#suživot

[radiogornjigrad]

Ivan Molek: Javna pisma nejavnim osobama (Poetička bilješka)

Nezapaženima, nepoznatima i medijski neeksponiranima. Eventualno marginalnim osobama, ali u jednom posve specifičnom značenju – služe se pisanom riječi tek kada moraju, a ne iz potrebe ili užitka pisanja. Ako to nisu privatna pisma, onda su kratke obavijesti. Nisu društveni marginalci, samo su svoju pisanu komunikaciju marginalizirali od samih sebe. Za suživot s drugima – prijateljima, rodbinom,…

[carica-ficus]

Recenzija: Povratak Genija

Autor: Tomica Ščavina

Datum: 10/11/2023

Ocjena: ⭐⭐⭐⭐⭐

________________________________________________________

Zadnji je dan Mjeseca Hrvatske Knjige što znači da je također zadnji dan čitalačkog izazova Morine Kutije. Iako nisam uspjela dovršiti 3 knjige hrvatskih autora u tom periodu od mjesec dana, izvući ću se sa činjenicom da općenito često čitam domaće autore, pogotovo domaću spekulativnu fikciju. Tako da si opraštam što nisam ispunila svaki zadatak sa barem jednom knjigom.

Sa druge strane, ovaj mi je mjesec ipak dao priliku da proučim neke knjige za koje još nisam niti čula, a "Povratak Genija" je bila jedna od njih. Preporuku sam našla u jednom od članaka objavljenom na stranici Morine Kutije, i moram priznati stvarno sam se ugodno iznenadila. Ova knjiga doista bila posebna.

Radnja prati Niki Teruru, ženu koja sa svojom ostarjelom bakom živi na Hvaru i koju posjete prijatelji iz Brazila, blizanci Prutić i Bat. Prutića je nedavno udario grom te se pretvorio u pravog ekscentričnog genija, a njegov brat Bat odluči profitirati na njegovom fantastičnom izumu - kapi sreće. Niki im odluči pomoći kako bi sa zarađenom plaćom uspjela otplatiti novi krov za bakinu kuću te se tako upusti u neobičan, tajnovit i opasan posao stvaranja sreće.

Iako roman neupitno zalazi u granice spekulativne fikcije i znanstvene fantastike, stil pisanja daleko se razlikuje od drugih takvih dijela. Čita se primarno kao suvremeni roman, sa naglaskom na svakodnevni život i iskustvima sa gubitkom, ljubavi, tugom i obitelji. Autorica pristupa navedenim temama iz ciničnog pogleda svoje glavne junakinje, no ispod ironične površine i Nikine naoko općenite nezainteresiranosti za ljude oko sebe, krije se duboka povezanost sa svijetom i njezinim bližnjima. Niki možda ne vjeruje u sreću, niti je zadovoljna svojim životom, ali Ščavina tijekom cijelog romana otkriva dijelove njezine osobnosti koje su neopovrgivo vezane za ljubav prema svojim prijateljima, te pogotovo prema svojoj baki.

U svojoj suštini, Niki je opsjednuta sa potrebom da drugim ljudima olakša život. Njezina sreća izravno ovisi o tuđoj, zbog čega nikada nije zadovoljna. Njezina svakodnevica ovisi o raspoloženju drugih osoba, a svaka prilika koju iskoristi da napokon otvoreno priča o svojim vlastitim problemima i brigama, ubrzo okrene osobu kojoj se obraća protiv nje. Vječito izbavlja svoje bližnje iz neprijatnih situacija, ali skriveno se nada da se netko udostoji učiniti isto za nju.

Sa druge strane, Niki odbija prihvatiti ikakvu pomoć od drugih ljudi, koliko god ona bila dobronamjerna. Svoje nesigurnosti pokušava razrješiti preko prijatelja, ljubavnika i bake, pokušavajući im se umiliti, ponuditi podršku ili ih natjerati na promjenu, no isti princip odbija primjeniti na sebi, što je jedan od razloga zašto se neprestano svađa sa svojom najboljom prijateljicom Anjom i zašto joj toliko smeta što njezina baka odbija ikakvu pomoć koju Niki nudi oko kućanskih poslova. Tek kada Niki napokon iskreno popriča sa Anjom i kada baka doista zatreba njenu pomoć, Niki je napokon natjerana da nešto učini, umjesto da tek pasivno sudjeluje u svom vlastitom životu.

Kao što sam već prethodno spomenula, ljubav, sreća, obitelj i briga glavne su teme ove knjige, a Ščavina im pristupa na jedinstven način za koji bih ja rekla da je jako specifično domaći. Možda je u pitanju mjesto radnje na Hvaru, možda je suživot sa bakom i djedom, možda je gotovo tmuran odnos između likova koji je ipak ispunjen sa toliko emocija, a možda je u pitanju samo zašećereno mlijeko. Bilo kako bilo, brzo sam se uspjela povezati sa romanom na većoj razini, nego što bih to možda mogla učiniti sa knjigom nekog stranog autora.

Kapa sreće, znanstveni laboratorij i Prutićeva zaluđenost sa promijenom svijeta su elementi koji ovu knjigu službeno svrstavaju u znanstvenu fantastiku. Iako su bitni za samu radnju, ne predstavljaju temeljnu ideju knjige, već pružaju tek dodatni zaplet koji nadopunjava Nikin odnos sa drugim likovima. Ščavina ne predaje previše vremena nepotrebnim objašnjenjima spomenute tehnologije jer nisu bitna za ono što svojom pričom želi prenijeti čitatelju.

"Povratak Genija" doista me ugodno iznenadio i potpuno osvojio. Pružio mi je toliko toga, od smijeha do suza, te će mi dugo ostati u vrlo dragom sjećanju. Od srca ga preporučujem svakome tko uživa u knjigama sa naglaskom na likovima, tko inače čita primarno suvremene romane i želi isprobati nešto sa elementima znanstvene fantastike, i svim osobama koje samo žamo žele jednu šaljivu, ali toplu i neosporivo izvrsnu knjigu.

[zanimljivaekonomija]

Lakše se živi sa istinom nego sa sumnjom - „Laguna“ objavila novi roman Sonje Ćirić "Da li i kod tebe pljušti?"

„Da li i kod tebe pljušti?“ naziv je novog romana ugledne i višestruko nagrađivane književnice i novinarke Sonje Ćirić. Ispripovedan u formi dijaloga dvoje nekada najboljih prijatelja Vojina Ikonića i Maje Bojanić, ovaj roman donosi trilerski zaplet koji baca novo svetlo na događaje u vezi sa raspadom SFRJ.

Prošlo je 28 godina otkako su se poslednji put čuli. Vojin se u odsudnom istorijskom trenutku preselio u Sloveniju i radi kao dokumentarista u slovenačkoj vojsci. Maja je književnica i ambiciozna novinarka beogradskog nedeljnika.

Njihov telefonski razgovor naći će se u vidu transkripta u rukama inspektora srpske policije, a zatim će ga pročitati i njegove kolege iz Slovenije. Obe strane znaju da Maja već izvesno vreme istražuje o srpsko-slovenačkom projektu koji je uticao na izbijanje rata u Jugoslaviji. Vojin je Maji neophodan da dođe do podataka o jezivom zamešateljstvu koje je bilo strogo čuvana tajna jer mu je namena bila da se preko medija utiče na mišljenje Jugoslovena o Jugoslaviji, da se razbiju ideje o jednakosti među narodima i tako se izazove krvavi sukob među njima.

Razgovor dvoje otuđenih drugova doneće brojna (ne)prijatna otkrića i odgonetnuti mnoge tajne koje ni jednoj ni drugoj državi nisu u interesu da dospeju u javnost.

„Više puta sam ostavljala pa nastavljala pisanje ove knjige, i menjala je, često iz korena. Jedino je ostajala priča o istini, valjda zato što je stalno tražim a ne nalazim. Pitanje je šta bih s njom kad bih je našla. Čemu služi istina? Običnom čoveku, u njegovom običnom životu? Da li može nešto da promeni? Da vrati prošlost, da je popravi, da spreči nesreću? Ne može – što se desilo, desilo se. Da li će mu zbog tog saznanja život biti lepši i lakši? Hoće. Lakše se živi sa istinom nego sa sumnjom. Dobije se prostor za poverenje. A poverenje je, složićemo se, osnova za suživot“, rekla ja Sonja Ćirić povodom nove knjige.

Roman „Da li i kod tebe pljušti?“ možete pronaći od srede 22. novembra u svim Delfi knjižarama, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs, kao i na sajtu laguna.rs.

[zoranphoto]

Previše migranata: Bečani žele zaustaviti useljavanje

Prema nedavnoj studiji, useljavanje u grad je previše za Bečane. Stanovnicima su posebno trn u oku ilegalne migracije.   Većina Bečana pozitivno ocjenjuje život s migrantima, zadovoljni su migrantima u poslovnom životu ili na tržištu rada – ali također smatraju da je sada dosta javlja vinenna.at Naime, prema studiji SORA-e koju je naručio grad, 53 posto njih smatra da u Beču ima previše useljavanja. Integracijski gradski vijećnik Christoph Wiederkehr (NEOS) vidi potrebu za tečajevima njemačkog jezika. On također smattra saveznu vladu i ÖVP odgovornima za nastalu situaciju.

Pozitivni učinci useljavanja, posebice na tržište rada

Istraživanje je naručeno kako bi se moglo djelovati na temelju dokaza, istaknuo je šef odjela na predstavljanju u utorak, koje je provedeno zajedno s autorom studije Christianom Glantschniggom. Rezultate je ocijenio kao "vrlo uzbudljive". Jasno je pokazano da se prihvaćanje povećava što je izravniji kontakt s osobama migrantskog podrijetla. Jer iako je opće raspoloženje u pogledu migracija kritično, na zajednički život u susjedstvu gleda se vrlo pozitivno.   Više od 1000 ispitanika također je vidjelo prednosti za tržište rada, gdje se ciljana imigracija smatra razumnom. Većina također locira prijateljsku međusobnu interakciju. Značajno više od polovice vidi pozitivne učinke migracija na gradski život, primjerice u smislu ponude trgovina ili restorana. Utvrđeno je da bi to pridonijelo boljoj kvaliteti života. Prema anketi, ljudi koji su inače prilično skeptični prema strancima također dijele ovo mišljenje.

Migracija je prevelika za većinu bečkog stanovništva

Prema anketi, skepticizam je osobito uočljiv kod starijih osoba. Mlađi Bečani općenito su otvoreniji. Razlike u pogledu podrijetla bile su relativno male, odnosno jesu li ispitanici ljudi sa ili bez migrantskog podrijetla. Potonji su bili posebno uključeni u studiju. U ovu kategoriju ušlo je oko 400 sudionika. U svakom slučaju, većina se slaže da je sada u Beču previše useljavanja. Prema Wiederkehrovim riječima, ljudima u gradu ilegalna migracija je trn u oku. I sam dijeli zabrinutost: "Apsolutno se slažem s tim." Ovdje je, primjerice, nužna bolja raspodjela tražitelja azila. To zahtijeva rješenja na europskoj razini. "Sada postoje prijedlozi", rekao je, govoreći o nedavnim pomacima EU-a u tom pogledu.

Povratak: "Auf jeden Fall" integracijski problem u Beču

Integracijskih problema "auf jeden Fall" ima, naglasio je Wiederkehr. Zabrinut je zbog činjenice da je 70 posto Turaka koji ovdje žive nedavno glasalo za Recepa Tayyipa Erdogana. Prema studiji, komunikacija putem jezika, tolerantan stav i zaposlenje smatraju se najvažnijim znakovima integracije. Gotovo svi ispitanici bili su mišljenja da bi imigranti trebali savladati njemački jezik. Beč ovdje već ima mnogo programa podrške, umirio je Return - pri čemu se osvrnuo, primjerice, na besplatne tečajeve njemačkog za školarce ljeti, proširenje jezičnog pomoćnog osoblja ili podršku u području roditeljskog rada.

Druga godina vrtića i još 1.000 policajaca traži se za Beč

Ali Return želi ići još dalje. Zalaže se za obveznu drugu godinu vrtića i mogućnost podjele djece na obvezni tečaj jezika ljeti. Također poziva na 1000 policajaca više za Beč kako bi se ojačao subjektivni osjećaj sigurnosti. Samo savezna vlada može sve to provesti, kaže Wiederkehr. Ovdje se prije svega govori o ÖVP-u. U Grätzelu, gdje zajednički život dobro funkcionira, to obično djeluje kao razdvajnje, kritizirao je. Godine neuspjeha ÖVP-a tako su prikrivene diverzantskim manevrima. Konkretno, ciljao je na Gerharda Karnera (unutarnji poslovi), Susanne Raab (integracija) i Martina Polascheka (obrazovanje) iz ministarske ekipe. Ovo je "osovina nevoljnih", rekao je. Sve u svemu, “baš su ga ljutili” stranke koje bi dolijevale ulje na vatru umjesto da promoviraju dobar suživot – iako se i ovdje spominjao FPÖ.

Bečki ÖVP propušta "prave mjere" protiv problema

Današnji medijski događaj ostavio je ÖVP prilično na gubitku, kao što je Narodna stranka rekla u reakciji: "Danas smo ponovno vidjeli da se problemi u Beču nastavljaju negirati. Ponovno, gradski vijećnik Wiederkehr nije predstavio stvarne mjere za neuspjeh integracije u Beč." , kritizirao je šefa bečkog ÖVP-a Karl Mahrer. Brojke koje su danas predstavljene su "sve samo ne optimalne". Mahrer je otkrio da se povratkom pokušavao spasiti pomirljivošću, prebacivanjem odgovornosti i okrivljivanjem drugih.

Čelnik FPÖ-a Nepp "svaki oblik integracije" u Beču vidi kao neuspjeh

Čelnik bečkog FPÖ-a Dominik Nepp smatra da je "bilo koji oblik integracije" propao. Crveno-ružičasto nastavlja tamo gdje je crveno-zeleno stalo, a to je "svakog ekonomskog migranta u Beču primiti raširenih ruku", naveo je. Ali ni ÖVP nije prošao bez kritiziranja . Austrijske su granice još uvijek pune rupa poput švicarskog sira, a deportacija kriminalnih tražitelja azila je "događaj stoljeća", smatra Nepp. Studija je dostupna online ovdje       Read the full article

[prijedor24]

ŽELIMO MIRAN ŽIVOT SA SVOJIM KOMŠIJAMA

“Želimo da pošaljemo jednu poruku mira,to smo došli u Prijedor da živimo i hoćemo da ostanemo u svom gradu. Političari treba da vrate politiku u klupe, a javna mjesta da ostave običnim građanima. Da ljudi mogu normalno da žive, da naša djeca žive u miru i normalnim ljudskim okolnostima, koje se podrazumijevaju za sve građane Prijedora.”, poručio  je Nihad Mehadžić, nakon večerašnjeg skupa u…

[balkanin]

Igor Kalabuhov: Dogovoriti se o uslovima daljeg suživota koji bi odgovarali svim stranama

Igor Kalabuhov: Dogovoriti se o uslovima daljeg suživota koji bi odgovarali svim stranama

Ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov izrazio je uvjerenje da rukovodstvo Republike Srpske, kao i Federacije BiH imaju dovoljno mudrosti i političke volje da iz sadašnje situacije izađu ne samo na miran način, nego i da se dogovore o uslovima daljeg suživota koji bi odgovarali svim stranama. Kalabuhov je istakao da je BiH za Rusiju suverena zemlja u kojoj se sva pitanja moraju rješavati na osnovu…

[karasartravelsfreequeboutique]

#riječki dućan @croatalife me je neki dan oduševio! 😃 a oduševila me je i #smokva koja raste na ulazu u dućan! #zajedno su me najviše oduševili! 😃 Bravo! - Snimio: @karasartravels - - - #epk2020 #ecoc2020 #portofdiversity #lukarazličitosti #europskaprijestolnicakulture2020 #europskaprijestolnicakulture2020 #suživot #majkapriroda #pachamama #figtree #mediterraneanasitoncewas #kravata #kravatacroata #kultura #dizajnodjeće #sinergija https://www.instagram.com/p/CEPApCPlHx5/?igshid=10rfi09771nqu

[associationkorina]

▫️Da, želim◾ ⁣ ⁣ #korinaanimals⁣ #udruženjekorina #udruženjezapodsticanjesuživotakorina #nasilje #nasiljeuporodici #nasiljenadzivotinjama #zlostavljanjezivotinja #stopnasilju #prijavinasilje #upravapolicije #zastitazivotinja #suživot (na lokaciji Crna Gora) https://www.instagram.com/p/CCoPayRJBuD/?igshid=aashjm8cgm1k

[misteryboxsblog]

Moja duša

Godinama se gruša

Ona je snažna

A slika o sretnoj njoj je lažna

I pred svima se pravi važna

Bol u njoj je nepodnošljiva

A ona je ćutljiva

Voli se sakrivati

I nikome darivati

Njezina priča njezin je život

I ne želi s nikim u tuzi suživot

U svojim prsima

Borim se sa dusima

U njima je osjećaj boli

Koji me raskoli

Do gole kože ogoli

A i Boga bi natjerao da moli

Ne shvaćam ni sam ponekad

Zašto se sve ovo meni događa

Zašto mene sve pogađa

Jednog dana će sve proći

A ja ću se tad smijati ovoj bedastoći

[krvarimstihove]

Kao ptice kad lete sa krovova strašnih

i ožive visokih letača san

takvim mi ushitom, namjerom čvrstom

suživot sa njom započne ko dan

kao odlazak zime, glasanje proljeća

toplo i veselo zvuči joj smijeh

pa me grije i onda kad živim

i kad pomislim da umirem

nošeni vješto jesenjim vjetrom

ljubavi takvoj se nadala nije

spreman da naučim kako se ljubi

kako se hoda, plače il smije

cijeli svijet sada nek nauči;

moje namjere vjerne su njoj

može li biti da ljubav je dobila

užarenu kosu i predivan kroj

ljubim je nježno i ruke se kreću

zagrljaj svaki podsjeća na ples

i nikada neću dopustiti nikom

da ugasi našeg plamena krijes

čovjek se ponekad priboji sebe

i jedni se tada ponadaju zlu

no sve je u redu i snovi su lakši

i sve je u redu... jer ona je tu

- Emanuel Mancho Srpak (krvarim stihove)

[radiogornjigrad]

VUKOVAR: MIROVNO NASLJEĐE I POLITIKA ZABORAVA

VUKOVAR: MIROVNO NASLJEĐE I POLITIKA ZABORAVA

Uz godišnjicu Erdutskog sporazuma – mirne reintegracija hrvatskog Podunavlja koja je provedena u periodu od 15.1.1996. do 15.1.1998. Piše: Šura (Šuhreta) Dumanić Mirovno nasljeđe Nekoliko godišnjica koje smo obilježavali zadnjih godina (2014., 2018.,) te aktualna događanja u svijetu i u Europi,  usmjeravaju nas na promišljanja i zaključke koji ovdje slijede. Pogotovo se treba osvrnuti na dvije…

[carica-ficus]

Zašto su knjižnice presudne za ekološku održivost?

Čitanje nudi pregršt pozitivnog utjecaja na individualnu osobu i na čitavo društvo, no u današnje vrijeme nosi određenu težinu s obzirom na utjecaj na okoliš.

Trend masovne industrijske proizvodnje knjiga rezultira negativnim ekološkim posljedicama.

2008. godine US Book Industry iznosi podatak da papir čini 26% ukupnog otpada na odlagalištima.

Otprilike 36% knjiga tvrdih korica i 25% knjiga mekih korica vraćaju se izdavačima na reciklažu, incineraciju ili odlaganje.

Poticanje održivog pristupa pri korištenju knjiga je izrazito bitno, a glavnu ulogu u problematici imaju upravo knjižnice.

Posuđivanje je održivo korištenje

Dostupnost jednog predmeta većem broju korisnika osigurava veću iskoristivost tog resursa.

Posuđivanje knjiga opovrgava njihovo potencijalno jednokratno korištenje i sprječava njihovo prijevremeno odlaganje u otpad. Ljudi međusobno izmjenjuju štivo kada im ono zatreba čime se povećava njihova korisnost, a povećanjem korisnosti predmeta smanjuje se njegov otisak ugljika.

Knjižnice su tako postali centri za recikliranje priča.

Pozitivan utjecaj na društvo

Edukacija društva tremelj je šireg razumijevanja prirode te osigurava skladan suživot sa prirodom.

Uz zaštitu okoliša i poticanje održivosti svakako je neizostavno osigurati pozitivan utjecaj na društvo, odnosno osigurati zdravo, sigurno i ugodno okruženje koje potiče jednakost, razumijevanje i znanje.

Knjižnice su bitni izvori informacija i edukacije o problemima u društvu i svijetu. One su zadužene za širenje znanja o zaštiti prirode i okoliša te mogu pružiti pristup sa različitim organizacijama ili stručnjacima sa područja ekologije.

Znanje je temelj održivog života, a knjižnice su njegov izvor.

Financijska dostupnost

Održivost neke usluge ili materijala podrazumijeva njegovu širu dostupnost društvu, a knjižnice svojim radom osiguravaju da čitanje i knjige uvijek drže taj status, pogotovo u financijskom aspektu.

Iskorištavanje pogodnosti knjižnica najčešće iziskuje plaćanje godišnje članarine koja je relativno jeftina. Određene gradske knjižnice prilagođuju svoje cijene ovisno o statusu člana pa tako u Rijeci nezaposlene osobe ili umirovljenici plaćaju manje.

Ako se uzme podatak da je prosječna cijena knjige mekih korica između 13.10 i 16.85 EUR, posudbom samo jedne knjige već se u potpunosti isplaćuje vrijednost članarine koja kod nas najčešće iznosi 7 EUR.

Knjižnice svojim radom osiguravaju da čitanje i knjige budu ekonomski pristupačni, a time i održivi.

Korištenje digitalnog materijala

Makar je otisak ugljika e-čitača naspram fizičkih knjiga još uvijek diskutabilna tema, održivost se uvijek temelji na frekvenciji i intenzitetu iskorištavanja, stoga učestala posudba digitalnog materijala ima svoje pozitivne strane.

E-knjige i audio knjige izvrsna su alternativa fizičkih knjiga i potiču smanjenje proizvodnje, korištenja i odlaganja papira.

Knjižnice pružaju široki izbor raznog digitalnog štiva. Posudbom i dijeljenjem digitalnog materijala među članovima osigurava se njegova primjena, korisnost, isplativost i održivost.

Borba protiv konzumerizma

Posuđivanje je sredstvo protiv kroničnog konsumerizma prisutnog u današnjem društvu.

Knjižnice osiguravaju plansko korištenje knjiga te eliminiraju bespotrebno kupovanje koje neće rezultirati korištenjem.

Knjižnice teže održivosti

Osim što knjižnice zagovaraju smanjenje negativnog utjecaja na okoliš putem edukacije, materijala i usluga, u mnogim državama njihov rad teži održivom djelovanju.

U Americi postoje primjeri knjižnica sa pčelinjacima na krovovima, sa solarnim panelima i sa sustavom filtera za kišnicu.

U Ujedinjenom Kraljevstvu korištena su LED svijetla i reciklirane police, a također se aktivno radi na reduciranju emisija putem transporta knjiga.

Iskorištavanjem usluga knjižnica potiče se njihov rad, a time i njihov pozitivan utjecaj na okoliš i društvo.

Zaključak:

Knjižnice su presudan element današnje gradske infrastrukture sa nezamjenjivom ulogom u ekološkom obrazovanju društva. Knjižnice potiču održiv suživot sa prirodom te omogućuju široku dostupnost literature i drugih materijala svim slojevima društva. Posuđivanjem se sprječava jednokratna uporaba knjiga i osigurava njihova dugotrajna korisnost, a time i eliminira njihov prijevremeni odvoz na odlagališta otpada.

Izvori:

Borrowing: An environmentally friendly thing to do (2022) Kiwi Energy. Web. https://kiwienergy.us/why-borrowing-is-one-of-the-most-environmentally-friendly-things-to-do/ 

Cross, A. (2022) Action of the week: Use your local libraries!, Florida Museum. University of Florida. Web.  https://www.floridamuseum.ufl.edu/earth-systems/blog/action-of-the-week-use-your-local-libraries/

Edmonds, D. (2022) Libraries are exemplars of 'greening' public services, Local Government Chronicle (LGC). Web. https://www.lgcplus.com/politics/climate-change/libraries-are-exemplars-of-greening-public-services-06-12-2022/

How to set the retail price of your book (2023) Mill City Press. Web. https://www.millcitypress.net/author-learning-hub/distribution/setting-retail-price/

Jeswani i Azapagic, 2015. Is e-reading environmentally more sustainable than conventional reading?. Clean Technologies and Environmental Policy, 17, pp.803-809.

Projekt Zelena knjižnica za zeleni Zagreb. Knjižnice Grada Zagreba. Web. https://www.kgz.hr/hr/projekt-zelena-knjiznica-za-zeleni-zagreb/32340 

Pyke, S. (2020) The case for public libraries: Contributing to a sustainable future, Living Libraries. Living Libraries. Web. https://www.livinglibraries.uk/blog/contributing-to-a-sustainable-future 

Ritch, E. (2009) “The environmental impact of Amazon’s Kindle.” Cleantech Group LLC. PDF. https://gato-docs.its.txst.edu/jcr:4646e321-9a29-41e5-880d-4c5ffe69e03e/thoughts_ereaders.pdf

SLJ average book prices 2022 (2022) School Library Journal. Web. https://www.slj.com/story/slj-average-book-prices-2022

Sweeney, P.C. (2021) Libraries help save the planet!, Medium. Every Library. Web. https://medium.com/everylibrary/libraries-help-save-the-planet-8934d9e87a5 

Stern, B. (2023) Reddit user's receipt shows just how much money you can save at the library: 'it's awesome', The Cool Down.Web.  https://www.thecooldown.com/green-home/library-save-money-sustainable-reddit/ 

[ticeseimene]

Intervuju sa Adnanom Subašićem

Kao što smo vam već obećali postavili smo sebi zadatak pronaći iskre/članove koji u punom sjaju oslikavaju kakva jedna iskra treba biti, koje karakterne i moralne osobine treba imati. Našu seriju intervjua krećemo sa intervjuom mladog preduzetnika Adnana Subašića. Na ovaj intervju sigurno nećete ostati ravnodušni. U nastavku ovog bloga ćete shvatiti o čemu pričamo. Želimo se zahvaliti Adnanu što je pristao sa nama podijeliti svoju životnu mudrost i iskustvo.

1. Magistrirao si na Pravnom fakultetu u Sarajevu, nakon čega se očekivalo da ćeš raditi kao pravnik. Međutim stvari se okrenu u suprotnom smjeru, postaješ preduzetnik čija je glavna djelatnost turizam. Kako je došlo to tog i da li si se pokajao? Zašto pravo, zašto turizam? 

Tako je, završio sam Pravni fakultet u Sarajevu, u roku. Poslije toga sam magistrirao na tom istom fakultetu, na katedri za Državno međunarodno javno pravo, predmet Ustavno pravo, na temu Izbornog zakona BiH. Ono što je mene zanimalo kroz čitavo moje školovanje i nekako od malih nogu jesu ta društveno politička dešavanja u BiH, i u svijetu, ustavna struktura, konstitucionalizam taj neki, političko organiziranje. Što je u neku ruku povezano i sa pravom, iz tog razloga sam upisao Pravni fakultet. Uvijek sam bio bliži ustavnoj katedri, upravnoj, državnoj, nego krivičnoj i privrednoj. To je ono čime sam se htio baviti u životu. Međutim, nekada ne ide sve onako kako ste zamislili. Život vas odvede nekim drugim putem, da bi se vratili na onaj pravi i završili ono što ste započeli. 

Ono što je meni pored prava i književnosti najviše interesovalo kroz čitav moj život jeste turizam, putovanja, a prvenstveno moja BiH. BiH za koju sam ubijeđen da nije toliko istražena i promovisana u svijetu na način na koji treba. Zemlja koja je po prirodnim, kulturnim i historijskim znamenitostima najljepša zemlja na svijetu, a mi prvi, tj. većina građana BiH nisu bili, odnosno nisu obišli sve gradove BiH. Sramota je da neko nije bio u Bihaću, Brčkom, Banja Luci, Trebinju, Ramskom jezeru, Gradačcu. Na koju god stranu da krenete ima toliko prirodnih i ostalih ljepota kojih ni mi nismo svjesni i ne znamo to da iskoristimo i prezentiramo na pravi način. Zato se meni unazad nekoliko godina vrtjela ideja u glavi o turizmu. Koliko ustvari mi ne ulažemo u turizam, koliko se on sam po sebi razvija zahvaljujući strancima koji dolaze u BiH i više cijene i uživaju u ljepotama naše domovine od nas samih. Nažalost ne radimo mnogo na promociji, moramo biti inovativniji. Glavni cilj nam treba biti prezentacija BiH u njenom pravom svjetlu, ne dozvoliti da osnovna asocijacija na BiH bude rat koji se desio prije dvije decenije. 

2. U vremenu kada se stvaraju torovi, vrši agresivna medijska propaganda separacije društva, ti odlučuješ da pokreneš ideju zajedništva – tzv. Sarajevska djetelina. Ona predstavlja ideju jedinstva, multikulturalnosti našeg Šehera. Slogan „Budimo dio lijepih priča“ šalje jaku poruku. Možeš li nam nešto više o tome reći?

Za sebe kažem da sam prvo umjetnik, pa sve ostalo. Jer sam autor dvije knjige „Vječni početak“ i „Platno života“. Tako da, ja vjerujem da su svi ljudi  umjetnici u sebi, neki inovatori, da u svakom čovjeku postoji neko dobro. Samo neki ljudi radi dešavanja iz prošlosti ne mogu da ispolje tu svoju pravu stranu. Zato se mi, koji smo uspjeli naći smisao života, moramo potruditi da prenesemo to na druge ljude. 

Istina je da nas stalno zatvaraju u nekakve torove, istina je da prave barijeru između nas, ali zato bez obzira šta se dešava moramo pružati ruke jedni drugima, jer nema nam druge. Naša je budućnost suživot, stvaranje boljih uslova za život našoj djeci, unucima i svim mlađim generacijama. Nikome više normalnom nije do rata, do sukoba, do čitanja nekih negativnih vijesti. Moramo se posvetiti pozitivnim pričama i pozitivnoj energiji. Inače ćemo izluditi u ovakvom sistemu nepravednih i nejednakih vrijednosti. 

Sarajevska djetelina je nastala kao poklon mom gradu i mojoj državi. Čovjek sam koji voli da ostavi nešto iza sebe, ne radi mene, već radi nekih drugih ljudi, generacija koje će dolaziti. Siguran sam da će se u budućnosti to prepoznati. Sarajevo je jedan multikulturalan grad koji je uvijek svima, i dan danas pruža ruku i u Sarajevu su svi dobrodošli. Sarajevo nije nikakav Teheran, Sarajevo nije ni džamija ni crkva ni sinagoga, već i džamija, crkva, sinagoga i svi ostali religijski, kulturni i historijski objekti. Sarajevska djetelina je nastala sasvim slučajno, sjetio sam se da u Starom gradu, u Sarajevu imamo 4 različita religijska objekta: Begovu džamiju, Katedralu Srca Isusovu, Sabornu crkvu i  Aškenašku sinagogu. Onda sam se sjetio pa zašto to ne bi stavili na 4 lista djeteline, koja sama po sebi po historijskom tumačenju donosi sreću. Kada nađete djetelinu sa 4 lista, ona predstavlja sreću. Hajmo onda staviti 4 religijska objekta da ona predstavljaju 4 lista djeteline. Odnosno da predstavljaju ljubav, sreću, vjeru i nadu. To je neka poruka iz Sarajeva, i za Banja Luku i za sve ostale gradove širom BiH da širimo lijepe priče. Naš cilj je da obiđemo svaki grad, blizu smo da to i ostvarimo i da iz svakog grada pošaljemo po jednu lijepu priču.

3. Nažalost u BiH u bilo što da se upustiš sa sobom nosi pregršt prepreka. Vjerujemo da nije bilo lako pokrenuti svoj biznis. Prije svega administrativne prepreke, kako udovoljiti tržištu, kako se izbiti iz sjene i kako održati biznis. Kažu ako biznis izdrži 5 godina na tržištu, uspio si. Kasnije je lakše. Možeš li s nama podijeliti kako je tekao taj put, da li bi preporučio svim mladima da se upuste u svijet preduzetništva? Dati neke savjete?

Što se tiče barijera na  putu osnivanja vlastitog biznis, posebno administrativnih. To je toliko komplikovano da se pitaš „Što meni ovo treba u životu?“ Tih procedura, čekanja rokova, ljudi koji nisu dorasli poslu, a rade u tim institucijama. To je sve nešto što će svaku normalnu osobu udaljiti i ispiti mu energiju. Pored te ideje koju imate, morate se napuniti i strpljenjem i snagom, da budete spremni uvijek na najgore, a da se nadate u svakom trenutku najboljem. Jer nikada ne znate šta vas čeka. Sigurno da nije lako, imate milion prepreka, ne samo tih administrativnih, već i ostalih. Vi najprije morate ostvariti prihod gotovo pa prosječnu platu u BIH da bi isplaćali sve te poreze. 

Opet ponavljam nije lako, ali ako imate ideju, imate snagu, imate želju, uspjet ćete na kraju. Postoje razni projekti koje finansira Međunarodna zajednica i opštine u kojim živite, tako da se mogu iskoristiti ti neki grantovi da za početak pomognu. Vjerujte da sam ja u nekim situacijama bio vrlo blizu da odustanem od svega toga. Hvala Bogu sada smo stali na noge i guramo dalje. Poruka za sve mlade ljude koji se bave ne samo biznisom, već za bilo koji segment, nikada ne smijete odustati! 

Pravilo br. 1 NIKADA NE ODUSTAJ!, a Pravilo br.2 UVIJEK SE SJETI PRAVILA BR.1!

Nikada ne odustaj i uvijek budi strpljiv u svom naumu koji imaš i bori se do kraja. Ako je to prava ideja ona će bez obzira u kakvom sistemu živimo, nepravdi koju doživljavamo, sigurno da će pravi ljudi prepoznati kvalitet i da će sve na kraju krajeva doći na svoje mjesto. U životu se sve vrati, onoliko koliko smo energije uložili i kakvi smo bili prema drugim ljudima, toliko ćemo i dobiti. Zaključak samo treba biti strpljiv i treba vjerovati. 

4. Nekako istražujući tvoj životni put došli smo do zaključka da voliš izazove, voliš se okušati na svim poljima. Tako si odlučio napisati dvije knjige. Možeš li nam nešto više o tome reći? 

Vjerujem da sve u životu moramo pokušati. Kao što kaže moj prijatelj „Pokušaj je taj koji dijeli pobjednika od gubitnika!“ Ako ne pokušaš garancija neuspjeha je 100%. Zato ako u nešto vjeruješ, ako imaš neku ideju, ako nešto voliš da radiš, PROBAJ TO! Nemoj sjediti kući i čekati da se nešto samo od sebe ostvari. Ništa se samo od sebe neće ostvariti, već mi moramo raditi i truditi se. Čak nekada i preko svojih mogućnosti, da ostvarimo sve svoje snove i želje. 

Književnost je nešto što sam ja ustvari. Svoju prvu knjigu sam izdao 2010. godine, druga 2017. godine. To je  neka priča o Sarajevu, priča o životu, o razmišljanjima koje svaki čovjek vodi sam sa sobom. To je nešto što je uvijek u meni. Čim nađem malo vremena, nažalost s obzirom na brz način života nisam u mogućnosti dovoljno tome da se posvetim, iako bih volio. Ali kad god nađem neki mali pedalj vremena posvetim se književnosti. To je jedna filozofija života, nevjerovatna, ta književnost, umjetnost, nešto što se ne može opisati riječima. Ono što ja želim kroz književnost jeste da pošaljem pouke/lekcije mlađim generacijama kroz preživljena iskustva nas malo starijih, da ne moraju prolaziti sve te izazove koje smo mi prolazili. Iskustva koja će im olakšati životni put. 

Glavni cilj zašto pišem jeste očuvanje Bosnaskog jezika. Nema naroda, nema države bez jezika, a svjesni smo da konstantno, i dan danas u 2019. godini, 21. stoljeću udara se na Bosnaski jezik. Koji je jedan od najstarijih jezika sa balkanskih prostora. Ja ne mogu da shvatim da neko pokušava da izvrće i Bosanski jezik nazivajući ga jezikom Bošnjačkog naroda, kao da on nema neko svoje ime. A to su sve neki konstantni udari na BiH. Vjerovatno nam je sudbina i propisana da konstantno trpimo udare sa svih strana. Ja sam siguran da ćemo mi ujedinjeni zajedno preći preko svih tih iskušenja i boriti se za pravu, ljepšu i bolju budućnost i našu BiH.

5. Zašto politika? Zašto Platforma za Progres? Kao pravnik, da li nam možeš prokomentarisati stanje u pravosuđu? Kad bi bio na vlasti, šta bi prvo promijenio? 

Rekao sam već u mom govoru na Izbornoj skupštini Općinske organizacije Centar Platforme za Progres, da sam ja čovjek koji sve radi po osjećaju. Nekako sam osjetio da kada se pojavio ovaj projekat da je to projekat dobrih ljudi, koji su se prvi put nakon agresije na BiH probudili da urade nešto. Siguran sam da ako ostanemo zajedno, ako ostanemo ujedinjeni, ako ne bude ličnih interesa, da ćemo mi pobjediti jer mi imamo srce. A kada imate srce, ljudi to i prepoznaju. Kada ste ljudi iz naroda, kada znate njihovu priču, kada ih razumijete, drugačije je sve. To je ono što sam prepoznao u Platformi za Progres i zato sam tu, da pomognem sa svojom energijom. 

Tužilaštvo i pravosuđe su najslabije karike u BiH za uređenje i formiranje pravnog sistema, pravne države i za uništavanje nepravilnog sistema vrijednosti. Siguran sam da kada bi tužilaštvo i pravosuđe radili svoj posao na način na koji bi trebali, mi bi ovdje za nekih, u roku od dvije, tri do pet godina mogli napraviti Švicarsku. 

Sa uređenim sistemom vrijednosti, sa poredanim pravnim i svim ostalim faktorima koji utiču i na ekonomske i na druge razvoje, kada bi uspjeli ustrojiti te organe vlasti kao najbitnije faktore u državi, vrlo brzo bi mogli stati na noge i osvjestiti se. Tada bi ljudi počeli vjerovati u bolju budućnost u ovoj državi.  

Iskreno se nadam da ćemo mi kroz Platformu za Progres i uticaj Međunarodne zajednice/faktora , ne mogu reći uticati, ali probuditi tu neku volju tužilaštva da ustrojimo pravni sistem i da napravimo jedan sistem gdje će svaki čovjek biti jedanako vrijedan.

6. Kako bi prokomentarisao stanje mladih u BiH, neizostavna je činjenica da veliki broj njih se odlučilo na put najmanjeg otpora i traženja sreće TAMO NEGDJE u tzv. dijasporu. Ti ne pripadaš toj skupini, već prkosno odlučuješ da se boriš. Zašto? Šta po tebi mladi ljudi treba da učine da bi se stanje u BIH promijenilo? Jesmo li puno pasivni, depresivni? 

Svi smo svjesni u kakvom se stanju nalaze mladi, da kolone mladih, hiljade ljudi napuštaju našu BiH. Mene je vjerujte strah i za moju generaciju i za ove mlađe generacije šta će s nama biti ako se ovako nastavi. Ne mogu da krivim mlade ljude za ovakvo stanje u državi. Jesmo mi nekako i pasivni, jesmo izgubili taj studentski i mladalački bunt, nema protesta. Opet razumijem ih, one koji nisu toliko jaki da shvate sve ovo što se dešava u BiH. Vi da bi živjeli u ovoj državi morate biti iznimno jaki psihički da shvatite da neko ko je lošiji od vas, ko je lošiji čovjek od vas, da je neko za koga nikada ne bi mogli vjerovati da će biti neki funkcioner ili državni službenik ili imati neku veliku platu. Da on odmah u početku ima  prednost u odnosu na vas. To je problem, zato što imamo društvo nejednakih šansi, gdje neki imaju više šansi od drugih ljudi, gdje se ne cijeni znanje, gdje se ne cijene  prosjeci, gdje se apsolutno ne cijeni NIŠTA. Neko krivi mlade ljude, govore da neće da rade ništa. Pa vjerujte da je uređen sistem gdje će mladi čovjek kada vidi eh ja ću završiti fakultet i imat ću mogućnosti. Mislite da bi mladi ljudi onda ispijali kafe? 

Uglavnom moramo se udružiti, moramo više pričati o pozitivnim stvarima, o pozitivnoj energiji. Istina je da smo upali u depresiju svi kao društvo, ne samo mladi, već i stari su utonuli u sivilo sistema. Rješenje je da svi organi koji rade na očuvanju države počnu napokon raditi svoj posao. Siguran sam da jedno od rješenja za promjenu stanja i spas mladih ljudi upravo Platforma za progres i naš Mirsad Hadžikadić.

7. Profesor Mirsad Hadžikadić često govori o ličnoj odgovornosti, da u biti imamo državu kakvu i zaslužujemo. Prvo se mi moramo promijeniti. Slažeš li se?

Apsolutno se slažem s tim. Imam životnu parolu „Promjena svijeta počinje od samog sebe!“ Prvo moramo promijeniti sami sebe, svoje loše navike, pa onda početi govoriti kako su ljudima prljave avlije i kako drugi ne rade ništa. Znači prvo promjenimo sebe, prvo promjenimo loša ponašanja i lošu energiju koju imamo u svojoj porodici, okruženju, sa svojim prijateljima. Eh onda svojim primjerom ukazujmo i drugim ljudima kako trebaju oni da rade i da se ponašaju. To je jedino rješenje.

8. Negativna energija, negativne informacije su svuda oko nas. Postajemo anksiozno društvo, nekako kao da nas dobre vijesti i ne zanimaju. Svi koji te poznaju priznaće da si pun pozitivne energije koju širiš dalje. Takvih nam treba više, kako se oduprijeti svemu negativnom i ostati svoj? 

Jednom prilikom sam i rekao da su mediji jedan od krivaca za ovakvo stanje državi, jer nas konstantno truju negativnim informacijama i negativnom energijom. A ima toliko lijepih priča, ima toliko omladinskih uspjeha. Oni nama pričaju o izjavi nekog čovjeka koji je rekao nešto protiv drugog. U redu, ali zašto ne pričate o našim mladim fizičarima koji su osvojili nedavno bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu, idu sad na Olimpijske igre. Zašto ne pričate o našim matematičarima koji su isto tako osvojili medalju, o našim rukometašima koji su prije par dana otišli na Evropsko prvenstvo? Ima tih pozitivnih vijesti, samo oni se nekako guraju po stranu i ne da se prilika ljudima koji pričaju te pozitivne vijesti u dovoljnoj mjeri, u sjeni su negativnih likova/frikova. Da se ja pitam ja bih zabranio političarima uopšte da izlaze u medije, napravio bih medijsku cenzuru. Ne može narod ostati normalan ako vas konstantno, svaki dan po pet puta dnevno truju raznim negativnim informacijama. 

Kako ja ostajem pozitivan? Sve stvari u životu koje su loše pokušavam što prije da zaboravim, da ih ostavim po strani i da se posvetim pozitivnim vrijednostima i pozitivnim ljudima i vjerujte iako ima tih loših ljudi, što ja volim reći „pacijenata“ koji me često znaju iživcirati, ima dosta dobrih ljudi. I ti dobri ljudi mi daju energiju. Mislim da ima više dobrih ljudi, samo su oni malo tiši od ovih drugih. Ali doći će i njihovo vrijeme.  

9. I pored zavidnih postignuća, ostao si skroman i jednostavan. Kažu da to i jesu osobine ostvarenih i uspješnih ljudi, što te dovodi  u paralelu sa profesorom Hadžikadićem. Zašto ne gledaš ljude, kako bi se u narodu reklo „sa visine“, nekako je to kod nas postalo ustaljeno pravilo da moraš, zašto ti ne? 

Uvijek sam bio i dan danas sam narodni čovjek. Čovjek za kojeg su svi ljudi isti, dijelim ljude na dobre i loše. Kada vidim da je neko dobar čovjek, ja ću njega dići u nebesa. Meni je draži konobar od vlasnika kafića, meni je draži radnik na održavanju čistoće ili radnik na recepciji od direktora  tog preduzeća. Tako da meni to apsolutno nije bitno ko je šta, ko je šta završio. Nedavno sam rekao na sastanku Platforme za Progres kada smo se predstavljali,  apsolutno nije bitno jesmo li doktori nauka, magistri, da li imamo završene ikakve škole, jedino što je bitno jesmo li mi ljudi ili nismo. Ako smo ljudi, onda ćemo  napraviti velike stvari, a ako nismo, ako ćemo i dalje gledati iste stvari koje već gledamo 20 godina, onda mi ništa nećemo napraviti. Ovo je prolazni svijet, vidimo i sami kako dani i godine brzo prolaze i stvarno ne mogu da shvatim one ljude koji su toliko ukorijeli u ovom prolaznom svijetu gdje druge ljude gledaju sa visine, da su oni više vrijedni. Za mene nikad jedan čovjek neće biti vrijedniji od drugog, osim ako govorimo o dobrom i lošem. Dobar čovjek će mi uvijek biti ispred lošeg i tu nikada neće biti priče.

10. Za kraj, poruka svim mladim ljudima. Po tebi šta bismo trebali prvo uraditi, kako da se naš glas čuje i kako da pokrenemo i ostale mlade ljude da jasno i glasno kažu TIČE SE I MENE!? 

I ovaj projekat TIČE SE I MENE je jedan vid aktivizma. Meni je izuzetno drago što sam imao priliku vas upoznati. Inače volim mlade ljude koji su puni energije, puni ideja, koji i meni daju novu energiju, novu snagu da nastavim dalje da se borim. Nije se lako boriti u BiH, nije lako mladoj osobi opstati sa svim idejama, pozitivnom energijom i sa onim porukama koje mi želimo zajedno da pošaljemo. A to su jedinstvo, zajednica, multietničnost, multikulturalnost, jer kad pričate o tim stvarima vi ne valjate. Kada pričate o nekim pozitivnim vrijednostima opet vi ne valjate. Zato kažem ovaj projekat Tiče se i mene, koji ste vi pokrenuli i koji će na kraju podržati i oni sa vrha Platforme za progres, je poruka svakoj mladoj osobi da nas se sve tiče u ovoj državi. Ne možemo vidjeti nekog čovjeka kojem je muka na sred ulice, ne možemo samo proći i reći „Ma to je pijanica!“ Ne, stani, možda čovjek ima srčani udar, možda mu nije dobro pa se onesvjestio. Zato moramo biti više prisniji jedni prema drugima, moramo pokazati više suosjećajnosti jedni prema drugima. To je ono što sam malo prije rekao, moramo početi od sebe, moramo imati više ljubavi u sebi i prenositi to i na druge ljude. 

Poruka za mlade: Počnimo svi prvo od sebe, počnimo od jednog čovjeka. Jedan po jedan čovjek, promjena svijeta počinje malim koracima, malim stepenicama. 

Siguran sam da ćemo i mi kroz pričanje pozitivnih i lijepih priča pronaći još ljudi iz svakog mjesta, hajmo naći 5, 20, 50 ljudi iz svakog grada koji dijele naše mišljenje i dijeli ovu lijepu priču . Zamislite onda koliko mi snagu već tad imamo u čitavoj BiH. 

Budimo svi dio lijepih priča, dio pozitivne energije i  ja se nadam uz Platformu za Progres dio promjena stanja u BIH. Možda ružno zvuči, ali Platforma za Progres i ovi mladi, dobri ljudi koji su se okupili su možda posljednja šansa za promjenu stanja u BiH i za spas bosanskohercegovačke omladine. 

[zoranphoto]

‘USTAŠKE SLUGE DOČEKALE TRAGEDIJE U SRBIJI!’ Srpski mediji udarili po Hrvatskoj: ‘Vučićevo raspeće je naše uskrsnuće’

   Ništa čudno ..... nažalost  Nakon dva nezapamćena masakra koja su se dogodila u Srbiji prošlog tjedna, dio srbijanskih medija optužuje Hrvatsku da želi srušiti predsjednika Aleksandra Vučića, referirajući se na pojedine tekstove koji se objavljuju u hrvatskom medijskom prostoru. Naime, u očitom pritisku javnosti s kojim se suočava nakon što je 13-godišnji dječak u beogradskoj školi ubio osmero učenika i domara, a 20-godišnjak u mahnitom krvavom pohodu u Mladenovcima upucao osmero ljudi, Vučić se obrušio i na prosvjede koji su se održali 8. svibnja kada su desetci tisuća ljudi izašli na ulice Beograda, poručivši vlastima da će “cijela Srbija stati” ako do 12. svibnja ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi kojima traže zaustavljanje nasilja u javnom prostoru. Vučić je, gostujući na prorežimskim medijima, pokušao umanjiti razmjer prosvjeda, rekavši da se tamo okupilo samo 9000 ljudi, a proeuropsku oporbu koja je pozvala na prosvjed optužio je da su “lešinari” nad tragedijom u beogradskoj školi. Komentirajući da mediji u Hrvatskoj pozorno prate posljednje događaje vezane uz dva masovna ubojstva u Srbiji i da im je on u središtu pažnje, Vučić je upitao zašto je on prva vijest u Hrvatskoj, a hrvatski premijer i predsjednik Andrej Plenković i Zoran Milanović to nisu u Srbiji. Najavio je i održavanje ‘najvećeg skupa ikada održanog u Srbiji’, koji bi se trebao dogoditi 26. svibnja, a oporba već upozorava da je ‘strah paralizirao režim’ te da poziva jednu skupinu građana da se suprotstave drugoj.

Traženje vanjskih neprijatelja

U traženju vanjskih neprijatelja priključio se i dio medija u Srbiji. Tako, primjerice, srpske Novosti objavljuju tekst naslova ‘Ustaške sluge jedva dočekale tragedije u Srbiji: U hrvatskim medijima traže Vučićevu glavu’, koji je, s malo prilagođenim naslovom, prenio i B92.     Novosti.rs tako pišu, uz fotografije nekolicine naslovnica, kako su “hrvatski mediji iskoristili dvije tragedije koje su zadesile našu zemlju za napad na predsjednika Vučića te da u naslovima tih tekstova traže glavu predsjednika, a ovakvi natpisi pokazuju ništa drugo nego da je upravo Vučić prepreka ustašama za njihovu dominaciju na Balkanu’.

Foto: Screenshot Kako bi dodatno poduprli svoju tezu u Vučiću kao žrtvi domaćih i vanjskih neprijatelja, podsjetili su na autorski tekst vladike bihaćko-hercegovačkog, Sergija, iz 2020. godine, o napadima na srbijanskog predsjednika. Dijelove teksta koji citiraju prenosimo u nastavku:   “Da živim u Beogradu ili negdje u unutrašnjosti Srbije, možda bih o predsjedniku Vučiću razmišljao na nešto drugačiji način, možda bih, kao mnogi, više bio vođen osobnim, a manje nacionalnim interesima. Ali, pošto sam monah i episkop koji živi i stoluje u manastiru Rmnju, na pustoj i surovoj granici Bosne i Like, moj pogled na život, suživot, na prilike i neprilike, uvjetovan je samo jednim – željom da duhovno i biološki preživi ovo moje malo i nejako stado Hristovo, koje mi je dato na brigu i staranje. Već tri desetljeća mi se brinemo da ne nestanemo, da nas ima, da ostanemo tamo gdje nas je oduvijek bilo. Za ostvarenje ovih skromnih želja uvijek nam je nedostajala pomoć, bratska ruka i razumijevanje. Zbog toga smo više iskrvarili poslije rata nego u samom ratu, jer ratne rane nam nitko nije želio vidati. Međunarodna zajednica nije bila zainteresirana da nam pomogne, a Republika Srpska nedovoljno jaka da nas snažnije podrži.   I kada smo, od mnogo nade i gledanja u istom pravcu, za čas okrenuli glavu od matice Srbije, predsjednik Vučić je pogledao nas. I ne samo pogledao, već i pomogao, i pohodio nas, dva puta, kao nijedan predsjednik Srbije do tada”, piše vladika Sergij, pa nastavlja kako je Srbija uložila novac u svaku općinu i grad Republike Srpske te četiri općine sa srpskom većinom u Federaciji BIH pa zahvaljujući tome imaju vrtiću, bolnice i ceste. Vladika je pisao i da se svakodnevno ispaljuju otrovne strelice kako bi se sve to omalovažilo. “Napada se onaj koji je bjesomučno napadnut u Srebrenici, pokušava se diskreditirati onaj koji je pomogao toj istoj Srebrenici, kao nitko do tad, a sve sa ljudskom željom da se ratne rane izliječe međusobnim povjerenjem, da nam, svima zajedno, ovdje bude bolje, da svi imaju posla, da nitko ne odlazi u bijeli svijet samo da bi našao posao a izgubio sve ono što ima samo u zemlji u kojoj je rođen – rođake, prijatelje, uspomene, sreću… Kada se vidjelo da je sve teže plašiti one druge i drugačije velikosrpskim nacionalizmom, jer je ta matrica odavno istrošena, onda se došlo na ne tako novu ideju da se za sve okrive Rusi, pa da se oni drugi i drugačiji plaše njima i, naravno, Vučićem kao njihovim eksponentom. Uzalud! Dovoljno je pogledati čije su banke, trgovački centri, gdje odlazi radna snaga i svakome će sve biti jasno. Nekome je, očigledno, dosadio mir i napredak, pa bi sada, osokoljen rezultatima američkih predsjedničkih izbora otvorio stare rane, da ubije i ono malo nade koje imaju ovdašnji Srbi, Hrvati i Bošnjaci, željni mira i povjerenja, željni svoje djece iz Njemačke, unučadi iz Irske, prijatelja iz Amerike. Bosna i Hercegovina u kojoj živim, u kojoj služim i u kojoj ću kosti ostaviti, ima komparativne prednosti: Hrvatska pomaže Hrvate, Srbija Srbe, islamski svijet Bošnjake. Nije ovoj raspetoj zemlji problem Aleksandar Vučić, već frustracije onih koji bi ovu zemlju krojili po svome, a u toj političko-krojačkoj zamisli ovdje bi bilo Srba tek toliko da dekorativno ukrase vjerski i nacionalni monolit zamišljen u nekom od mračnih centara moći. Znam da to predsjednik Vučić ne bi dozvolio, baš kao ni predsjednik Dodik, kao ni svaki drugi čestiti Srbin kojem je stalo da iza nas nešto ostane u ovoj lijepoj i strašnoj zemlji, koja nije i neće biti ničiji plijen, već prostor u kojem će život nadjačati smrt, u kojem će biti brojnije nove kolijevke nego radne vize, u kojem će susjed vjerovati svome susjedu kao bratu rođenom. Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gdje jesmo. Kad ušute, znat ću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti. Vučićevo raspeće je naše uskrsnuće!”, poručio je vladika u tom tekstu 2020. Dnevno.hr Foto : Predsjedništvo Srbije Read the full article