#balkan+poezija

[cigarete-i-poezija]

Mjesec juni,

Muško mentalno zdravlje,

Zabranjena tema,

Za mnoge,

Počevši od mene,

I moga oca,

Koji je plakao,

Onog dana,

Kada sam mu rekao,

Kada se neko ubije onda se svi pitaju,

Zašto se nije nikome obratio,

Veći strah u očima u životu nisam vidio.

I dan danas žalim te riječi,

Jer svaki njegov pogled,

Kada me gleda dok pušim cigaretu,

Ispunjen je strahom...

Dugo vremena sam razmišljao,

O tome kako bi bilo da odem,

Jer ja,

Nemam kome da pričam o tome kako sam,

Potiskujem emocije,

Kao i većina muškaraca,

I svoje traume i rane liječim,

Kroz alkohol i cigarete.

Smršao sam deset kila,

Ali dobro sam,

Nemam vremena da razmišljam o depresiji,

Jer ipak,

To bješe šala mnogima,

I zajebancija koju niko ne shvaća ozbiljno,

Jer baš tako,

Ni ja nisam shvatio zašto je alkohol rješenje,

Do onog dana kada su mi javili,

Da je čovjek,

Koji me je odgojio,

Borio se sa demonima,

Za koje ja nisam mogao ni zamisliti da postoje,

I tako to bješe,

Kroz osmijeh i veselje,

Odluči oduzeti sebi život,

U nadi da će pronaći mir,

Koji na ovoj zemlji nije mogao naći...

Ali po riječima mnogih,

To je izlaz koji koriste samo kukavice,

I naravno ja ga ne krivim,

Čak ga i razumijem zašto je to uradio,

Plakao sam,

Ne mogu reći danima,

Jer evo plačem već četvrtu godinu otkako ga nema,

Ali dobro družimo se,

Kada mogu uzmem nam po pivo,

I kutiju cigareta,

I sjedim na njegovom grobu,

I pričam mu o svemu što se događa otkako je otišao.

Molim vas,

Nemojte ići,

Ako vaše vrijeme nije,

To nije rješenje,

Ja sam mu oprostio,

A i ako ga ima nadam se i da je Bog oprost mu dao,

Plačite,

Vrištite,

Smijte se,

Zovite,

Volite,

Pričajte,

Molim vas,

Ostanite ovdje s nama,

Naći ćemo rješenje,

Zajedno ako treba,

Budite jaki,

I pustite suzu kada je teško,

Plakati je zdravo,

I pričajte s voljenim ljudima,

Pitajte kako su,

Onako iskreno a ne iz čistog bontona,

Puno ljubavi šaljem svim muškarcima koji prolaze kroz teške trenutke,

Vidim vas,

Čuvajte se i budite dobro.

[leylaslittleworld]

Nekim danima poželim da me nema,

da na ovaj svijet nikad nisam postala.

Zatim noću, ta želja za sekundu bude veća, a moja nesreća još teža.

Kao mala, mislila sam da će život biti puno ljepše mjesto i da je svijet satkan od vila i šarenih jednoroga,

zatim sam odrasla.

Voljela bih da sam negdje na jugu Španjolske, da bosa koračam po pijesku, stijenama, nosim bijele haljine, šešire, marame, markirane torbice, i puno nakita.

Budila bih se uz sunčeve zrake i pila prvu jutarnju kafu s pogledom na mirno more

Zatim bih započela dan u Cordobi, obilazeći znamenitosti, dzamije i male uličice koje pišu svoju priču,

a već sljedeće jutro našla bih se u Sevilli, gradu koji je poznat po tome da filmski klišei ipak postoje. Kako kažu : “ Sevilla je grad flamenca, fešti i strasti”, idealna za popodnevni sok od naranče uz laganu muziku.

Sljedećih par dana, a ko zna, možda i mjeseci provela bih istražujući Mallorcu. Znate, cijelog života sam se pitala da li postoji mjesto za mene na ovom svijetu?.. zatim sam vidjela sliku Mallorce.

Podsjeća me na mir u ovom užurbanom svijetu kaosa, a ko zna, i kao mala sam željela pobjeći na ostrvo i dopustiti sebi da budem slobodna, svoja i sretna.

Potom, svako sljedeće odredište bi bilo nevažno , jer bi moja stopala bila uništena od ljepota, duša od slobode, tijelo od sunca, dobre hrane i mnoštvo uspomena.

Nekim danima poželim da me nema,

ali onda se sjetim da još nisam gledala zalazak na jugu Španjolske.

[tebipisano]

Jednog dana ćeš shvatiti koliko je potrebno više poštovanja od ljubavi.

[russianwinter78]

[dnevnik-jednog-carobnjaka]

"Ljudi poput mene nemaju

ljude, mi smo ljudi koje ljudi imaju."

[amazingjohnnysworld]

Instagram: amazingjohnnysworld

[ultravioletna]

Šta vi mislite o tome?

[vasiljevicmihajlo]

Mihajlo Vasiljević Dijagnoza

[obasjanamjeseciinom]

Ja sam tebe sačuvao za sebe

Za neka naša bolja vremena

Kad neće padati kiše

Kad neću tražiti više

Kad biću tvoj čovek

A ti...moja žena

Ja sam tebe sakrio od sebe

Da nađem te kad dođe vreme

Kad budem umeo da volim

Kad budem prestao da bolim

I kad skinem sa sebe ovo breme

I nazvaću tad tvoje oči da daju oprost

Za sve suze koje si zbog mene lila

I godinama ih krila

I vratiću sve što davno ti uze

Tad nazvaću te svojom

Iako životima moja si bila

[osjetimojubol]

ma popij tu kafu

ispuši cigaretu

zaboravi na sranja

još jedan novi

i bolji nego jučer dan

[razdragana]

Preživeću

Dosta toga sam preživala

Preživeću, još jednom

Još nekoliko puta

Ali ponestaće snage

I entuzijazma

I slomiće me sitnica

Ubiće me želja da uspem

U svemu

[tebipisano]

Ne poštuju Boga, a kako će tebe?

[russianwinter78]

[dnevnik-jednog-carobnjaka]

[amazingjohnnysworld]

Beograd

Instagram: amazingjohnnysworld

[amiina1]

Ti i ja smo ispisani,

Negdje u nekim knjigama.

Potpisani na nekim stijenama,

Otisnuti na nekim pločama.

Naši likovi oslikani,

Na platnu neke umjetničke slike

Koji ne razumiju obični ljudi.

Možda i mi ne razumijemo,

Da smo suđeni jedno drugom.

Ti meni a ja tebi, oko moje.