakcinacije, kaže da ne želi da se vakciniše – niko ga neće napasti, niti će eksplodirati zbog toga. Niti ćemo ih proklinjati ili psovati, već ćemo pokušati da im objasnimo ono što mi znamo, a oni očito ne. Njihova reakcija, pak, govori da reaguju jako emotivno, da su ta njihova vjerovanja duboko iracionalno usađena u njihove ličnosti. To što su oni antivakseri, dio je njih samih. I tako, kada mi promovišemo vakcinaciju, pa čak i kada ne pozivamo njih direktno da se vakcinišu, oni to shvataju personalno, kao napad na njihovu ličnost. Baš otud i takva reakcija antivaksera, s tim što moram reći da svi koji nijesu vakcinisani nijesu antivakseri. Ona tiha većina njih samo je sluđena, uplašena ili izmanipulisana onim što antivakseri promovišu non stop”, ističe on.

Brojni protivnici vakcinacije, kao što to gotovo svakodnevno sada čitamo najčešće u vijestima iz Amerike, zablude postaju svjesni onda kada je već kasno.

“Mnogi se opamete kada im umre neko blizak, a mnogi – na samrtnoj postelji. Tada ih nadvladaju emocije koje su suprotne, one tada postaju jače od onih koje ih čine antivakserima. Tada dožive prosvjetljenje. I to je jedino što ih može opametiti – dakle, emocije, a ne razum, činjenice ili argumenti. Jer, oni su tih činjenica svjesni od starta, ali su uprkos njima razvili antivaksersku ličnost”, dodaje naš sagovornik.

Postavlja se, stoga, pitanje, da li se na protivnike vakcinacije uopšte može uticati.

“Na one druge, koji su tiha većina i koji zapravo suštinski nijesu antivakseri, možemo uticati. Ako ne drugačije onda tako što ćemo svi, na čelu sa liderima u svim sferama društva, stati iza vakcinacije koja je jedna od najvećih civilizacijskih tekovina koje imamo. I naravno, tako što nećemo davati prostor antivaks štetočinama, jer kada u emisiju pozovete i pobornika i protivnika vakcinacije, vi time šaljete poruku da su to dvije jednako vrijedne pozicije, pa se i ljudi opredjeljuju prema tome ko im je simpatičniji. Antivaksersko djelovanje, prosto, nije legitimna pozicija i kao takva mora biti tretirana – kao opasna po državu i društvo”, naglašava Lukić.

Nažalost, u Crnoj Gori se dešava nešto drugačije u odnosu na to što naš sagovornik podrazumijeva pod poželjnim djelovanjem. Premijer Zdravko Krivokapić, koji i dalje ne želi da se vakciniše, prošle je sedmice vraćen sa graničnog prelaza Božaj. Istovremeno, na jednoj televizijskoj emisiji, direktorica Direktorata za predškolsko i osnovno obrazovanje u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta Slavica Ilinčić, koja je ranije ‘promovisala’ metod odbrane od koronavirusa duvanskim dimom, kazala je kako nije vakcinisana, te da joj ne pada na pamet da se bavi vakcinacijom u obrazovnim ustanovama jer je to “pitanje intime”. Problem je, međutim, u tome što su upravo obrazovne ustanove postale nova žarišta virusa.

“Javne ličnosti, logično, imaju velikog uticaja na javno mnjenje. Čak i kada se ne izjašnjavaju jasno za vakcinaciju, to je sasvim dovoljno da utiču na onu tihu većinu o kojoj sam govorio. Ti ljudi onda to shvataju kao antivaksersku poruku, uklapaju je sa onim propagandnim antivaks đubretom kojem su stalno izloženi i tako strah ovlada njihovim postupcima. Mnogi od njih možda sasvim racionalno shvataju potrebu masovne vakcinacije, ali se baš zbog pomenutog ne odlučuju na taj potez. Baš zato je bitno da poznate ličnosti, a političari na prvom mjestu, shvate da moraju aktivno da učestvuju u promociji vakcinacije u svojim državama. Ljudi su ih izabrali upravo zbog toga. A ako nijesi spobodan da zarad javnog interesa istupiš i nedvosmisleno staneš iza vakcinacije, dajući i lični primjer, onda izvini – ali nijesi ti za to mjesto na kojem se nalaziš i bolje je da se povučeš sam nego da se sramotiš”, smatra naš sagovornik.

Ne baš sjajan procenat vakcinisane populacije, a sa druge strane i alarmantne brojke novooboljelih i preminulih od posljedica koronavirusa, već neko vrijeme tjeraju na pitanje da li bi u Crnoj Gori jedini adekvatan odgovor bila obavezna vakcinacija. Ministarstvo zdravlja se proteklih dana kratko izjasnilo kako neće pribjeći tome, pa čak ni kada su u pitanju neke od najrizičnijih profesija. Da li je obaveza sada nužnost, upitali smo i Lukića. 

“Uvijek je dobro kada je moguće ustrojiti društvo tako da počiva na volji svih pojedinaca. U mnogim aspektima ne postoji jedinstvo tih pojedinaca, niti bi bilo dobro da ono postoji. Međutim, vakcinacija ne spada u jedan od tih aspekata. Podsjetiću vas, odavno imamo obaveznu vakcinaciju djece protiv mnogih bolesti. Naravno, nijesu sve bolesti jednako opasne, niti je potrebno vakcinisati se protiv svega. Nekada nije potrebno ni da svi budemo vakcinisani protiv nečega, već samo dio populacije”, podsjeća on.

Ipak, u situaciji kakvu imamo sada, Lukić nema dileme.

“Kada smo u pandemiji koja traje godinu i po, a koja će uz ovakav antivaks uticaj trajati još ko zna koliko, to govori o ozbiljnosti situacije i, bez sumnje, ide u prilog uvođenju obavezne vakcinacije. Najprije za sve medicinske i radnike drugih javnih službi koji su najizloženiji pogubnom uticaju virusa, a potom i za sve ostale, od najrizičnijih djelova populacije do onih kod kojih je taj rizik samo naizgled niži. Jer, ne treba zaboraviti da ovaj virus ubija i one najjače i najzdravije među nama”, zaključuje Lukić.

[moteltrogir]

ZA BOLJE I ZDRAVIJE DRUŠTVO KROZ OBNOVU „DJEČJEG SELA“ KOD PROMAJNE I „DJEČJEG LJEČILIŠTA“ U KRVAVICI, NJIHOVO ZADRŽAVANJE U JAVNOM (DRŽAVNOM) VLASNIŠTVU TE PONOVNU AKTIVACIJU U SLUŽBI ZDRAVLJA GRAĐANA RH!

PREDMET: OTVORENO PISMO / PRIJEDLOG ZA OBNOVU „DJEČJEG SELA“ KOD PROMAJNE I „DJEČJEG LJEČILIŠTA“ U KRVAVICI TE NJIHOVO ZADRŽAVANJE U JAVNOM (DRŽAVNOM) VLASNIŠTVU I IZVORNOJ FUNKCIJI

Dopis se upućuje:

– Vladi Republike Hrvatske, predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću

– Ministarstvu zdravstva, ministru Viliju Berošu

– Ministarstvu državne imovine, ministru Mariju Banožiću

– Ministarstvu kulture, ministrici Nini Obuljen Koržinek

– medijima

Predlagatelji : Udruga za istraživanje, promicanje i zaštitu kulturne baštine Makarskog primorja i Zabiokovlja „Kačić“  (Podgora), Udruga za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze / Projekt Motel Trogir (Zagreb, Trogir), Platforma 9,81 – Institut za istraživanja u arhitekturi (Split, Zagreb), uz stotine zainteresiranih građana, aktivista, kulturnih, zdravstvenih i drugih radnika

Zagreb, Trogir, Split, Podgora, 25. svibnja 2020.

Poštovani/a,

kako smo saznali iz medija, sredinom travnja ove godine, bivše „Dječje selo“ kod Promajne, koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, stavljeno je na prodaju. Osim toga, obližnje „Dječje lječilište“ u Krvavici, također u državnom vlasništvu i zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, također se nastoji privatizirati. Te dvije zdravstvene ustanove specijalizirane za liječenje respiratornog sustava i plućnih bolesti nebrigom su uništene, a njihovi objekti prepušteni propadanju.

Ovime predlažemo da se dva predmetna objekta zadrže u javnom (državnom) vlasništvu, obnove i ponovo aktiviraju kao sastavni i važni dio javnozdravstvene infrastrukture Republike Hrvatske.

Globalne promjene kojima svjedočimo, od kojih je samo koronavirus u kratkom vremenu prouzročio promjenu društvenih paradigmi i ponovo stavio u prvi plan vrijednosti javnog dobra, solidarnosti i zdravlja svih ljudi, ujedno su pokazale da prepuštanje zdravstva i sustava skrbi tržištu može biti pogubno za društvo. Državi i državnim institucijama, koje bi trebale služiti boljitku i zdravlju svih građana, bez obzira na socijalni status, materijalne mogućnosti, dob i drugo, trebalo bi biti u interesu da takve objekte vrate svojoj svrsi. Time bi se unaprijedila zdravstvena infrastruktura i poboljšalo zdravlje i uvjeti života građana Hrvatske. U demokratskom društvu to bi trebao biti prioritet.

Ono što možemo naučiti iz prošlosti je da su razne bakterije i virusi i ranije uzrokovali zdravstvene probleme i dovodili do povećanog mortaliteta u društvima diljem svijeta, poput ne tako davnih epidemija i pandemija španjolske gripe (1918.), ili kuge (1815.) koja je pogodila i Makarsko primorje prije samo 205 godina. Kako aktualna situacija s virusom SARS-CoV-2, pokazuje, i u budućnosti se epidemije i pandemije ne mogu isključiti, štoviše izgledne su.

Na takve izazove može odgovoriti samo dobro pripremljeno i organizirano društvo s razvijenom i održavanom javnom infrastrukturom, prvenstveno onom zdravstvenom. Upravo zbog toga, na idealnim pozicijama podno planinskog masiva Biokova, uz čist zrak, more i borovu šumu, tijekom druge polovine 20. stoljeća nastaju „Dječje lječilište u Krvavici“, sagrađeno za potrebe liječenja i rehabilitacije djece s plućnim bolestima te Specijalna bolnica za respiratorne i alergijske bolesti dječje dobi „Dječje selo“ kod Promajne, ranije djelatna kao depandansa Zagrebačke klinike za plućne bolesti. Obnova tih kvalitetnih, a u slučaju lječilišta u Krvavici arhitekta Rikarda Marasovića – vrhunskog arhitektonskog ostvarenja i važnog dijela hrvatske graditeljske baštine – doprinijela bi povećanju opsega i kapaciteta potrebnih zdravstvenih objekata, zdravlju društva, poticanju lokalnog gospodarstva, ali i kulture budući da se radi o (modernističkom) arhitektonskom sloju po kojemu je Hrvatska globalno poznata.  Sve to je upravo zadaća dobre države, odgovorne prema svojim građanima, Republike koja razmišlja progresivno, koja  gleda unaprijed, kako bi i u budućnosti bila spremna odgovoriti izazovima, poput ovog trenutnog, s kojim se bori cijelo čovječanstvo.

Sigurni smo da u institucijama Republike, i društvu općenito, ima znalaca i stručnjaka koji bi primjerice uz pomoć EU fondova, bili sposobni privesti izvornoj svrsi dva predmetna objekta. Utoliko je potrebno obrnuti praksu uništavanja i rasprodaje infrastrukture za kojom se pokazuje stvarna javna potreba, i okrenuti se stvaranju za opće dobro.

Zamislimo situaciju da je država privatizirala ili prepustila propadanju i Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju „Biokovka“ u Makarskoj. Zapitajmo se gdje bi ovih dana uz dobru liječničku i medicinsku skrb, Stožer civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije, premjestio korisnike Doma za starije i nemoćne osobe Split, s ciljem zaštite njihova zdravlja od virusa? Upravo nam je ovaj recentni primjer pokazao koliko je važno očuvanje javnozdravstvene infrastrukture i stručnog kadra ukoliko želimo imati zdravo društvo i dobru zdravstvenu skrb, što se pak odražava na društvo u cjelini.

Navedene argumente u prilog javne reaktivacije dvije predmetne ustanove u službi zdravlja, ovom inicijativom podržava niz osoba iz kulturne javnosti, uključujući liječnike, pa i aktiviste koji se već duži niz godina bave pitanjima očuvanja modernističke arhitekture druge polovine 20. stoljeća, kao i javnog prostora te javnih servisa.

Naime, Dječje lječilište u Krvavici, arhitekta Rikarda Marasovića jedno je od najboljih arhitektonskih ostvarenja na našim prostorima, izgrađeno početkom 1960-ih. Dugo vremena lječilište je bilo strogo kontrolirano od strane vojske i jedno vrijeme nedostupno za mještane i turiste Krvavice. Slijedom toga, bilo je skriveno i van fokusa arhitektonskog interesa. Bilo bi šteta privatizirati ga, što najvjerojatnije znači i dati mu posve drugu funkciju od one zdravstvene, i time (još jednom) izgubiti taj arhitektonski biser, koji je naporima brojnih stručnjaka, aktivista, entuzijasta i konačno državnih institucija nedavno prepoznat i zaštićen kao pojedinačno nepokretno kulturno dobro Republike Hrvatske. Upravo zadržavanje tj. obnova incijalne zdravstvene funkcije najbolji je, i po društvo najkorisniji, način očuvanja objekta sa statusom spomenika.

Potaknuti aktualnom globalnom zdravstvenom krizom te podržani od strane široke grupe građana, organizacija i stručnjaka različitih profila, tražimo od Vlade RH da odustane od namjere prodaje Dječjeg lječilišta u Krvavici, te da se ono obnovi kroz privođenje objekta njegovoj originalnoj svrsi – liječenju respiratornih bolesti djece i odraslih. Također, tražimo da se još jednom razmotri prodaja Dječjeg sela kod Promajne, koje je već službenim kanalima/glasilima ponuđeno kupcima. Mišljenja smo da prodajom lječilišta specijaliziranih upravo za respiratorne bolesti (!), Vlada čini nepopravljivu grešku. Prodajom navedenih objekata, ide se u smjeru izgubljenih mogućnosti za unapređenje zdravlja građana Republike Hrvatske, a time i društva kao takvog. Aktualna kriza najbolji je smjerokaz nužnosti podizanja, a ne smanjivanja, javnozdravstvenog standarda RH.

Kao inicijatori ove peticije, dolje potpisani arhitekti, aktivisti, kulturni djelatnici, spremni smo uključiti se i pomoći oko razvoja projekta revitalizacije predmetnih objekata, okupljanja lokalne i profesionalne zajednice te osmišljavanja dodatne javne funkcije, naročito zaštićenog Dječjeg lječilišta u Krvavici. Naime, ovaj prijedlog nikako ne znači stopiranje razvoja niti slabljenje gospodarskih mogućnosti dvaju lokaliteta. Upravo suprotno, naša je namjera aktivno se uključiti u promišljanje i oblikovanje budućnosti ovih lječilišta na dobrobit lokalne zajednice i šire javnosti.

S poštovanjem,

Udruga Kačić Antonia Vodanović predsjednica

Slobodne veze/ Projekt Motel Trogir Nataša Bodrožić + Lidija Butković Mićin, Saša Šimpraga predsjednica

Platforma 9,81 Miranda Veljačić predsjednica

LISTA POTPISNIKA U TRENUTKU OBJAVE PISMA> POTPISNICI-INICIJATIVE

Ukoliko želite podržati ovu inicijativu, kontaktirajte nas putem maila slobodne.veze@gmail.com ili Facebook stranice projekta MOTEL TROGIR: https://www.facebook.com/Motel-Trogir-599623473432948/

[radiogornjigrad]

Petar Bujas: Javni a ne privatni interes ili povratak kina Europa gtadu

Petar Bujas: Javni a ne privatni interes ili povratak kina Europa gtadu

Petar Bujas ravnatelj je Kulturno-informativnog centra (KIC), javne ustanove koja djeluje u sklopu Grada Zagreba. KIC se prošlog tjedna našao u središtu pozornosti nakon što je gradonačelnik Milan Bandić prostor Kina Europa, koji je gotovo godinu dana bio prazan nakon što su upravljanje njime izgubili tvrtka Borisa T. Matića i Zagreb film festival, predao na korištenje toj ustanovi.

Piše: Goran…

[prijedor24]

Oskudno odjeveni van institucija

Zbog visokih temperatura mnogi građani prilikom obavljanja obaveza po gradu oskudnije se oblače, međutim ukoliko im zatreba neki dokument, to može biti problem, jer se već desilo ovih dana da budu vraćeni zbog sandala ili šortseva sa ulaznih vrata institucija.

Zbog šortseva, mini suknje ili papuča dosta građana bude vraćeno jer javne institucije uglavnom imaju propisan kodeks oblačenja.

Banjaluč…