#zatvorene

[top100k]

Reklamiranje lijekova za proširene vene 👉👉👉 https://kahgo.ru/r8lMsA8

⚪ NORMAVEN - NAJBOLJI PROIZVOD ZA PROŠIRENE VENE U 2023

Koliko dugo ćete gledati kako proširene vene ubijaju lepotu i zdravlje vaših nogu?

- Eliminiše uzrok proširenih vena Ublažava bol, otok, upalu

- Vraća vaskularni ton ELIMINIRA VASKULARNE ZVEZDICE

Skrivajuci noge nećeš sakriti problem!

- U pantalonama ili hulahopkama je nepodnošljivo VRUĆE! Suva koža, paukove vene, cijanotične otečene vene izgledaju RUŽNO!

- Gležnjevi otečeni, noge bole! Teško je hodati, nemoguće je raditi. Proširene vene uzrokuju simptome liječenje. Nema više snage da se ovako živi! BOLNO! Visoke potpetice su prošlost, morate stalno da nosite ružne cipele. Recenzije o liječenju proširenih vena bez operacije. Ovo je NEESTETČNO!!

- Imate lepe noge, ali morate da ih sakrijete! Jer vene se stide pokazati! Konvulzije su sve češće, postoji opasnost od tromboze i amputacije! Proširene vene su OPASNE!

Proširene vene napreduju veoma brzo! Komplikacije je najlakše sprečiti na početku bolesti! NE ČEKAJTE! DELUJTE SADA!

PROŠIRENE VENE NE SAMO RUŽNO IZGLEDAJU – OVO JE DIREKTNA PRETNJA VAŠEM ZDRAVLJU I ŽIVOTU!

13 MILIONA ŽENA IMA VARIKOZU 1, 2 ILI 3 STEPENA

- PROŠIRENE VENE MALE KARLICE: Utiče na vene jajovoda i materice, butine, venski pleksus bešike. Lijek za proširene vene u ampulama. Proširene vene u karlici mogu dovesti do hroničnih hemoroida. Cijena liječenja proširenih vena donjih ekstremiteta.

- VARIKOZA ŽENSKOG REPRODUKTIVNOG SISTEMA: Proširene vene utiču na vene ženskih genitalnih organa. Liječenje proširenih vena donjih ekstremiteta jodom. Simptomi: bol u donjem delu stomaka, produženi periodi, nelagodnost tokom odnosa. Lijekovi za liječenje proširenih vena male karlice. Poremećaj snabdevanja krvlju jajovoda može dovesti do neplodnosti kod žena. Mast za proširene vene forum.

- VARIKOZA UNUTRAŠNJIH ORGANA JE SMRTO OPASNA:Pre ili kasnije, zidovi vena u želucu ili jednjaku, koji su postali tanki, mogu da puknu, što dovodi do unutrašnjeg krvarenja sa krvavim sputumom i crnom katranastom stolicom. Krema za proširene vene nogu sa jabukovim sirćetom. Ovo je direktna pretnja vašem životu!

NE OČEKUJTE OPASNE POSLEDICE! Počnite da lečite proširene vene odmah

KORISTITE PROIZVODE KOJE SU SE UVERILE VEĆ HILJADE ŽENA DA JE EFIKASNO!

Korišćenje kremu Normaven je najbolji način za rešavanje proširenih vena. Limunova mast za vene i krvne sudove. Studije su pokazale da uz redovnu upotrebu Normaven za 1 tretman jača kapilare, hrani i tonira kožu nogu, eliminiše prelom vena i najmanja oštećenja. Tablete za proširene vene donjih ekstremiteta bez svijesti.

ZA ZDRAVE I LEPE NOGE KORISTITE NORMAVEN Normaven je prvi proizvod na bazi retkih prirodnih biljnih ekstrakata koji tako brzo uklanjaju uzrok proširenih vena i štite od komplikacija. Da li je moguće liječiti proširene vene. Sadrži jedinstveni sastojak — ekstrakt Rogova divljeg jelena, koji regeneriše vene i vraća lepotu nogama!

Reklamiranje lijekova za proširene vene #Reklamiranje #lijekova #za #proširene #vene

[lavandin]

The only remaining old bilingual street sign in Rijeka.

Rijeka/Fiume, 17 June 2023

[marija-hunska]

Dragi Bulevar 🤩

Rush Hour Belgrade @ Dragana Dimitrijević

[lifeinbooks]

Ne postoje dve iste realnosti, iako smo naizgled deo kolektivne stvarnosti. Ne postoje dva ista čoveka, dve iste duše, dva ista osmeha, ne postoji dva ista početka, dva ista stradanja, a kraj... Kraj je uvek isti. Nijedan kraj nije poseban. Oči se zatvorene. Srce ne kuca.

[bojesvemira]

Baby

Bebo, ne osjećam se baš dobro, osim što ti to nikada nećeš razumeti. Tih šest reči koje sam ti stalno ponavljala, ali ti ih nikada nisi čula. Možeš li mi pomoći? Možeš li pokušati da shvatiš one četiri reči koje nikada nisi pokušala da razjasniš? Ne očekujem da ih razjasniš odmah, ali možda sada, dok ti pišem, nećeš zatvoriti oči iako su moje već dugo zatvorene. Znam da nije lako pročitati ono što ostaje neraspravljeno, ali kad ljubav nije dovoljno glasna, možda ti moje tišine počnu zvučati jasnije. Baby, sve što želim je da me razumeš pre nego što nestanem u tišini koju sam sama stvorila.

[nije-mi-nista]

svaki dan govorim sebi: "bolje i da sam sama i da nemam nikoga, nego da imam lažne prijatelje oko sebe". i svaki dan to uviđam, i danima mi je lakše, ali onda... dođe noć. noćima je najteže. tada nema obaveza koje će te okupirati dovoljno da shvatiš koliko si ustvari sam. kada si noćima zatvoren u svojoj sobi i pitaš se zašto je tako, previše bedno je. misliš da ti je bolje, lepše, mirnije... ali šta bi rekli tvoji suzama napunjeni jastuci i plišane igračke koje odbijaš da pokloniš? misliš da si se navikao, ubeđuješ sebe da ti ne treba niko, a ustvari je sve suprotno. na kraju se pitaš, da li uopšte i zaslužuješ ikoga? zasluzuješ li da imaš nekog da te zagrli kada ti je teško ili nekoga koga će zanimati kako si provela dan? i guši te sve to; guše te pitanja na koja nemaš odgovrom, guši te sopstvena tuga, guše te tvoja četiri zida i najgore je kad ne znaš kako to da promeniš.. a još gore kada ne znaš ni da li želiš. sve je to postalo deo tebe, da se bojiš da ćeš se izgubiti. otrov je već odavno tu, ne možeš se izlečiti.

[zagrebjavniprostor]

Ilustracija: Vendi Vernić

Prolazi koji nedostaju

Saša Šimpraga, 2024.

Najveći donjogradski blok, onaj omeđen Medulićevom, Ilicom, Kačićevom i Prilazom, nije to trebao biti, ali je to ostao. Svojevremeni plan o produžetku Dalmatinske ulice na zapad zaustavljen je krajem 19. stoljeća nakon što je to isposlovao vlasnik „Zemaljske uzorne pivnice“ koja je djelovala u unutrašnjosti bloka i koja je za potrebe produženja ulice trebala preseliti. Ulica tako nikad nije probijena, pivnica je u međuvremenu odavno nestala, prostor bloka s vremenom zapunjen supstandardnom gradnjom, a točka na i na priču o produženju ulice stavljena je 2015. godine s dovršetkom izgradnje stambene zgrade u Medulićevoj, na trasi nekad planirane ulice. Teoretska mogućnost pješačkog prolaza s izlazima na Kačićevu i Ilicu tamo još uvijek postoji, no planova za provedbu nema, niti su posebno izgledni. Prolaz kroz susjedni blok sa sjeverne strane Dalmatinske, koji sadržava i javni park, pokazuje koliko bi bilo dobro da se ta veza otvori.               

Manje zahtjevna situacija moguće je ponovo otvaranje prolaza koji spaja Bakačevu s Cesarčevom. Neuređen ali otvoren 2015. da bi bio zatvoren već 2020. nakon potresa i opasnosti od urušavanja tamošnjih oštećenih zgrada, prolaz je formiran na doslovnoj trasi potoka Medveščaka. Prolazi kroz insulu/blok čija se arhitektura formirala odnosom prema potoku. Važnost ove kratke veze manje je u praktičnosti, a više u tome da nudi skretanje, iskustvo drugog ambijenta.

Iz iste Bakačeve ulice još je jedna praktična i povijesna veza koja više nije dostupna:  pješačka komunikacija prema Ribnjaku kroz vrt nadbiskupskog dvora. Veza s Kaptolom i istim starim parkom odavno je promišljana, no baš kao i sam kaptolski trg, već više od stoljeća čeka neko smisleno rješenje.

Kaptolski trg nudi mogućnost otvaranja prolaza i prema Opatovini, a obližnji glavni gradski trg i neke opcije penetracije u blok s južne strane trga. Takvih, iluzija mogućnosti u gradu zapravo ima mnogo.     

Moguća pješačka veza postoji i u nastavku Prolaza Fadila Hadžića koja spaja Ilicu s Varšavskom, a mogao bi se produžiti na jug, do HNK. Možda u nekoj povišenoj i privremenoj verziji. Grad ne bi trebao bježati od eksperimenata.   

U Donjem gradu vjerojatno naizglednije otvaranje je mogući slobodni pristup javnom parku u Berislavićevoj. Danas se tome parku unutar bloka može prići samo iz privatnih stražnih dvorišta zgrada koje ga okružuju. Najavljena gradnja kulturnog centra u Preradovićevoj možda otvara mogućnost slobodnije komunikacije s parkom i njegovu otvorenost za širu javnost. 

Na Gornjem gradu jedna je moguća veza mnogima nevidljiva. Park Bele IV. i Strossmayerovo šetalište nisu, a mogli bi biti, direktno povezani. Stvar bi riješilo minijaturno suvremeno stubište uz tamošnji bedem.     

Definicija prolaza podložna je interpretacijama, pa može podrazumijevati i široke zahvate kakav je ponudilo prvonagrađeno rješenje na natječaju za Iblerov trg. Autor Branko Silađin zadatak sagledava vizionarski, nudi park na usponu prema Šalati, što bi stvorilo novu vezu na mjestu danas tek uskih skrivenih stuba u jednom od stražnjih dvorišta Vlaške ulice. Poništavanje Iblerova trga grozomornom arhitekturom (Importanne galerije) dokinulo je smisao te planirane, imaginirane veze, vizura i doživljaja.

Isti ahitekt svojevremeno je dobio prvu nagradu i na natječaju kojim je predložio stube kroz novu zgradu kojim bi spojio ulicu Ribnjak s Vramčevom, čime zadatku za kuću daje dodanu urbanu funkciju javnog prolaza. 

Skica prijedloga arhitekta Branka Silađina za novu zgradu s javnim prolazom Ribnjak- Vramčeva

Spekulativno u gradu ima tradiciju i potrebu. Nekadašnji planovi šetališta oko Griča nisu ostvareni. Neka druga povezivanja, u manjem mjerilu, su realnija. Još neuređeni Park Mire Furlan u Jurkovićevoj jedan studentski rad povezuje javnim zelenim koridorom sa zelenom površinom oko kapele u Voćarskoj.

Tamo gdje je grad gušći, prolazi su češći, potrebniji. Na rubovima Donjeg grada, prema Trnju, pruga nije nužno prepreka, ali komunikacija nedostaje. Od kad je pothodnikom uz Glavni kolodvor probijen prolaz prema Paromlinskoj, ukinuta je direktna veza malog trga ispred pošte u Branimirovoj i povijesne Trnjanske ceste putem nathodnika koje je srušen onda kad je pruga elektrificirana i pothodnik prokopan. Otvaranje te izgubljene, a praktične veze opet je izgledno s reurbanizacijom Gredelja, no ni to se neće dogoditi skoro. Možda se prije dogodi da peroni Glavnoga kolodvora dobiju direktni izlaz na jug, na budući „Plavi trg“. 

Prolaz ispod željezničke pruge nedostaje i na Kajzerici, u Puževoj ulici. Desetljećima lokalni stanovnici traže tunel koji bi probio zemljani nasip, a Grad i Željeznica inertni su prema otvaranju te veze koja je sve potrebnija kako naselje raste.

Dok su neke veze nužnije, druge su atraktivnije. Trasa nekadašnje trake za prijevoz sirovnine s prostora Grmoščice do nekadašnje ciglane na Črnomercu, uključivala je i most iznad Kustošijanske ulice. Ciglane i trake odavno nema, ali koridor bivše trake postoji i moguća je praktična veza terminala na Črnomercu i park-šume Gmoščica, što uključuje i spomenuti most u pješačkoj ulozi. 

Ovaj i mnogi drugi prolazi čekaju svoje vrijeme koje za neke možda nikad neće doći. Neki zbog nemoći Grada, dok je jedan od razloga i u njihovoj marginalnosti, ne nužno po lokaciji već veličini zahvata i neosviještenosti o mogućnostima i potrebi. S druge strane, veličina grada mjeri se upravo i po malome.    

_

Objavljeno na portalu H-Alter, 9. prosinca 2024.

Drugi tekstovi u mini tematu:

[mojisnovi]

Ovo je Limun Kavijar (Mikrocitrus Australasija) je veoma rijetka vrsta citrusa. Mali izduženi limun, ukus mu je mješavina limete i grejpa. Ono sto ga čini orginalnom je struktura njegove unutrašnjosti jer je sok zatvoren u male kapsule koje lice na kavijar. Listovi ove biljke su veoma mirisni i koriste se kulinarstvu.

[belog-grada-crna-princeza]

Samo sam luda.

Ostani, šapućem ti. Ne čuješ me. Pružam ruku, prebrzo se vrtimo, smetaju mi svetla i buka i muzika koja trešti sa zvučnika. Sweet dreams are made of this/Who am I to disagree? Čini mi se da se smeješ ali daleko si. Želim da sve uspori, da stane, želim da siđemo sa ringišpila i pobegnemo što dalje od svega ovoga. Daleko si i to mi se ne dopada. Some of them want to use you. Some of them want to get used by you/ Some of them want to abuse you. Some of them want to be abused. Odjednom mi prolazi kroz glavu sećanje: stojimo na kiši i ti me uvlačiš u zagrljaj. Ništa mi ne treba, samo tvoje prisustvo. Ne znaš da je kiša danas slana. Obuzima me adrenalin, trčim, preskačem barice dok mi se nogavice natapaju vodom. Zoveš mi ime, ali ja čujem samo automobile i prokletu kišu i neko zujanje koje postaje sve glasnije. Svet mi se okreće. Krećem da padam, osećam nečije ruke kako me hvataju. Katarina? Ne mogu da progovorim. Katarina, šta ti je? Šta to bi? Tresem se. Odustaješ, grliš me. Samo sam luda. Znaš. Znaš da sam samo luda, zar ne? Ne idi. Ne idi. Ne idi. Ali ne govorim to, ne govorim ništa. I ti ćutiš. Ostajemo tako, ni sama ne znam koliko dugo, ali znam da nas ljudi zaobilaze, čujem korake i nervozno mrmljanje i kišu koja ne prestaje. Hajde, prehladićeš se. Vodiš me do stana, skidaš me, idemo do kupatila. Topla voda, tuš, tvoje ruke. Bademantil. Kauč. Ponovo tvoje ruke. Ne gledam te. Ne smem da te pogledam. Ljubiš me u kosu. U redu je, kažeš. Znam, kažeš. I ja ispuštam dah koji zadržavam, pa, čini mi se čitav život. Tada sam ti bila blizu, sada smo tako, tako daleko. Ne dopada mi se što ti ne vidim lice, ne dopadaju mi se ljudi koji vrište, ni moj impuls da odvežem ovaj pojas i razbijem se dole pred svima njima. Da li ćeš skočiti za mnom? Koliko još puta će mi sa usana sići iste reči? Samo sam luda. Ne idi. Samo sam luda. Sada bih bila bilo gde, samo ne ovde, idemo protiv vetra i to me uznemirava. Nigde ne stižemo i to me uznemirava. Noge mi ne osećaju tlo i to me uznemirava. Pružam ti ruku i odjednom osećam tvoju. Ringišpil usporava. Silazimo. Naslanjam se na tebe. - „Je li sve u redu?” - „Jeste, samo joj je malo muka” - govoriš čoveku koji proverava karte. I u pravu si. Muka mi je, od ovih ljudi, od ovog mesta, od ove glave koja na repeat vrti sećanja i sve buduće scenarije u kojima ostajem bez tebe. Ja ne mogu jednu vožnju ringišpilom da preživim. Meni je sve toliko strašno, nepodnošljivo; sve me neprestano preplavljuje, sve je naprosto neizdrživo. Ali, ništa tako kao pomisao na svet pre tebe. Ništa tako kao pomisao na svet bez tebe. Ništa tako kao tvoja daljina. Stiže taksi, ulazimo. Stavljam ti glavu na rame. Taksista pita kako je na vašaru ove godine. Ma znate, standardno, čujem kako odgovaraš. Standardno. Standardno. Ponavljam tu reč dok ne stignemo ispred tvojih vrata. Ponavljam je dok ne upalimo maleno svetlo u hodniku i ugasimo ono u sobi. Ponavljam je dok ne legnemo ispod čaršava, dok se pravim da spavam čekajući da ti zaspiš jer volim da ti gledam u zatvorene kapke, ponavljam je u ritmu tvog disanja, ponavljam je dok i mene san najzad ne savlada. Standardno. I sve dok je tako, dobro je.

- Katarina

[palegreendream]

"Nama u Ilici, nisam znala"

Gledam očima A ne vidim Moj razum Je ugašem Gledam uokolo Ali uistinu gledam pravo Za tobom čežam, tebi se divim A gdje mene ima u tvojoj priči? Ne znaš ni tko sam!

Tko me nauči, tko me na ovaj svijet stavi Da lutam Neprestano, bespovratno Bolje da nikada nije Neda mi da živim, lancima ja vezana sam za vas svagda Nije krivica samo na meni Sloboda moja u vašoj je šaci Ja ne mogu biti ono sto želim Bez da me i vlastita krv degradira i uništava Omalovažava! Bolje da ti nisam sestra! Želim da ti nikad nisam postala kćer Jer vaš um zatvoren je Kao i moj Ali na suprotnoj strani svemira Dišemo.

Ja sama sam Ovdje nitko da me poštuje I vidi koliko vrijedim Pa čak ni sama ja Teško mi bude Ali kako nitko nikada Marta, samo ti ostaješ Da ovdje u Osijeku Sama na svijetu Voliš sebe I uzdižeš se iznad boga! Pa neka Ko da ga i ima Sve je samo puka izmišljotina i strah Od zla, kojemu drugo ime je čovjek I sebe vrjednuj Marta Sebe kroz život vodiš Otvori svoj um, razum upali Izgori! Da kada po kamenjaru hodaš Spotičeš se i iskrivljuješ gležnjeve Pa makar puzeći kao da se predaješ Zoolopisu krvavom Ne izdahneš Ne stopiš se s njim.

1332024

[uraandri]

Iako su super-trgovine dobre u 'preodijevanju' u gradske dvorane, ipak nitko ne oponaša ulogu javnog prostora bolje od America Online-a, virtuelne zajednice soba za čavrljanje, oglasnih ploča i debatnih grupa, gdje nema mušterija, nego samo - "mrežana" (umreženih građana). No, u zadnje dvije godine, AOL-ovi korisnici naučili su neke opore lekcije o svojoj virtualnoj zajednici i granicama prava njenih mrežana. Iako je AOL dio javnog sustava Interneta, on je neka vrsta privatizirane mini-mreže na većem webu. Kompanija naplaćuje ulazak na mrežu, i poput zaštitara iz trgovačkih cenatara, postavlja pravila ponašanja dok su korisnici unutar domene. Takvu poruku slala je virtualnim građanima akcija AOL-ove Momčadi za društvene aktivnosti kad su počeli brisati poruke iz debatnih grupa, proglašavajući ih uznemirijućima, prostima, uvredljivima ili jednostavno "nepoželjnima". Kao dodatak tom nadziranju poruka, momčad je također imala pravo zabraniti virtualnim sukobljenim stranama da ikada više izmenjuju poruke, suspendirati krivce i uskratiti im usluge i pristup njihovim vlastitim e-mail adresama. Neke teme - poput posebice vruće o isrskoj politici - zatvorene su zbog produženog "perioda hlađenja".

(...) No ono što stvari još više komplicira jest činjenica da je diskusija na internetu hibridni medij, nešto između vođenja privatnog telefonskog razgovora i gledanja kablovske televizije. I dok pretplatnici mogu AOL doživljavati kao telefonsku kompaniju koja nema više prava da se miješa u njihove komunikacije nego što ima AT&T da prekine vezu zbog ružne telefonske diskusije, kompanija ima sasvim drugi pogled na to. Ostavimo po strani brbljanje "virtuelne zajednice", AOL je prije svega markirani medijski imperij preko kojega stječu isto toliko kontrole, koliko i Disney preko svojih boja na ogradama u Celebrationu na Floridi.

Čini se da, bez obzira kako uspješno privatna sfera oponaša ili čak nadmašuje izgled i ugođaj javnog mjesta, restriktivne tendencije privatizacije moguće je prozrijeti. I isto se odnosi ne samo na prostor kojim vladaju korporacije, poput AOL-a ili Virgin Megastora, nego i na javni, sponzorirani i markirani prostor. To se dogodilo u Torontu 1997. kad su aktivisti, protivnici duhanske industrije, bili silom uklonjeni sa Downtown Jazz Festivala du Maurier na otvorenom, baš kao i studenti - prosvjednici sa "du Maurier Tennis Opena" u njihovom kampusu. Vrhunac ironije je pritom činjenica da se festival (slučajno!) održavao na omiljenom gradskom trgu - Nathan Philips Square, upravo ispred Gradske vijećnice Toronta. Prosvejdnici su shvatili da, iako trg može biti javni, on postaje vlasništvo duhanskog sponzora za vrijeme tjedna jazz festivala. I tada na tom prostoru nije dozvoljen bilo kakav kritički sadržaj.

-NO LOGO, Naomi Klajn

[poeticlicense12345]

ZAMIŠLJENA PUTOVANJA

Može li se putovati, a ne kretati se? I zašto putovanje nužno podrazumeva kretanje? Meni je, upravo, najizazovnije putovanje putevima mog unutrašnjeg bića, sa puno raskrsnica od kojih je svaka iskušenje, razotkrivanje mnogih tajni, laži koje smo preobukli u istinu, obilaženje mesta koje smo želeli da vidimo, a nikad nismo, snova koje smo ostvarili samo u dubinama svog bića. Zato je meni književnost blisk, jer omogućava magična putovanja u predele i vremena, koja su nam, inače, nedostupna.

Kad Hamlet kaže da bi mogao biti zatvoren u orahovoj ljusci i osećati se kao kralj beskrajnog prostora, on kao da prenosi Šekspirova osećanja koji je najduže rastojanje u životu prešao od Stratforda do Londona i tu stao, zamišljajući druge evropske zemlje, pre svega Italiju, u nekoj svojoj sasvim slobodnoj shvaćenoj geografiji.

Džejn Ostin je putovala u svojoj dnevnoj sobi, kao i američka pesnikinja Emili Dikenson, kojoj nije nedostajao široki svet, jer ga je imala u sebi.Sestre Bronte, čiji je dar probio barijere malograđanskog života u engleskoj pustari, pisale su knjige o strasti, stravi i mistici, koje nikad nisu proživele, ali su umele da zamisle.

Čini se da su pesnici veći zagovornici života u sopstvenom univerzumu, kao grčki pesnik Konstantin Kavafi, koji je, od jednog malog trga na koji je izlazila njegova ulica, stvorio samodovoljni svet u kome je odlučio da provede život, dok je u svojim pesmama opisivao daleka putovanja prema Itaki, na koju će stići, opet u mislima.

Sputane obićajima da se žena ne pomera, bile su i naše književnice, Milica Stojadinović Srpkinja, koja je od Fruške gore stvorila svoj lični Parnas, Isidora Sekulić, koja se u mladosti ostvarila kao putnik i putopisac, zatvorila sva vrata prema svetu koji ju je izdao, kao i naša prva žena akademik,Ksenija Atanasijević, koja se iz istih razloga, povukla u svet svog doma iz koga je mogla da dosegne filozofske visine.

Ipak teško je zamisliti pisca bez radoznalosti da vidi druga podneblja, druge narode i “druge boje”.Verujem da je književnost pisana iz sopstvenog sveta, bežanje od nemoći da se svet učini boljim i udobnijim, kao i mogućnost da putujemo, dok čekamo ili se sećamo.

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[kubi95-2]

Iako sam neko ko je zatvoren,

povučen i tih,

teško me je ostaviti bez teksta.

Uvijek se na meni mogao vidjeti osmijeh

u trenutku kada te pogledam.

Ne znam, nekako sijaš.

Ali kada sam te ugledao, čuo,

mogao sam reći samo "Ćao"

i tu se sva moja priča završila.

Samo sam te gledao,

jer svakim novim pogledom

bila si sve ljepša i ljepša.

Tek kad se nasmiješ,

zvuči isfurano,

kao u "Kad porastem biću kengur",

ali sijaš

i prelijepa si.

[jelenajt]

"Nezadovoljstvo nas izdvaja, usamljujemo se, stvaramo oko sebe krug praznine: uzalud se srećemo s ljudima, oni ne ulaze u naš zatvoren prostor u kojem živimo sami sa svojom pozlijeđenošću."

[opgpereglin-blog]

Što je akvaponika: sve što trebate znati Proširite vijest! Akvaponika je porasla na važnosti tijekom prošlog desetljeća jer sve više i više ljudi traži održive načine organskog uzgoja biljaka. Akvaponika je kombinacija akvakulture (uzgoj ribe u akvarijima) i hidroponike (uzgoj biljaka u vodi bog... #Akvaponika

[trojerucica-blr]

Muzej vojne i ratne povijesti / Military and War History Museum

January 13 at 9:27 am  · 

Pogled u muzej; foto by Goran Dukić. Dio muzeja koji je posvećen logoru Bučje, uređen je u suradnji s Hrvatskim društvom logoraša srpskih koncentracijskih logora, podružnica Splitsko - dalmatinske županije. Uz predmete logoraša s Bučja, u muzeju možete vidjeti i sačuvane originalne predmete zatočenika iz logora Stara Gradiška i Manjača.

Vojna i Ratna Povijest

Logor Bučje

Početkom kolovoza 1991. godine, pripadnici srpskih vojnih, paravojnih i policijskih postrojbi počinju sa hapšenjima hrvatskih civila i pripadnika MUP-a i ZNG-a na području zapadne Slavonije. Ispitivanja i mučenja provode na više lokacija u okolici Bučja. Prve zatočenike sprovode u Grđevicu i u Branešce, no na kraju sve dovode u Bučje, gdje se 17. kolovoza 1991. godine formira logor. Zatočenike smještaju u zgrade Veterinarske stanice, Šumarije, Osnovne škole i Stare općine. Pretpostavlja se da je kroz logor prošlo 200-tinjak osoba koje su bile izložene tjelesnim i psihičkim torturama, hladnoći, gladi, žeđi, silovanjima i drugim monstruoznim mučenjima. Točan broj ubijenih nije utvrđen, tri tijela su pronađena i identificirana dok se za još 21 osobom traga. Logor je zatvoren 13. prosinca 1991. godine, nakon razmjena zatočenika u kolovozu i listopadu, dok je preostalih 70 zatočenika odvedeno u logor u Staroj Gradišci, gdje su nakon razmjene u siječnju 1992. godine vraćeni kući.

Na fotografiji vidimo dio Muzej vojne i ratne povijesti / Military and War History Museum posvećen žrtvama logora Bučje.

ORDENJE ZA RADIKALIZAM RAZVRATA!!!

Za nezaborav!!!Takodjer sam logoraska zrtva okupacije Srbijanskog cetnicko-radikalskog rezima,a pokusala sam im bit prijatelj,a njIhova mrznja je jaca od tudje dobronamjernosti,moja sucut kopreni svijesti bolesnih umova!!! #genocide #serbianprogressiveparty

Sta vise nijesu mi ugrizli ruku prijateljstva vec krvnicki izujedali najgorim IZDAJSTVOM I TORTUROM.Ali oni NEBRINU NI O SVOJIM SUSTAVU,JA SAM BRINULA IZ SAMILOSTI I HUMANITARNIH RAZLOGA,A ONI SU POKUSALI DA ME OKRIVE ZA UBOJSTVO LJUDI IZ PETRINJE I SISKA(ODBIJEGLI SRBI) U STVARI ISTAKNUTI RADIKALSKI CETNIK KOJI JE DEVEDESETIH BIO SAVJETNIK ZA INFORMIRANJE U SRS NA VRACARU-VUKMIRICA I SRBIJANSKI DOBROVOLJAC),KOJE PAS NIJE IMAO ZASTA DA UJEDE!!!NAZALOST!!!NAZALOST,RACUNI NIJESU JOS SRAVNUTI!!!IZ NEPOSREDNOG-NAJNEPOSREDNIJEG KONTAKTA SA NJIMA,JOS VISE MI SE ZGADILO,ZVJERSTVO TIH LJUDI RADIKALA CETNICKI NAJSTROJBENIH!!!DOCI CE PRILIKA DA SE SVE OBIJELODANI ZVANICNO POSRIJEDSTVOM MEDUNARODNOG ARBITRA!!!

Naime svoj sustav oni odbace da se koprcaju u zivom blatu njihovih svinjarija.Toj obitelji sam unaprijedila zivotni standard i uvjete zivota,dosli su iz rupe sa Zvezdare u soc.stan i covjek mi se prijeko mog prozora obratio za pomoc,o tome sam vec javno pisala,ali se na istinu nitko neobazire,samo na NEISTINE I LAZI!!!JER TAKO SRBIJA FUNKCIONIRA UTEMELJENA NA LAZIMA I NEISTINAMA. Dakle,svatko drugi se ne bi osvrnuo da ode u posjet obitelji u kojoj domacica vrsi veliku nuzdu u serpama i tiganjima,ja sam nastavila svoj humanitarni rad nesebicnog pomaganja,a sta sam zauzvrat dobila-osudu,kompromitaciju,sabotazu,klevete,optuzbe GRUBIM NEISTINAMA. ali neki ljudi neumeju da se zastide pred sobom poput KRVNIKA VUCICA I SESELJA ODMJETNIKA.

Ljudi su bili u krajnje zapustenom stanju i na sav moj uzas kad sam u vise navrata nesretnoj zeni oprala kosu ulepljenu od prljavstine i masnoce,shvatila sam da su to grozdovi namnozenih usi i sutradan poslala njenog supruznika da kupi sredstva protiv usi i podvrgla ih tretmanu dezinsekcije,ali preventivno i same sebe octom i invazivnim hemijskim sredstvima,kao i podsisavanju i zene na kratku duzinu kose i njegog covjeka.Zapusteni ljudi "brigom i njegom"RADIKALA SRS su mojim rukama Dobre vile dobili ljudsko oblicje dostojno Covjeka. Ova ispovjest je utoliko znacajnija da se uspostavi kamen spoticanja,a to su svakako RADIKALI KRVOZEDNI CETNICI SRS ODMJETNIKA CETNICKOG VOJVODE SESELJA,KOJI SAGLEDAVAM KRISTALNO NIKAD NIJE TREBAO BIT PUSTEN IZ HAGA. Ja sam jasno definirana osoba naklonjena PRAVDI i HUMANOSTI!!! A NEPRAVDA JE BOLNA USLIJED ZALAGANJA NESEBICNE POMOCI I RUKU POMIRENJA KRVOZEDNOM NEPRIJATELJU KOJI SEJE MRZNJU,LAZI I NEPRAVDU.

Obitelji sam pomogla da ostvare sva socijalna prava,a nesretnoj zeni da na bijednu mirovinu u iznosu 5,000rsd,jel to uopce postoji igdje)ostvari onu dodatnu jednokratnog bijednog iznosa!!!Te je izvijela isprijed IK da ostvari TNP.Takodjer joj ostvarila mirovinu u Hrvatskoj-Sisak. Uljepsala sam im zivot ugodnim trenucima priprema slatkisa i muzickim radijskim izvodbama,jer i sam njen muz je bio textopisac i menager,no nijedna estradna zvijezda nije mu se nasla u teskoj bijedi na pomoci,od silnih kontakata debele knjizurine sa imenima poznitih i slavnih Srbijanske estrade. On je bolovao od paranoidne sizofrenije,ona od anksioznosti,depresije i demencije.Nije me zvala imenom,jer nije ni mogla da zapamti,zvala me je SRECICE. No njezin muz je imao groznu narav i krvolocnu cud,o cem necu komentirati!!! Samo je bitno da nakon smrti svoje druzbenice je imao namjere da nastavi da zloupotrijebljava njezinu mirovinu koju sam ja ostvarila za njezina zivota,ali sam to ja osujetila poslavsi e-mail odsijeka za mirovinu opcine Sisak sa smrtnim listom doticne.

JELI SE ISPLATI BIT HUMAN PREMA DZELATIMA I KASAPINIMA CETNICKI NASTROJBENIM.OVO JE 1 DIO PAKLA U GENOCIDNOJ SRBIJI I ISPOVJEST,O KOJOJ SAM VEC PISALA JAVNO!!! SRAMNO!!!I VISE OD TOGA.DA SE NEKI LJUDI I DALJE USUDE DA LAJU O MENI KLEVETE,A ZASTO,JER NEMA ZAKONA I PRAVDE U SRBIJI ZA ZIVOTA CETNICKOG VOJVODE SESELJA,KOJI NIKADA NIJE TREBAO BIT PUSTEN IZ HAGA,NITI OVO NJEGOVO SMECE NA VLASTI,OVAJ NITKOKOGOVIC I HOHSTAPLER!!!Doslo vrijeme da malo manje brinem o svojim krvnicima. #hrvatsponosom #hrvatskihelsinskiodbor