#rudari

[davidca]

Have you dreamt of launching a side hustle while still working your 9 to 5? Or, are you, seeking to create more balance in your life while working, being a parent, and finding time for creative self-expression? Join me and Brenna Rudary, owner and artist, of Brenna Claire Calligraphy, as she shares her story of how she built her calligraphy business while working full-time and being a mommy to a toddler.

[ruggaboo]

I don't post about myself or my things often, but...

I wrote a DMsGuild supplement called Textiles of Eberron Issue 1: Five Nations.

It covers what I think the people living in Galifar's Five Nations likely wear, as well as covering Fanon content such as the Rudari, and a deep dive into the fashion of Sharn for those Sharn-only campaigns. I worked a lot on this product, doing hours of research into fashions, textiles, and culture.

It's got 2 Subclasses, the College of the Runway Bard, and the Sumptuary Law Paladin, as well as statblocks for some textiles-based animals, and some magic items and trinkets.

I hope you all enjoy!

https://www.dmsguild.com/product/496317/Textiles-of-Eberron-Issue-1-Five-Nations?affiliate_id=1462705

[djuvlipen]

Are there any Romani ‘old money’ families or upper class? Is there a class structure?

Hi! Interesting question.

Historically you had some Romani families who managed to become rich. Popular ways to do this was to enter the military or to be very successful as an artist. For example, in France in the 16th century, some Sinti worked as mercenaries for noblemen, the French nobility could act as protectors for the Sinti by giving them letters allowing them to travel through the country unharmed (if you read Italian or French, historian Henriette Asseo has written about this). I am pretty sure some Roma managed to get wealthy in the Balkan by entering the military too. All over Europe, the most famous Romani artists had contacts with the rest of the cultural elite. For example you have Panna Czinka, a Romani woman and violin player who toured and performed for the Hungarian nobility in the 1700s. By the mid 1900s, you also had a developing Romani middle class (x).

These examples are outliers and I don't think the wealth these families accumulated got passed down more than a few generations. Romani people's position in society is constantly challenged by circumstances and there's always an event that comes up to rid you of your money. So the French Sinti of the 16th century got poor when Louis XIVth passed a law saying all Romani men should be sent to the galleys and the Romani middle class of the 20th century got destroyed by the Nazis.

So I wouldn't say there are 'old money' families.

Nowadays you do have upper-class Sinti and Roma. In Romania you can find some Roma who have very big mansions, like these:

I heard they got rich by making investments during the Communist era.

And then you also have the Gitanos, Sinti and Roma who come from artistic families, like Charlie Chaplin's kids or the Flores family.

So that's for the upper-class. Then you also have a small Romani middle class made up of Sinti and Roma who managed to secure steady jobs (I have some relatives who are middle class and I'm also settling for middle class).

EU politics are also pushing for the development of a Romani business class as a way to 'integrate' Roma, so basically they think that pushing a few, privileged Roma into becoming entrepreneurs will alleviate racism. I think they are just doing it to destroy Romani class consciousness by making some Roma partaking in the capitalist system that oppresses >80% of the Sinti and Roma living in poverty (they'd rather diversify the oppressing class than getting rid of oppressive structures altogether).

As for class structures, I don't know if Romani cultures are structured along class lines. I personally haven't seen that, because where I'm from you only have working class Sinti and a very small Sinti middle-class. It could be different in Eastern European Romani groups though (E.E. Romani groups are typically divided according to the job they had to perform under slavery, so you have the Kalderash (cauldron-makers), the Lautari (musicians), Boyash/Rudari (miners), etc).

[mentalnahigijena]

Srbi pod komandom Albanca Zagnuš-paše kopali tunele da Turci osvoje Carigrad – analize istoričara i izvještaj svjedoka

Na slici gore je grb viznatijske dinastije Paleologa (1261-1453), sa četiri grčka slova „β” (beta), što je značio: – βασιλεὺς βασιλέων, βασιλεύων βασιλευόντων. U prijevodu: – Car Carevima, Carujući Carevima.

Inverzija srpske mitomanije od 19. vijeka ovaj tetragram sa grčkim betama, išćitavaće ne kao logična ćirilična „Б”, nego kao ćirilična „C”. Štoviše, taj će analfabetski trik proglasiti za nacionalni simbol; biva da ovaj drevni vizantijski grb znači: – Само слога Србина спасава.

Međutim, kao vazali Osmanlija su Srbi učesnici u doslovnoj smrti i posljednjeg od Paleologa i uopšte pravoslavne Vizantije, koja ih je vijekovima ranije i pokrstila i opismenila. K tome, Vaseljenski Patrijarh je hirotonisao prvog episkopa Srbina, Rastka Nemanjića – alijas Svetoga Savu, dozvolivši i samoupravu Žičke arhiepiskopije (ovu samoupravu u novija vremena opet trikom proglašavaju autokefalijom), etc.

Najkasnije od 1389. godine, nakon poraza u Bici na Kosovu polju, Srbi su iskrvarili u mnogim okršajima na strani muslimana-Turaka, i-ili kao njihovi proksiji, uključujući i vojne protiv pravoslavnih Vizantinaca (Grka), Vlaha (Rumununa), Bugara, ili Zećana (Crnogoraca) — na primjer vojske despota Srbije Đurađa Brankovića poražene su u nasrtaju starocrnogorsko vojvodstvo Stefana Crnojevića u tri bitke koje se 1452-1453. odigraše u arealu Skadarskoga jezera… A kulminacija je učešće Srba na strani Turaka u osvajanju Carigrada, prijestonice pravoslavne Vizantije.

U nastavku, citiraću nalaze sir Stivena Ransimana (1903-2000), barda vizantologije i medievistike. Ransiman je svojevremeno predśednik britanskog Društva prijatelja Svete Gore, a Vaseljenska patrijaršija ga odlikova najvećom priznanjem koje dodjeljuje laicima: titulom Velikog oratora, što ga je učinilo počasnim članom njezina Svetoga Sinoda. On je autor kapitalne studije „Pad Carigrada 1453. godine”, štampane prvi put 1965. u Kembridžu — iz nje ćemo prenijeti pasuse o ulozi Srba u turskome osvajanju Carigrada.

Takođe, uz ilustraciju turskih Srba-rudara dovučenih od Novoga Brda (istočno Kosovo) radi podzemnog prodora u prijestonicu Vizantije, objaviću i neke pasuse iz „Pada Carigrada: Osmanskog osvajanja Vizantije” (Oksford, 2007), monografije nastale u koautorstvu poznatih britanskih istoričara: Dejvida Nikola, Džona Holdona, Stivena Ternbola.

Kao i sir Ransiman, i oni navode kontigent vazalnog despota Srbije Đurađa Brankovića (šćer Mara mu bila jedna od sultanija) u redovima Turaka tokom osvajanja Carograda, od 6. aprila do 29. maja 1453. godine.

Srbima tada neposredno komanduje — Zagnuš-paša (Zognush Pasha), etnički Albanac, docniji veliki vezir kod sultana Mehmeda II Osvajača.

Od strane Turaka, Srbi-rudari usmjereni su bili na potkopavanje Vlaherne (Βλαχέρναι), četvrti unutar bedema Carigrada u kojoj je bila carska palata — boravište Konstantina XI Paleologa, posljednjeg vizantijskog imperatora koji hrabro gine boreći se u odbrani prijestonice.

Ova potkopavanja, ne razlikujući rudare Srbe od Turaka bilježi očevidac Nikolo Barbaro (1427-1521), venecijanski plemić i autor izvještaja, štampanog pod naslovom „Dnevnik opsade Carigrada 1453”.

Dakle, Barbaro svjedoči osmanskoj opsadi i osvajanju Carograda, a njegov izvještaj predstavlja čvrstu hronološku pripovijest (s prikazima događaja iz dana u dan) koju pomenuti sir Ransiman naziva „najkorisnijim od zapadnih izvora” o kraju Vizantije.

Nasuprot Srbima u turskoj ordiji — uz pravoslave Grke brane Carigrad i hiljade dobrovoljaca-katolika iz savremene Italije (uključujući foltile iz Venecije i Đenove), kao i jedan broj drugih hrišćanskih vitezova.

Dan uoči konačnog pada odbrane, koji se desio 29. maja 1453, bilježe: da su ulicama Carigrada nošene pravoslavne ikone u litiji sa pojanjem „Pomiluj nas” — car Konstantin održa završni govor pred svim braniteljima, potom otiđe u dvorac u Vlaherni, tu se oprosti od familije, pomoli se u crkvi Svete Sofije, do ponoći otiđe na posljednji pregled zidina, nakon čega se vrnu u Vlahernu i s tornja na najistaknutijem dijelu Kaligarijske kapije posmatraše pripreme Osmanlija na fatalni napad…

Britanski istoričari Nikol, Holdon i Ternbol pišu da je „podzemna borba”, tj. uloga Srba u neuspješnim pokušajima potkopavanja Vlaherne, „jedan je od najmanje poznatih aspekata opsade Carigrada”. Ransiman veli kako su se Srbi „hrabro borili na strani turskoga gospodara, uprkos tome što su saośećali sa svojim istovjerujućim u Carigradu” — istina, sir ne navodi podatak ili barem indiciju da su zbilja „saośećali”. Naprotiv, Nikolo Barbaro svjedoči da su rudari „Turci” u više navrata tvrdoglavo kopali u pokušaju da kroz tunele izbiju u Vlahernu, ali ih Grci smrtonosno dočekivahu…

— Izvor: Sir Steven J. C. S. Runciman, „THE FALL OF CONSTANTINOPLE 1453” (Kembridž, 1965)

– „Iźutra 15. juna [stari kalendar, prim] 1389. godine, kada se sultan [Murat] oblačio, u njegov šator je uveden Srbin, prebjeg koji je želeo da dâ podatke o lokaciji hrišćanskih trupa [Miloš (K)Obilić]. Približavajući se sultanu, prebjeg iznenada jurnu na njega i odmah ubi zarivši mu bodež u srce. Međutim, ovaj čin samopožrtvovanja bijaše uzaludan. U vojsci, sultan je imao dva svoja sina. Najstariji Bajazit preuze komandu, skrivajući vijest o očevoj smrti do poslije bitke.

U toku bitke Turci pokazali su se mnogo disciplinovanijim od hrišćana; nakon što im prvi masovni napad propade, oni posustaše, a glasine su se širile kroz njihove redove o izdaji. Do noći je turska pobjeda bila konačna. ‘Car’ Lazar je bio uhvaćen i pogubljen u istom šatoru đe je ubijen Murat. Poslije ovoga, Bajazit se proglasi sultanom i dadne naređenje da mu se brat odmah zadavi: o podjeli vlasti nije moglo biti govora”.

– „Srpski despot Đurađ [Branković] je bio u još većoj vazalnoj zavisnosti od sultana Mehmeda i čak je bio prinuđen da mu u vojsku pošalje jedan odred svojih vojnika koji su se hrabro borili na strani turskoga gospodara, uprkos tome što su saośećali sa svojim istovjerujućim u Carigradu”.

– „16. i 17. maja [1453. godine] glavne turske pomorske snage, napuštajući bazu, održaće demonstivni nastup na bedeme [Carigrada]. Lanac na moru ispred bedema je, međutim, još uvijek bio dobro čuvan; oba puta su se turske lađe vrćale ne ispalivši ni jedan hitac na neprijateljevo jezgro. Sličan manevar dogodio se 21. maja….

Ovo je bio posljednji put da su Turci direktno zaprijetili baražom, uslijed možda nedovoljno visokog morala mornara od kojih samo malo bilo Turaka po rođenju; u svakom slučaju, ni sultan ni njegov admiral nije htio da rizikuje poniženje od drugog poraza.

U međuvremenu, operacije kopnenih snaga dopunjene su pokušajima potkopavanja ispod gradskih zidina. Sultan je pokušao da izvede takve operacije u prvim danima opsade, ali tada nije imao dovoljno iskusnih ljudi za ovo.

Sada Zagnuš-paša među svojim ratnicima pronađe nekoliko srpskih rudara iz rudnika srebra u Novome Brodu u Srbiji. Naređeno im je da kopaju ispod zidina, neđe u okolini Kar[i]sijeve kapije [Χαρ(ι)σίου πόρτα], jer je tlo izgledalo pogodno za ovo.

Da ostanu neprimjećeni, počeše da kopaju izdaleka. Međutim, da kopaju ispod jarka i zidova, ispostavilo se preteškim; i ova jama je na kraju napuštena. Umjesto toga, počeli su da kopaju ispod jednog zida Vlaherne u oblasti Kaligarijske kapije.

Dana 16. maja ova rabota im bi uočena od strane branitelja grada i opkoliše ih. Megaduka Luka Notaras [Λουκάς Νοταράς, pogubljen naredbom sultana nakon pada Carigrada, od Vaseljenske patrijaršije kanonizovan za novomučenika pravoslavne vjere, prim], obavezan da se izbori sa ovakvim hitnim slučajem, obrati se za pomoć majstoru Johanesu Grantu.

Na njegov zahtjev, Grant iskopa kontrajamu; njegovi ljudi uspijevaju da prodru u tunel koji su napravili Turci i zapale im drvene podupirače koji su nosili svod. Krov tunela se obrušio, zatrpavši mnoge turske kopače.

Ovaj neuspjeh je nekoliko dana spriječio turske rudare od daljih pokušaja istoga dana; ali su već 21. maja ponovo kopali na raznim mjestima, uglavnom u oblasti Kaligarijske kapije.

Grčki vojnici Notarasa, pod vođstvom Granta, kopali su opet kontrajame. Na nekim mjestima uspješe da dimom guše neprijateljske vojnike iz njihovih prolaza, na drugim mjestima su ove prolaze zalili vodom iz rezervoara uskladištenih za potrebe punjenja rovova”.

— Izvor: D. Nicolle, J. Haldon, S. Turnbull, „THE FALL OF CONSTANTINOPLE: THE OTTOMAN CONQUEST OF BYZANTIUM”, (Oksford, 2007)

– „Januara 1453. sultan Mehmed II se vrnuo u Jedrene, đe se okupljao veliki broj dobrovoljaca za pohod. Pored rumelijskih i dvorskih kontingenata, trupe su uvećane sljedbenicima sultanovog logora, uključujući trgovce, da snabdijevaju osmanske trupe hranom i potrepštinama.

Početkom 1453. stigao je i srpski vazalni kontingent, koji se navodno sastojao od 1.500 hrišćanskih konjanika i pomoćnika pod vojvodom Jakšom; srpski rudari su iz Novoga Brda stigli znatno kasnije. Prema Italijanu Đakomu Tedaldiju, hrišćanima u osmanskim redovima bilo je dozvoljeno da vjeruju kako su želeli”.

– „Između 8. i 11. maja napravljen je novi osmanski krak kod kapije Kaligarijske, nakon čega uslijedi ponoćni napad u kojem se prodrlo u palatu Vlaherne prije nego što je odbijen. Osmanska artiljerija je ponovo pregrupisana, mnogi topovi su odvučeni u sektor kapije Svetoga Romana, koji je izgledao najperspektivniji. Ništa se ne zna o mangonelima za bačanje kamena, koji su vjerovatno bili neefikasni; ali je otomanska vojska počela da podriva kopnene zidove.

Većina rudara bili su Srbi koje srpski despot posla i stavi pod Zagnuš-pašu.

Njihov prvi tunel je bio prema Kar(i)sijevoj kapiji, ali ovo je bilo u dolini Likus i tlo se pokazalo nepodesnim; pa je rudarenje opet pokušano, ovoga puta ciljajući na zid Vlaherne blizu Kaligarijske kapije.

Međutim, vizantijskim tunelom, iskopanim pod rukovodstvom Johanesa Granta, provali se u srpsko okno 16. maja; a dalji osmanski rudarski napori su poraženi 21. maja: neki bijahu poplavljeni, neki zadimljeni”.

– „Poraz osmansko-srpskih rudara pod zemljom (16. maj 1453. godine) — Podzemna borba između srpskih rudara i vizantijskih rudara jedan je od najmanje poznatih aspekata opsade Carigrada.

Srbi i njihovi osmanski oficiri pokušavali su da potkopaju jedinstveni zid iz 12. vijeka oko Vlaherne, ali su branioci provalili u sve njihove rudnike, zadimljujući ili preplavljujući neprijatelja. Barem jednom su se suprotstavljeni rudari borili prsa u prsa ispod zemlje”.

* * * * * *

— Izvor: Nicolò Barbaro, „GIORNALE DELL’ASSEDIO DI COSTANTINOPOLI 1453” (Beč, 1856)

– „Na današnji dan, 16. maja [1453. godine], dogodiše se na kopnu sljedeći događaji: Turci su bili iskopali rudnik, da uđu u grad pod zidinama, a rudnik je otkriven na današnji dan.

Turci su počeli kopati na pola milje od gradskih zidina, te je rudnik prošao ispod temelja; ali su ih naši ljudi u gradu čuli kako rade noću, s kopanjem ovoga rudnika koji je već prošao ispod temelja zidova. Čim se začula ova buka, megaduka Luka Notaras o tome odmah obavijesti najsvetlijeg Cara [Konstantina XI Paleologa] kome je rečeno o stepenu do kojeg je rudnik došao.

Car se tome jako začudio i brzo je organizovao da se preduzmu mjere u vezi s rudnikom. Odmah se po gradu tražilo sve ljude iskusne u rudarstvu: a kad su bili pronađeni, megaduka posla po njih i naredi da iskopaju rudnik u gradu, da nađu turski; i jedan je tunel susrio drugoga, tako da ih naši pronađoše; a naši bijahu na to pripravni, te su brzo bačili vatru u njihov tunel i spalili sve podupirače da se zemlja srušila na Turke i ugušila one koji su bili u rudniku ili su izgorjeli u požaru. Ovaj rudnik je bio na mjestu Kaligarija, a Turci su ga prokopali jer tamo nije bilo barbakana [galerije za zaštitu bedema, prim].

Ovo izazva veliki strah u gradu, jer se mislilo da bi Turci svake noći mogli napasti preko svojih rudnika, iako su ovom prilikom bili osujećeni. Ništa se više nije dogodilo toga dana, liše obilne topovske pucnjave na uobičajeni način i uz takvu buku da se činilo da se i sam vazduh rascijepio”.

– „21. maj… U podne ovoga dana u gradu smo našli rudnik kod Kaligarije koji su Turci iskopali ispod temelja zidina i u gradu, s namjerom da provale i iznenade nas jedne noći; ali nije bilo jako opasno. Kad su naši otkrili ovaj tunel, otišli su i bačili vatru u njega, a Turci izvana shvatili su da ga namjeravamo zapaliti, pa su zapalili vatru s njihove strane, tako da izgorje s obje strane. Rezultat je bio da smo tunel časno osvojili za sebe i tu više nije bilo opasnosti”.

– „22. maja, u sati Compline [Velikog povečerja], pronašli smo tunel kod Kaligarije koji su Turci iskopali ispod temelja zidina i u gradu, blizu onog koji je bio otkriven prethodnog dana i prokopan na isti način; a naši su ljudi bačili vatru u njega i spalili ga hrabro s mnogo časti za nas. U tunelu je izgorjelo nekoliko Turaka, koji su unutra bili uhvaćeni i ne mogahu brzo izaći. Istoga dana, otkriven je još jedan tunel na istome mjestu, kod Kaligarije, đe nema barbakana.

Taj je tunel bilo teško pronaći, ali je, milošću Božjom, dano da se sam od sebe sruši, pobivši sve Turke koji su bijahu unutra. Kako bi pojasnili način na koji su radili, ovi su tuneli iskopani ovako: da su se ljudi probijali kroz zemlju poduprući odozgo čvrstim podupiračima od dobrog drveta, sve dok nijesu stigli do temelja grada; a zatim su iskopani ispod temelja i ponovno došli u grad; i to je bio način na koji su kopali svoje tunele”.

– „23. dana maja u zoru otkriven je tunel kod Kaligarije, blizu mjesta đe su ostali pronađeni; a za vašu informaciju, ova Kaligarija nalazi se u blizini palate Cara. Kad smo našli ovaj tunel, odmah smo u njega bačili vatru, i brzo se sav zapalio; i kako je gorio, odmah se srušio, ugušivši nekoliko Turaka, koji su bili u njemu.

Iz tunela su živa izvučena dvojica, koji su bili zaduženi za to. Ovu dvojicu Grci su mučili i doznali đe im se nalaze drugi tuneli — a nakon što su to odali, glave su im odśečene, tijela bačena preko zidina na strani grada đe bijaše turski logor. I kad viđeše ove bačene sa zidova, Turci bijahu vrlo ljuti i ośećali su veliku mržnju prema Grcima i prema nama Italijanima”.

Antena M

[sveznadar]

Istraživanje kriptovaluta: jednostavan vodič

Kriptovalute su poput digitalnog novca, ali funkcioniraju na drugačiji način od običnog novca. Oni koriste nešto što se zove blockchain tehnologija kako bi bili sigurni da su transakcije sigurne i da ih svatko može vidjeti.

Kriptovalute su započele s Bitcoinom, koji je bio prvi. To je nešto poput novog načina zarađivanja novca na internetu. Nakon Bitcoina, pojavile su se mnoge druge kriptovalute, svaka sa svojim posebnim značajkama.

Naziv "kriptovaluta" dolazi od načina na koji čuvaju transakcije sigurnima pomoću tajnih kodova. Ovi kodovi osiguravaju da kada nešto radite sa svojim digitalnim novcem bude sigurno i pouzdano, iako internet može biti nezgodno mjesto.

Kako funkcioniraju kriptovalute

Kriptovalute rade svoje na blockchainu. Ovo je poput velikog, nepromjenjivog popisa transakcija koji svatko može provjeriti. Transakcije se sastavljaju u blokove i povezuju pomoću tajnih kodova. Na ovaj način nitko se ne može petljati s transakcijama i nema potrebe da netko u sredini, poput banke, provjerava jesu li stvari u redu.

Decentralizacija znači da niti jedna osoba ili grupa nije nadležna. Običnim ljudima daje kontrolu nad svojim digitalnim novcem bez potrebe za pomoći velikih banaka. Rudari rade težak posao osiguravajući da je sve sigurno. Oni koriste škakljive matematičke probleme kako bi bili sigurni da su transakcije dobre, što pomaže održati blockchain jakim i pouzdanim.

Različite vrste metoda dogovora, kao što su Proof of Work i Proof of Stake, pomažu osigurati da sve funkcionira kako treba u svijetu kriptovaluta.

Vrednovanje kriptovaluta

Odrediti koliko kriptovaluta vrijedi je pomalo nezgodno. Stvari poput toga koliko ljudi to želi, koliko toga ima i što ljudi misle o tome, sve je važno. Cijene kriptovaluta mogu jako brzo rasti i padati, poput tobogana. Stvari poput pravila vlade i novih tehnoloških promjena također mogu uzdrmati stvari.

Tokenomika je još jedna velika riječ koja govori o tome kako kriptovaluta funkcionira ekonomski. Gleda kako se novac dijeli i koristi na posebnom mjestu na internetu. Zbog toga je određivanje vrijednosti kriptovalute još kompliciranije.

Ulaganje u kriptovalute

Ako želite biti dio svijeta digitalnog novca, morate biti pametni u tom pogledu. Razmislite o stvarima poput tehnologije koja stoji iza kriptovalute, za što se koristi, tko radi na njoj i sviđa li se ljudima. Napravite domaću zadaću prije nego što uskočite.

Postoje i načini na koje ljudi dobivaju novi digitalni novac, poput početnih ponuda novčića i ponuda sigurnosnih tokena. Ovo su poput prikupljanja sredstava za novi digitalni novac. Provjeriti njihove planove i provjeriti jesu li ljudi koji stoje iza njih pouzdani doista je važno prije ulaganja.

Popularne kriptovalute

Neki digitalni novac je stvarno poznat, poput Bitcoina i Ethereuma. Rade različite stvari. Bitcoin se smatra sigurnim mjestom za čuvanje novca, poput digitalnog zlata. Ethereum je više za pametne stvari s vašim novcem, poput sklapanja ugovora na internetu.

Postoje i noviji digitalni novci, kao što su Cardano i Polkadot. Cardano pokušava učiniti stvari dugotrajnim i moći podnijeti puno ljudi koji ga koriste. Polkadot pokušava natjerati različite digitalne novce da dobro funkcioniraju zajedno.

Trgovanje kriptovalutama

Ako želite kupovati i prodavati digitalni novac, morate razumjeti tržište. Neki ljudi rade stvari poput trgovine svaki dan, neki malo čekaju, a drugi drže svoj digitalni novac dugo vremena. To može biti riskantno, stoga morate biti oprezni i puno razmisliti prije nego bilo što poduzmete.

Zaključak

Svijet digitalnog novca je cool i stalno se mijenja. To je mješavina novih ideja, moći za obične ljude i novčanih stvari koje se događaju na internetu. Obraćanje pozornosti na ono što se događa i oprez pri donošenju odluka iznimno je važno u svijetu kriptovaluta.

[f0xd13-blog]

Romani slaves were first shipped to the Americas with Columbus in 1498.[23] Spain sent Romani slaves to their Louisiana colony between 1762 and 1800.[24] An Afro-Romani community exists in St. Martin Parish due to intermarriage of freed African American and Romani slaves.[25] The Romanichal, the first Romani group to arrive in North America in large numbers, moved to America from Britain around 1850. Iberian Gitanos and Balkan Romani, the ancestors of most of the Romani population in the United States today, began immigrating to the United States on a large scale over the latter half of the 19th century coinciding with the weakening grip of the Ottoman Empire and the Ottoman Wars in Europe in the 19th century, which ultimately culminated in the Russo-Turkish War (1877–1878), freeing many ethnic Eastern Europeans from Ottoman dominance and producing new waves of Romani immigrants.[26] Other Roma mainly came from Greece and Italy.[27] England and Scotland had shipped Romani slaves to��Virginia.[28] The Kalderash first arrived in the United States in the 1880s. Many of them came from Austria-Hungary, Russia and Serbia, as well as from Italy, Greece, Romania and Turkey. The arrival of the Kalderash, rudari and the other subgroups of Romani at this time more or less wiped out the Roma who had arrived in United States during the colonial period. Their arrival coincided with the large wave of immigration from Eastern Europe.[29]

[zoranphoto]

Kultne levisice 501 slave 150. rođendan: Kako su 'kaubojske' hlače postale simbol hipija, rokera, holivudskih zvijezda i influencera

  Levisice 501 klasik su koji se nosi već 150 godina. Nastale su kao odjeća za rudare i kauboje, a tijekom desetljeća nosile su ih zvijezde od Marilyn Monroe, Boba Marleyja, Madonne i Brada Pitta pa sve do Baracka Obame i Stevea Jobsa te idola generacije Z     Kultne levisice 501 na ovogodišnjoj dodjeli Grammyja proslavit će 150. rođendan. Službeni slogan glasi 'The Greatest Story Ever Worn', u prijevodu 'najveća priča koja je ikad nošena'. Slogan je potpuno primjeren jer se radi o uistinu nevjerojatnoj priči o trapericama koje su tijekom stoljeća i pol stekle kultni status te su ih nosili pankeri, rokeri, hipiji, revolucionari, filmske zvijezde i ličnosti od Baracka Obame i Stevea Jobsa do Hailey Bieber i influencera generacije Z. Sve je počelo prije 170 godina, kada je Levi Strauss, rođen u njemačkoj Bavariji 1829. godine, stigao u Ameriku te se 50-ih i 60-ih godina bavio prodajom tekstila. Sve se promijenilo početkom 1870-ih, kada mu je u trgovinu ušao krojač s idejom izrade bakrenih gumbića kojima bi učvrstio pojas hlača.

Nosili su ih rudari i kauboji te su do 1960-ih nazivane kombinezonom

Krojač Jacob Davis odlučio je uzeti Levija kao partnera u ovom pothvatu te je s njime patentirao hlače s bakrenim gumbićima. Tako su 1873. nastale traperice koje danas prepoznajemo kao levisice! U početku su ih nosili rudari i kauboji te su skoro sto godina nazivane kombinezonom, da bi 1960-ih dobile nadimak traperice, odnosno na engleskom jeans. Riječ potječe iz naziva grada Genoe, koji je u to doba bio preplavljen lučkim radnicima odjevenim u traper! Tijekom desetljeća dizajn levisica se mijenjao: logo je ušiven 1886. godine, drugi stražnji džep dodan je 1901. godine, omče za remen ušivene su 1922., a trademark izgled s više postavljenim stražnjim džepovima dizajniran je 1937. godine, i to na zahtjev kupaca! U svojim počecima, kada je Amerika donijela zakon kojim brani kineskoj radnoj snazi ulazak u zemlju, levisice su išle pod sloganom 'izradila bijela radna snaga', od čega su se u suvremeno doba morali konstantno ograđivati. Također, u samim počecima ove hlače bile su dizajnirane za potpuno drugačiju populaciju jer su bile namijenjene prvenstveno rudarima i kaubojima.

Prodano preko 95 milijuna traperica do 1950. godine

Do 1950. godine Levi's je napravio 95 milijuna traperica, a koje su se tada prodavale po cijeni od samo 3,5 dolara. U narednim desetljećima, 1960-ih i 1970-ih, kada je prevladavala casual moda, levisice su bile apsolutni hit te su ih nosili svi, od hipija (koji su ih rado drapali i na njih šivali cvijeće) do rock bendova! Uniseks traperice postale su simbol jednakosti i slobode te su stekle veliku popularnost u Istočnoj Njemačkoj u doba Hladnog rata. U to doba, kupovina levisica bila je zakonom zabranjena pa su ove hlače na crnom tržištu dosezale cijenu od preko 500 dolara!

Simbol slobode, ravnopravnosti i business casual stila

    Brend Levi's je u to doba u Americi izmislio 'casual Friday', koncept neformalnog odjevanja na poslu svakog petka, i time povećao prodaju i popularnost te postao simbolom business casual stila. Ovim potezom kompanija je probila sve rekorde i zaradila 6,7 milijardi dolara 1995. godine! 'Nismo izmislili business casual način odjevanja, već smo ga uočili kao rastući trend i prepoznali priliku u njemu', objasnio je Daniel Chew, bivši direktor marketinga Levi'sa. Proslavile su te traperice filmske i glazbene ikone poput Marlona Brandona, Marilyn Monroe, Boba Dylana, Elvisa, Johna Lenonna, Boba Marleyja, Madonne i Brada Pitta, koji nisu mogli odoljeti njihovom vječnom šarmu. No krajem 90-ih uslijedio je značajan pad u prodaji jer su se na tržištu pojavili drugi proizvođači koji su hlače slične kvalitete nudili po pristupačnijim cijenama, a kao glavni konkurent nametnuo se Ralph Lauren. Profitabilnost je vraćena tek oko 2010. godine, kada su traperice nalik modelu 501 opet ušle u modu.

Levisice 501 - klasik koji lako usklađuje

Levisice 501, model u originalno plavoj boji, postao je modni klasik. Obilježavaju ga ravan kroj i visok struk koji je vrlo laskav za svaku liniju, kao i visoko postavljeni stražnji džepovi te kopčanje na pet bakrenih gumbića. Karakteristična je i visoka kvaliteta šavova i materijala, zbog čega su na glasu kao nepoderive. S vremenom su mijenjale kroj te su nastale kolekcije Original i Icon, u kojima možete pronaći modele u skinny, širokom, cropanom, pa čak i kratkom kroju. Uz to, dolaze u raznim bojama, od ružičaste do bijele te neutralnih nijansi i klasičnog trapera indigo boje. Malo je brendova koji su tijekom toliko desetljeća i globalnih promjena ostali jednako popularni kao levisice 501. Stručnjaci za modu vjeruju kako je tajna o tome što se ravan kroj lako kombinira sa svakom vrstom obuće, a visoki struk lako se uskladi sa svakim tipom majice, košulje i džempera, od cropanih do oversized modela. K tome, materijal je toliko kvalitetan da nose status 'vječnih' jer jednom kad investirate u par levisica, nosit ćete ih u nekoliko narednih desetljeća. Za ovakvu održivost zaslužan je Levi’s Eureka Innovation Lab, svojevrsni laboratorij u kojem 25 stručnjaka radi na postizanju najviše kvalitete. Otkuda naziv 501? Nažalost, ne zna se. Naime u potresu u San Franciscu izgubljeno je mnogo povijesnih podataka o tvrtki, zbog čega se jedino zna da je naziv nastao tijekom 1890-ih, kada su uvedene numeracije modela.

Otvorene službene second hand trgovine, a stižu i dva nova modela

U posljednjem desetljeću Levi's se borio s ogromnom konkurencijom, a preživio je najviše zato što ga je kao klasik prepoznala i generacija Z. Također, kako bi svoj proizvod učinio pristupačnijim, a i dalje imao solidnu zaradu, Levi's je otišao korak dalje i otvorio liniju second hand dućana! Za svoju 150. obljetnicu, koju će službeno slaviti na ovogodišnjoj dodjeli Grammyja, Levi's nas je odlučio počastiti s dva nova modela. Za žene stiže osvježeni model iz 1981. godine, prvi koji je krojen za žensku populaciju. Riječ je o modelu s visokim strukom i suženih nogavica. Za muškarce stiže remake modela iz 1954. godine koji dolazi s kraćim nogavicama i suženijeg kroja od originala. Tportal.hr Photo by Varun Gaba Read the full article

[radiogornjigrad]

Oduvek je tužna ''sreća'' rudara

Oduvek je tužna ”sreća” rudara

Tekst i fotografije: Gradimir Aleksić ..od svih tema koje sam fotografisao ili pisao o njima, najtužnija je bila ona o rudarima… prvi silazak na 750 metara u dubinu Srbije u metanskoj jami Morava u Aleksinačkim rudnicima, otkrio mi je sav jad jednog društva koje vekovima ponavlja mantru da je “to takav posao i ta se te stvari dešavaju”…silazak u borsku jamu Krivelj me je naučio da je spora smrt…

[prijedor24]

KOVAČEVIĆ: PRIJEDOR PONOSAN NA TRADICIJU RUDARENJA

Zamjenik gradonačelnika Prijedora Žarko Kovačević čestitao je danas Dan rudara radnicima Rudnika željezne rude “Ljubija” i Rudnika “Arselor Mital Prijedor” uz želju da u narednom periodu ostvaruju što bolje poslovne rezultate uz još kvalitetnije uslove rada i života. “Grad Prijedor je ponosan na tradiciju rudarstva i činjenicu da su u izgradnji njegovih savremenih obilježja možda najviše…

[balkanin]

Prvomajski protest: Rudari stigli u Sarajevo

Prvomajski protest: Rudari stigli u Sarajevo

Najavljen je dolazak blizu 250 rudara. Simbolična, polusatna šetnja zaustavit će se ispred zgrade Energoinvesta, gdje je sjedište Vlade Federacije. Tu će iznijeti svoje zahtjeve. Stop nepravednom i nehumanom restruktuiranju rudnika. Nekoliko sati nakon rudara, ispred Doma sindikata u Sarajevu, krenut će oko 50 radnika metalskog sektora. Moto protesta – “naša tolerancija će se vašoj bahatosti…

[enedakuka]

If you can keep your head when all about you

 Are losing theirs and blaming it on you,

If you can trust yourself when all men doubt you,

 But make allowance for their doubting too.

If you can wait and not be tired by waiting,

 Or being lied about, don't deal in lies,

Or being hated, don't give way to hating,

 And yet don't look too good, nor talk too wise:

If you can dream—and not make dreams your master;

 If you can think—and not make thoughts your aim;

If you can meet with Triumph and Disaster,

 And treat those two impostors just the same;

If you can bear to hear the truth you've spoken

 Twisted by knaves to make a trap for fools,

Or watch the things you gave your life to, broken,

 And stoop and build 'em up with worn-out tools:

If you can make a heap of all your winnings

 And risk it on one turn of pitch-and-toss,

And lose, and start again at your beginnings

 And never breathe a word about your loss;

If you can force your heart and nerve and sinew

 To serve your turn long after they are gone,

And so hold on when there is nothing in you

 Except the Will which says to them: "Hold on!"

If you can talk with crowds and keep your virtue,

 Or walk with Kings—nor lose the common touch,

If neither foes nor loving friends can hurt you,

 If all men count with you, but none too much;

If you can fill the unforgiving minute

 With sixty seconds' worth of distance run,

Yours is the Earth and everything that's in it,

 And—which is more—you'll be a Man, my son!

If, rudyard kipling

[vilaleptirica]

Rokeri

plesaci

glumci

filozofi

rudari

studenti

novinari

pioniri

milicioneri

sanjari

muzicari

penzioneri

školarci

inzinjeri ...

Drugovi i drugarice ❣

SRETAN NAM DAN MLADOSTI

[mentalnahigijena]

Sudnji dan u Kahranmanmarašu: otac drži ruku svoje kćeri čije tijelo viri ispod ruševina. Živih i zatrpanih je bezbroj Jedna od najpotresnijih fotografija danas snimljena je u turskom gradu Kahranmanmarašu: utučeni otac Mesut Hancer pronašao je vlastitu 15-godišnju kćer Irmak mrtvu u ruševinama, tražeći preživjele kao dio spasilačkog tima.        Ucviljeni otac nije se mogao odvojiti od tijela svoje ljubimice pritisnute gomilama svinutog željeza i betona: sjedio je dugo na poprištu svoje porodične drame i držao svoje mrtvo dijete za ruku. Scenu pred kojom bi se raspuknulo i najtvrđe srce zabilježio je fotoreporter AFP-a.      Ovo je samo jedna od niza tragedija kojoj svjedoče milijoni ljudi u dvije potresom pogošene zemlje. Turski novinar iz Istanbula ispričao je za BBC dramu koju iz minute u minutu proživljavaju redakcije medija u potresom pogođenoj zemlji: zasuti su pozivima i porukama živih ljudi zatrpanih ispod ruševina, a ne mogu im pomoći. Nemoć ih razdire, osjećaj paraliziranosti im je teško prepričati "Ljudi su još uvijek živi ispod brojnih srušenih zgrada i vape za spasiteljima, kaže Ibrahim Haskologlu porijeklom iz Malatye, područja koje je jako pogođeno jučerašnjim potresom. Za BBC-jev News Channel je posvjedočio da ljudi njemu i drugim kolegama šalju brojne video snimke, glasovne i pisane poruke, kao i lokacije gdje se nalaze ispod ruševina. „Govore nam gdje su i koliko duboko su zatrpani, a mi ne možemo ništa", kaže Haskologlu poručujući kako je Turskoj hitno potrebna sva međunarodna pomoć koju može dobiti. Zima i hladnoća u Turskoj će ubrzo uzeti svoj danak u žrtvama, pošto nakon 48 sati pod ruševinama spašeni predstavljaju rijetke izuzetke čak i kad temperature nijesu ovako niske. Više od 13 milijona ljudi u 10 gradova u Turskoj i Siriji pogođeno je najvećim potresom u novijoj istoriji, sličan se pamti tek 1939. Razmjeri katastrofe nadilaze najgoru noćnu moru nacije: čitavi gradovi i kvartovi su sravnjeni sa zemljom, višekatnice su zbrisane zajedno sa svim usnulim stanarima, a spasilačke službe, vojska i rudari nemaju ni približno dovoljno snage i mehanizacije za brzo djelovanje na tako širokom prostoru i za spašavanje svih preživjelih. Razaranja su nalik eksploziji atomske bombe, a i procjene seizmologa govore o razvijenoj destruktivnoj snazi koja se može mjeriti s čak 150 atomskih udara.

[amazingjohnnysworld]

Pored svih ljudi

strahova stihova

melodija

i vekova

moje ime u tvojim rukama.

Za tvoje nežne reči

rudari su napuštali rudnike

prodavali porodične posede,

šumari sadili jelke

kopali rečna korita

samo da bi zaspali

u zemlji gde ti sanjaš,

samo da bi se nagledali

beskonačne svetlosti

tvojih zenica.

Sunce se samo leti zbog tebe

u sedam rađa

samo da bi videlo tvoje sklopljene oči.

Za tvoje srce galebovi su krenuli

na Balkan

i ne zanima ih ako ne uspeju

da pevaju u tvom vrtu,

hrabrima je jedino bitno

da su voleli

da su pokušali.

Jednom živiš

opasno je rizikovati

i ne dati sebe celog.

A ti ništa ne znaš

niti slutiš

ti kao i ja

samo jednom živiš.

Za ovu ljubav

pišem pesmu.

[theoptia]

Are you Romani? I know you are Romanian. :)

My grandfather was, yes. My grandmother is Rudari. 🤍