#sitnica

[blackkmoonlight]

3.3.23. // sitnice

Kupuješ me sitnicama

iz dana u dan

sve više,

a ja se svakog dana zapitam,

da li postoji još prostora

iako znam,

da ću se i sutra

za još jednu mrvicu više

zaljubiti

u

tebe.

—

[pisemdaklepostojis]

Da mi je neko dao papir i olovku na početku 2023. i rekao da napišem tačno kako želim da mi izgleda godina, šta sve da mi se desi odnosno ne desi, kako stvari da se poslože i kako da bude, ja bolje od ovoga kako je bilo - ne bih znala. Sve što je trebalo da bude, svaka sitnica koja je bila prvi korak u leptirovom efektu, svaka ogromna životna promjena (a bilo ih je više), svako novo lice koje je doslo u moj život i svako koje je otišlo iz njega, svaka suza i cigara (od one sa vrha planine do one kraj obale mora), sve to naučilo me jednu stvar. Naučila sam da zapravo nije važno imaš li jednog ili više prijatelja, imaš li para, goriva u svom malom Ferrariju, snage u svom iscrpljenom tijelu, jesi li se posvađao s nekim, hoces li proci ispit, da li će ti produžiti ugovor na poslu itd itd. Jedino važno u svakom trenutku jeste da budeš ZAHVALAN za svaki taj trenutak, za svaku tu brigu. Zahvalan Bogu na prvom mjestu, pa dalje sebi i ostalima na koga se u kojem trenutku oslanjaš. Biti svjestan sebe i okoline, neprocjenjiva je moć nad svojim životom. To je tajna uspjeha. Kada znaš da ako već imaš tu privilegiju da se probudiš ujutro, popiješ kafu, središ, sjedneš u auto, voziš i ideš za svojim obavezama, ako ti je sve to dato na raspolaganje, onda si pola posla već završio. Biti zahvalan na svakom trenutku i biti svjestan da je svaka milisekunda isplanirana - već :)

Tako da narode, ellhamdulilah.

Bože zdravlja, hljeba i cigara :)

Sretna nam 2024. bila❤️‍🩹

[devil-in-lovee]

Ti si bila moje najljepse ljeto, sjecas se koliko sam bio ponosan sto sam imao tebe, koliko sam te samo volio to je znao i moj najbolji drug, nekada nas kum a sada ko zna cij. A onda je izasla ona najljepsa pjesma „Moje leto“ koju smo pjevusili i ako nismo znali pjevati, kada smo plesali po kisi uz tu nasu pjesmu, ali voljeli smo se, bilo je stvarno. Uvijek sam mislio kako ces ti biti ona zena koju cu ja ozeniti, zena koja ce mi roditi djecu, ali nista nije islo kako smo planirali. Bili smo djeca ali nikada vise nisam volio kao tebe, ti si bila moj prvi jaki osjecaj. I sada 10 godina poslije ja cu postati otac, dobit cu sina. Zamisli ja kao otac, smirio sam se nakon tebe, ona je divna dala mi je srce na dlanu, voli me mozda cak i vise od tebe, ali me nikada nije gledala kao ti. Sjecas se onih sitnica koje sam radio za tebe? Otvarao ti vrata, uvijek imao buket ruza za tebe, drzao tvoju jaknu da je mozes lakse obuci, ili izmicao stolicu. Onaj romanticni ja koji je pravio budalu od sebe samo da tebi izmami osmijeh na lice, i onda kada si me pitala sta ako vise ne budem zaljubljena u tebe? A ja sam ti rekao kako si uspjela jednom da se zaljubis i da ces uspjeti opet, da cu ja naci 1001 nacin da se ti opet zaljubis u mene, a ona je ostala uskracena te paznje, tih sitnica koje sam nekada za tebe radio. Ostala je uskracena samo za to sto se zaljubila u covjeka koji nema duse a ni srca da voli, covjeka cije si srce ti slomila prije 10 godina, valjda sam se opekao jednom i to mi je bilo dovoljno i za deset zivota, mada bih opet sve dao samo da jos jednom drhtim od straha da te ne izgubim.

Ig: Pisac_u_tami_

[jelenajt]

Velike katastrofe se dešavaju zanemarivanjem sitnica…

[impulsi-udobnosti]

 U nama postoje mjesta   Koja ne poznajemo   Sela i gradovi   Nastanjeni nekim drugim čovječanstvima   Neotkrivena mora i oceani   I čitava brodovlja   Za putovanja   Valjaju se u nama   Svakog dana   Zgarišta ljubavi   Na kojima bi se mogla pronaći   Poneka sitnica   Poput srca   Samo da se odvažimo   U sebi   Otkrili bi čuda 

― Nada Topić

[citaatii]

Ne voliš kišu,

ali voliš miris pre kiše.

Veruješ u ljubav,

a plašiš se emocija.

Kažeš sve što misliš.

ali nećeš meni da pričaš o čemu razmišljaš

kada zaćutiš

Voliš da pripadaš nekome,

a umireš za slobodu.

Ti si živa revolucija

i promena koja sebe nikada neće da promeni.

Ti si odgovorna,

ali do zla boga i nazad neorganizovana

Možeš da istrpiš bol,

ali te rasplače sitnica.

Ne umeš da gubiš.

ali priznaješ da ima boljih od tebe.

Ti si paradoks

Ti si komplikovana osoba koja misli da je

jednostavna.

Ne postoji mesto koje više voliš od svoje

sobe, ✨️

[osjetimojubol]

Draga gospođico I,

U ovom “pismu” želim da odgovorim na sva vaša pitanja, neka ih cijeli svijet vidi jer kad smo šetali kući tu zadnju noć kao da je cijeli svijet bio naš gledaoc. Plišanci, sestrin i moj su još uvijek kod nas te čak i svi privjesci. Ne znam kako i zašto ali mi je drago pogledati ih i vidjeti tu stranu mene. Drago mi vas je bilo vidjeti u haremu tek da vidim kako ste i šta radite ali mi je bilo krivo kada ste glavu okrenuli od mene kada ste sa “prijateljicama” hodale gradom. Pazite s kim se družite gospođice, neki kažu da ste sve četiri, izvinite što moram uporijebiti ovu riječ “retardirane”. Molim vas, pazite. Nikada nisam bio kukavica i iskreno lagao sam samo oko sitnica, oko onoga na šta se ne bi naljutili. Vidim i dalje pišete o onoj vašoj prvoj ljubavi ali ipak kažete da se zamaram oko pogrešnih ljudi, kako to? Nemojte misliti da sam ljut ili nešto samo sam vas uhvatio u laži po ko zna koji put ali i ovaj, vjerovatno zadnji put ću to staviti negdje u pozadinu mozga tek onako da se nekada probudi kada želim spavati. Gospođico, znate li da nisam mogao spavati evo jučer je bio tačno mjesec, spavao sam onoliko koliko mi je bilo potrebno. Nadam se da ću večeras lakše zaspati, ipak ste mi odgovorili na večinu pitanja i hvala vam na tome. Nisam bio pri sebi i da vam iskren budem nisam čitao tu svetu knjigu koju ste mi dali. Izvinite što sam pojeo onu čokoladu (od tolikog nespavanja ogladnim ponekada). Kao što sam rekao u prošloj pjesmi planiram studirati (iznenadili ste se zar ne?). Mislim da ponovo (hvala Bogu) imam ljude oko sebe kojima mogu vjerovati, ali znate mene, samom sebi ne vjerujem pa ne mogu ni njima ali pokušavam. Svaki dan sam u onom istom kafiću i uvijek hoću naručiti nešto ljuto ili pak bilo koji alkohol ali uvijek izgovorim “može kafica”. Franz Kafka mi je najdraži pisac, moram pročitati i “Pisma ocu”, Vi ste mi to preporučili. Nadam se da sam bar na pola pitanja odgovorio, pitajte opet ako Vam nešto nije jasno. Hvala za sve.

Vaš.

[shesadhernamewascinderella]

"Dragi prijatelju,

Ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu.

Ta žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. 

Bez nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pevanja. Sad moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! 

Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me reč može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam nju zavoleo, ali tek sa njom ja sam postao pesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašten položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednost i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna żena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. Izgubivši nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem pisati. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće.

Sećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih “Jedan nesretan čovek ne može biti pesnik”. Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.

Želi ti sve najbolje Branko.

P.S. Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj počet ću da mislim o smrti.

Ponoć je. Doviđenja."

[raskrsnice]

Dova

Gospodaru moj,

Ti znaš koliko ja želim

da na Danu neizbježnom

nju ne nahraniš drvetom zekkum

i ne napojiš je ključalom vodom,

iako je buntovnica očita

glasa umiljatog i očiju krupnih

kad čitam opise hurija,

koje su meni nezamislivo lijepe

ja nju ispred sebe vidim,

a ona od grijeha satkana,

a ja ne smijem da joj sudim

pa te Gospodaru dozivam

nekoliko puta dnevno

nekoliko puta kad se mrak spusti

molim te za uputu njenu

da joj pokažeš put istine

i u njenu dušu iman udahneš,

O Svemogući i Sveznajući,

tebi kojem je sve lako

podari joj iman koji će grijat njeno srce

neka svojim glasom slavuja koji si joj dao

uči Tvoje riječi istine neporecive

neka svojim intelektom i oštoumnošću

uči akidu i tumačenje hadisa

neka svojom istrajnošću

istraje na putu istine, a ne na putu zablude

Udalji od nje Gospodaru moj Milostivi

svakog ko će je približiti vatri,

a približi joj svakoga ko će je udaljiti od iste

spasi je od nevjerovanja,

od poricanja, od oholosti

od svake bolesti duše,

očisti njenu dušu

operi je

kako daješ da se bijela odjeća

očisti od prljavštine

daj joj kajanje za postupke njene

koje Ti poznaješ bolje i od mene i od nje

Smiluj joj se i na pravi put je uputi

Ti znaš Gospodaru moj koliko je mom srcu mila

ja bih s njom da idem ka tvom zadovoljstvu,

ali njeno srce još za Tebe ne zna,

Tebi je sve lako, Uzvišen neka si

Dozivam te tvojim najljepšim imenima,

da moju najveću fitnu u obliku žene

koju si do sad stavio ispred mene

pretvoriš u blagodat dunjalučku

dajući joj iman i vjeru u Tebe

jer meni je iman kod žene na prvom mjestu,

a nakon imana još milion sitnica

svaku druga sitnica je po mom jusu,

samo ono što je golemo joj fali

zato je vidim ko fitnu,

a ja vjerujem da Ti znaš najbolje

i da nikoga ne šalješ u život bez razloga

pa duboko vjerujem da je ona u mom životu

da bi je uputio na pravi put

Usliši mi dove i pomozi nas oboje na putu istine i istrajnosti

Amin

[bccnewspress24]

Mnogo se pričalo o njenom porno snimku: Šuškalo se da je rasturila Jarićev brak, evo šta sada radi

Bivša učesnica “Parova” Kristina Spremo poznata je po skandalima, a najkontroverznija su bila šuškanja da je ona bila krivac za navodni razvod Adrijane Lime i Marka Jarića.

Međutim, glasine da je navodno ona glavni krivac za raspad Liminog i Jarićevog braka su sitnica, za ono što je uslijedilo kasnije. U javnosti je nastala prava pomama kada je javno objavljen njen porno snimak i to bez cenzure.

Naime, iako je tvrdila da sa biznismenom Dejanom Popovićem nije nikada bila u bliskim odnosima, doživjela je neprijatno iznenađenje u “Parovima” kada je pred svima pušten pornić koji je ona navodno snimila sa izvjesnim biznismenom. Kristinu je ovo izbacilo iz kolosijeka, ali ni jednog trena nije demantovala da je ona snimku, već je istakla da je video montiran, odnosno da je snimljen bez njenog znanja.

“Nikada nisam ništa demantovala. Ne mogu da pričam nešto bez druge strane priče. Ja ne znam šta je on htio da postane, da izliječi komplekse”, rekla je tada Kristina.

Javnost je godinama brujala o ovom snimku, a u posljednje vrijeme ona je upotpunosti nestala sa scene. Kristina nije mnogo aktivna u javnosti, ali jeste na društvenim mrežama.

Po fotografijama na mrežama se može zaključiti da ne odustaje od luksuznog stila života.

[jelenajt]

Možda ti u početku i promakne sitnica da si odabrao da budeš dobar a ne srećan. Problem nastane kada prestaneš da primećuješ koliko si nesrećan, a počneš da se pitaš kome si u stvari dobar kad nisi ni sebi.

[shekyspeare]

Ponekad sitnica može da izazove bure i oluje u srcu. Pažljivo sa srcima!

[s-ljubavlju-md]

Daj sebe osobi kojoj pripadaš. Koja ti daje snage svaki dan. Koja te dočeka sa posla... Sitnica je to, a tako skupa stvar.❤

Marina Dimić

[jedan-bojan]

Već dugo više nema onih naših sitnica

Naših sitnih dodira za dobro jutro

onog slatkog poljupca

šaputanja na uvo

One divne topline kad se razlije telom

kad se pripiješ uz mene

dodir čvrst i jak, prepun ljubavi

Tvoja noga uz moju,

toplota se razliva po meni.

To toplo koleno što budi strast ..

Nastaviće se ...

jedanbojan

[tragikomedija]

utorak

23:32 je. sjedim u sobi, za stolom, nad laptopom i pijem jebeni čaj od kamilice. osjećam se ko jebena mama. specifično, lynette iz serije kućanice, ako ste ikad gledali. jako se poistovjećujem s njenim likom zasad. iscrpljena je i osjeća se nedovoljnom te kao da ništa u njenom životu ne ide po planu. samo postoji jedna majušna sitnica koja nas razlikuje. naime, ona odgaja 4 DJECE. praktički sama samcata. a što ja radim? 23:32 je, a ja sjedim u sobi, za stolom, nad laptopom i pijem jebeni čaj od kamilice.

[littlesilencekiller]

Bolji čovjek

A tada je ugledao nju.

Nikada nije bio od onih što vjeruju u priče kako vrijeme stane i sve ispadne iz fokusa osim te jedne osobe koja stoji pred tobom; a upravo to se njemu sada događalo.

Bila je sretna, sretnija nego što ju je pamtio, dok se kretala u ritmu glazbe. Na sebi je imala sve crno, zbog čega se njezina blistava smeđa kosa još više isticala pod svjetlima koja su reflektori bacali s pozornice. Netko od njezine ekipe je dobacio nešto i ona se nasmijala onako kako se smijala one večeri kada je shvatio da mu nema spasa. Usudio bi se pomisliti da je bila ljepša nego zadnji put kad ju je vidio, ali nije mogao biti siguran da se to njegovo srce i um ne poigravaju njime pa mu se tako čini zato što mu je nedostajala.

Da, nedostajala mu je - i upravo je dopustio to priznati samom sebi. Sve je to trebalo biti pogrešno. Nije se smio zaljubiti u nju: imao je djevojku i k tome su već neko vrijeme živjeli skupa. Volio je svoju djevojku, u to je bio siguran. Ali kada je prvi put ugledao nju... zatelebao se poput kakvog srednjoškolca. Pokušao je to pravdati na foru fizičkog izgleda i činjenicu što je bila mlađa - ali problem je bio što se nije radilo samo o tjelesnoj privlačnosti. Stvar je bila u tome što je pao na to nešto što je ugledao u njezinim očima; nešto što je pročitao u njezinim riječima; nešto što je čuo u njezinom glasu. Bila je istovremeno plaha i smiona, nevina i provokativna, tiha i glasna, zagonetna i izravna, i shvatio je kako se to u njoj bore neka prošla bol koja je tražila oprez i vapaj da bude onakva kakva jest. Pokušala ga je držati na sigurnoj udaljenosti, ali on je bio ustrajan sve dok nije pokazala malo svog srca - malo, ali dovoljno da ga potpuno obori s nogu. A upravo to se nipošto nije smjelo dogoditi.

Nije ona bila kriva; nije znala da njega svaku večer netko kući čeka. I to je još jedna sitnica zbog koje se grizao. Vrijeđao je obje žene koje je volio, ali nije vidio drugog načina. Nije mogao samo napustiti onu s kojom je godinama gradio sve što je imao - ali uvukla mu se ta mala u misli i srce brzinom koja mu je pomutila um i palila krv u venama. Ali bila je tog ljeta tu samo na tjedan dana i on se nadao i molio da će kada ode, s njom otići i sva žudnja njegove duše. Bio je u pravu... Barem dok se čežnja i sjećanja nisu obrušila na njega poput snježne lavine, kada ga je napokon ugledala.

U prsima mu se nešto steglo; mogao je osjetiti kako mu srce tuče, kao da pokušava iskočiti iz njegovih grudi i pasti ravno njoj u ruke. Sjetio se kako lijepo njezina ruka pristaje njegovoj, kako su joj dugi prsti hladni ali su ostavljali žar tamo gdje bi ga dotaknuli. Sjetio se i kako miriše na neko cvijeće koje samo noću cvjeta, na slani morski zrak i na vrhove zimzelenih krošnji, na toplinu sunca u srpnju i na oštru hladnoću marčanskih bura. Koliko je želio samo jedno jutro dočekati s tim mirisom oko sebe. Ali nije mogao. Nije smio. Ne bi bilo uredu. A opet, kada bi znao da ona želi isto: ne bi bilo te sile, tog zakona, te moralne vrijednosti koja bi mu stala na put.

Pričali su se ležerno, prijateljski. Saznao je da je dobila posao o kojem je sanjala, isti za koji je njemu trebalo puno duže - ali to ga nije povrijedilo niti ga je imalo začudilo: ipak je po mnogočemu bila bolja od njega. Te večeri, nakon što je ona saznala da je nakon dugo godina veze zaprosio svoju djevojku (baš nekoliko dana nakon njezinog odlaska iz grada) pa mu je na rastanku uz najljepše želje u obraz utisnula onaj poljubac koji je na svojim malim mekanim usnama čuvala još od ljetos, pokazala mu je i da je bolji čovjek nego što će on ikada biti. A to nije bilo toliko teško: bila je nepopravljivi romantik i imala je tu sreću da uvijek izabere krivi tip.

—iz rubrike: jednoga dana bit će mi svejedno i od tvoga pogleda neću više drhtati