#rock poezija

[zanimljivaekonomija]

Da li nekog rokera ili ljubitelja rokenrola, zanima ova knjiga. Prodajem je povoljno... Ponuda važi pre svega za Beograd

[zoranphoto]

EDO MAAJKA I ŠERBEDŽIJA NADMAŠILI OČEKIVANJA: ‘Da Rade uzme imenik od par sto stranica i čita redom ne bih prestao slušati dok ne dođe do kraja’

Edo Maajka godinu je započeo osvajanjem Rock&Off kipića za Rap&Off izvođača, a odlično prihvaćen i kritički hvaljen album “Moćno” nominiran je i za nagradu Porin, u kategoriji Najbolji album hip-hop glazbe, a sada predstavlja spot za pjesmu “Moj put” na kojoj sudjeluju Đorđe Miljenović i  Rade Šerbedžija. Ekranizaciju potpisuju Marko Nemec i Hrvoje Baudoin iz Dostave zvuka. “O nastanku pjesme mogao bih napisati kratki roman.” započeo je Edo. ‘Moj put’ nastala je kao i ostatak albuma, u vrijeme korone na proljeće 2021., kad se Edo bavio pisanjem skica o odrastanju i izbjeglištvu u Hrvatskoj, prisjećao se mnogih životnih situacija, bio zahvalan i vježbao zahvalnost u vremenu nesigurnosti. Sve to podsjećalo ga je na još teža i nesigurnija vremena koja su sada, srećom bila daleko iza njega. “Kad mi je Koolade poslao taj beat za noć sam napisao i pjesmu. Beat je takav da izvlači sve iz tebe. Znao sam da je to pjesma koja će zatvoriti album i da mi na njoj treba Đorđe”, nastavlja te dodaje kako je Đorđe svoj dio poslao brzo, a uz to, promijenio cijeli aranžman i ubacio jedan glazbeni break koji je pjesmu odveo na sasvim novo mjesto, proširio ju i napravio puno više nego je očekivao. Nakon preslušavanja s Kooladeom zaključak je bio taj da je ovo jedan od vrhunaca albuma, pjesma koja će ga definitivno zatvoriti, samo je nedostajalo “ono nešto” za sâmi kraj. “Znao sam da to treba biti neki govor, recital, spoken word, istina koja će emotivno protresti i istresti iz gaća sve nas… Rade Šerbedžija… Pronašao sam njegov broj, nije bilo lako nazvat takvog giganta, znam i koliko je zauzet. Poslao sam mu mailom pjesmu i svidjela mu se. Tražili smo odgovarajući tekst, bacali jedan drugome neke prijedloge. Nešto moje, nešto njegovo, nešto tuđe, nikako da kliknemo obojica s to je TO. A onda je Rade samo javio da je poslao pjesmu Jergoviću i da je on rekao nema frke, napisat će tekst za njega, za nas. Pa jebote, ovo će biti plafon! To mi je bila prva pomisao. Volim Jergine knjige, on je majstor, jedan od najvećih. Poslao nam je tekst kojeg smo vrlo malo prilagodili za Radu. To je bio kraj kojeg smo trebali, novi vrhunac pjesme i albuma na njegovom samom kraju”, emotivan je Edo dok priča o jednom od svojih najvećih muzičkih ostvarenja te nastavlja: “Donio sam mikrofon i snimač u lobby jednog zagrebačkog hotela u kojem je Rade odsjeo, snimio ga i poslao Kooladeu. Nakon par dana poslušao sam gotovu pjesmu, konačno gotovu, izaš’o na balkon, zapalio cigaru i progut’o knedlu u grlu. Kakva pjesma… Motaj kablove. Emotivna, jako osobna pjesma, teško mi je za slušat, teško za repat. Čišćenje, to je TO, zbog ovog radim ovo što radim.” Na YouTube platformi spot je u jednom danu prešao 31 tisuću pregleda, prikupio više od 1500 lajkova te desetine pozitivnih komentara.   https://www.youtube.com/watch?v=qImjJ1bVoXM “Kralj balkanskog repa”,” Kod ovog čovjeka nema glume! Jedan od rijetkih, iskren i pošten. Bravo”, “Veliko poštovanje, drago mi je da ima budnih umjetnika i da je broj sve veći. Hvala vam što svojim primjerom, visokofrekventnim riječima i istinom inspirirate sve generacije. Samo ljubav za sve”, “Ko na ovaj rap ne pusti suzu, on je kamen, zvijer.. ali ovdje i zvijeri plaču….. Od sada, najdraža motivacijska numera. Hvala ti Edo na ovome”,, “Svaka kuća, svaka osoba, pogotovo ova današnja omladina s izvrnutim vrijednostima, poslušat ovu pjesmu i to svaki dan, svako jutro čim ustaneš i kreneš na posao, u školu, faks…”, “Edo kapa dole, samo da znaš ima nas još koji smo koliko toliko još normalni i razumijemo ove riječi i poruku. Hvala ti i čuvaj se”, “Jao Rade, čovjek kaže dvije rijecči i to je poezija. Živjela urbana kultura, bravo Edo, bravo!”, “Kakva kombinacija glava”, “Bravo Edo, u jednostavnosti je savršenstvo”, “Da Rade uzme imenik od par sto stranica i čita redom ne bih prestao slušat dok ne dođe do kraja…”, samo su neki od brojnih komentara. Dnevno.hr   Read the full article

[klinac]

"Što god tebi napišem pocepam i obrišem. "

Bajaga

[pisemdaklepostojis]

i da ti trebam samo ja

da ti on nije potreban

znam, izvini, ja sam kriv

da li mogu da te poljubim?

[komadi-ljubavi-u-stihu]

Svrbi me neka priča.

Naša priča.

I rana zasvrbi kad zarasta i prolazi.

-Brankica Damjanović

[extraordinarily-plainn]

When Zdravko Čolić said "tijelo zemlji teži, samo mi se leži, pada glava na jastuk" i really felt that

[suzegracije]

Rekla si mi da je dobra muzika, razgovor i zagrljaj nekad sve što nam treba. Sad mi ostaje muzika koja me podsjeća na tebe, stari razgovori što prelaze u sjećanja i želja da te ponovo zagrlim.

— 𝐸.

[kamiliica]

Ja imam samo jednu nesreću,

uništim sve što dotaknem.

Na Badnje vecer // Prljavo Kazaliste

[exyu-rock-lovers]

Galija - Mlada, lepa i pametna

[klinac]

Kartu za bioskop prošlosti kupim....

[kasnim-pola-veka]

"But the loneliness never left me I always took it with me, but I can put it down in the pleasure of your company. And there will be no grand choirs to sing, no chorus will come in, no ballad will be written, it will be entirely forgotten. And if tomorrow it's all over at least we had it for a moment. Oh darling things seem so unstable, but for a moment we were able to be still."

[pisemdaklepostojis]

Samo dobri drugovi

Sami smo u autu i vozimo se prema vikendici. Sretni smo što ćemo sami provesti vikend. Najavili su sunčano vrijeme. 

Na radiu se slučajno hvata neka stanica i napola razumljivo čujem reklamu o  privatnoj ordinaciji nekog kardiologa. Nismo ni primijetili da smo dobar dio puta prešutili uz tiho šuštanje radia. Spiker najavljuje neku muzičku numeru i on pojačava radio u nadi da će to biti njemu poznata pjesma. Gledam kroz prozor i razmišljam kako nisam od malena bila kod kardiologa na pregledu.

Prepoznajem već prve taktove, prvi sekund pjesme. On odmahuje rukom uz komentar -  “Ma oni papci” , kao da odgovara na pitanje, sav već isfrustriran. Ja i dalje gledam kroz prozor, samo ovaj put sa čudnim osmjehom na licu koji kao da se refleksno stvara na neke misli i “sjajem u očima” (kako to poetski nazivaju suze koje zadržavate). Nesvjesno pjevušim kao da ne postojim u tom trenutku.

“...stara ljubavi, žao mi je što smo bili samo dobri drugovi...”  -  nekako izgovaram taj stih kao da neznancu pričam o sebi i kao da je cijela priča samo taj stih. Nastavljam pjevušiti i dalje, dok nakon nekoliko trenutaka ne shvaćam da je utišao pjesmu. 

- Da to nije neka posveta slučajno hah?- pita me sa podsmijehom pokušavajući napraviti šalu od tog pitanja, iako nije ni svjestan koliku ranu je upravo otvorio svojim ispadom ljubomore. 

- Znaš da volim Plavi orkestar, volim ovu pjesmu. Nisam je odavno čula. 

- Ne znam samo kako možeš ovo voljeti, al haj.

- Volim i gore od ovoga. - htjedoh reći, ali nisam imala snage. Prešutila sam.

Trenutno imam većih briga koji mi se motaju po glavi. Jedna od njih to što upravo sjedim u autu sa čovjekom koji mrzi muziku koju volim, koji ne zna koliki uragan se krije iza ovog “lijepog njegovog lica” koje on prisvaja kao da je to predmet, čovjek koji nije i nikad neće shvatiti koliko malo nježnosti je samo potrebno da bi se jedna ja voljela. Čovjek koji nije ti. 

A ti si mi daleko. Ti si moj drug sa kojim se viđam dva puta u pola godine i to uz njegovo prisustvo. Ti si rana koja počinje krvariti na neke pjesme, pjesme koje su bivale svirane na gitari poslije ponoći, u parku ispred zgrade. Ti si sve što mi ne bi smio biti i znamo to oboje. Ali, sad je kasno misliti na to. Pokušavajući sačuvati prijateljstvo od propale veze, zatvorila sam ti vrata svog života zauvijek. Jer sudbina nema vremena za čekanje.Čekaju se vozovi. Čeka se rezultat ispita. Ali, ljubav ne čeka. Kada jednom zakasniš, vremenom se nađeš sa pogrešnom osobom, idući na pogrešno mjesto i slušajući jedino ispravnu pjesmu. 

Kasnije se budiš pokraj puta na nosilima Hitne pomoći dok iznad tebe stoji tehničar i oživljava te, a drugi drži infuziju iznad tvoje glave. Shvataš kako si imala blagi srčani udar i kako te i dalje pokušavaju oživjeti, a ne znaju da ono što je mrtvo u tebi ne može povratiti niko i nikad. 

Kući se vraćam u nešto elegantnijem izadnju, ležim u kolima Hitne pomoći, ne osjećam ruku zbog bola od igle, borim se da dišem jer mi je prije par minuta 100 kg težak tehničar vraćao život u tijelo, i razmišljam jebote, kako se zvala ona privatna ordinacija kardiologa sa reklame. 

Možda da sam ranije otišla kod njega, možda bi me upozorio na ovo. Da se od nikad preboljene ljubavi može zamalo umrijeti. Da se od tebe, tako daleko, i njega tako blizu, zapravo može umrijeti.  

[komadi-ljubavi-u-stihu]

I opet pusti onu od Bijelog Dugmeta-Ako možeš zaboravi.

Ali ti nemoj zaboraviti. Nikada.

[studyeds]

Demian, Hermann Hesse

[strangeshepherd]

Da li možeš, da li želiš

da si uvek tako jaka

Da li možes da izdržiš sve

da si tako jaka.

Električni orgazam / Da si tako jaka

[alisauosamdesete-blog]

Zvala sam se Alisa, kad kažem zvala sam se, mislim na drugo vrijeme, kada je sunce zračilo blještavo zlato, kada je zrah imao ukus poput malina i zabranjena sreća, kada smo slušali Đonijeve filigranske ploče, cigarete za večeru u ponoć, popodne pili crveno vino, bili smo povazdan opijeni ljubavlju, bili smo povazdan opijeni vinom. Bili smo i nesretni i melankolični kad je nebo bilo sivo a pivo je bilo toplo, Bili smo sretni i slavljeni kada su bubnjevi rock n rolla budili naše srce. Bili smo i sunce i vjetar i kiša i oluja, bili smo gromovi naše mladosti, mladosti koja je ostala izvezana u ljubavnom pismu koje smo pisali, vino koje smo pili,  i cigarete koje još uvjek pušim. Bila sam djevojka, bila sam djete, bila sam zvijezde, bila sam sunce, bila sam zaljubljena u njegovu gitaru, njegove prste, njegova rupica u dječačkom osmijehu, njegove stratke, crne njegova duša, kaleidoskop svijetlih boja, bila sam rođena 80-ih, pokopana  u hladnom grobu industrijalizma 80-ih, molitvu je čitao u ritmu svoje gitare, epitaf mog groba bile su mu posljednje riječi, ‘Sad joj je duša slobodna’. Ponekad pomislim, šta bi dala za jedan tren, samo jedan tren da opet budem, njegova, da opet zamislim život u ritmu muziku za ples, da makar na jedan tren budem ja, djevojčica, ona Alisa, Alisa u osamdesete.