shekyspeare

[shekyspeare]

Promrzli dah i mjesečina

što obasjava tek toliko

da korak pružim

a ne padnem u mrak dunjaluka

Vidi, tu su i one

sijaju noćas, a ja slabašan

da glavu ne podignem

i krug oko sebe ne napravim

oh, ne mogu ih pobrojati, kao da mi bježe

ali eno, još jedno sazviježđe

ko Medžnun pogledom noć milujem

Njenu tamu sa svojom miješam

Akvarel crnog na izložbi sjete

Slike sjećanja na platnima

zaključak svega spomenutog

sićušni rob shvata da je praška samo

nemoćan potreban Svemoćnog

[shekyspeare]

Stara biblioteka, ponovo sam tu. Krajnja stanica mene dunjalučkog musafira. Tu bježim od svih oluja prolaznosti. Ovi trošni zidovi i stare rafe bile su moja najvrijednija svojina. Umornim rukama prelazio sam po prašnjavim ćitabima, tražeć' nešto da umirim dušu. Njihovo društvo, iako nijemo, godilo bi mi kao dugi razgovor, kao mehlem. Listao sam izlizane sahife, pustio srcu da putuje poljima mastila u redove prolivenog. Nek daleko odluta, bez mape i utabanog puta, napolju svakako nema ništa što ga sretnim čini. Dovoljno mi je ovo za života; postekija, moja bašča spokoja i moji najljepši snovi. Sve sam tu ostavio, svemu se tu ponovo vraćam. Moja gurfa najljepših nadanja, daleko od dunjaluka.

[shekyspeare]

„Posjetio sam tokom svog života više od dvije stotine gradova diljem cijeloga svijeta. Išao sam i na istok i na zapad. Vidio sam maglovite zgrade i nebodere, parkove obrasle zelenilom, prostrane vrtove, rijeke koje teku, mora po kojima se valovi kovitlaju, ali Allah zna da moje srce još uvijek luta po mjestima po kojima se kretao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i po njegovom zavičaju i da čezne za njegovim tragovima i vijestima o njemu, i da tavafi oko Kuće oko koje je on tavafio, da zastaje kod Mekami-Ibrahima kod kojeg je on zastajao, da se zadržava kod Hatima i Zemzema, da voli brdo Uhud za koje je on izjavio da ga voli, da posjećuje Bekiul-garkad koji je on posjećivao, da ga selami kod njegovog kabura - za koga žrtvujem i oca i majku! - da čezne za njegovom Revdom i minberom... Moje srce luta između dva Poslanikova, sallallahu alejhi ve selleme, grada: Mekke i Medine...“

- dr. Aid el-Karni, Muhammed - inspiracija čovječanstvu

[shekyspeare]

Brzo ćeš ići, evo već se spremaš

još pokoji list se za suhu granu drži

a onda, kad mi odeš, ostat će za tobom

gola stabla, za zimu spremna

nedostajat ćeš mi, kao i svake godine

tvoj spokoj, šum vjetra, miris hladne kiše

čekat ću te, doći ćeš opet

onda kad ljetni monolog

odigra svoju posljednju scenu

kad septembar pokuca na vrata

kad grožđa purpuna postanu

čekat ću te do posljednjeg daha

što Rabb mi k'o rizk propisa za ovog dunjalučkog života

a kad me nestane, kad ono neumitno stigne

neko će drugi zavoljeti tvoje zlatne odore

neko drugo srce, zbog tvog odlaska, tugovat će

jeseni moja, moje najljepše proljeće

[shekyspeare]

„Nisam mislil da će - dok budem čitao životopis Prvaka svih poslanika, sallallahu alejhi ve sellem - srce zaplakati prije oka...”

- dr. Aid el-Karni, Muhammed inspiracija čovječanstvu

[shekyspeare]

Masjid al-Haram

The Great Mosque of Mecca

[shekyspeare]

Poetry pieces ✨

[shekyspeare]

[shekyspeare]

[shekyspeare]

„I na kraju desi se, stvarnost kad rasparča se, na dijelove, bolje vidiš je,

umiješ u dovu,

a šapat taj čut' će se,

nebesima odzvanjat' će,

nisi sam, sićušni čovječe.

Stvarnost kad' pogodi te, znaš,

iskušenja nauče,

pa glavu na tuđe rame ne naslanjaš

i ne oslanjaš se više

na nejaka insana,

srce cijelim da održiš,

dunjalukom jači hodiš jer

Gospodaru svome vjeruješ,

u Njega uzdaš se,

vodio te,

vodit' će te,

Bedr svoj ti

dočekat' ćeš.“

[shekyspeare]

[shekyspeare]

"cvjetam u jesen"

[shekyspeare]

Nema, uostalom, ništa loše u probdjevenoj noći, ako se pritom može gledati veliki mir noćnog neba. Preplavila ga je tiha radost. "Hvala Ti, Gospodaru moj, što si stvorio noćno nebo i mene uputio da ga otkrijem", mislilo je nešto u njemu dok se s naporom spuštao s krova u kuću.

Dževad Karahasan, Što pepeo priča

[shekyspeare]

[shekyspeare]

❄️

🤍

[shekyspeare]

[shekyspeare]

I kada tiho između procvalih cvjetova

Zamišljen tako

Prolaziš

Možda kao i ja pomisliš na one koji su

Prije tebe ovuda tiho

Prolazili

-M. Dizdar