#Zanimljivo

[ljubavniromani]

Pjevačica Romana Panić o pljačkanju bankomata: ‘‘Na mene je sve to djelovalo pozitivno..‘‘

Pjevačica Romana Panić prisustvovala je glamuroznom događaju časopisa Hello!, Gloria i Story u hotelu Hyatt Regency u Beogradu, gdje je otvoreno govorila o svom boravku u zatvoru u Australiji zbog pljačke bankomata. Podsjetimo, Romana je 2020. godine zajedno s agentom za prodaju nekretnina Filipom Mrkajićem osuđena na zatvorsku kaznu zbog kriminalnih aktivnosti. Panić je tada dobila dvomjesečnu…

[narkonianews]

Šta bi se desilo kada bi kiseonik nestao na pet sekundi?

Šta bi se desilo kada bi kiseonik nestao na pet sekundi? Svi na plaži bi dobili opekotine od sunca. Ozon je molekularni kiseonik i blokira većinu UV svetlosti. Bez njega, mi smo sprženi. Svaki motor sa unutrašnjim sagorevanjem bi se ugasio. To znači da bi svaki avion koji poleti sa piste verovatno pao na zemlju, dok bi avioni u letu mogli da klize neko vreme. Svi komadi neobrađenog metala bi se…

[mishkakagehishka]

[INCREDIBLY LOUD INCORRECT BUZZER SOUND]

[kfruityouth]

blacked out n found this drawing in my sketchbook of elijah in a kaftan

[propalitet]

Jako mi je zanimljivo kako kronično online balkanski boomeri se pozivaju na nostalgiju koja na balkanu nikada nije postojala. Uzmu propagandne slike iz sad-a u 50ima i onda se prave kao da je to vrijeme postojalo kod nas ovdje, kao da stvaraju novu verziju prošlosti zbog konstante konzumacije američke propagande

[hotwifemia]

Kupila sam dragom, jer kao i sve žene, i ja volim muškarce u "uniformi".

Moja kučkica mora prvo da zasluži da obuče ovako nešto jer je "privilegija" služiti gazdaricu u ovome.

Nekad mu samo javim da želim da me dočeka u radnoj uniformi i igra može da počne. Mnogo je zanimljivo samo kada skontate šta sve možete sa potčinjenim muškarcem 😈

[marmoriiss]

"Ne udajite se za škrtog čovjeka pa makar postio Davudov post i klanjao noćni namaz svaku noć ne silazeći sa postekije i sedžade. Škrtica će vas odvesti u dunjalučki džehennem prije ahiretskog. Brak je davanje i uzimanje kao bilo koja međuljudska relacija, a škrtica uzima, ona ne daje. Škrt i sebičan čovjek voli samo sebe. Oko njega će ljudi ostati i gladni i žedni i napaćeni. Takav neće ustati za vas i pomučiti se. Vrlo mi je zanimljivo kada mi neko priča da se gleda vjera kod muškarca i žene, a Allahov Poslanik, salllahu alejhi ve sellem kaže: “Kada vam neko dođe sa čijom ste vjerom i AHLAKOM zadovoljni, oženite ga”, zaboravljajući obratiti pažnju na riječ “ahlak.” Tvoja vjera tebi koristi, a meni koristi tvoj ahlak i moral (karakter) koji je neodvojivi dio vjere i koji svjedoči upravo tvoju vjeru. Sebi ostavi svoj ibadet Allahu, meni daj svoj moral."

Samir Avdić

[ljubavniromani]

Evo kako da najlakše šarmirate muškarca

Muškarci nisu toliko komplikovani koliko mi mislimo da jesu. Oni su veoma jednostavna bića. Ali, šarmirati muškarca može postati komplikovano ukoliko previše razmišljate o tome. Srećom, nije toliko teško shvatiti kako da to uradite na pravi način. Dovoljno je da radite nekoliko stvari koje on voli i posao je završen. Opustite se Ukoliko ste uznemireni ili nervozni, on će to primijetiti. Imajte na…

[narkonianews]

Najezda milijarde cvrčaka u Americi

Najezda milijarde cvrčaka u Americi Sigurno ste čuli za najezdu milijardi cvrčaka u Americi? Ne volim ni ja insekte, zvuči strašno, ali za jednog cvrčka je to trenutak na koji je čekao mnogo godina. Priča je sledeća. Postoji sedam (7) vrsta cvrčaka u severnoj Americi koje periodično izlaze na zemlju: četiri vrste koje izlaze svakih 13 godina, i tri vrste koje izlaze svakih 17 godina. Ove godine,…

[mishkakagehishka]

Al bit će tek cirkus ako Izrael pobjedi na viziji iskreno

[bojesvemira]

Strune

Imam dane kada mi se ne priča i ne govore površne stvari imala sam blisku osobu zvala je to " Noah smiruje strune". Ne volim dovesti strune do pucanja ako baš i ne moram, pa mi je draže malo da ih smirim jer nisu one tu za površne stvari, ali trpe svašta jer moramo da živimo tamo gdje nam se ne diše, tamo gdje je mnogo realno nešto što mi čak i ne prihvatamo. Evo danas smirujem strune, jedem naranđe koje ne volim ali one me podsjećaju na mir ide mi se na neku lijepu predstavu, sluša mi se neka dalmatinska klapa i jedu mi se palačinci sa bijelim kremom, i sluša mi se ona moja sa najljepšim glasom negdje u autu na vrhu nekog grada kojeg puno volim, možda i iznad onog velikog mora di mi duša plovi. Zanimljivo je što sam uvijek nekako zaobilazila samu sebe, nađem nekoga ko voli palačinke ali ne voli klape pa stavlja ruke na uši, ili nađem nekog ko uživa u predstavi ali mu se povraća od bijelog krema, ili eventualno nađem nekog ko to sve voli ali je i suviše daleko da bi mi upotpunio strune. Noah omašila si planetu i svaku dolazeću kometu.

[propalitet]

propa s obzirom da si ti hrvatski influenser tm jel mogu iskoristit ovu priliku, kad već pričamo o domaćoj kulturi, da promoviram Strip PREFIX? T_T <3

ugl to je strip magazin (na kojem sam i ja urednica :3) kojeg izdaje HAS (Hrvatski autorski strip, udruga) i objavljujemo super kul kratke regionalne stripove (HR+region+jugoistočna europa), pa ako ikoga zanima trenutna autorska regionalna strip kultura u HR koja je super bilo bi kul da bace oko ^-^ jer ima super uradaka

i općenito ako ikoga zanima šta ima u hrvatskoj od autorskog stripa, hrvatski autorski strip na fejsu je aktivna grupa di domaći umjetnici objavljuju svoje stripove :D

to i OHOHO zine! ustvari, ako je iko u zagrebu, trenutno se održava OHOHO festival i imaju izložbe i svašta :P

Nisam nikad prije čula za ovo al zvuči super zanimljivo!

[poeticlicense12345]

BARBARA

Poezija Žaka Prevera je“pokisla, ozarena, očarana, pod krupnim kapima kiše“ baš kao njegova Barbara. Ona mu se baca u zagrljaj, ona se ne ljuti, ona ga čak i ne poznaje, kao ni on nju, a ipak joj kaže ti (jer „ti“ kaže svima koje voli), jer je dovoljno njegova, iako se prvi put vide, da se smeju zajedno. Ova pesma o ljubavi, ratu i dvoje ljudi koji su se slučajno sreli, na kiši u Brestu, u ulici Sijam (ovo je nama nekada, simbolično, bilo svako mestu u kome smo voleli), gde su se sastajali ljubavnici. Tokom Drugog svetskog rata, Brest je bio baza nacističkih podmornica i već na početku rata je bio sravnjen sa zemljom. Pesma „Barbara“ nastaje kao sećanje na stradanje ovog grada i njegovih ljudi. Barbarina pojava, njen hod je, u tom vremenu zla, bio je dovoljan da pregazi tu upornu ljudsku nesreću i da u jednom, slučajnom susretu, prikaže sreću u svom najjednostavnijem obliku – zagrljaju. Zanimljivo je da je Preverova kiša, ne samo u ovoj pesmi, crvene boje, boje ljubavi i srca, rata i krvi. U tom ratu ljubavi i smrti, ljubav uvek pobeđuje.

Hodajući ivicom nostalgije, još ću se baviti Preverom, čije je pesme (Barbara i Uvelo lišće,posebno), moja generacija znala napamet, na francuskom jeziku. Da, ljudi su se nekad voleli...

Sećaš li se Barbara, padala je kiša neprestana

nad Brestom toga dana, a ti si išla nasmejana

pokisla, ozarena, očarana, pod krupnim kapima kiše

seti se Barbara, sretoh te u ulici Sijama

smejala si se, i ja sam se smejao

sećaš li se Barbara

Nisam te poznavao, nisi ni ti mene

sećaš li se, sećaš li se toga dana

i ne zaboravi ga.

Jedan čovek ispod neke kapije, zaklonjen

viknuo je tvoje ime, Barbara

a ti si potrčala njemu po kiši

pokisla, ozarena, očarana

i bacila si mu se u zagrljaj

Sećaš li se Barbara,

ne ljuti se što ti kažem ti

jer ti kažem svakom koga volim

pa čak iako ga ne poznajem.

Sećaš li se Barbara i ne zaboravi nikad

tu kišu tako bledu i tako srećnu

tu kišu nad morem, nad arsenalom

nad brodom iz Cezana

Oh, Barbara

velika je svinjarija taj Rat i šta je sa tobom

sada

pod kišom od gvožđa, vatre, čelika, krvi

A onaj koji te je stezao u zagrljaju, zaljubljeno

da li je umro, nestao il je još živ

Oh, Barbara

još uvek kiša pada nad Brestom kao što je padala

nekada

Ali nije to isto, jer sve je porušeno

To su samo posmrtne kapi kiše, užasne i očajne

A nije ni onaj potop kiše, gvožđa, čelika, krvi

već prosto kiša iz oblaka koji nestaju kao psi

kao psi koje donosi vodena struja iz Bresta

da istrunu negde daleko, vrlo daleko od Bresta,

od koga nije ostalo ništa.

text author: Tanja Petrović Krivokapić