#pogled na život

[ljubavniromani]

U kupus pred kraj kuhanja dodajte 2 kašičice ovoga: Daće mu poseban šmek i biće ukusniji

Kao što i sami možete da zaključite po naslovu našeg današnjega članka, govorićemo o slatkom kupusu, koji je jako dobar kada se skuva ili izdinsta. Danas donosimo tajni sastojak koji možete da mu dodate i da dobijete jednu neponovljivu aromu…. Ove stavke su senf i ocat. Kad ste pri kraju kuhanja, u slatki kupus umiješajte 1-2 žličice gorušice u prahu ili običnog senfa, prema onome što imate. To…

[cigarete-i-poezija]

Mjesec juni,

Muško mentalno zdravlje,

Zabranjena tema,

Za mnoge,

Počevši od mene,

I moga oca,

Koji je plakao,

Onog dana,

Kada sam mu rekao,

Kada se neko ubije onda se svi pitaju,

Zašto se nije nikome obratio,

Veći strah u očima u životu nisam vidio.

I dan danas žalim te riječi,

Jer svaki njegov pogled,

Kada me gleda dok pušim cigaretu,

Ispunjen je strahom...

Dugo vremena sam razmišljao,

O tome kako bi bilo da odem,

Jer ja,

Nemam kome da pričam o tome kako sam,

Potiskujem emocije,

Kao i većina muškaraca,

I svoje traume i rane liječim,

Kroz alkohol i cigarete.

Smršao sam deset kila,

Ali dobro sam,

Nemam vremena da razmišljam o depresiji,

Jer ipak,

To bješe šala mnogima,

I zajebancija koju niko ne shvaća ozbiljno,

Jer baš tako,

Ni ja nisam shvatio zašto je alkohol rješenje,

Do onog dana kada su mi javili,

Da je čovjek,

Koji me je odgojio,

Borio se sa demonima,

Za koje ja nisam mogao ni zamisliti da postoje,

I tako to bješe,

Kroz osmijeh i veselje,

Odluči oduzeti sebi život,

U nadi da će pronaći mir,

Koji na ovoj zemlji nije mogao naći...

Ali po riječima mnogih,

To je izlaz koji koriste samo kukavice,

I naravno ja ga ne krivim,

Čak ga i razumijem zašto je to uradio,

Plakao sam,

Ne mogu reći danima,

Jer evo plačem već četvrtu godinu otkako ga nema,

Ali dobro družimo se,

Kada mogu uzmem nam po pivo,

I kutiju cigareta,

I sjedim na njegovom grobu,

I pričam mu o svemu što se događa otkako je otišao.

Molim vas,

Nemojte ići,

Ako vaše vrijeme nije,

To nije rješenje,

Ja sam mu oprostio,

A i ako ga ima nadam se i da je Bog oprost mu dao,

Plačite,

Vrištite,

Smijte se,

Zovite,

Volite,

Pričajte,

Molim vas,

Ostanite ovdje s nama,

Naći ćemo rješenje,

Zajedno ako treba,

Budite jaki,

I pustite suzu kada je teško,

Plakati je zdravo,

I pričajte s voljenim ljudima,

Pitajte kako su,

Onako iskreno a ne iz čistog bontona,

Puno ljubavi šaljem svim muškarcima koji prolaze kroz teške trenutke,

Vidim vas,

Čuvajte se i budite dobro.

[nostalgicandecko]

Navike

Znaš

Promenio sam svoje navike

Počeo sam da pijem gorku kafu

Bez trunke šećera

Više se ne šalim kako mi je život gorak pa barem da mi kafa bude slatka

Nema više toga

A znaš i sama koliko sam uživao u toj prvoj jutarnjoj kafi

Čak je više ni ne pijem ujutru

Pijem je negde između 12 i 13

Kako kad

Nekad je popijem tek popodne

A opet uživam u njoj svim srcem

Odrekao sam se i nekih svojih loših navika

Koje mi možda i nisu toliko štetile na prvi pogled

Ali su mi na duže staze

Trovale i zagađivale um

I telo

Odrekao sam se mnogih stvari

Pa zašto onda na kraju misliš

Da ne mogu protiv svog srca

I zašto misliš

Da se ne mogu odreći tebe?

~ D.K.

[bezetiketna]

31 savet za život, jedan od svake godine

Odvikni se od majčine sise.

Dom je tamo gde se sam probudiš.

Lakiraj nokte na rukama različito (preporuka: leva – drečavo zeleno, desna – drečavo roza).

Kad vaspitačice kažu da je vreme spavanja, poslušaj ih.

Ne jedi ništa što ti se ne jede.

Krv ne čini nužno porodicu.

Osmisli svoj potpis.

Nisi stvoren/a da se uklapaš. Niko nije.

Pršut je ukusniji ako si poznavao svinju.

Pljevaljski sir je najbolji na svet.

Ako ideš sredinom mosta, verovatno nećeš pasti sa njega.

Ako ideš sredinom mosta, propustićeš pogled sa njega.

Ne zaboravi da ne skočiš sa mosta.

Možda nikad neće biti bolje.

Jednom će se završiti.

Slučajnosti ne postoje.

Uživaj u malim stvarima.

Boemi su najhrabriji slabići.

Osmehni se svakoj lutalici na ulici.

Ne vređaj Boga igranjem na sigurno u životu.

Ne kockaj se novcem i uspomenama.

Sloboda je već u tebi.

Neke mostove treba spaliti.

Promeni terapeuta, sveštenika, poslodavca, partnera i adresu.

Ako želiš da te prati sreća, budi češće u društvu drveća.

Šta zna želja šta je nemoguće.

Sanjaj.

Veruj.

Plači.

Vrišti.

Vrati se sebi, samo ti znaš gde.

[mojisnovi]

Jedan od najneobičnijih na svetu -

Itha, podvodni restoran na Maldivima...

Ovaj podvodni restoran nalazi se na Maldivima, na dubini od 4,87 metara ispod nivoa mora. Restoran Itha nudi neprevaziđen pogled od 180 stepeni na okolni podvodni svet i morski život, dok ručate ili večerate. Ova jedinstvena nekretnina je deo odmarališta Conrad Maldives Rangali Island.

[pogledomdosrzi]

Amanet

Kako vrijeme prolazi

Čak sam i seriju pod tim imenom

Dok sam još manje dijete bila gledala

Zapravo vrijeme ne prolazi

Već tvoj život kroz vrijeme

Kao voda kroz prste

Ne možeš ništa zaustaviti

A ja sam toliko puta htjela

Samo stisnuti pauzu

Napraviti veoma malu stanku

Da predahnem

Da mi duša odmori

Govorila sam

Kako želim da zaspim

I probudim se kad sve bude završeno

Na javi

I u tajnosti

Ja sam stajala na gelenderima škole

Čekala tebe

I Bog zna samo koliko ljudi je prošlo

Vidjelo moje lice snuždeno

Jer te nije na deset sekundi dočekalo

Ti si se ošišao

Ja sam čekala da ti kosa naraste

A nikad je ni pipnula nisam

Ti si saznao za mene

I ja sam čekala da mi daš znak

Da mi se nasmiješ

Dobila sam samo dan

Možda čak dva

Zaboravne slave

Iščezao si mi brže

Nego što sam mogla i sanjati

Ti si našao sebi nekog

S kim si mogao da podijeliš ljubav

A ja sam opet našla tebe

Iza još jednog ćoška

Iza sto i jednog zida

Ali koliko god da sam te tražila

Nikad nisam ništa mogla s tobom i podijeliti

I ruku na srce

Neka i nisam

Mada gledajući na sve i jednu priliku

Koja je u to vrijeme bivala razočarenje

Sve mi se to čini

Manje-više kao razlog za sjećati se

Ali osvrnuti se na to

Kako si uticao na moj iman

Na moj odnos sa Bogom

Na tome sam ti zahvalna

I uvijek ću biti

Ni zamisliti ne možeš koliko

Od nekoga ko se iznova pronalazio na sedždi

Ko se i dan i noć molio za tebe

Za nas

A dova nesuđena kakva je bila

Mene je sputavala da nađem nešto bolje

Da zatražim nešto

Mojoj duši prikladnije

Ali do čega je tada bilo

Ne znam

Samo znam da se moj iman utihnuo

Pritajio kao miš pred mačkom

Sedžda je ostala usamljena

Vapila je za mojim dahom

A ja sam prkosila

Inatila se

Kao nešto mislila se da je nepravda

I sad me stid uopšte podsjetiti se

Kakvog sam stava u to vrijeme bila

Sad ovako ponosna i zadovoljna svime

Što je od Uzvišenog Allaha

Ali iman se utihnuo tada

Ne i nestao

Sedžda me je opet srdačno dočekala

Primila me u svoje okrilje

I ovaj put

Nešto drugačije probudilo se u meni

Osjećaj kakav sam mogla samo priželjkivati

Ali taj osjećaj postao je stvarnost

U mojoj duši više nije živio iman

Nije samo rastao

On je cvjetao

Kao najmirisnije cvijeće u proljeće

I koliko god sam prije

Pokušavala da te istinski izbacim iz glave

A pogotovo srca

Nije išlo

Uvijek je to nešto bilo

Između mene i mojih dijelova

Te ruku

De pretkomora i komora

Te očiju

Hem donje i gornje usne

Sve sam ja iz pogrešnih izvora vodu pila

Dok zadnji put

Nisam uradila

Onako kako treba

To je iman u meni odradio

Kada sam ljubav prema tebi

Okončala između sebe i Allaha

Predala sam te Njemu

U amanet

I to je bilo to

Moja briga više nisi bio

Ne znam šta se dešava s tobom

Niti me zanima

Sad je ovako kako je

I ja sam sretna

Tako sam sretna

Toliko sam presretna

A koliko mi je vremena trebalo da uvidim

Kako ti nisi moja suđena sreća

Ali neka

Sve je onako kako je trebalo da bude

I ja sam zadovoljna

Sretna sam

To je bitno

A tebi ako zatreba krvi za života

Pokoji fening za polivenu

Hemijska za test

Dat ću ti

Ali kod mene više nećeš naći ljubav

Niti oduševljen pogled

Niti sigurnu luku

A znam da nećeš ni tražiti

I bolje

Hvala Allahu

Ovako je najbolje

Sretna sam

I zahvalna

Zadovoljna sam sa svime što je bilo

A još važnije

S onim što nije

[zodijak]

Sa stanice

Kad te pogledam uočavam nervozu,

ti vjeruješ da nisi na pravom mjestu

vjerovatno drugačije razmišljaš,

vozi te drugačija muzika

dok drugarice se bave trivijalnostima

ti razmišljaš o smislu i besmislu svega

u kući te pripremaju za tradicionalni život,

tamo pereš prozore, stereš veš i kuhaš,

u slobodno vrijeme čitaš klasike,

ne odgovaraš momcima koji ti se nabacuju,

znaš da ti neće pružiti ono što želiš

možda sam sve ofulao i ništa nije istina

osim činjenice da ti čujem svaki pogled u prolazu

a godina dana takvih ispriča neku priču,

a ja ne znam ni kako se zoveš

[gospocki]

Odjednom se nađeš pokraj velike muljave rijeke u velikom stranom gradu. Džogiraš. Pljušti muzika i pojačavaš tempo. Prolaziš pokraj krda pijanih, drogiranih. Ravno sve do centra, pa zaokružiš. I onda usporavaš, skidaš bučne slušalice. Koračaš ravno mračnom ulicom koja ima po kojeg prolaznika. Sa lijeve strane zgradurine a sa desne pogled na prljavu rijeku. Tišina i zvijezdana ljetnja noć. Laganih 10tak kilometara pređenih. Izbacio si sve što ne treba. Mirna glava, skoro. Ideš prema stanu u kom te niko ne čeka. Hrana, kupanje i onda pališ jednu svijeću za puku romantiku koju dijeliš, ni manje ni više, nego sam sa sobom. Ostatak večeri popunjavaš čitanjem, pisanjem, učenjem. Radiš šta je do tebe. Sanjaš da vidiš porodicu i nju. Težiš ka tome iako život počesto brka planove. Sitnice, reklo bi se. Život, čini mi se. Sebe (na)učiš u ovoj samoći. Onda ti vrijednost raste, oštroumniji si, ne vodiš se životinjskim porivima. Samosvjesnost povećanja sopstvenog intelekta te gura naprijed. Uz to, napajanje sa "vječnog izvora" te vječno gura da nastavljaš dalje. Vječni je Bog. Bez molitve i ljubavi ne možemo dalje. Sredite svoja srca i duše.

[poeticlicense12345]

TRENUTAK VEČNOSTI

Čovek je ono čega se seća.Da li naše sećanje zaista oblikuje našu ličnost? Da li to znači da ono čega se ne sećamo nije ni postojalo? Život mi ponekad liči na mnogo fioka sa kojekakvim stvarima, koje treba, bar s vremena na vreme, pospremiti. U tom spremanju fioka ( ili “ćišćenju dimnjaka”, kako kaže Frojd) mnoge stvari nas, za trenutak, odvedu na neka daleka mesta, ožive neke davne sate, koje smo zaboravili ili ih svesno potisnuli. Sređujući te “životne stvari”, mnogo toga moramo “baciti”da bismo lakše ili sa manje bola hodali napred. Od onog što smo zadržali gradimo svoje sećanje, oblikujemo svoju ličnost.

Da li je suština mudrosti, koja je esencija života, pamćenje ili zaboravljanje? Sve više verujem da je, upravo, zaboravljanje onaj regulativni mehanizam, koji nas štiti da ne umremo od sreće ili od tuge u nekim emotivno nabijenim trenucima. Nije samo java, nego su I snovi ponekad toliko zastrašujući da bismo poludeli kada ih ne bismo zaboravljali. Može li se umreti I od ljubavi, pita se Arsen u Jednoj svojoj pesmi. Istina je da se od nje ne umire samo jednom! Koliko to onda života imamo, ako stalno preživljamo da bismo ponovo umirali od nje? Ali nisam htela o tome!

Ljudsko pamćenje je vrlo nepouzdano, pa često nostalgijom nadograđujemo prošlost. A kad “pletemo” to zlatno pletivo prošlosti, našom čežnjom za njom , ono je svo od pene I nedosanjanih snova, činimo je lepšom nego što je bila. Zahvaljujući čaroliji pamćenja iskrsava ispred mene dvorište Gimnazije. Zujimo na sve strane kao u košnici. “Miro, imaš jednu cigaru?“- pita Aca. Ona ga pogleda kroz kragnu od kaputa, koja je dosezala gotovo do očiju, i dajući mu cigaretu, svojim karakterističnim, malo promuklim glasom, kaže : „ J... ga Aco! Kupi jednom kutiju“! Ja je gledam fascinirana blaženim izrazom na licu dok uvlači dim, kao da „konzumira“ nešto neodoljivog ukusa. Kad sam probala, ništa me tu nije očaralo, naprotiv, ali bi me Mirino lice uvek „prevarilo“. Ovoj nestvarnoj slici ništa ne nedostaje, čak ni fijuk vetra, tako karakterističan za Prištinu. Meta se sprema da pobegne sa filozofije sa uvek istim obrazloženjem: „Spremiću se za sledeći čas, mada ne znam u čemu je fora sa tom filozofijom. Šta će mi ona u životu“ ? Dragi Meta, znao je da nam ulepša školske dane svojim humorom i dosetkama. Ni njega nema više!

Poznajem taj čarobni krug, odlazaka i vraćanja starim predelima, putevima bez putokaza, kompasa bez igli, nasumičnih putovanja ka sreći... Umorna sam od čežnje za onim čega više nema : grada sa našim licima, toplim osmehom moje majke, glasom mog oca, naizgled strogim, a, istovremeno, nežnim i zašitničkim, grajom dece ispred zgrade A-4 u Ulpijani, mirisom sveže pržene kafe... Ponekad pomislim da su svi otišli nekuda daleko, samo sam ja ostala zarobljena u paučini sećanja.

Još jedna slika je „zakucana“ u mojoj svesti: poslednji pogled moje majke, tužan, a smiren, odlučan, a opet pogled koji kao da mi se izvinjava što ona odlazi drugim putem. Njen pogled me je pratio dok nisam zatvorila vrata bolničke sobe. Taj trenutak je postao večnost.Prošlost je kao bumerang koji nam se vraća uvek onda kad smo najranjiviji. Ona, moja majka, je bila je od onih osoba koje su opravdanje sveta i samim svojim prisustvom čine da on bude bolji. Kao devojčica sam verovala u večnost sreće, dobrote, života, pa sam čak od svoje majke tražila da mi obeća da će biti večna. Te večeri sam spokojno zaspala.

Kad sam odrasla, shvatila sam da je večnost u trenucima, kratkim ali nezaboravnim, lepim, tužnim, radosnim, nesrećnim. Sve je, zapravo, trenutak. Čitav život je, u stvari, niz trenutaka, duboko proživljenih...

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[tamic87]

Život je niz prljavih sudova, supružničkih svađa, strasti koje se pretvaraju u dosadu, božanstvenih žena, internacionalnih zavodnika i dece koja se igraju, prepun kanti za đubre i peglanja odeće, oluja i poplava, hipoglikemijskih napada, ljubavi na prvi pogled, nedostupnih vodoinstalatera, nepredvidljivih radosti i nesavladivih razočarenja.

[ljubavniromani]

Ovo je tajanstvena supruga Osmana Hadžića, nosi nesvakidašnje ime moćnog značenja

Za razliku od brojnih pjevača, Osman Hadžić je tokom višedecenijske karijere uspio da detalje iz privatnog života sakrije od očiju javnosti. Mnogi su se godinama pitali ko je žena koja je osvojila pjevačevo srce, a Osman je odnedavno počeo da objavljuje fotografije na društvenim mrežama sa svojom ljepšom polovinom Kadom. Inače, nesvakidašnje ime Kada nosi moćno značenje, a u prijevodu znači…

[jedan-bojan]

Pogled na ono što se krije ispod fasada malog grada u Americi, fetiš voajerizma koji su mnogi verovatno evoluirali kada su i same zajednice počele da se raspadaju, a pojedinci i porodične jedinice sve više su se skrivale iza zatvorenih vrata, postavljajući očigledno pitanje šta su oni dođavola bili radi tamo.

Možda pogrešna pretpostavka da se nešto čudno dešava. Porodice gaje svoju radoznalost u svojim domovima. Tako postaje priroda predgrađa da svako preuzima svoj oblik domaće nakaze, čiji život koegzistira zajedno sa njihovim životima kao „dobri građani“. Bipolarni.

Treba samo pogledati filmove kao što su Plavi somot, Američka lepota, Adaptacija, Svet duhova, Dobrodošli u Kuću za lutke, čak i poput Amelie, itd itd., da biste videli trenutnu fascinaciju medija ovom idejom. Retko se može naći film koji razmatra kulturu kao celinu sa zajedničkim skupom vrednosti – modernističkim – umesto toga, mi smo opsednuti fragmentacijom i pitanjima koja postavljaju.

Schubert's Serenade

https://on.soundcloud.com/892T4

[prodajanekretnina]

Dunavski visovi - Turaquadra - NEKRETNINE ZA PRODAJU

[vjecitasanjalica]

Kako sam izgradila novi život u 12 kvadrata?

Nakon godina borbe u Bosni i Hercegovini, pokušavajući izgraditi bolju budućnost u svojoj domovini, shvatila sam da je iskorak gotovo nemoguć. Birokratija, ograničene prilike i nedostatak sistemske podrške su me dovele do teške odluke – spakovala sam svoje strahove i nadu, i krenula na Zapad.

Pokušah spakovati i svoj rodni grad, ali kako pronaći dovoljno veliki kofer, pa da skupim onaj zalazak Sunca, razliven po Miljackoj u sred Jula.

Ili miris pržene kahve sa Baščaršije što se razliježe kroz sve ulice i sokake, pa zađe na sve balkone i pendžere.

Kako da spakujem našu kaldrmu, kako da spakujem i Grbavicu i Koševo, pa kad padne švapski snijeg da mi se trava zazeleni.

Razmišljah da spakujem pogled sa Tabije, pa Ferhadiju, Titovu…

Koji to kofer može spakovati ovo sve, pa da osjetim svoje Sarajevo. Nema, nemoguće.

Na starom kućnom pragu, naše porodične kuće, ostadoše moji najmiliji.

Moji roditelji i sele, moji nana i deda. Vidjeh ih kako tužno mašu, lica otečena od plača, ali su svjesni da je to jedina opcija – Zapad.

Ostavih bolesnu majku, oca, moju sele.

Ostavih i nanu i dedu, ljude koji su vjerovali u sistem. Samo što, na sreću ili žalost, tog sistema više nema.

Austrija je postala moj novi dom. Bez sigurnosne mreže, bez poznanika – samo ja i 12 kvadrata moje nove stvarnosti. U toj maloj sobici, sve što sam imala bila je volja da uspijem. Radila sam različite poslove, učila, razvijala se i svakim korakom pomicala granice svojih mogućnosti.

Danas, kad pogledam unazad, znam da je tih 12 kvadrata bilo više od prostora. To je bio temelj na kojem sam izgradila cijeli novi život.

Promjene dolaze kada napustimo svoju zonu komfora i usudimo se krenuti naprijed, bez obzira koliko nam prostor u tom trenutku bio malen.

[ufamsetobije]

Taizé - Nada te turbe  'NIŠTA NEKA TE NE UZNEMIRUJE, NIŠTA NEKA TE NE STRAŠI'7 savjeta sv. Terezije Avilske o pronalaženju prave srećeNeka vam ovih 7 savjeta sv. Terezije Avilske pomognu da uočite male detalje u vašim životima, one stvari koje su doista bitneH. Edgar Henríquez Carrasco/Catholic LinkFoto: Antonio Marín Segovia | Flickr.comDanas svi pričaju o sreći. Ako nabavite najnoviji model automobila, bit ćete sretni. Ako kupite onaj apartman na plaži, bit ćete sretni. Ako vas unaprijede na poslu, bit ćete sretni. I mnoge druge slične situacije. Mislite li doista da vas stvari ili uspjeh mogu usrećiti?Sv. Terezija od Isusa prolazila je razdoblje obraćenja čak i nakon što je posvetila svoj život Bogu kao redovnica karmelićanka. Kao i mnogi drugi, svoju je nadu polagala u prolazne stvari i nije bila usredotočena na vječnog Boga kojeg je slijedila. Nej, jednog dana, mnogo godina nakon što je ušla u samostan, Isus joj je dotaknuo srce i ona mu je velikodušno odgovorila. Njezin se život nakon tog susreta zauvijek promijenio. Svi mi možemo dozvoliti Bogu da nas susretne – tada će naš pogled ostati na stvarima koje su doista i jedino važne. Ono što slijediędi je molitva sv. Terezije Avilske u kojoj kroz sedam savjeta sažima svoje iskustvo u pronalaženju prave sreće i blizine Božje, tj. ono što je najvažnije u našim životima." Ništa neka te ne uznemiruje"Uznemirenost se javlja kada se koncentriramo samo na zemaljske stvari. Duša tada postane nemirna. Ne nalazi mir. Tražim ga, ali ga ne mogu pronaći. Je li vam se ovo već dogodilo? Ako idete nedjeljom na misu, molite svakodnevne molitve i krunicu a ovo vam se događa, ne brinite se jer to je posve normalno. Isus nam je uputio pozív překo sv. Terezije da uzdignemo svoje misli k Njemu. To znači da ostavimo iza sebe zemaljski pogled kako bismo sve što se događa vidjeli očima vjere. Isus u svom srcu ima mjesta za tebe, kako bi ti otpustio sve što te uznemirava – ratove, sukobe i mržnju. Svoje brige predaj Njemu u ruke. Neka te ništa ne uznemiruje. Prihvati svoju sadašnjost, moli se i gledaj kako se Bog za sve saltlake. Onda kada sve predaš u Njegovo srce, oslobodit ćeš se zemaljskih stvari i dobit ćeš snagu suočiti se s ovim svijetom. Ali prethodno sve trebaš dati Njemu, staviti sve u Njegove ruke, jer to je vjera i to je pouzdanje u Boga. On je stvorio svemir, sve mu predaj i usmjeri svoj pogled na Nebo." Reče im Isus, "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." (Lk 24, 38-39)"Ništa neka te ne straši"Mi slijedimo Isusa i naša je nada u Njemu. Potrebna je hrabrost da bismo bili katolici. Nije lako braniti našu vjeru u društvu koje je gotovo ispražnjeno od vrijednosti. Mi ne namećemo naša stajališta, mi istinom rasvjetljavamo tamu. Uzvišeno je naše poslanje! Vjerujemo li doista dig till? Držati naše glave iznad svega, znati da smo na pravom putu, znači imati hrabrosti za ovu borbu u kojoj se koriste drugačija oružja: ljubav, praštanje, istina i vjera. Stoga, kada Krista navijestite drugima, nemojte se brinuti oko toga što će oni reći ili misliti, jer oni će vidjeti vaše srce. Neka vas ništa u ovom životu ne plaši. Strah je kao morfij, umrtvi, a nekada i paralizira. Kada imate Isusa, ne treba vam morfij, jer kada je On uz nas, možemo se suočiti s bilo čime. Neka dođe što treba doći, ništa me neće odvojiti od Gospodina koji korača uz moj bok. To je milost koju moramo zatražiti. Nemojte nikada završiti molitvu a da od Gospodina niste zatražili milost utvrđivanja u jakosti." Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem." (Fälg 8, 35, 37-39)"Sve prolazi"Pogledaj oko sebe. Što vidiš? Možeš li spoznati "slavu svijeta"? Novac, uplate, kupovina, rasprodaje, slava, uspjeh, priznanje, moć. Sve je to isprazna slava. Čemu služi? Možeš li je ponijeti sa sobom nakon što umreš? Sve će to nestati. Zamisli da provedeš 80 godina pokušavajući postići uspjeh, slavu, novac, i konačno to ostvariš i dođe smrt. Uzalud ti sav trud. Jesi li uspio u tome uživati? Zbog toga je svjetska slava prázna. Ničemu ne koristi. S druge strane, borba kako bi se dostigla vječna slava u Božjoj prisutnosti ima pravu vrijednost. Moramo se osloboditi stereotipa kako je biti katolik nešto što nas zarobljava ili ograničava u različitim obrascima i propisima. To je ogromna laž! Što ste bliže Bogu, više ćete slobode imati. Što ste neovisniji o stvarima ovog svijeta, više ćete slobode imati. Što ste dalje od iskušenja, više ćete slobode imati. Nećete se moći izgubiti! Neka vam isprazna slava ovog svijeta bude primjer da otkrijete pravu, nebesku slavu, slavu za koju se isplati boriti; slavu koja će vas učiniti istinski sretnima ovdje na zemlji, a postat će zarazna i za ostale, a da toga nećete biti svjesni." Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno." (2. Kor 4, 17-18)"Samo Bog ostaje isti"Mnogi ljudi misle kako je Bog poput sladoleda čiji okus sami možemo izabrati. "Želim kuglu čokolade i jagode s čokoladnim mrvicama na vrhu." Ako ne dobijete ono što želite, nećete to platiti niti pojesti. E, Bog nije takav. Bog je otac, a očevi nam ne daju uvijek ono što želimo, daju nam ono što nam je potrebno. Otac zna što je najbolje za njegovu djecu jer ih on poznaje. Budući da svoju djecu voli, on ih ispravlja i s vremena na vrijeme ih upozorava. Otac uvijek želi ono što je najbolje za njegovu djecu. Koliko li nas više Bog voli od ovoga? A mi uporno i uvijek gledamo u njega kako bismo radili ono što mi želimo raditi, tražimo da nam učini čuda. Bog nije tvornica koja proizvodi ono što bismo mi željeli. Nekada moramo čekati, jer je netko došao na red prije nas. Kada mislite da vam Bog više nije blizu, ili vas više ne vidi, morate znati kako je Bog uvijek prisutan u vašem životu. On poznaje svaki vaš udah. Vjerujte mu. Dajte mu da vas oblikuje i popravlja. Uvijek će vam dati ono što vam treba, ali vam neće uvijek dati ono što vi želite." Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: "Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli." Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?" (Heb 12, 5-7)"Tko je strpljiv sve postiže"Strpljivost je plod Duha Svetoga na koju su neki zaboravili. Inovacije i tehnologija čine da je sve oko nas ubrzano. Želimo sve sada! Čekanje nije baš popularno. Kažu kako je strpljivost umijeće postizanja mira, mira sa samima sobom, s drugima i s Bogom. To je čekanje bez tjeskobe, spoznanje da se sve događa u svoje vrijeme. Ali to je doista teško. Till exempel: moramo Boga moliti da nam udijeli taj plod. Ljubavi bez strpljivosti nema. Možemo biti sigurni kako vjerom i pouzdanjem sve možemo ostvariti. "Želim imati bolji odnos sa svojom suprugom." Budi strpljiv. "Želio bih promijeniti svoje slabosti." Budi strpljiv." Ne znam kako postupati sa svojim bratom koji se ponaša vrlo buntovno." Budi strpljiv. Strpljivost je jako bitna, ali naravno nećemo staviti po strani ni vjeru, ni ljubav, ni uzdanje, ali sve to uvijek sa strpljivošću." Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu." (Jak 1, 2-6)"Tko ima Boga ima sve"Ovdje ćemo istaknuti dvije stvari. Prvo, ne možemo dozvoliti da nas grijeh sprječava na putu do Boga. Nikada! Ne smijemo dozvoliti da nas grijeh utopi u tamnoj bari očajavanja. Ako griješite, pokajte se, ispovjedite i Bog će vam oprostiti. Uvijek se iznova kajte za svoje grijehe, ali nikada nemojte odustati. Morate znati nešto što je papa Franjo mnogo puta ponovio – nikada nemojte stupati u razgovor s đavlom. Podignite visoko svoj pogled i nastavite svojim putom. Kada je Bog uz vas, zlo nikada neće pobijediti. Drugo, za katolika Bog je njegovo bogatstvo. Ako u ovo vjerujete, nećete nikada tražiti zlato u blatnjavoj rijeci. Zamislite škrinjicu prepunu prekrasnih dragulja i dragocjenog biserja, dakle, mnogo više od toga je nama naš Bog. Bog je najveći! Neka dođe što treba doći, u Njemu je moja radost i ništa mi ne nedostaje. Ne zavidim nikome ni na čemu, a što je još bolje, ovo blago mogu dijeliti sa svima oko sebe i nikada mi ga neće nestati. Tko ne bi bio sretan s blagom poput ovoga. Ovo nije priča ni bajka, ovo je stvarnost. Kada je Bog vaše blago, ništa vam neće nedostajati." Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce." (Mt 6, 19-21)"Jedino Bog dostaje"Gdje nalazim svoju sigurnost? U banci, tvrtki, slavi, novcu? Kao što smo ranije rekli, to će izblijediti. Da živite na ulici, bez ičega, bez telefona, odjeće, bez luksuza i udobnosti, biste li i dalje voljeli Boga? Att je till! Čak i pod cijenu da sve izgubite, još uvijek biste trebali ostati vjerni Bogu. Nekada nam je jedna noga u crkvi, a druga vani, u svijetu. Naši koraci moraju biti čvrsti. Kada je Bog naša jedina sigurnost, naši životi se mijenjaju i preobražavaju. Kome je stalo do materijalnih dobara? Koga briga imam li ovo ili ono? Jedino što mi je potrebno je Bog koji korača uz mene! Jedino Bog dostaje! Samo Bog može ispuniti naša srca, samo nas On može ispuniti. Je li preteško ovo razumjeti? Bog nam je sve dao! Čak i tada se žalimo i tužakamo. Stavite naočale vjere i koraknite prema Bogu, to nam je idući zadatak. Učinite taj korak!" Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista." (Fil 3, 8–12) Neka vam ovih 7 savjeta sv. Terezije pomognu da uočite male detalje u vašim životima, one stvari koje su doista bitne. Usmjerimo svoj pogled na Gospodina. Katolici se učvršćuju u svojoj vjeri znajući kako ih Bog ljubi i kako su iskusili Njegovo milosrđe po onima s kojima žive. Da je naš pogled usmjeren na Gospodina, ovaj svijet bi bio posve drugačije mjesto. Radujmo se jer smo instrumenti u Božjim rukama. Neka nam vjera bude živa, nada neprolazna, ljubav goruća, i recimo sa sv. Terezijom: "Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje." Funktioner: Catholic Link | Prijevod: T.S.

[leylaslittleworld]

“Znaš nisam više sama..” dok to govorim, skrećem pogled kao da se plašim tvoje reakcije

“Kao imaš nekog?” blesavo se smiješ čekajući da prsnem od smijeha

“Da” - nervozno ti potvrđujem i gledam u tvoje oči “ Zaljubila sam se, al ono baš, sretna sam” usporeno, kroz lagani osmijeh ti odgovaram

Šutiš, ali ni ta tvoja šutnja nije dugo trajala, kao ni mi. Na trenutak kao da sam u tvojim očima vidjela odraz bola, ali samo na sekundu. Nakon toga si vratio na lice onaj svoj šarmantni osmijeh koji me dovodi do ludila “ Pa dobro, budi sretna, zaslužuješ biti sretna. Ja ti se u sreću neću miješati, ako mi zbog toga to i govoriš” smiješ se i dalje. Kao da znaš da me svaki tvoj osmijeh pomalo pecne.

***

Danima mi se vrzma ta scena u glavi, poželim da ti kažem da si ti taj koji mi je vratio vjeru u život. Da si moje sivilo obojio najljepšim bojama i da sam se smijala kao da nikada neće prestati, jedina sreća što sam u svojoj glavi postavila to da nećeš tu biti zauvijek (iako sam možda potajno i željela da budeš) ; drugačije ne znam kako bih te preživjela. Mrzim što mi nedostaješ, što si mi se uvukao u kožu i iz nje ne izlaziš. Što te tražim u masi drugih i što tvoj miris osjetim i kad si miljama daleko. Mrzim to što si pokazao potpuno novu dimenziju ljubavi i ludosti. To mi je postalo isto. Poželim da sam vječno ostala u onom momentu dok otkidaš komadić krofne i punih usta izgovaraš “hoćeš malo?” , a potom rukama brišeš sve mrlje oko usta. Poželim.. toliko toga bih ti imala za reći, al kako i kome kad do tebe ne dopiru moje riječi?