#zalazak

[razdragana]

Šta nedostaje na slici

- da klupa nije prazna

- da ne fotografišem ja

- da sam u tvom zagrljaju

[nrosei]

heavenly

[blackkmoonlight]

3.3.23. // sitnice

Kupuješ me sitnicama

iz dana u dan

sve više,

a ja se svakog dana zapitam,

da li postoji još prostora

iako znam,

da ću se i sutra

za još jednu mrvicu više

zaljubiti

u

tebe.

—

[lifeinbooks]

And the little girl smiled., "Sunset," she said. "that is my favorite color." 🌅

[elenaki88]

Playin’ with shadows🗿

[zenaa-drugog-sistema]

Hej ti,

Koji kukaš nad životom. Razbijaš glavu jer nemaš skupi auto, najnoviji mobitel. Ti koja žudiš za dizajnerskim torbama i cipelama. Ti koji se usuđuješ da zamjeriš roditeljima što ti ne mogu priuštiti patike koje taaako silno želiš ili putovanje sa prijateljima.

Hej,

Ti, baš ti, koji si se pronašao ovdje sjeti se da se neko svjesno oprašta od svojih roditelja, sestre, prijatelja i djece. Sjeti se da se neko jutrima budi znajući da mu uskoro dolazi zadnje jutro, zadnje svitanje, zadnji zalazak sunca, zadnja kiša. Zadnji udisaj.

🤍

[mrasicc]

Za uspomene je dovoljno, jedan deo života ispunjen srećom,drugi deo tugom.

Tada pogledom zapaziš sve što je vredelo, sve što i dan danas vredi, da nema kraja.

Svaki zalazak sunca se uvek videti može, zaboravićeš jedino kada ponovo budeš srećan.

[nijeesvejedno]

da li sad na moru negdje

razmišljaš šta je plavlje

more

ili oči moje?

da li ti pri pomisli na mene

srce zadrhti

kao valovi brzi?

da li nas zamišljaš

kako ležimo

na pijesku

vrelom

zagrljeni?

da li te zalazak sunca podsjeća

na dane provedene

gledajući isti?

[dzesk11]

Ljubav za ovaj zalazak 🥰

[razdragana]

Po nebu ceđene pomorandže razlivene

Iza njih sjajne zvezde i dalje sakrivene

Vazduh na bele ruže miriše

Čitaj šta u zenici oka mi piše

Slušaj šta usne u poljubcu ćute

Jednu po jednu, sve želje rasute

[nrosei]

Forever in love with the sky.

[kontra-svijeta]

izlazak sunca>>>zalazak sunca

[lifeinbooks]

Duša mi je more✨️

[kafasacimetom]

Zalazak sunca u Sarajevu oktobar ❤️

[leylaslittleworld]

Nekim danima poželim da me nema,

da na ovaj svijet nikad nisam postala.

Zatim noću, ta želja za sekundu bude veća, a moja nesreća još teža.

Kao mala, mislila sam da će život biti puno ljepše mjesto i da je svijet satkan od vila i šarenih jednoroga,

zatim sam odrasla.

Voljela bih da sam negdje na jugu Španjolske, da bosa koračam po pijesku, stijenama, nosim bijele haljine, šešire, marame, markirane torbice, i puno nakita.

Budila bih se uz sunčeve zrake i pila prvu jutarnju kafu s pogledom na mirno more

Zatim bih započela dan u Cordobi, obilazeći znamenitosti, dzamije i male uličice koje pišu svoju priču,

a već sljedeće jutro našla bih se u Sevilli, gradu koji je poznat po tome da filmski klišei ipak postoje. Kako kažu : “ Sevilla je grad flamenca, fešti i strasti”, idealna za popodnevni sok od naranče uz laganu muziku.

Sljedećih par dana, a ko zna, možda i mjeseci provela bih istražujući Mallorcu. Znate, cijelog života sam se pitala da li postoji mjesto za mene na ovom svijetu?.. zatim sam vidjela sliku Mallorce.

Podsjeća me na mir u ovom užurbanom svijetu kaosa, a ko zna, i kao mala sam željela pobjeći na ostrvo i dopustiti sebi da budem slobodna, svoja i sretna.

Potom, svako sljedeće odredište bi bilo nevažno , jer bi moja stopala bila uništena od ljepota, duša od slobode, tijelo od sunca, dobre hrane i mnoštvo uspomena.

Nekim danima poželim da me nema,

ali onda se sjetim da još nisam gledala zalazak na jugu Španjolske.

[bojesvemira]

Tamo bih da se budim

Gdje ti lutaš danas? Ne lutam, ali ako lutam obično pokupim ovaj svoj haos od kose u rep namažem hidratantnu kremu na lice obučem crnu odjeću i izađem, u zadnje vrijeme čak i ne slušam muziku na slušalicama nešto mi je draže bilo na onim starim koje su mi se slomile a mene mrzi da kupim nove jer ne volim nove stvari. Lutam i do one polovne radnje nađem koji komad i ispunim sebi dan, u zadnje vrijeme pretjerujem sa odjećom ali teško odolim dobrim a jeftinim stvarima, izgubim se i između onih Sarajevskih ulica pa sjednem u omiljeni kafić onaj najmanji mogući ali za mene uvijek ima mjesta pa popijem kafu sa šlagom ne znam ni što je toliko volim i ako ne bih trebala, sve u životu volim najvećom jačinom sve ono što ne bih trebala.... Eto tako, i shvatam da sam nekako poslednjih par godina provela tako lutajući ulicama, bez sebe onako kao duh prolaznik jako rijetko me neko primjeti, i odgovara mi to šta ja znam... biti neprimjetna. Imala sam eto tu osobu i grad u koji sam bježala voljela sam kod tog grada što ga je i ta osoba voljela, i svi okolo mene, imala sam i malo društvo koje vremenom se raspalo, i ta osoba jesta voljela taj grad ali mene manje više, ne zamjeram joj okej sam sa tim. Ali nekad me obuzme ljubomorna šutnja zašto nisam tamo gdje volim toliko biti, i nekada bih se svađala sa svima koji kude taj grad. Ali ne mogu oni da razumiju da svugdje na svijetu su isti zalasci sunca oni koje prezirem osim tamo, u tom gradu zalazak i izlazak sunca je drugačiji kao i svako jutro koje svane a noć tamo nikad mi nije bila ista. Ja znate, nisam ljubomorna na ljude koji su okruženi dobrim društvom, ljudima za popiti kafu ja sam više i navikla ovako sama, svi na kraju odu u to društvo tamo gdje vrvi od glasova a ja ostajem sama, nije to problem. Problem je što se meni ne samuje ovdje u ovom gradu, što imam mir negdje gdje niko ne razumije. I ne mora, ja kad odem tamo ništa drugo i ne postoji. Ne znam jel bih trebala da volim više grad u kojem sam rođena, valjda bih ali nije to baš tako, zavoljela sam grad u kojem sam se najjače smijala. Osudite me, okujte me ali tamo bih da se budim.