#stanogradnja

[preporodbn]

Jugonostalgija i subverzija

Piše: Dragan Markovina Zauvijek će ostati herojska antifašistička borba, bratstvo jugoslavenskih naroda iskovano kroz nju, društvo socijalne pravde, industrijalizacija, masovno obrazovanje, društvena stanogradnja i modernizam kao takav, vidljiv ponajprije u arhitekturi, kulturi življenja i duhu društva Obilježavanje ovogodišnjeg Dana Republike, koje se od raspada Jugoslavije pretvorilo u…

[zanimljivaekonomija]

NOVA ČETVRT U BEČU do 2026. godine

Grad Beč i ARE Austrian Real Estate izgradiće do 2026. godine novu stambenu četvrt u trećem bečkom becirku. Projekat pod nazivom „Selo u trećem“ će stvoriti održiv životni prostor za 4.000 Bečlija.

Na površini od 11 hektara biće izgrađeno 1.900 stanova. Grad će finansirati izgradnju 800 stanova. Pored klasičnih subvencionisanih stanova, izrazito povoljnih SMART stanova i gradskih socijalnih stanova, realizovaće se posebni oblici stanovanja za samohrane roditelje i mlade ljude kao i grupni građevinski projekat sa infrastrukturom po meri.

Osnovni koncept projekta jeste ekološki održiva gradnja kao odgovor na klimatske promene. Sprovođenje mera za ozelenjavanje fasada i krovova, regulisanje temperature zgrada, stvaranje hlada i dobre ventilacije je jedan od glavnih ciljeva. Inovativni koncept za snabdevanje energijom podrazumeva korišćenje obnovljivih izvora energije. Nova gradska četvrt će biti „laboratorija“ koja će isprobati različite mere koje će u budućnosti postati standardi.

„Selo u trećem“ će raspolagati sa mnogobrojnim zajedničkim objektima i terasama, parkovima, vodenim parkovima, fitnes ponudom, sportskim terenima i zonama za kućne ljubimce. Da bi se stanovnicima život olakšao u okviru četvrti će biti izgrađeni predškolska ustanova, mesna zajednica i različite socijalne ustanove, prodavnice i restorani. Nova četvrt će biti u blizini glavne železničke stanice i kompleksa Belvedere.

„U neposrednoj blizini „Sela u trećem“ nalazi se najveće pasivno naselje u Evropi sa 700 subvencionisanih stanova, koje je izgrađeno 2007. godine. Zajedno sa novom četvrti dosledno nastavljamo putem održivosti i pristupačnog prostora za život“, izjavili su Mihael Ludvig, gradonačelnik Beča, i Katrin Gal, članica gradskog veća zadužena za stanogradnju.

Fotografije:

© HNP architects

© 2021 ZOOMVP/ARTEC

© Huss Hawlik Architekten

© Schreiner Kastler /na twiteru PregledMomo

© Patricia Bagienski

[hriminal]

Odlična vijest za desetke tisuća kradezeovaca koji su korupcijom i nepotizmom došli do stanova.

[zagrebjavniprostor]

Slučaj Špansko zapad: Park Daše Drndić

Saša Šimpraga, 2022.

 Na prostoru planski građenih dijelova zagrebačkog kvarta Špansko javne površine uglavnom su nazvane po književnicima. Književnica gotovo da i nema. Slijedeći postojeći književni obrazac, ove godine na Odbor za imenovanje javnih površina upućena je građanska incijativa da se neimenovani budući javni park uz ulicu Vilima Korajca nazove po Daši Drndić. Osim odavanja počasti istaknutoj književnici, incijativa već kroz ime zapravo nastoji u lokalnoj zajednici (uglavnom novih zgrad, a time i novih stanara kvarta) osvijestiti da je sadašnja ledina u GUP-u zavedena kao javni park koji bi se na tome mjestu trebao dogoditi. Pritom postoji i određena korelacija između budućeg imena i (buduće) borbe za park, što također komplementira i samu osobu književnice čiji je život bio obilježen (i) borbama.  

Park je na toj lokaciji nasušno potreban. No, njegova izgradnja do sada nije pratila izgradnju prostora oko njega koji karakterizira ekstenzivna i, urbanistički i arhitektonski, izuzetno slaba masovna stanogradnja. Štoviše, upravo su dijelovi naselja sa sjeverne, zapadne i južne strane budućega parka Daše Drndić, uz novogradnju na npr. Frenščici (radi se i o istoj građevinskoj firmi),  jedan od najradikalnijih primjera potpunog zaokreta, da ne kažem propasti, društveno odgovornog urbanizma u Zagrebu - gradu koji ima stoljetnu tradiciju kvalitetnog urbanističkog planiranja i gradu koji je u desetljećima od neovisnosti u mnogočemu postao grad gubitnik (posljednja potvrda toga je i popis stanovništa koji bilježi pad broja Zagrepčana i Zagrepčanki). Realizacija planiranoga parka ne bi nužno označila zaokret od takve prakse, ali bi kvartu dala na kvaliteti koju neposredni izgrađeni okoliš ne nudi. Utoliko je i uspostavljanje kakve takve ravnoteže, one koju park omogućuje, tim bitnije.        

Sadašnja ledina omeđena je ulicama Vilima Korajca sa sjevera, Stenjevečkom s istoka i onom Antuna Šoljana s juga i zapada (na urbanistički nered ukazuje i činjenica da se u kvartu nekoliko u naravi zasebnih ulica zove istim imenom, tj. novonostale samo preuzimaju adrese s one najbliže, vjerojatno i neslužbeno – sve to potvrđuje da su velike strukturalne promjene po (svojevrsnim) rubovima grada višestruko prepuštene improvizacijama). Ledina, iako danas funkcionira kao slobodni prostor, ipak nije u cjelosti predviđena za park, već je to tek njen središnji dio. Južni, veći (!), dio livade ima društvenu namjenu i planiran je za izgradnju s vjerskim predznakom. Sjeverni dio ledine, na potezu uz Korajčevu ulicu, nekad je također bio dio namijenjen za planirani park, no budući da se park do danas nije dogodio, GUP-om rezervirani prostor za park nije bio imun na zahtjeve za gradnju. Pri jednoj od prošlih (385) izmjena GUP-a, dogodila se prenamjena iz zelene u mješovitu, tj. na prostoru toga dijela budućeg parka dopuštena je izgradnja stambenih zgrada, koje se, međutim, još nisu dogodile. Jedan od razloga je i blizina dalekovoda koji ulazi u radijus potecijalne izgradnje, a čije je izmještanje ionako uputno. Nezapočeta gradnja može biti i sretna okolnost s obzirom da buduće izmjene GUP-a mogu ispraviti tu de facto uzurpaciju i vratiti površinu za park, iako činjenica da su lokacijske dozvole već izdane može, i sasvim sigurno bi, komplicirati taj obrat. No, odgovarajuća površina parka je i dalje javni interes i korak koji bi trebalo ispitati.

Projekt parka, vjerskog kompleksa i vrtića, oko 2002.

Drugi korak je otkup parcela za potrebe formiranja parka na čitavom obuhvatu koji je za tu namjenu predviđen, a to je pak boljka na niz lokacija u gradu gdje su parkovi planirani, gdje imovinsko-pravni odnosi kaskaju, ili uopće nisu ozbiljnije razmatrani i raspetljavani, dok gradski proračun općenito u nedovoljnoj mjeri računa s tom stvarnom potrebom i ozbiljnim problemom komunalnog standarda za sve dijelove grada podjednako. To nije samo urbanističko pitanje.  

Ipak, da je zaokret prema drugačijem gledanju na zajednička dobra i onoga što čini bit svakoga grada, a to su javni prostori, pa tako i parkovi kao neka vrsta krune, moguć, pokazuju i, za sada sramežljivi (ili manje vidljivi), ali ipak konkretni i pohvalni potezi lokalne samouprave Tomaševićeve administracije. Nova mjesna samouprava još je 2021. godine zatražila okrupnjavanje čestica za potrebe formiranja parka. Ne zna se koliko će taj zahtjev daleko dogurati i to u nekom razumnom vremenu. S obzirom na kompleksnost situacije, zagrebačku institucionalnu inerciju, pa i ozbiljno stanje grada nakon desetljeća destrukcije, očekivati park u jednom mandatu čini se pomalo iluzorno, no to ne znači da se postupak ne može ubrzati.

Pritom, gradska uprava čini se ipak odviše incijative za (važne) parkove „prepušta“ lokalnoj razini - o upornosti ili vidljivosti čijeg angažmana ovise daljnji koraci - umjesto da strateški odredi i nekolicinu parkova koji su ključni za demonstraciju novoga smjera održivije gradogradnje. Da li bi pritom na tu listu ušao i budući park nazvan po velikoj Daši Drndić, stvar je rasprave, no neke od preduvjeta za prioritetnost ima. Kada će se i hoće li se uopće park konačno dogoditi u kvartu koji već sada ima znatan broj stanovnika, a koji plaćaju prirez ali stanuju bez ikakve zelene instrastrukture, ostaje otvoreno pitanje. Naime, između dobrih namjera i konkretne realizacije stoji planiranje, financijsko i drugo ulaganje – proces koji neizostavno traži vrijeme. Kraj toga procesa mnogi i neće dočekati jer će vjerojatno trajati predugo, ali ga je ipak važno započeti.    

 Objavljeno na portalu H-Alter 10. listopada 2022.

[prijedor24]

OBUSTAVLJENO IZDAVANJE REZERVACIJA ZA PARKING-MJESTA

Grad Prijedor obustavio je izdavanje rezervacija za parking-mjesta na javnim površinama koja nisu pod naplatom, budući da je intenzivna stanogradnja vremenom dovela do velikog nesrazmjera između ponude i potražnje prostora za parkiranje, izjavio je načelnik Odjeljenja za saobraćaj, komunalne poslove i zaštitu životne sredine i imovinsko-stambene poslove Dragoslav Kabić. Kabić je naveo da je…

[moteltrogir]

Rijeka, 23.3.2017. - prva ovogodišnja tura projekta Motel Trogir:

STANOGRADNJA U SOCIJALIZMU_NASELJE TURNIĆ

Vodstvo: Lidija Butković Mićin

Fotografije: Vedrana Spadoni

/Rijeka, 23rt of March 2017- the first guided tour by the Motel Trogir project this year: HOUSING IN SOCIALISM guided by Lidija Butković Mićin/

_

Motel Trogir je projekt udruge za suvremene umjetničke prakse - Slobodne veze.

Projekt Motel Trogir u 2017. godini podržavaju Ministarstvo kulture RH i Zaklada Kultura nova.

[pavlebasic]

Njujorška stanogradnja: novi prostori u postojećim kvartovima

Njujorška stanogradnja: novi prostori u postojećim kvartovima

Jedan luksuzni apartmanski blok podiže se u jednoj siromašnoj četvrti. Kakav je dalji razvoj događaja? Ekonomisti kažu da će stanarine pasti. Susedi, pak, strahuju da će se stanarine povećati. Njujork tajms objavio je istraživanje o efektima luksuzne stanogradnje u skromnijim četvrtima.

Stanovnici ‘Dva mosta’ (Two Bridges), stambene četvrti na donjem istočnom Menhetnu (Lower East Side of…

[zoranphoto]

Stanogradnja na bečki način

Stanogradnja na bečki način

Grad je Beč poznat po svojoj politici subvencioniranja stanogradnje i stanovanja. Time se osigurava visoka kvaliteta života u austrijskog metropoli. Jedan od najnovijih bečkih projekata je prenamjena zemljišta bečkih lokalnih željeznica u 12. okrugu u novi stambeni kompleks. Na zemljištu veličine 31.000 m2 je do kraja 2022. godine planirana izgradnja 850 novih stanova. Posebnost ovog projekta…

[superbmakerzombie]

BOOM STANOGRADNJE U ZAGREBU U godinu dana rasprodano 1000 stanova. Cijene kvadrata? Od 1500 do 3000 eura

Nakon godina stagnacije stanogradnja je u Zagrebu oživjela. Grade se deseci stambenih zgrada, namijenjenih raznim kategorijama mogućih kupaca, a u gotovo svim kvalitetnijim zgradama na dobrim lokacijama u gradu stanovi su rasprodani u cijelosti ili većim dijelom, i to prije nego što je gradnja završena. Takva situacija na tržištu nije zabilježena od 2009. godine i početka krize koja je urušila…

[2a1-buro]

stan-o-gradnja kao čin

Između 1930ih i 1940ih. Zagreb je naglo porastao zbog novih radnih mjesta, a Trešnjevka je je bila jedna od ljudima najbliskijih lokacija, počevši od izgradnje naselja Prve hrvatske štedionice 1934. godine. Takav duh zadržala je do danas, kada građani i dalje odabiru ovaj kvart zbog mirnog karaktera i dobre povezanosti s gradom. Do kraja 70ih stanogradnja u Zagrebu bila je jedna od važnijih arhitektonskih disciplina, ali ne samo kao najčešći tip projekata već kao istinski važno polje za realiziranje dobrog prostora. Situacija se naglo pogoršala početkom 21.stoljeća kad su zgrade počele gubiti sve dodatne vrijednosti u zajedničkim i javnim prostorima, fokus je postala zarada ulagača, a život koji se događa unutar i oko zgrade pao je u drugi plan. Maksimalna Bruto Razvijena Površina možemo nazvati  fenomen kojim  stambene zgrade gube na ljepoti i ugodi na uštrp bolje zarade na „kvadratima“. S obzirom da istoimeni odnos investitora prema prostoru neće postati bolji s obzirom da kapitalizam ne gubi na popularnosti , možemo reći da Projekt Baštijanova otvara malu nišu za iznenađenja takvoj vrsti tržišne ekonomije.

Investitor, Žarkovo d.o.o., već se 30 godina bavi uvozom i prodajom mramora i koristit će ga da ovu zgradu izvede kao handwerk unikat. Mramor, kao glavni protagonist ovog projekta i sam služi kao simbol otpora protiv suhoparnog funkcionalnog profita – mramor je materijal koji je istovremeno korisan, čvrst i trajan – a lijep je. Ima u sebi nešto izvorno i prirodno. Dok je većina suvremenih materijala nešto poput paštete nepoznatog porijekla, mramor je domaće meso kojem vidiš šaru, zdravlje i živost.

Investitor je dugo čekao tren kada će parcelu od 3242m2 u neposrednoj blizini križanja Selske i Baštijanove pretvoriti u mjesto na kojem će graditi stambenu zgradu. Vrijednost investicije seže do 7mil € koje će biti uloženo u 94 stana raspoređenih na 5 etaža, te 2 poslovna i 1 ugostiteljski prostor u prizemlju. Glavno načelo po kojem je zgrada zamišljena jest da se napravi mudro gospodarenje uloženim novcem kako bi u konačnici zgrada bila isplativa, ali ponajviše – humana za buduće stanare,stoga populistička maksima prodaje stanova „rađeno po mjeri čovjeka“ postane istinit sadržaj, a ne samo marketinški opis. Svi hodnici kojima se svakodnevno prolazi radit će se kao mramorni mozaici, ograde će biti od plastificarnog čelika, rukohvati od toplog drva, kupaonske plohe biti će glatki kamen bez prekida, sva stolarija će biti od drvo-aluminija. Fasadni sustav će biti toplo bijeli sustav fasadne žbuke s 15 cm termoizolacije što će, među ostalim, ovu zgradu smjestiti u A razred energetske učinkovitosti.

Osim direktnog dodira čovjeka sa zgradom, moment kada se ova zgrada prilagođava mjerilu čovjeka jest da u svojem 80 metarskom volumenu otvara pješački prolaz kako bi se susjedstvo moglo jednostavnije kretati iz novonastalog naselja na sjeveru (pri Rabarovoj ulici) ka već konsolidiranoj Baštijanovoj. Južnom pročelju koje gotovo na samoj Bašijanovoj mirno prati liniju ulice u smjeru istok-zapad, opreku daje sjeverno pročelje koje počinje dinamično izbacivati volumene kako bi bilo u direktnom dijalogu sa isto tako razvedenom Medvednicom na koju se pruža pogled cijelom parcelom.

Zgrada se sastoji od 2 konstruktivne dilatacije, svaka sa svojim stubištem i liftom, a svaki međupodest prirodno osvjetljenog stubišta bit će opremljen s malom galerijom na koje će stanari moći čuvati bicikle jer projektanti ohrabruju takvu vrstu prijevoza (i načina života). Vlasnici automobila pak imaju podzemnu garažu na -1 od 2500m2 s 50 zatvorenih i 30 otvorenih garažnih mjesta, dok se automobili također mogu parkirati i na 60 parkirnih mjesta sjeverno od zgrade.

Stanovi  variraju od manjih od 48m2 , preko srednjih s 80ak m2 do apartmana sa 110m2, a projektirano je čak 16 tipova različitih tlocrtnih dispozicija. Trendovi u prodaji stanova pokazuju naznaku da se dobro prodaju samo potpuno mali ili dekadentno veliki stanovi. Takvu tužnu statistiku ipak valja uzdrmati iznimkom.  Ideja ove zgrade je ipak ponuditi sve veličine stanova kako bi struktura stanara bila šarenija, a investitor vjeruje da će uz kvalitetnu izvedbu i dobro organiziran prostor, svaki stan pronaći svog stanara. Treba imati na umu da konstruktivni raster od  6.90 metara omogućava da neki stanovi budu i adaptabilni, odnosno da im se poveća broj soba. Kada se zgrada izvede, predavat će se stanarima nenamještena ali – s potpuno izvedenim sanitarnim čvorom, popločenom kuhinjom i izvedenim pregradnim zidovima, s iznimnom prilikom da svaki kupac, ako  stan kupi prije završnih radova, može prilagoditi pregradne zidove po svojoj mjeri. Najspecifičniji moment ove zgrade je zapravo način na koji ona nastaje. Radovi su krenuli početkom osmog mjeseca, ali povijest projekta seže unazad desetak godina. Rade Trbara, na čelu svog projektantskog ureda 2A1-BÜRO već 17 godina izvodi stambene zgrade po Zagrebu, a kaže kako je ova jedinstvena prilika za realizaciju arhitekture onako kako se nekad davno radila – vlastitim rukama, s idejom da se uložen trudi vidi kao nešto lijepo. S obzirom da su projektanti Trbara i Radošević također i glavni nadzor nad izvođenjem, postoji prilika da budu na terenu svakog dana, što znači da neće biti projektantski neiskontroliranih situacija ili nedovršenih detalja na zgradi, što je čest slučaj koji viđamo po gradu – izvođači, projektanti i investitori kao da odustanu od upornosti da zgrada bude besprijekorna s prvom naznakom zarade. Nekoć, pogotovo u zagrebačkoj moderni 50tih, arhitekti poput Drage Galića ili Kazimira Ostrogovića u svoju su stambenu arhitekturu ulagali trud, jer je naposlijetku takva bila i vladajuća ideologija, odnosno- dobro stanovanje se smatralo važnim za cijelu funkciju društva, a arhitektura je bila tamo da u tome pomogne. U današnjici, ipak stvar je malo teža. Arhitekti iz 2A1-BÜROa  pokušali su odgovoriti na pitanje gdje se nalazi arhitektura unutar Maksimalne Bruto Razvijene Površine. Ako su arhitekti nekoć imali plemenitu priliku projektirati velike javne krovove na vrhovima zgrada (danas zakon to većinom ne dozvoljava diskriminacijom „prohodnih krovova“), ako su nekoć ostavljali cijela otvorena prazna prizemlja (prometni zahtjevi i to kastriraju), ako nekoć nisu imali obavezu zadovoljavati ove i one koeficijente, što projektant može učiniti u današnjici? Uloga postaje da oni svoje intervencije samo prenesu  u  manje mjerilo – na detalje kuće. Većina arhitekata odmah pruža otpor tome, umjesto da pro-bono naprave malo istraživanje i selekciju u koji detalj uložiti novac i trud, a koji detalj da bude potpuno funkcionalan i namirujuć. Baštijanova tako postaje igralište za arhitekta, a zasigurno svaki projekt to može postati.

Tako primjerice ulazni prostor ima ugrađen otirač, a ne komad tepiha koji pleše po podu. Ograda je dizajnirana i plastificirana, a ne komad inox modula visokog sjaja. Lift se čeka u ugodnom, gotovo hotelskom lobby prostoru, a ne u bijeloj rupi čijim zidom dominira kutija za plin ili hidrant. Cijelim stubištem pruža se pogled na Medvednicu, svaki stan ima terasu iste visinske kote poda kao i interijer , svaki prekidač baš je tamo gdje treba biti, svaka vrata svojim otvaranjem pružaju vizuru na dobar kadar sobe, svaki likvidamber ispred zgrade mijenjat će boju skupa s godišnjim dobima.

Da bi se svi ti detalji u konačnici izveli, arhitekt- projektant mora aktivno sudjelovati u izgradnji, a čini se da na projektu BaštijaNOVA investitor Žarkovo potpuno ohrabruje projektante da uistinu budu na gradilištu od početka do kraja. Građevinski radovi trajat će do konca ljeta sljedeće godine, a radove izvodi firma HAD d.o.o. iz Vrboskog.

Projekt BaštijaNOVA je u konačnici projekt koji obogaćuje Trešnjevku sa jednom kućom koja u punom smislu  prati trešnjevački ambijent – kuća za normalne ljude koji ipak vole živjeti u toplom domu, a ne samo postojati u nekakvom kupljenom stanu. Hoće li ovakav neobičan pomak u promišljanju i izvođenju zgrada biti primjećen od strane kupaca vidjet ćemo u narednih nekoliko mjeseci.  Ako vas zanima više o ovom projektu možete istražiti na www.bastijanova.hr

[arhitektura]

„De Rotterdam“ - arhitektura mešovite namene u Holandiji

Čuveni arhitektonski biro OMA je prošle nedelje proslavio završetak izgradnje kule mešovite namene, nazvane „De Rotterdam“, čija je površina od 160.000 kvadratnih metara zamišljena kao „vertikalni grad“, smešten na reci Mas u Roterdamu, Holandija.

Jedna od vodećih arhitekti na projektu, Elen van Lun (Ellen van Loon) izjavila je da je efikasnost bila centralni parametar dizajna od prvog dana. Ekstremne tržišne sile su uticale na sam tok projektovanja, ali arhitekta van Lun kaže da su ti uticaji zapravo učvrstili njihovu originalnu koncepciju. Rezultat toga je gusta, živopisna zgrada za grad.

Sa završetkom zgrade, okrug Kop van Zuid je najzad uspostavio kritičnu masu potrebu da bi se oformio drugi gradski centar južno od reke Mas. Zgrada je dobila ime po jednom od prvobitnih brodova koji su saobraćali između Roterdama i Njujorka u periodu od 1873. do 1970-ih godina, koji su prevezli hiljade evropskih emigranata.

Tri naslagana i međusobno povezana tornja kompleksa De Rotterdam izdižu se 44 sprata do visine od 150 metara i raspona od preko 100 metara. Međutim, bez obzira na to, zgrada je izuzetno kompaktna, sa mešavinom programa organizovanih u različitim, ali ipak preklapajućim blokovima komercijalnog kancelarijskog prostora, stanova, hotela, konferencijskih sala, restorana i kafića.

Ljudi zaposleni u kancelarijama, stanari i gosti hotela se mogu susreti u konferencijskim, sportskim i restoranskim oblastima zgrade. Zajednički podijum zgrade jeste mesto hola svake kule pojedinačno, stvarajući pešačko javno čvorište putem zajedničkih prostora.

Osnivač i vodeći projektant biroa OMA, Rem Kolhas je izjavio: „Uprkos obimu i očiglednoj čvrstoći, pomereni blokovi zgrade stvaraju stalno menjajući izgled koji je različit u zavisnosti od tačke gledišta. Činjenica da ona danas postoji predstavlja mali trijumg upornosti grada, investitora, izvođača i arhitekata.“

Različite faze projektovanja i izgradnje su bile pod nadzorom partnera i vodećih projekatanata Rema Kolhasa, Elen van Lun i Reinera de Grafa, kao i saradnika Kisa van Kasterena. Objekat „De Rotterdam“ je izgrađen��od strane kompanija MAB Development i OVG Real Estate.

[proglas]

TEŠKO VRIJEME ZA BH. GRAĐEVINCE: Narudžbe iz inostranstva pale vrtoglavih 79 posto - http://www.proglas.ba/tesko-vrijeme-za-bh-gradevince-narudzbe-iz-inostranstva-pale-vrtoglavih-79-posto/ - Narudžbe radova bh. građevinskih preduzeća u inostranstvu bile su “mršavije” za vrtoglavih 79 posto u drugom kvartalu ove godine u poređenju sa istim periodom prošle. Oglasi: Ovi podaci Agencije za statistiku BiH za stručnjake su zabrinjavajući, a jer će, kako kažu,...

[zanimljivaekonomija]

Subvencionisani stanovi za mlade u Beču

U gradskoj četvrti Leopoldau u 21. becirku u Beču realizuje se projekat pod nazivom „Novi Leopoldau“ čiji je cilj izgradnja subvencionisanih stanova za mlade. Na nekadašnjem terenu gasnog postrojenja veličine 13,5 hektara trenutno se gradi 46 stanova koji će biti prilagođeni potrebama mladih ljudi. Stanovi će biti veličine između 31 i 78 kvadratnih metara, pristupačni za iznajmljivanje i fleksibilni po pitanju uređenja. Izgradnja stanova će koštati 7,5 miliona evra i biće završena 2021. godine. Pogodnosti za buduće zakupce su da neće plaćati depozit i da će ugovori o iznajmljivanju stanova biti potpisani na neodređeno vreme.

Celokupan projekat „Novi Leopoldau“ predviđa izgradnju preko 1.200 stanova, od toga 1.000 subvencionisanih, na nekadašnjem industrijskom terenu. Težište projekta je na tome da stanovi i pre svega javni prostor budu prilagođeni potrebama dece i mladih. Pre nego što je počela realizacija projekta raspisan je konkurs za građevinske preduzetnike u okviru koga su urbanisti, arhitekte, predstavnici građevinskih preduzeća i drugi stručnjaci razradili zajedno sa građanima koji žive u toj četvrti rešenja iz oblasti arhitekture, uređenja javnog prostora i zelenih površina, mobilnosti, ekologije i pametnog grada. Cilj je bio da građani budu uključeni u donošenje odluka, da se njihovi predlozi i sugestije uzimaju u obzir i obezbedi „srastanje“ starih i novih delova četvrti.

 Projekat je deo Međunarodne arhitektonske izložbe „IBA-Wien“ koja će biti predstavljena javnosti 2022. godine. Realizacija je počela 2016. godine i obuhvata ukupno 100 projekata.  Zadatak je da se razviju revolucionarna rešenja i pristupi u oblasti socijalne stanogradnje. U pitanju je platforma koja uključuje sve značajne aktere iz ove oblasti, a to su pored stručnjaka koji su zaduženi za planiranje, izvođenje, finansiranje i upravljanje projektima pre svega građani Beča.

Fotografije: © IBA_Wien / J.Fetz

[hriminal]

HDZ-ova načelnica općine Lovreć Anita Nosić dobila je prije dvije godine preko Agencije za promet nekretnina (APN) subvencionirani kredit za kupnju stana u Zagrebu, no u tom stanu ne živi i nema prijavljenu adresu, iako se na to obvezala kad je potpisivala ugovor o subvencioniranom kreditu, otkrila su 24sata. 

Tridesetogodišnja Anita Nosić pak živi u roditeljskoj kući s bazenom.

Anita Nosić jedna je od četiri žene zbog kojih je DORH otvorio istragu protiv zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića i njegova brata Joze. Sumnjičili su ih da su im nezakonito presretali komunikaciju, ali na kraju su odustali od optužnice. Ni jedna od četiri žene nije se smatrala oštećenom. No u tom dnevniku ističu da je Nosić kupila stan u susjedstvu onog u kojem živi Milijan Brkić.

[zanimljivaekonomija]

Beč: uz podršku EU sve više saniranih zgrada

„Pametnim“ projektom „RenoBooster“ koji se bavi renoviranjem zgrada Grad Beč želi da poveća broj saniranih stambenih objekata. Evropska unija podržava taj projekat sa 1,9 miliona evra.

Sanacija stambenih zgrada ima nekoliko prednosti: energetsku efikasnost u smislu zaštite klime i uštedu troškova grejanja. Takođe se sanacijom pruža mogućnost stvaranja novog stambenog prostora. I pored toga mnogi vlasnici zgrada i kuća zaziru od sanacije. Da bi građanima olakšali donošenje odluke Grad Beč je napravio projekat koji ima za cilj otvaranje jednog centralnog mesta kao „One-Stop-Shopa“ koji bi obuhvatao različite procese. Umesto kao do sada da idu od šaltera do šaltera ubuduće će zainteresovani građani savetodavne usluge i informacije vezane za sanaciju objekata dobijati iz prve ruke.  

Sanacija bečke stambene baze je važan faktor za kvalitet života građana. „Šarm grada se zadržava a kvalitet života stanovnika raste zahvaljujući sanaciji“, kaže član gradskog veća za stanogradnju Grada Beča Katrin Gal. Ovim projektom Beč će kao jedan od prvih gradova u Evropi sprovesti projekat One-Stop-Shop.

Projekat „RenoBooster“ trajaće 3,5 godine a sredstva će biti obezbeđene iz EU-programa „Horizon 2020“.

Fotografije:

1 - Gradonačelnik Beča Michael Ludwig © PID / Christian Fürthner

2 - © David Bohmann / PID

[zanimljivaekonomija]

Beč slavi 100 godina stanogradnje

Grad Beč uveliko se priprema za proslavu jubileja 100. godišnjice od početka gradske i socijalne stanogradnje. U proleće 1919. godine počeli su građevinski radovi na izgradnji kompleksa "Meclajnstaler hof" koji se smatra prvom tipičnom opštinskom stanogradnjom u posleratnom Beču. Od tada se stanogradnja u Beču konstantno razvijala i to uz naglašeni socijalni karakter koji je mnogim generacijama Bečlija omogućio priuštivo stanovanje. Danas se bečki model gradske i socijalne stanogradnje smatra jedinstvenim i jednim od najuspešnijih koncepata stambenog zbrinjavanja u svetu.

Prema rečima Katrin Gal, članice gradske vlade Beča zadužene za stanovanje, jubilej 100 godina stanogradnje u Beču jeste mnogo više od istorijskog datuma. Jubilej označava posvećenost i opredeljenost priuštivom stanovanju i kvalitetnom životu, ističe Gal i napominje da danas skoro pola miliona stanovnika Beča živi u opštinskim stanovima. Ukoliko se njima pridodaju i Bečlije koje žive u programima podsticajnog stanovanja onda se dolazi do skoro dve trećine stanovnika austrijske prestonice koji žive u zgradama povezanim na nekin način sa socijalnom stanogradnjom.

Godina jubileja nazvana "100 godina gradske stanogradnje" biće obeležena brojnim manifestacijama. Zvanični početak proslave biće 9. maja upravo u kompleksu "Meclajnstaler hof". Osim toga planiran je i koncert Bečkog simfonijskog orkestra pod otvorenim nebom u jednom od gradskih stambenih kompleksa. Zainteresovani će biti u mogućnosti i da učestvuju u stručnim vođenjima kroz istorijat bečke stanogradnje, a takođe će se organizovati i autobuska razgledanja najznačajnijih opštinskih stambenih kompleksa.

Fotografija 1: Stambeni kompleks Karl Marks u Beču

© Copyright: WienTourismus/Nanja Antonczyk

Fotografija 2: Stambeni kompleks Rojmanhof u Beču

© Copyright: Bruno Kreisky Archiv