#svetost

[trojerucica-blr]

Vaša poruka za kraj?

ERIĆ: Danas je hermetički zatvoren politički akvarijum. Političke stranke su se slile u samo jednu stranku, izdajničku i interesnu. Nasuprot njih su ostali samo građani. Danas je na snazi diktatura jednopartijskog sistema. Sve je politički obesmišljeno.

Gde je kraj našem nemoralu, poniženjima, našem strahu, granici ljudskog dostojanstva, robovskom služenju? Danas moramo ponovo da prolazimo kroz maltretiranje izgubljenog Ivice, koji više ne zna kuda udara i kakve sve budalaštine izgovara ili peva. Moramo da slušamo lukave podlosti i obmane, njegovog veličanstva i kulta ličnosti, Vučića. Tog eksplozivnog i sujetnog čoveka, nedokazanog radnika, intelektualca, radikala, skrnavitelja prijateljstva, izdajnika, lažnog reformatora, jer gotovo svi mediji i novinari puze pred njim!?

Koliko još dugo možemo da izdržimo? Čovek bez posla je ucenjen ili mrtav čovek?! Da li narod treba više da glasa za njih? Da li će emigranti – glasači iz Srpskih krajina, Bosne, Crne Gore, Makedonije početi razmišljati i shvatiti da su ih današnje vođe, naterale u rat, dovele u očajnu situaciju, bedu, da političari to rade samo za svoje lične interese?

Aleksandar Vučić je medijski fašista * Gradonačelnika Beograda neće birati Beograđani nego strani faktori koji upravljaju Srbijom preko Vučićevog režima i opozicije * Borba vukova u Srpskoj naprednoj stranci se zahuktava i mnogi Vučićevi saradnici će biti pojedeni * Srbija nikada nije imala goru vlast od ove Vučićeve koju čine njegovi kumovi, njegova rodbina, njegove sluge i njegovi kmetovi iz unutrašnjosti koji su preleteli u SNS isključivo zarad pljačke a ne zbog nekakve ideologije koja ne postoji u Vučićevoj partiji koja odavno liči na dobro organizovan mafijaški klan... drz` se kursora,a ne SLEPE NACIONALISTICKE MRZNJE USMJERENE KA IRACIONALNOM USTASTVU ZDS

#dasezna = LGBT

Vilibard Erić ,Njegova Svetost Patrijarh Pavle je bio OBIČAN SMRTNIK IDIOT tj.GREŠNIK po sopstvenom priznanju i ispovjesti PRIJE NO ŠTO SE UZNIO KAO SVJETOST I KASNIJE VAZNIO NA NEBESA!!!Bio je duhovnik PEDERA TADIĆA

Poseljačeni ljudi nemogu nikad biti GOSPODA - OSVJEDOČENO!NITI PROSTA LJAXE DEMAGOGIJA!!!

Vama i vašim pristalicama kad se ČOVJEK i ukloni sa puta i da preimućstvo VI NAPADATE I MENJATE TEZE I SINTEZE iz čiste obijesti,zavisti i slepe mržnje !

1 JEDINI I UNIKATNI PAVLE PATRIJARH DUSA NIJE BIO SAVRSEN COVJEK,ALI JE BIO NAJBOLJI DUHOVNIK BEZVRIJEMENI OBOGALJENE SRBIJE, KOJA JE SADA SATANISTICKA U TOTALU SPC EKVIVALENTNO SA SNS LOGOTIPOM HODAJUCEG ANTIHRISTA BILMEZA AVucica PROARAPINA I ARNAUTA UTEMELJENOG IZ RADIKALA U NOVI TESTAMENT RADIKALNOG ISLAMISTE IZ PUKOG KORISTOLJUBLJA I SLEPOG PODANISTA SATANIZMU.SVE STO JE SATANSKO NIJE MU STRANO U TIJELU HEDONE BEZ TRUNKE OBZIRA,MORALA I SAVJESTI.DRIPAC UOKVIRENO U IZDANJU DRONJKA.

[radiogornjigrad]

Tomislav Ribić: NORHAUZ

fotografija boris štajduhar NORHAUZ vidim te vu nekšnom tvojemu vesmiru kak vu zahajanju z barokne slike vu morju svetla gipkega koraka polehko se pomikaš, curi noč z škarnicla našeg malega Boga šumiju kreluti ajngela parafinske solze na obrazu dajeju ti nekšnu neodrejenu svetost kaštiga si mojih senj odhajaš, vidim vusnice ti se premikavleju čutim da mi hočeš nekaj reči se mi zgledi nekak…

[alive22]

ODABRATI NASLOV JE KAO SMISLITI OPIS ISPOD SELFIJA - BANALNO

u nekim postavkama je da pogled na bilo sta unazad iz buducnosti izgleda jadno na neki nacin, najvise zbog - joj kak tad nismo bolje procitali ovo ono ovog onog bolje iskoristili situaciju ovu onu jao kako smo bili zamućeni

no isto tako radi necega je jako bitno pojedine momente i ere zabiljeziti dostojno jer se stvari toliko mijenjaju - a bitno je i uci u kozu nekog trenutka - jer tko zna kad ces imat "privilegiju" konstalacija svega i svacega da se opet tak mozes osjecat. treba skuzit sto je postavljeno gdje i korelacije udaljenosti pratiti s promjenama u ponasanju

uspjesno smo u ovom trenutku pisanja u onom nekom mindsetu gdje gledamo na odvijanja stvari sa zakljuckom - magija je real shit ;

• magija kao zamagljivanje necije percepcije pretjeranoj izlozenosti jednoteistim

• plus na to magija type imam zelju vec dugo i ona je sve blize i blize ispunjenju - jedan dio cilja osjecamo, dodirujemo, formiramo

• plus magija koju nam mozak radi ako odredenog izvodaca / pjesmu pustimo nakon / usred odredene situacije i to deff jasno opipljivo poboljsava iskustvo (ova magija je vec rubno negdje da je tesko razaznajemo od ludosti i psihickih bolesti, tanka granica )

• plus magija sitnih rituala koje sami imamo sa sobom kako bi boostali pogled stav ton i prezentaciju koja uskoro slijedi

• plus magija seciranja svake situacije na multidimenzionalne cimbenike i fokusiranje/reagiranje na pojedini/e

svaka era ima svoja sveta mjesta

manje vise sveta, "ritualne" pokrete koji se ponavljaju u njima na nama svojstven nacin

hod, okret, cekanje, prckanje po mobitelu ili sto vec nosimo

uzmimo da je to ples

na svetim mjestima svi ljudi nisu vise ljudi vec kotacici velike masine koji cine tu masinu i svetost slabijom ili jacom

utjecajem na te ljude mjenjamo njihov kolektivni "ples", njihovim kolektivnim plesom naš ples

na naš ples dodajemo magije

na sve to dodajmo " ide mi na kurac formalno i ustogljeno "

- imamo problem

- imamo mnogo pričica za pohraniti

- za shvatiti razinu " bitnosti " pričica poterbno je razumjeti korelacije, udaljenosti, magije

- sve pričice i bitnost su jednake svakom drugom covjeku i predmetu koj postoji, dodatnu vrijednost dajemo sami (ovisi koliko "samih" i koji su to "sami" :) nakon korištenja/interakcije :)

introverti i ekstroverti, sto zracis to privlacis, svi su ti prijatelji ako dublje pogledamo i svi su ti neprijatelji ako dublje pogledamo -

sve moguce retorike fraze teorije fukncioniranja i postavljanja pojedinca u zajednici

- sve to skupa nestaje kada počne ples i priča ; pravila se stvaraju po putu, riječi rečenice kao mali putokazi, artificial rubovi autoputa artificial zaobilaznice i artificial sporedni poljski putevi, artificial stare ceste

podsvijest ne mozemo prevariti, nju formirati kako zelimo tezi je posao od ikakvog treniranja icega drugoga, ona tako bezobrazno pokazuje ono sto jesmo

sve drugo istrenirano moze donositi momentalne pobjede, pobjede na intervale koje zacrtamo kao bitne

vecina ljudi ne vidi podsvijest, gleda sve ovo ostalo sto je nezahvalno te ceka rezultate

nezahvalno je cijelo svoje bice prezentirati licem koje smo dobili, mazati lice kremama da je kao bebina guza, pronaci mu adekvatnu fruzuru, baciti (pravi lijepi) osmjeh u pravom trenutku

nezahvalno je kontrolirat pokrete tijela te boju tona pri prezentaciji ideje teorije

nezahvalno je formirati lijepe smislene recenice u ovoj ekonomiji

[totalldonbosko]

[my-hecatomb-for-strength]

O ČEMU JE GOVORIO RUMI?

Sufijska poezija je uglavnom pogrešno shvaćena od strane moderne pop kulture.

Žao mi je što vam ovo kvarim, ali kada čitate poeziju Dželaluddina Rumija ili pjesme bilo koje druge sufijske ličnosti, vino nije doslovno vino, a Lejla zapravo nije žena. Prilično je depresivna spoznaja svjedočiti kako velike sufije poput Rumija postaju svedeni na pijance koji buncaju o svojim trenutnim ljubavnim partnerima ili ne mogu preboljeti gubitak svojih prošlih. Upravo je to učinilo zlonamjerno prisvajanje sufijske poezije o ljubavi od strane moderne pop kulture.

Razlog zašto toliko volimo poeziju je taj što je to mjesto gdje puštamo mašti da uzleti. Najbolji pjesnici su oni s kojima se većina ljudi na neki način može poistovjetiti. Pjesme koje govore o univerzalnim značenjima mogu biti fleksibilne u primjeni na različite kontekste, postajući tako mjesto utjehe za čitatelje. Međutim, ta aktivnost postaje neiskrena kada se pjesnikom i kontekstom u kojem je pisao manipulira kako bi odgovarao vlastitim projekcijama. Na primjer, Rumijeva poezija se može sažeti u jedan red koji je zabilježen u predislamskoj poeziji: “Uistinu, sve osim Boga je laž.” No, čini se da se danas Rumijevi citati navode u kontekstu: “Uistinu, sve osim moje djevojke ili dečka, uključujući i Boga, je laž.”

Zloupotreba sufijske poezije simptomatična je za kombinaciju materijalizma i samoduhovnosti u modernoj kulturi. Tema koja se provlači kroz New Age pokret je o doživljaju “Ja” jer je to način da se doživi “Bog” ili “Boginja” u sebi. Kao što je primijetio Peter Pels u svom članku iz 1998. “Religija, konzumerizam i modernost New Agea”, New age naglasak na samoduhovnosti ukorijenjen je u okultizmu s kraja 19. ili početkom 20. stoljeća.

To je detradicionalizirani oblik vjere koji internalizira religioznost, pretvarajući oslanjanje pojedinca na “unutarnje glasove”, a zauzvrat odbacuje bilo kakav vanjski autoritet. Jastvo vlada na mjestu svega što je izvan njega. Stoga je ironično da se religiozni sufijski simbolizam, koji je korišten za izražavanje uništenja Jastva u prisutnosti Božanskog, sada koristi za izražavanje ushićenja Jastva u prisutnosti drugoga.

Kao što su upozoravali mnogi sufijski pjesnici i evlije, njihova poezija počinje na metaforičkoj razini kako bi ukazala na doslovna značenja koja nisu ono što prvo padne na pamet, a koja se sve vrte oko Božanskog.

Štovanjem Jastva, New Age pokret je potaknuo oblik neopaganizma, koji preživljava prisvajanjem i konzumiranjem religijske simbolike. S obzirom na individualnu prirodu procesa potrošnje, konačna značenja namijenjena religijskim simbolima razmjenjuju se za relativna iskustva samoobožavanja, što ironično čini simbole u konačnici besmislenim.

Štoviše, s obzirom na tandemski razvoj pokreta New Agea u popularnoj kulturi uz popularnu religiju, može se očekivati ​​da će popularna zloupotreba religijskog simbolizma imati utjecaja na religiju. Kako se religiozni simboli predstavljaju izvan konteksta u kojem su stvoreni da služe, oni počinju gubiti svoje značenje za religiozno na podmukao način koji desakralizira Sveto i daje svetost svjetovnom.

Protuprisvajanje sufijske poezije može se smatrati rezultatom nepoznavanja načina na koji su sufije davale svoje naznake. Na primjer, opijenost vinom odnosi se na gubitak osjećaja racionalnog sebe u moru Božanske ljubavi. Krčma (mejhana) je iskustvo preplavljenosti okruženosti Božanskom prisutnošću. Lejla je arapsko žensko ime koje se lingvistički odnosi na najmračniju noć u mjesecu, a u sufijskoj poeziji se odnosi na skriveno područje koje se krije iza vanjskih pojava ovoga svijeta.

Sufijski stih poezije koji govori o opijanju od jednog gutljaja vina posluženog u krčmi prije nego što se Lejla pojavi gola, ne govori o opijanju i gubitku razuma od ljubavi prema ženi pred zadovoljavanje požudne želje za njom.

Obilna upotreba metafora i raznih retoričkih sredstava u sufijskoj poeziji polarizirala je muslimanske teologe od početka. Neke od njihovih izjava doslovno uzete u izravnoj su suprotnosti s osnovnim temeljnim vjerovanjima i praksama u islamu. Ova polarizacija bila je pogoršana sufijskim simbolizmom koji bi neizbježno vodio do pogrešnih tumačenja ako netko nije bio upoznat s njom.

Vino, krčma i Lejla su među simbolima koji se ponavljaju i koji se u popularnoj kulturi prvo razumiju na doslovnoj razini prije nego što se shvate kao metafore. Međutim, kao što su upozoravali mnogi sufijski pjesnici i evlije, njihova poezija počinje na metaforičkoj razini kako bi ukazivala na doslovna značenja koja nisu ono što prvo padne na pamet, a koja se sve vrte oko Božanskog. Zanimljivo je primijetiti da su iz straha od zloupotrebe njihovih simbola razni sufijski autori upozoravali da ne čitaju njihova djela bez vodstva učitelja.

Nije neuobičajeno pronaći u sufijskoj tradiciji fraze poput: “Mi smo narod metafora, a ne doslovnosti” i “Metafore su za nas ono što je doslovnost za druge”. Iz tog razloga El-Gazali (1056-1111) je rekao da niko nije pokušao objasniti suštinu onoga o čemu sufije govore osim da su upali u eksplicitnu pogrešku. Također je rekao: “Znajte da su čuda srca izvan osjetilnog iskustva.”

Stoga, ako neko želi bolje razumjeti ono o čemu su Rumi i drugi sufijski pjesnici govorili, mora prestati sa vlastitim materijalnom i svjetovnom projekcijama i staviti takvu poeziju u njezin pravi metafizički kontekst.

U kulturi materijalizma i iluzornih pojava, djela Rumija i drugih sufijskih pjesnika služe kao pokazatelji da postoji nešto više od onoga što doživljavamo svojim osjetilima. Njihova poezija nije bila o bijegu putem opijenosti ili gubitka samosvijesti radi drugog materijalnog bića. Umjesto toga, njihova je poruka trebala poslužiti kao podsjetnici o Bezobličnom Biću po kojemu nastaju svi oblici.

Kada Rumi govori o ljubavi ljubavnika, misli se ne samo na ljubav koju dijele jedno s drugim, već i na ljubav koju oboje dijele prema Biću koje nadilazi njihova bića. U tome se ljubavnici ujedinjuju jer dijele zajedničku želju da nadiđu međusobni osjećaj Sebe i samoobožavanja. Ako se to ne cijeni, dubina Rumijevih riječi neće biti spoznata, kako bi trebala, i riskiramo potpuni gubitak njihovog značaja.

Muhammed Gilan

[forrestdumb]

Dođi s licem koje je nosilo svjetlost

Dođi prije nego postanem alkoholičar

Dođi jer pripremam nove laži

Dođi da vidiš kako sam se promijenio

Dođi, kažem ti, s licem koje sam poznavao

Dođi jer još uvijek kujem planove

od kojih je lako odustati.

Imam nove podvale i zablude.

U posljednje vrijeme

čitao sam svete knjige.

Ljudi koje sam nekada znao

užasnuti sjede

u neotplaćenim stanovima

i krive jedni druge za odlaganje života

ali više se ne zaljubljuju.

Dođi jer to je sve što ću očekivati

želim te voljeti i napustiti prije nego me prezreš

u svima koje još stigneš ljubiti.

Dođi da vidiš kako sve uvijek ostaje isto

kako pijem i plešem s nepoznatim ljudima.

Otići ću dok ti to još bude važno

jer treba sačuvati svetost ljubavi

a takve stvari možemo jedino sami.

Noćas nitko ne zove, Marko Tomaš

[trivalya]

ugledah nešto lijepo i dalje sama lutam sopstveni me đavoli tjeraju iz vrtova odabranih čudni stranci, puni jada i instinktivne borbenosti bez bolesti, kajanja i straha od opasnosti prate me čeznući za svijetlom zemljom sami u gomili, banalizovani bezvlašćem i trgnuti sa lanca obmanjuju me povremeno i čine da ponovo kročim pogrešno smrt je grijeh i najveći slad svetost i amanet onih davno prije nas iz mene i sviju njih će postati djeca zla i ona koja će biti drakonski proždrta od zlih naš vladar ne posjeduje skrupule šta dvoji bijelo od crvena, kad oba nose breme isto teška? na megdanu dokazuju suprotnosti znajući da je svaka istina jezivija od straha i svake njene mračne vizije iz zemlje klija đavolje sjeme on je u korijenima a u korijenima je bit

[mona22]

  Put do ljubavi je dobro izgažen, ali nikad ravan. Ipak put do tvoje duše bio je zatrpan slomljenim srcima i odbačenom odećom.   Ali eto tebe, ubeđen da je sve samo igra, uživao si u onima koji su se usudili da probaju ambroziju ravno sa tvojih usana.   Tog leta je postojalo nešto u vezi sa iskušenjem i visokim ulozima što te je činilo vrednog rizika.   A ovde, u meni, u paklu, na ivici svega onoga čime moji demoni mogu da me okruže, stajala sam u senci tvojih krila. Srešcemo se na pola puta i kleknuću u sjaju tvog oreola.   Ljubiš me širom otvorenih usta, kao da se ne plašis da progutaš dobro poznati otrov. Osećaš ukus dobrog i lošeg u meni i želiš oba. To je tvoja svetost koja pleše sa mojim demonima.   Prepoznajem te iz svoje sudbine, tvoje prisustvo lebdi u suštini mog bića. Čekaću te, kao što đavo čeka anđela da padne, čekaću te, dok nam se zvezde ne poklope.

[u-zagrljaju-nade]

Kad bih bio dostojan

dodirnuti skute Tvoje haljine možda bi moja duša bila spremna za susret s Tobom,

možda bih osjetio prvotnu svetost koju sam izgubio tražeći sebe,

možda bih osjetio puninu Ljubavi za kojom godinama čeznem, a ništa ju nije moglo nadomjestiti,

možda bih imao snage priznati grijehe kojih se sramim, za kojima sam čeznuo isprazno tražeći užitak,

možda bih imao snage podići pogled i reći: "Oprosti mi, moj Isuse!",

možda bih mogao osjetiti kako Tvoja milost ispunja sve moje praznine,

možda bi osjetio moju bol i rekao mi: "Ti znaš da te ljubim."

fra Zvonko Benković

[prosaperpedem]

Mondo meraviglioso

Bello, o che bello vivere.

Belo. Beskrajno prozračno bespuće beline i u njemu levitiram s tobom. Vibracije naših duša razlivaju se u romantično bledoplavkaste paučinaste dodire kojima nam se dodiruju srca. U ovome divnom svetu nema ničega sem pesme naših duhova. O che bella melodia, o che bel canto. Moja je melanholija zašivena šavovima tvoje euforije i jedino tako imamo smisla. Ti nisi moj svet i ja nisam tvoj. Ipak, nešto sveto jeste u nama kada smo jedno - svetost i svetlost belog univerzuma koji je sadržan u jednom momentu svih naših trenutaka. Alef. Ti si ja i ja sam ti - jedno smo drugome bit. Ishodišna i završna tačka postojanja. Svetkujmo monumentalni monoteizam sveta kojeg živimo sami. Maestro della vita, mostrami dove sono. Jedino ti to umeš. Jedino ja isto mogu uraditi za tebe. Qualcosa per qualcosa, o che bel parto, o che bell' morte. Belo, miriše na pamuk i na rum, o che bello. Naša je pesma himna ovog sveta i sveta pesma kosmosa u kojemu ne postoji mrak. Samo belo, samo ti, i samo ja.

I samo bello; o che bello!

[mentalnahigijena]

Sprovođenje istrage na crnogorski način U Crnu Goru je ušao Prvoslav Perić, ali ne i Porfirije SDT i Uprava policije tvrde da srpski patrijarh Porfirije 3. avgusta prošle godine nije bio u helikopteru MUP-a Srbije koji je sletio u Podgoricu zbog potpisivanja Temeljnog ugovora Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu koju je 4. avgusta prošle godine podnio vještak za elektroniku, telekomunikacije i vazduhoplovstvo Predrag Boljević protiv premijera Dritana Abazovića, visokih policijskih funkcionera, rukovodioca Kontrole letjenja Srbije i Crne Gore, kao i zapošljenih u kontroli leta u Podgorici i Aerodromima Crne Gore, jer su 3. avgusta, kako se navodi u prijavi, omogućili većem broju stranih državljana da sa državnim vazduhoplovom Srbije neovlašćeno uđu na tertitoriju Crne Gore, bez prethodno pribavljene saglasnosti i znanja Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva odbrane Crne Gore, saznaje M portal. Odbacivanje krivične prijave samo po sebi ne bi bilo preveliki problem da SDT u obrazloženju ne konstatuje da jedna ista osoba jeste ušla u Crnu Goru i nije ušla u Crnu Goru. Naime, SDT konstatuje da je u službenoj zabilješci Uprave policije navedeno da je 3. avgusta prošle godine u 9 sati i 5 minuta "sletio helikopter MUP-a Srbije iz kog su izašli putnici Perić Prvoslav i Sladojević Rade, nosioci diplomatskih pasoša Republike Srbije...", a nakon toga da "nasuprot navodima krivične prijave, u navedenom vazduhoplovu, nisu se nalazili Njegova Svetost Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački, Patrijarh srpski gospodin Porfirije i apostolski administrator Đakovačke eparhije...". Ako mantija i krst nijesu bili dovoljni Specijalnom državnom tužilaštvu i Upravi policije da utvrde da je Prvoslav Perić zapravo samo svjetovno ime srpskog patrijarha Porfirija, bilo je dovoljno da "istragu" prošire na prostu upotrebu Google-a, tu bi im čak i nepouzdana Wikipedia (da ne govorimo o mnogo pouzdanijim bezbrojnim crkvenim sajtovima) potvrdila da su Prvoslav i Porfirije ista osoba. Ovim su SDT i Uprava policije doveli u pitanje validnost Temeljnog ugovora koji su Porfirije i odlazeći premijer Dritan Abazović potpisali 3. avgusta 2022. godine. Jer, ako Porfirije nije potpisao, ko je? Potpis svjetovnog lica Prvoslava Perića ne znači ništa ni za Crkvu Srbije ni za državu Crnu Goru.

[radiogornjigrad]

Elis Bektaš: Tibetanska knjiga mrtvih

Tibetanska knjiga mrtvih . svoje najbolje pjesme raskomadam sjekirom da njima orlove nahranim jer svetost se mora na nebu sahraniti . one osrednje prepustim rijeci da ih ribe pojedu iskazujući priznanje njihovoj poslušnosti . najgore pjesme što sam ih napisao polažem u knjige jer nemam svoju zemlju da u nju spustim zločinstvo

[zoranphoto]

Sveti Franjo Saleški – zaštitnik novinara i pisaca

Jedan je od najpoznatijih učitelja duhovnog života i omiljeni duhovni pisac. Svojim djelom Filotea dao je velik doprinos katoličkoj duhovnosti.   Sv. Franjo Saleški rodio se godine 1567. u plemićkom dvorcu svojih roditelja u Savoji. Kako je imao postati baštinik velikoga imanja te vladati kao mali knez, roditelji su se pobrinuli da ga za to odgoje i pripreme. Nakon svršenih srednjih nauka u isusovačkom kolegiju upisao se kao student prava na Sveučilište u Padovi. U tim godinama studija proživljavao je u duši strašnu tjeskobu. Razmišljajući o tada veoma raširenom kalvinskome nauku prema kojoj je Bog već unaprijed jedne predodredio za nebo, a druge za pakao, teško se mučio. Iako se čuvao svih grijeha i lakomislenosti studentskoga života, ipak se bojao da nije on u broju onih koji su predodređeni za pakao. Bio je to put njegova duhovnog očišćenja, kojim ga je Bog pripremio za velike milosti. Primajući svete sakramente i štujući Presvetu Djevicu napokon je došao do nutarnjeg mira i pouzdanja u Božju dobrotu koja ne želi čovjekovu propast već spasenje. Franjin otac je maštao o njemu kao svome nasljedniku, a on nenadano izjavi da želi postati svećenik. Ispočetka se tome žestoko usprotivi, ali kad je vidio da sin ostaje uporan, pomiri se s njegovim izborom. Sin je na nj imao prirodno neotuđivo pravo i drukčije nije smjelo ni biti. Franjo je završio i teološke studije pa je zaređen za svećenika. Unatoč nježnoj tjelesnoj konstrukciji javio se za dušobrižnika pokrajine Chablais, južno od Ženevskog jezera, koja je bila u rukama kalvina, prema katoličkoj vjeri tada posve nesnošljivih. Svojom hrabrošću mnogoput je bio u pravoj životnoj opasnosti, svojom blagošću, sposobnošću uvjeravanja, a osobito živom i jakom vjerom uspio je 70.000 duša privesti natrag katoličkoj vjeri. Bio je to izvanredan uspjeh, a za ona teška vremena gotovo nevjerojatan. Izišavši na glas kao izvanredan dušobrižnik što je bilo prirodnije nego da postane i biskup. I doista ga je papa imenovao ženevskim biskupom. Kao biskup radio je nesmanjenim žarom te skupa sa sv. Franciskom de Chantal osnovao novi ženski red Sestara od pohođenja. Za svećenike je osnovao Družbu oblata, koja i danas postoji i djeluje. Razvio je i izvanrednu spisateljsku djelatnost jer je imao dara za pisanje, pa njegova djela postadoše baština čitavoga kršćanstva. Umro je razmjerno mlad g. 1622. u 55. godini života. U svojim propovijedima, pismima, a nadasve u knjigama Filotea i Theotimus pokazao je genijalnu dušobrižničku sposobnost. Bio je odgojitelj koji je odgajao osobno, tj. svakoga prema njegovu značaju, a ne prema jednom te istom kalupu. Znao je dobro da ima raznih vrsta pobožnosti, da u nebo vode mnogi putovi i da su sredstva za postignuće savršenosti najrazličitija. Tu je stvarnost ovako izrazio: “Pobožnost se mora očitovati na različit način: drukčije kod čovjeka na visokom položaju a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, a opet drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da jedan biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kapucini koji se moraju odricati vremenitih dobara, ili ako bi jedan trgovac čitav dan htio provoditi u crkvi.” Prema sv. Franji Saleškom prava pobožnost mora biti moguća na svakom mjestu, položaju, zvanju, poslu, samo mu uvijek mora biti primjerena i prilagođena. To je, doista, velika životna mudrost! Toliko ima vrsta svetosti koliko ima svetaca, jer je svaki svetac svoj, izvoran, i tako to treba biti. Bog u svomu vrtu nije htio imati ni dva jednaka cvijeta, već da svaki cvijet ima svoj originalni sjaj i ljepotu. Stara je kršćanska nauka da se čovjek može spasiti i posvetiti u svakom staležu, ali je u srednjem vijeku monaški i redovnički ideal bio tako naglašen da se mogao steći dojam: prava se savršenost može postići jedino u samostanu. To je shvaćanje svojim spisima koji su se širili po čitavom kršćanstvu sv. Franjo Saleški razbio. Svetost nije nikakva prćija samo malog broja izabranika, koji iz svijeta pobjegoše u samostane, već cilj svih kršćana bez razlike. Baš kao da čitamo V. poglavlje Konstitucije o Crkvi II. vatikanskog sabora. I zato je sv. Franjo Saleški bio moderan i suvremen ne samo za svoje već i za sva kasnija vremena. Još jedna izvanredna vrlina resi nauku sv. Franje Saleškoga: ljudskost i širina srca. S pravom stoga piše J. Chapman: “Nauka je sv. Ivana od Križa stroga, a sv. Franjo Saleški uči posve isto samo na vedriji način.” Sv. Franjo Saleški nije oduzeo nijednu crtu od svega onoga što Krist od nas u Evanđelju traži, a ipak je sve to prožeto takvom ljudskošću da se čovjek samo divi. I tu je opet moderan, jer je odlično uočio da je Evanđelje radosna poruka, koja čovjeka oslobađa i uzdiže. Za njezino ostvarenje nije potrebno ostaviti svijet i poći u samostan. Ona se može ostvarivati i u svijetu i u vremenitim poslovima. Sv. Franjo Saleški je naučitelj koji pobožnost unosi u svijet i svijet u nju. Najraširenije djelo sv. Franje Saleškoga Filotea bilo je za ono doba tako novo, nečuveno, da su ga neki uski duhovi počeli strašno napadati. No, istina sadržana u njemu brzo je pobijedila, počela se čitati i širiti. Dok se Toma Kempenac sa svojim Nasljeduj Krista obraćao u prvom redu samostancima, sv. Franjo Saleški sa svojom Filoteom obraća se izričito onima koji su u svijetu, u obiteljima, u jurnjavi poslova i života i zbog toga misle da svetost nije za njih. Da, potrebna je neka samoća da se čovjek može sabrati, lakše moliti, ali ona je moguća i u svijetu. Čovjek mora stvoriti samoću u duši i usred najveće zaposlenosti da bi svoje srce podigao k Bogu. O tome svetac piše ovako: “I kad bi se nalazio usred jedne ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom.” Pobožnost u svijetu, koja je mnogo teža nego bijeg iz svijeta, postala je po sv. Franji Saleškom novi ideal – zapravo stari, ali koji je tijekom vremena, na žalost, pao u zaborav. Zato i njegovi duhovni spisi označuju jedno novo razdoblje puno obećanja. Velik utjecaj duhovne nauke sv. Franje Saleškoga očituje se, možda, ponajviše u povijesnoj činjenici da je njegovo djelo Filotea doživjelo više od tisuću izdanja. Već je godine 1656. bilo prevedeno na 17 jezika. Danas jedva da u Europi ima jezika koji ne bi imao u svome duhovnom blagu i Filoteu. Knjigu Theotimus ili Raspravu o Božjoj ljubavi smatra velik poznavalac duhovne literature Henry Bremond jednom od najljepših knjiga XVII. stoljeća. Obje knjige dostupne su nam, Bogu hvala, i u hrvatskom prijevodu, kao i brojna svečeva pisma. Nije čudo što ga je Crkva zbog njegovih djela proglasila naučiteljem i zaštitnikom katoličkih pisaca i novinara. U Uvodu Filotee stoji: “Ako te svjetovnjaci pitaju zašto se tako često pričešćuješ, reći ćeš im da to činiš zato da bi naučila ljubiti Boga i očistiti se od svih svojih nedostataka te našla potporu u patnjama i svim slabostima.” Kad su nekog dječaku htjeli odgoditi prvu svetu Pričest radi nedovoljno godina rekao je: “Velika je pogreška dugo odgađati to dobro u vrijeme kad djeca od deset godina mogu bolje rasuđivati od nas kad smo imali petnaest.” Isto tako je Sveti Franjo tvrdio: “Samo jedna dobra Pričest sposobna je i dostatna da nas učini svetima i savršenima.” Savjetovao je: “Često se pričesti pobožna dušo, i što češće možeš, da budeš prisiljena u ovom Božanskom Sakramentu mirisati i blagovati ljepotu, dobrotu i samu čistoću, i tako postaneš sva lijepa, dobra i čista… Dvije vrsti ljudi moraju se često pričešćivati: savršeni i nesavršeni. Savršeni zato, da takvi ostanu, a nesavršeni da se usavrše. Jaki da ne oslabe, a slabi da ojačaju. Zdravi da ne obole, a bolesni da ozdrave. I ti, baš zato, jer si tako nesavršen, tako slab i bolestan trebaš da što češće primaš Onoga, koji je savršenstvo, jakost i zdravlje.”

Misli sv. Franje Saleškoga

- Sve za Boga. - Poniznost je magnet Srca Božjega. - Naša bijeda je prijestolje Božjeg milosrđa. - Poniznost i blagost su temelji svetosti. - U svom srcu usadi Isusa raspetoga i svi križevi i trnje bit će ti kao ruže. - Nasljedujmo blaženu Djevicu Mariju, idimo kao ona, veselo, desno ili lijevo, kamo nas Gospodin hoće voditi. - Neka živi Isus čija je smrt pokazala kako je jaka ljubav. - Ljubav je među krijepostima ono što je Sunce među planetima; ono im daje njihov sjaj i ljepotu. - Jedini je temelj prave pobožnosti ljubav prema Bogu. - Radije sve izgubimo, samo ne odvažnost, pouzdanje i dobru volju. Bitno.net Foto : Fr Lawrence Lew, O.P. Read the full article

[cgvijesti]

Porfirije dolazi u Crnu Goru

Porfirije dolazi u Crnu Goru

Foto: EPA Patrijarh SPC Porfirije dolazi u Herceg Novi krajem ovog mjeseca. To je potvrdila Služba za informisanje Opštine Herceg Novi.  “Njegova Svetost patrijarh srpski Porfirije boraviće u trodnevnoj zvaničnoj posjeti Herceg Novom 27, 28. i 29. avgusta, povodom 640 godina od osnivanja grada i slave manastira Savina, Velika Gospojina”, piše u saopštenju Opštine.  Izvor: Portal Antena M

[crnagora]

Patrijarh Porfirije na Vidovdan u Gračanici

Patrijarh Porfirije na Vidovdan u Gračanici

Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije stigao je 27. juna 2022. godine, u navačerje Vidovdana, u manastir Gračanicu. Patrijarha Porfirija, u čijoj pratnji je bio Preosvećeni Episkop marčanski g. Sava, dočekao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop raško-prizrenski g. Teodosije sa monaštvom, sveštenstvom i mnogobrojnim vernim narodom. Svečanom dočeku prisustvovali su Njegovo Blaženstvo…