#ljubavnapoezija

[pisemdaklepostojis]

pa je malo tužno kad shvatim

da mi je najdraže u mojoj Fiesti (čitaj Ferrariju)

sama

slušam radio

a na njemu vijest je dana

da te volim

iako danas nisam imala baš ni jedan

jedini razlog

za to. 🫀

[zeraprinc]

Izdaje te svaki deo tela

Trudiš se ostaviti utisak da si imuna na mene i govoriš da si postala odavno poput stene, ali tvoja dela govore suprotno od reči i naš poljubac više ništa ne može da spreči.

Osim prijateljstva sa mnom ništa ne bi htela, ali na moj dodir izdaje te svaki deo tela, i tvoje ruke nemirne koje su stalno na meni, a i obrazi koji su ti poput žara crveni.

Oči ti se sjaje kad tvoj pogled putuje ka meni, poput zvezde Danice koja u zoru sve zvezde zaseni, a nevešto prikriveni osmeh kad si pored mene govori da je kratak put od stene do zaljubljene žene.

Zera Princ

"Izdaje te svaki deo tela" je pesma iz zbirke poezije "Kada ostaneš sama". Ukoliko vam se svidela i želeli biste da naručite svoj primerak knjige, možete putem mog sajta (gde možete pročitati i ostale pesme): https://zeraprinc.com ili mog FB profila: https://www.facebook.com/zeraprinc/

Moj rad možete podržati i kupivši mi kafu: https://www.buymeacoffee.com/zeraprinc

[osetivajb]

radije bih bila

tužna s njim

nego srećna

bez njega

sa nekim

drugim

[stihomkrozzivot]

Ispijam kafu,i pitam se čemu ovaj život vodi

Zašto sam u okovima,a toliko sam na slobodi?

Osjećam da iznutra me pritiskaju neki lanci...

Nisam ni pomislila da mi ponovo možemo biti stranci.

Zar može čovjek zbog ljubavi kaznu snositi

I osjećati bijes prema životu...

Zar se zbog ljubavi mora i ono loše podnositi?

Ipak,uvjerila sam se da ona ne donosi samo ljepotu.

Zašto nikad samo ljubav dovoljna ne bude?

Zar je njen smisao da nam poljulja vjeru u ljude?

Ogorčena sam na život,i na ove ljubavne okove

Ogorčena na sve što se tvojim imenom ne zove.

Ipak, ostavljam tugu po strani u nadi da će proći

Ostavljam sva loša sjećanja u prošlosti

I o tebi maštam,kao i svake noći.

[maureau]

Prihvatila sam te

Nesavršenog, nespokojnog, teškog

Takvog kakav jesi

Nisam znala

Da ćeš pokušavajući da slomiš sebe

Zapravo slomiti mene.

[poetsandra91-blog]

#music #art #poetry #poet #poetrycommunity #pjesnik #poetryisnotdead #poetrysociety #writer #pisanje #pisac #citati #s_andra_91 #palabras #words  #musica #songwriter #tekstopisac #spilledink #ljubavnapoezija

[poezija-sanjara]

utopi me

u san snova

u modro more Jadrana

[citamgledamigram-blog]

Stojim,  dok koraci odzvanjaju pokraj mene. Stojim, I sad sve oko mene se kreće. Stojim, najljepše cvjeće oko mene vene. Stojim, kao da ništa promjeniti se neće. I krenem, sad koraci ljudi uz mene koračaju. I krenem, sad samnom kreću se i senke I krenem, sad sve ruže na tebe sjećaju. I krenem,  sad stanem jer nema tebe. Čekam, od prvog dana čekao sam tebe.  Stojim, i znam da ništa promjeniti se neće #pisem #pisanje #pisac #pjesma #pesma #poezija #ljubav #ljubavnapoezija #istroseni #istrosenikist #ik #citati

[themusicalrosesblog]

Hej!

Hej!

Video sam

Te

U prevozu danas.

Nosio si crno-sivi duks,

Izbledele farmerke

I crvene patike.

Bio si zgodan,

Kao i uvek.

Razmišljao sam da li da ti kažem

“Ćao”

Ali grlo mi je bilo 

Suvo

I srce mi je lupalo

Jako

Prejako

Prošlo je dve godine

Otkad su nam se usno dodirnule

Od tada

Često pomislim na tebe

Mislio sam i tog dana

Tik pre no što sam 

Te ugledao.

[pisemdaklepostojis]

ti si moj otkazani let

moje jedvačekanje

moj prvi i posljednji ples

kućica kraj mora i balkon s pogledom

u sred zime buket jorgovana

topla jesen kraj tihe rijeke

i zimske noći ispod tople deke

znaj ako me ikad uhvatiš kako maštam

to je samo o tebi

i samo sa toboM. ✨

[pisemdaklepostojis]

ti si moja poezija

ti si moja pjesma tiha

ti si zvijezda koja sija

iznad svakog moga stiha

ti si ista kao i ja

ti si moja poezija... ✨

kraj septembra je i sluša se Kemica🤍

[pisemdaklepostojis]

da li želiš da te zagrlim i da dočekamo kraj? 🤍

[pisemdaklepostojis]

:)

[pisemdaklepostojis]

Da mi je neko dao papir i olovku na početku 2023. i rekao da napišem tačno kako želim da mi izgleda godina, šta sve da mi se desi odnosno ne desi, kako stvari da se poslože i kako da bude, ja bolje od ovoga kako je bilo - ne bih znala. Sve što je trebalo da bude, svaka sitnica koja je bila prvi korak u leptirovom efektu, svaka ogromna životna promjena (a bilo ih je više), svako novo lice koje je doslo u moj život i svako koje je otišlo iz njega, svaka suza i cigara (od one sa vrha planine do one kraj obale mora), sve to naučilo me jednu stvar. Naučila sam da zapravo nije važno imaš li jednog ili više prijatelja, imaš li para, goriva u svom malom Ferrariju, snage u svom iscrpljenom tijelu, jesi li se posvađao s nekim, hoces li proci ispit, da li će ti produžiti ugovor na poslu itd itd. Jedino važno u svakom trenutku jeste da budeš ZAHVALAN za svaki taj trenutak, za svaku tu brigu. Zahvalan Bogu na prvom mjestu, pa dalje sebi i ostalima na koga se u kojem trenutku oslanjaš. Biti svjestan sebe i okoline, neprocjenjiva je moć nad svojim životom. To je tajna uspjeha. Kada znaš da ako već imaš tu privilegiju da se probudiš ujutro, popiješ kafu, središ, sjedneš u auto, voziš i ideš za svojim obavezama, ako ti je sve to dato na raspolaganje, onda si pola posla već završio. Biti zahvalan na svakom trenutku i biti svjestan da je svaka milisekunda isplanirana - već :)

Tako da narode, ellhamdulilah.

Bože zdravlja, hljeba i cigara :)

Sretna nam 2024. bila❤️‍🩹

[pisemdaklepostojis]

Kolumna o bolnici

Nikad zapravo nisam, hvala Bogu, ležala u bolnici kao pacijent. Sjećam se kada sam prvi put ušla na pravo odjeljenje, u posjetu kod pranane. Imala sam nekih 13-14 godina i pored njene bolesti i samog razloga posjete, moje oduševljenje je bilo samom ustanovom. Dodirivala sam zidove kao da sam u Diznilendu, udisala miris dezinfekcionog sredstva i gledala doktore i sestre kako užurbano rade. Pored svih zamrznutih izraza lica, moje je bilo ozareno nekom čežnjom.

***

"Ponekad ćeš odavde izaći plačući, ponekad bijesna. Bit će i svađa i greški, ali polako. Rekli su mi da si dobra sestra, da si pametna. Snaći ćeš se ti. " - to su bile riječi glavne medicinske sestre prvi moj radni dan na internom odjelu. Osjećala sam se kao da me neko upravo gurnuo bez padobrana iz aviona i rekao, jebiga, možda poletiš, ako ne, pad ti je zagarantiran. Nisam imala puno izbora. U par dana morala sam naučiti letjeti. Boriti se sa svim zračnim strujama, olujama i gromovima koji su u mene udarali. Znala sam da ako jednom padnem, tu oporavka nema. To nije zemlja iz koje se diže feniks, to je zemlja koja te proguta do kostiju.

***

"Babo meni se ovdje sviđa, ja nikad i nigdje nisam osjećala da više pripadam."

"Šuti, Bože sačuvaj, ovo je bolnica drago dijete."

"Jeste, ali ne razumiješ ti to, ja se ovdje osjećam kao kod kuće".

***

Odavno mi je ponestalo razloga da ostanem na tom poslu, da radim u takvom okruženju i uništavam svoje zdravlje i ostale međuljudske odnose zbog stresa koji proživljavam. Često čvrsto odlučim da ću dati otkaz, otici na kontra stranu i nikad se ne vraćati u zdravstvo. A onda se pacijentica koju sam napola mrtvu spustila na intenzivnu, vrati na nogama, živa. Onda reanimacija bude uspješna. Onda se majka vrati svojoj djeci. Dedo opet zagrli svoje unuče. Ona ravna linija odjednom dobije posve drugi oblik i moj kraj dana smisao veći nego što je imao.

Samo najveći su pribrani i kad čuju sirenu, kad se duša od tijela naglo otima.

Bolnica ima svoje svijetle i tamne hodnike. Ima noćne i dnevne smjene. Ima porodilište i mrtvačnicu. Umjetnost je biti jednako postojan i jednako dobar u svakoj tački. Ne baš umjetnost kojom sam mislila da ću se baviti, ali opet jednako dovoljno estetike da napoji dušu gladnu života i tragedije.

[pisemdaklepostojis]

Kolumna o godišnjici

Treću godišnjicu veze dočekala sam u noćnoj smjeni, u bolnici. Sa momkom udaljenim 621 kilometar od mene. U to ime popila sam kafu na balkonu u 4:07 ujutro, gledajući svjetla grada uz cigaretu. U određenom periodu godine, zrak na balkonu bolnice bi me osvježio i razbudio. Sada je samo bio ugodan i nijemo je podržavao moju melankoliju. Bila je to mirna noćna smjena i veoma nemirna noć za mene.

***

-Odlučila sam kakvu policu sa lijepim šoljicama želim da imam u kuhinji!

-A da prvo sačekaš da kupimo kuću, imamo kuhinju, pa onda šoljice?

-Znaš mene, meni su te stvari mnogo bitnije...

-Znam. Pošalji mi da vidim.

***

Zašto nam u snovima dolaze stvari koje ne želimo ni u snu, a kamo li na javi? Zašto je podsvijest toliko komplicirana i poremećena? I trebaju li snovi uopste znaciti nesto? Uvijek potrazim znacenje snova, a kada pročitam vise verzija, odlučim koju cu prihvatiti, a koju ne. Bilo bi super i sa stvarima na javi, da postoji izbor sta ces prihvatiti da ti se desi, a šta ne. Da li bih prihvatila da sa 21. godinu radim o nečijoj glavi dok istovremeno sve o čemu razmišljam je kako cu proslaviti godišnjicu uživo, ne znam. Ali, obzirom da sumnjam da postoji neka druga verzija gdje kombinujem karijeru i ljubav, ne bih ni tražila drugo značenje.

***

Čestitala sam mu sat prije ponoći. Nekad sam bila osoba koja ne voli datume i obilježavanja. On je zaboravio. Ja sam rekla da mu je sve oprošteno. On je rekao da zna, jer ga volim. Ja sam se nasmijala, ali ne njemu već sebi. Jer sam ista ona koja je zaboravila njegov rođendan. I ko zna koliko toga ćemo još zaboraviti. Samo, ne želim da zaboravim ovaj osjećaj, nikad. Forever young, viralna TikTok pjesma. Eh, baš to. Ako mi je sada bitno samo da zna ga volim, da znam da me voli, vjerujem da mi nikad nista neće biti bitnije od toga.