#pravi prijatelji

[snoviuniverzuma]

U životu moraš da prodješ kroz težak period da bi shvatio ko su ti pravi prijatelji.

[xdominiklivakovicx]

Okej ovo je nastavak Vatrenih kao clanova obitelji zelim se zahvalit @livakovicu-dusa-nasa jer smo pokrenule taj headcannon tako da uzivajte 😂

Iva Olivari - mama, nema najdrazeg sina sve ih jednako voli

Marcelo Brozovic - ujak koji stalno gundja nesto jer su mu zivci kratki, al zivi od partijanja, svi ga zovu ujak Brozo, cesto plese kolo sa Pjacom, Rogom i Perisicem

Kristijan Jakic - onaj tip brata koji visi na kompu 24/7 i spizdi barem 30,000,000 kuna godisnje samo da stavi Luku kao veznog igraca u svom timu i Zlatko ga mora kaznjavat

"KRISTIJANE POTROSIO SI SVE MOJE PARE NA COINOVE SAMO DA UZMES LUKU ZA VEZNJAKA!!!! SUNCE TI ZARENO MALI AJ IDI TRCAT 20 KRUGOVA ODMAH SAD, PUN SPRINT I PUN GAS"

Ivo Grbic - srednji brat i Livijev stariji brat kojeg Suba uvijek zaboravi kad god negdje odu

Prvi dan:

Suba: Ej Livi di ti je brat?

Livi: Vec zadnjih 10 minuta ti govorim da je osto u ducanu...

Drugi dan:

Suba: mislim da smo zaboravili nesto...

Kalinic: ako si nesto zaboravio to nije ni tolko bitno

Suba: a da u pravu si...

Grbic: -stoji u zatvorenoj trgovini i ne zna sta ce sa sobom-

Josip Sutalo - brat koji uvijek igra nogomet u kuci, sutne loptu i svaki put slucajno razbije prozor i uvijek krivi Grbica i Jakica, zato ga stalno svi zovu Sutalo

Beljo - Pasalicev prijatelj, takodjer je postao dio obitelji, njih dvojca uvijek prave probleme i obitelj ih mora vadit iz njih

Martin Erlic - brat koji je teski streber, ima sve petice u skoli i je Zlatkov najdrazi sin

Petar Musa - zajedno s Joskom i Livijem mladji brat koji pravi probleme sa Vlasicem, ali svejedno ih Zlatko kazni jer ne znaju lagat dobro kao Krama

Zlatko: dobro po koji put ste vas dvojca pojeli sve kolace koje sam radio za Bozic

Musa i Vlasic: mi to nikad ne bi napravili 🥺 to su vam Spikic i Jakic uradili

Zlatko: tko su ti

Musa i Vlasic: uh nasi prijatelji, pozvali smo ih 🥹

Luka Sucic - emo rodjak, cesto se druzi sa Lukom Modricem i stalno nosi crni dres uokolo i Livi mu mora farbat kosu u crno jer je najiskusniji u farbanju kose

Sucic: ZASTO TO JAKO PECE DOMINIK!?!??! Livi: JER JE IZBJELJIVAC BUDALO JEDNA NEMOJ MI SE TU SADA KOPRCAT

Ante Rebic - buntovnik koji se morao selit jer mu je dopizdilo zbog brace, al ih svejedno sve voli i posjecuje ih skoro svaki vikend. Zivi u Milanu logicno

Ivica Ivusic - Livijev stariji brat koji Liviju dopusta da radi sta god oce jer je Livi dusa medena

Borna Barisic - Perisicev mladji brat, mora da kuha za obitelj jer se nikome neda da ista pravi, a ovi svi su izbirljivi, pa Perisic pocne vikat na njih sve

Gvardiol: moze meni riba

Livi: ja ocu svinjetinu

Jakic: de meni napravi riblju corbu

Modric: ja ocu kuhano povrce

Brozo: jel moze meni pizza samo sa sirom

Musa: ja ocu raznjice

Ivusic: de meni neki kuhani krompir

(Neda mi se nabrajat vise)

Perisic: SVE CU IH ZADAVIT

Borna: AGHHHHH

Prvi Dio

[carica-ficus]

Recenzija: "Da Smo Zlikovci"

Originalni naslov: "If We Were Villains"

Autor: M. L. Rio

Datum: 13/09/2023

Ocjena: ⭐⭐⭐⭐⭐

______________________________________________________________

Iako ljeto još nije službeno završilo, mnogi se već naveliko spremaju za jesen. Blaže temperature, zlatne boje krošanja, hladne kiše i topli napici donose sa sobom razne promjene, pa tako i u odabiru književnog štiva. Jer jesen je, između ostalog, sezona dark akademije, i iako inače ne pratim neke generalne trendove u čitanju, moram priznati da me naveliko uhvatila želja za čitanjem mračnih misterija u akademskom okruženju. "Da Smo Zlikovci" već neko vrijeme gledam na policama knjižare, a napokon sam ju odlučila pročitati nakon što ju je nedavno nahvalila jedna bookbloggerica.

Pripovjedač je Oliver, student glume, koji se nakon izlaska iz zatvora prisjeća događaja tijekom zadnje godine svog studija na umjetničkom fakultetu u Illinoisu. On i njegovih šestero prijatelja prolaze kroz stresno razdoblje dok pripremaju posljednje izvedbe svog akademskog života. Napetost se razvija u suparništvo, a suparništvo u nasilje, sve dok jednog dana ne eskalira u nešto strašnije. Oliver nalazi Richardovo utopljeno tijelo te zajedno sa preostalim kolegama odluči zataškati događaje protekle noći. No osjećaj krivnje ih polako počinje proždirati iznutra, a njihovo prijateljstvo počinje pucati po rubovima.

Roman je čvrsto vezan uz Shakespearova djela. Likovi su okarakterizirani kao popularni arhetipovi, no autorica im daje dovoljno osobnosti kako bi ih odvojila od povijesnih djela. Uz pomoć njihovih nesigurnosti i strahova pridodaje im dodatnu dubinu, što ih čini vjerodostojnijima, a čitatelj se popratno može sa njima vrlo jednostavno povezati.

Njihova opsjednutost Shakespearom ide im u korist. Rio se pomoću mnogih izrečenih citata poziva na djela i stihove koji nadopunjuju radnju, misterij te same likove. Iako na prvu njihova ljubav prema Shakespearu djeluje pomalo uobraženo, Oliver nekoliko puta tijekom radnje napominje kako je svaki od njih jednostavno neraskidivo vezan uz njegovo stvaralaštvo. Shakespear definira njihov život, njihovu povijest i budućnost, stoga nije teško razumijeti da opsjeda njihovu svakodnevicu.

Sa druge strane, Oliver i njegovi prijatelji toliko su zaluđeni sa Shakespearom da počinju gubiti vlastiti identitet. Mučenički se bore razaznati gdje završava njihova osobnost, a započinje njihova dodijeljena uloga. Autorica se poigrava sa tom idejom upravo sa činjenicom da Oliver i njegovi kolege pripadaju određenim arhetipovima. Na početku knjige to nije očito jer, baš kao u stvarnosti, nijedan čovjek nije u potpunosti definiran nunutar nekih prepoznatljivih granica, no uz sve veći pritisak akademskih obaveza, privatnih razmirica i potpunog uništenja unutrašnje ravnoteže njihovog prijateljstva, likovi polako gube svoju samosvijest.

Napetost je sveprisutna, no njezin izvor nije uvijek jasan, što stvara savršen, konstantan osjećaj rastuće tjeskobe. Atmosfera je teška, a svakim činom postaje sve tmurnija. Neugodna je, gotovo zagušljiva, ali vrlo djelotvorna. Iako se tijekom čitave knjige sporadično postavlja pitanje tko je pravi krivac iza ubojstva, glavni misterij je ipak motiv. Richardovo ponašanje tijekom četvrte godine je odjednom postalo izrazito nasilno, zbog čega njegova konačna smrt djeluje gotovo zasluženo. Svatko je imao razlog za osvetom, ali zašto se netko ipak odlučio za takav drastičan čin predstavlja teže pitanje nego tko je to učinio. Motiv otkriva stvarni izvor Richardovog gnjeva, a time i temeljnu bit knjige.

Iako je Rio genijalno nagovijestila konačno razrješenje, još uvijek ga je nemoguće u predvidjeti, a tek na samom kraju se razotrkivaju svi dijelovi misterija. Slagalica se napokon upotpuni te ukaže surovi završetak priče. Ipak, on djeluje nedorečeno, gotovo isprazno, no upravo ga to čini toliko snažnim. Realističan je, odan ostatku knjige i svim proteklim događajima.

Veliki sam ljubitelj prevedenih knjiga, no ipak moram naglasiti kako je jednostavno nemoguće vjerno predočiti ovu knjigu na Hrvatskom, primarno zbog količine Shakespearovih citata. Dakako, priznajem kako bi mi original bio teži za pratiti, ali ipak ću je idući puta čitati na Engleskom.

"Da Smo Zlikovci" je nezaboravna oda Shakespearu i polazištima dark akademije. Mračna, tajanstvena i napeta - teško ju je ispustiti iz ruke, a njezin kraj nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

[jelenajt]

Poluskriven u polusenci od ljudi koji prolaze, ljudi koji ne primećuju, ljudi koji misle da su živi, ljudi koji sebe zovu ljudima, čuvam svoj bol...kakvo neobično prijateljstvo. Pravi prijatelji te nikad ne napuste...

[lale-i-knjige]

Čovjek se lakše mijenja kad ga muka natjera, a naučiš i ko su ti pravi prijatelji, jer lahko je biti prijatelj kad je sve potaman. Kad se razboliš uz tebe ostaju oni koji te najviše vole.

Nedim Botić, Život ispočetka

[upoznavanje]

Definicija muškosti i muževnost se stalno menja i evoluira zajedno sa vremenom u kojem živimo. Međutim, definitivno su prošla su vremena kada su se samo muškarci sa jakim bradama, koji su vozili robusne automobile, bili finansijski potkovani i željni borbe i agresije smatrani jakim muškarcima. I, sa ovom konstantno promenljivom pričom o tome šta snaga kod muškaraca zaista podrazumeva i ko su „pravi“ muškarci, postoje, naravno, i ljudi koji nisu u stanju da se nose sa time, te muškarce koje su snažni mešaju sa slabim muškarcima, o čemu više možete pročitati u našem drugom članku. Snažni muškarci su neverovatni partneri. Oni su fantastični prijatelji, članovi porodice i još mnogo toga. Ali, neke žene mogu imati poteškoća da prihvate novi trend muškosti i sve karakteristike koje jednog muškarca zaista čine snažnim. U nastavku, sledi 10 karaktertistika snažnog muškarca, kako vam ne bi iskliznuo iz ruke kada ga pronađete. Ko su "pravi" muškarci? Razni sajtovi, knjige i časopisi nude savete, definišu šta čini jednog muškarca privlačnim ženama, snažnim i muževnim i obično se bave kombinacijom poslovnog ili finansijskog uspeha, zajedno sa određenom dozom fizičke privlačnosti. Morate da se oblačite na pravi način, vozite pravi automobil, koristite najnoviji losion posle brijanja ili parfem koji obara sa nogu. Iako je to sve sigurno plus, snažnog, pravog muškarca ne čini njegov posao. On nije ono koliko novca ima u banci. Nije auto koji vozi, a njegova snaga se ne ogleda u sadržaju njegovog novčanika. Zaista snažan muškarac prepoznaje se po svojim vrlinama i upravo ta reč na engleskom (virtue) potiče od latinske reči za muškarca - vir. Slučajnost? Ne bih rekla. 10 karakteristika koje imaju pravi muškarci Pravi muškarci imaju mnogo toga da ponude, bilo da se radi o partnerskim odnosima, njihovom radnom mestu ili njima samima. Žene koje ne mogu da se nose sa njima sigurno propuštaju mnogo, ali ovi muškarci ne mare za to. Umesto toga, rado čekaju dok ne dođe prava osoba koja će njihove vrline umeti da ceni i prepozna. Ko su “pravi muškarci” i kako da ih prepoznate? Sledi 10 karakteristika snažnog muškarca, na koje treba da obratite pažnju: On je džentlmen Samo jedan džentlmen je vredan jedne dame. Snažan i pravi muškarac treba da ima osnovne manire - bude ljubazan, pun poštovanja, i pažljiv prema potrebama žene. Ovo takođe uključuje klasično džentlmensko ponašanje kao što je otvaranje vrata, uzimanje njenog kaputa, itd. Džentlmeni nikada ne prelaze granicu pristojnosti i strpljivi su. Svi bismo živeli u boljem svetu, kada bi svi muškarci imali ovu karakteristiku snažnog muškarca i bili obzirni džentlmeni. Danas stvari uglavnom ne stoje tako, stoga se muškarci koji imaju ovaj kvalitet ističu i to je upravo ono što ih čini pravim, snažnim muškarcima. Traži i pruža iskrenost i direktnost Snažan i pravi muškarac ne vidi nikakvu svrhu toga da kruži kao kiša oko Kragujevca da bi vam nešto saopštio, te izrazio svoje emocije ili mišljenje. On želi jasnu i otvorenu komunikaciju u svakom trenutku. On ne vidi smisao u zamagljivanju istine slatkorečivošću ili lažima. Ne plaši se da stane iza svojih osećanja i postupaka. To je zato što i sam ceni iskrenu, konstruktivnu istinu i to pruža zauzvrat. Kao takav, snažan muškarac će: Reći nekome direktno ako ima problem sa njima Prihvatati svaki oblik konstruktivne kritike Buti iskren u pogledu njihovih emocija, osećanja, potreba i želja, bez straha od osude Ne voli igrice i nagoveštaje, već jasno staviti do znanja šta želi i tražiti isto Preuzima stvari u svoje ruke Pravi muškarac ne beži od liderskih uloga. Pravi muškarci su više nego srećni da preuzmu uzde i svu odgovornost koja sa time dolazi, jer je se ne plaše. Oni umeju da preuzmu inicijativu (kada treba) i ulože sve napore koji su potrebni da stvari uspeju. Ne plaše se da rade na vezi, oplemenjuju je i budu inicijatori. Mnoge žene imaju loša iskustva jer su ih dominantni muškarci tretirali inferiorno. Stoga, neke žene mogu pogrešno protumačiti prirodne liderske sposobnosti snažnog muškarca kao čin seksizma.

Ali, to nisu snažni muškarci, jer će pravi muškarac to raditi smisleno i onda kada treba, sa vama pod svojom rukom. Zna šta želi Biti neodlučan i “ni tamo – ni vamo” je oduvek bio nepoželjan kvalitet, bez obzira koji pol je u pitanju. Zato je jedna od karakteristika pravog muškaca to da zna tačno šta je to što želi i ne okleva da ka tome ide. Pravi muškarac je u kontaktu sa svojim emocijama i analizira svoje želje i potrebe, razmišljajući o postupcima, da bi otkrio šta želi. To ne znači da je sve shvatio. Umesto toga, to pokazuje da je svestan svog smera u životu i da zna gde ga srce vodi i da se ne plaši ka tome da ide. Neko ko ga usporava ili sprečava da stigne tamo gde želi, neće se dugo zadržati. To isto važi i za veze: snažan muškarac nikada neće učiniti da se pitate na čemu ste – ukoliko vas želi, to ćete jasno znati. Ceni mir, ne nasilje Nasilje nikada nije odgovor, a snažan muškarac vrlo dobro zna da ne mora da koristi svoje mišiće da bi dokazao svoje sposobnosti. Iako dugo vlada zabluda da su pravi muškarci oni koji su fizički snažni, snažni i pravi muškarci su zapravo oni koji umeju da budu staloženi, razumni i koriste svoju inteligenciju i sposobnosti da reše situacije. Snažan muškarac nije rob svojim impulsima i emocijama, jer zna da je biranje bitaka, pronalaženje kompromisa i promovisanje razumevanja i mira ono što je mudro i ispravno. Ambiciozan je Snažan muškarac je veoma ambiciozan. Ova karakteristika snažnih muškaraca često se pogrešno tumači kao da će ambicioznost u pogledu karijere pravom muškarcu biti na prvom mestu, što nije uvek dobro i što bi neke žene mogle da zamere, jer to automatski snižava njihovu poziciju na lestvici prioriteta. Ali, snažan muškarac zna vrednost ravnoteže, stoga će rado izbalansirati svoje karijerne ambicije i porodični život kada je u posvećenoj vezi, jer zna da ceni važnost i vrednost oba aspekta, zna da jedno bez drugog ne donosi sreću, i ambiciozan je u svakom pogledu - ne samo karijernom. Zna da ide ka onome što mu je važno u životu i to je karakteristika pravih muškaraca. Source link

[e-kultura]

29. Festival autorskog filma biće održan od 24. novembra do 1. decembra. Festival će u petak, 24. novembra u 19 časova u mts Dvorani svečano otvoriti film “Lost Country” autora Vladimira Perišića. Povodom srpske premijere filma održana je konferencija za medije na kojoj su se obratili Vladimir Perišić, autor ostvarenja, kao i mladi glumci filma Jovan Ginić, Ana Simeunović, Miodrag Jovanović, Lazar Kocić. Vladimir Perišić, autor filma je o svom novom ostvarenju rekao: ,,Ovaj film sam radio sa puno ljubavi, pre svega zbog mladih ljudi koji su danas tu sa mnom, kojima se zahvaljujem i ako nekom dugujem ovaj film dugujem ga njima. Uspeli smo da napravimo jednu tačnu sliku jedne mladosti koja nije vidljiva u ovom društvu. Nadam se da su oni u toj slici prepoznaju. Film sam snimao na Vračaru, u kvartu u kojem sam odrastao, u školi u koju sam išao, u Vojvodini gde sam odrastao. Na neki način na koji sam birao kako snimam, jedini kriterijum je bio da osećam da ih stvarno volim i da želim da snimam to. Nadam se da ta ljubav ima zaraznu, emocionalnu energiju koja se prenosi na gledaoce”. ,,Proveo sam dosta vremena sa ovim mladim ljudima, redovno smo se viđali više od šest meseci. Snimao sam ih svojom malom kamerom kao neka vrsta slikara koji pravi skice dok ih upoznaje. Zatim ponovo pišem scenario na osnovu toga što sam video od njih, slušam kako govore, preuzimam njihove izraze i ponovo pišem dijaloge. Za mene je film ono što dolazi pre scenarija. U procesu snimanja glumcima redom sam im objašnjavao šta se dešava u sceni koju snimamo tog dana i relativno ih ostavljao slobodnim da sami reaguju ili kažu kako bi reagovali u određenim situacijama koje snimamo. Moji likovi su likovi mladih adolescenata koji još nisu formirani, a uhvaćeni su u neku scenu političke intrige, te kako film napreduje lik shvata političku situaciju u kojoj je uhvaćen, u kojoj se njegova svest budi i sazreva,” zaključio je Perišić. Jovan Ginić, mladi glumac se prisutnima obratio rečima: ,,Ovaj film je jedna prelepa stvar koja mi se desila. Ovaj film me je izvukao nekoliko meseci iz škole i zaista je bilo sjajno iskustsvo. Iskreno nisam znao mnogo o vremenu devedesetih.” “Vlada nam je kroz film objašnjavao šta se sve dešavalo tada, roditelji su mi takođe pričali. Bilo je više scena za koje se cela filmska ekipa potrudila da nam približi,” rekao je mladi glumac Miodrag Jovanović, dok je Ana Simeunović rekla “da mladi ljudi danas nisu uključeni u aktivizam”. Film „Lost Country“ prikazuje Srbiju 1996. godine, tokom studentskih demonstracija protiv Miloševićevog režima. Radnja prati priču mladog Stefana koji prolazi kroz sopstvenu revoluciju, suočen sa činjenicom da je njegova majka portparolka i saučesnica korumpirane vlasti protiv koje ustaju njegovi prijatelji. Film je premijerno prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Kanu na kome je debitant Jovan Ginić dobio nagradu „Otkrovenje“ za najboljeg mladog glumca. Na nedavno završenom Sarajevo Film Festivalu, Ginić je osvojio nagradu „Srce Sarajeva“ za najboljeg glumca. Glavne uloge u filmu tumače Jovan Ginić, Jasna Đuričić, Miodrag Jovanović, Dušan Valentić, Boris Isaković, Lazar Kocić, Ana Simeunović, Marija ��karičić i Pavle Čemerikić. Nakon prikazivanja na 29. FAF-u, film će se pojaviti i u domaćim bioskopima od 30. novembra. Sve informacije o programu Festivala autorskog filma nalaze se na sajtu www.faf.rs.

[aldden]

Pravi prijatelji su poput zvijezda, tu su kada je tama oko vas

[drkenancrnkic]

▶️ Prijatelje stvara sreća a provjerava nesreća. ◀️

- Seneka -

Stare narodne mudrosti govore kako se u muci poznaju junaci, ali i kako se pravi prijatelji u nevolji poznaju, što je apsolutno tačno. Istovremeno, poznato je da nam vrijeme uvijek na kraju otkrije prave istine, ali, nažalost, nikad na vrijeme.

Malo koje razočaranje ima dužinu i težinu onog koje proizlazi iz izdaje ili pasivnosti u našoj nevolji od strane onih koje smo smatrali pravim prijateljima i na koje smo bez imalo rezervi računali. Historija je, ali i svakodnevni život, nažalost, puna odgovarajućih primjera. ✅

Nekoga smatrate pravim prijateljem, ulazite u neku bitku ili problem računajući na tu osobu i onda se ona povlači, postaje neutralna, prestane Vam se javljati ili, ono najgore, odlazi Vašem neprijatelju i izdaje Vas radi straha ili neke svoje prividne sitne koristi. Nikada nas ne razočaraju ljudi, nego naša očekivanja koja smo od njih imali. I kada god se to desi, zapitajte se na osnovu čega ste smatrali da je ta osoba Vaš prijatelj? 🤔

Na osnovu toga što je bila sa Vama kada je imala koristi, ili prosto zato što je to naglas govorila? Da li ste tu osobu testirali „prije“ nego što je nevolja došla? Upravo tu lekciju naučio sam od nekoga kome se iskreno divim i koga poštujem i prenosim

Vam tu zgodu iz svog života kao svojevrsnu poruku za kraj:

"Bogu vjeruj, ljude provjeravaj, Kenane“ ...

I zapamti: ☝🏻

"Vjernost je teško pronaći.

Povjerenje lako izgubiti.

Djela govore glasnije od riječi."

___________________________

Iz bestseler knjige "Nadživjeti život", autor Dr Kenan Crnkic

#nadživjetiživot

#drkenancrnkic

#bestseler

#izdaja

#boguvjerujljudeprovjeravaj

[carica-ficus]

Recenzija: Zatvorska vidarica

Originalan naslov: The Prison Healer

Autor: Lynette Noni

Datum: 05/05/2023

Rating: ⭐⭐

———————————————————————————————

Oduvijek sam voljela ya fantasy te sam u neprestanoj potrazi za novim naslovima koji će samo podalje utvrditi tu ljubav. "Zatvorska vidarica" me odmah privukla svojom naslovnicom (kudos ilustratoru), a zatimi kraćim sadržajem. Zvučala je nešto mračnije nego što je to uobičajeno za takve knjige što me odmah zainteresiralo.

Pa... Što se tiče mraka, jedino što sam iskusila je da mi se zamračilo pred očima. (Hvala, hvala! Tu sam čitav tjedan.)

Šalu na stranu, jako sam razočarana ovom knjigom. Sami uvod već je nagovještao da će priča biti prepuna popularnim tropeovima, no svejedno nisam očekivala da će ih biti toliko. Odrastanje glavne junakinje bez doticaja s obitelji, plitki likovi koji predstavljaju učestale arhetipove, nepotrebna napetost između glavne junakinje i njezinog romantičnog interesa, nemaštoviti izazovi koje likovi moraju savladati i mnogi drugi. Imala sam osjećaj da je spisateljica imala bingo karticu sa ya tropeovima i samo ih pokušala sve ujediniti u jednu knjigu.

Stil pisanja gotovo je odbojan koliko je jednostavan. Noni ima lošu naviku ponavljanja kako bi stvorila napetost. Rečenice se redaju jedna nakon druge bez ikakvog doprinosa radnji, likovima ili mjestu događaja. Sve se prenosi na doslovan način putem razmišljanja glavne junakinje ili dijaloga, pa time spisateljica navodi čitatelja kako bi se trebao osjećati, umjesto da taj osjećaj zbilja dočara.

Makar je samo mjesto događaja najopakiji zatvor na svijetu gdje zatvorenici služe kao robovi i umiru zbog fizičke iznemoglosti dok ih stražari učestalo zlostavljaju, način na koji Noni pristupa ilustriranju te lokacije opovrgava stvaranju željenog doživljaja užasa. Većina utiska koje čitatelj dobiva o zatvoru potječu kroz oči glavne junakinje, Kive, a ona provodi svoje dane u ambulanti gdje tek sekundarno proživljava grozote zatvoreničkog života. Kiva neprestano ponavlja drugim likovima (i sama sebi unutrašnjim monologom) koliko je život u zatvoru težak, a time ujedno podsjeća i čitatelja. Upravo ta potreba da se naglasi rizična situacija u kojoj se likovi nalaze je dokaz spisateljičinog neuspjeha da uistinu dočara njezinu opasnost jer, da je njihov život zbilja kritično ugrožen, ne bi trebala to stalno ponavljati, već bi to bilo očito iz priloženog teksta.

Pravi primjer zašto Noni ima potrebu za takve podsjetnike je kada Kiva pregledava pacijenticu, a njezini prijatelji zamole je da im ispriča priču o kraljevskim obiteljima. Oni sjednu u krug, u ambulanti, uključujući i mrtvozornika, i svi je slušaju dok im pripovjeda poput tete u vrtiću. Razumijem da se radi o ya fikciji, ali tijekom te scene osjećala sam se kao da čitam knjigu namjenjenu za djecu nižih razreda osnovne škole.

Što se likova tiče, njihove karakterizacije su veoma suhoparne. Glavni likovi su naoko savršeni, bez ikakvih mana, dok su negativci jednoslojni, a glavna im je osobina to što su zli.

Rekla bih da je Kiva, glavna junakinja, najgori lik, ponajprije zato što uopće nije vjerna svojem karakteru. Noni ju pokušava prikazati kao zatvorenom, nepovjerljivom i osjetljivom djevojkom koja se izbjegava približiti drugim ljudima, no svojim akcijama Kiva pokazuje samo suprotno. Nesigurna je u svoje sposobnosti iako je očito nadarena, sumnjičava je prema drugim ljudima iako je spremna svakoga prihvatiti otvorenih ruku, i izrazito je samokritična iako je savršena. Njezini nedostaci i mane zapravo su njezine vrline zbog kojih gotovo nikada ne snosi posljedice.

Iako je glavni lik, u cijeloj knjizi ima samo jedan primjer kada je svojom akcijom uistinu preokrenula tok radnje - kada je odlučila preuzeti kaznu od druge zatvorenice. Zapravo, knjiga je toliko pasivna te u početku toliko spora, da bih rekla kako je prvih 200 stranica gotovo u potpunosti nepotrebno, pogotovo uzimajući u obzir tendenciju Noninog ponavljanja već utvrđenih činjenica. Cijela radnja teče s jedne situacije na drugu, ne zbog jedne situacije na drugu.

Spomenut ću i element romantike u ovoj knjizi jer je bio nepodnošljiv. Kivi se očito sviđa Jaren, zatvorenik dovezen na početku knjige, ali neprestano ga odguruje od sebe jer mu se ne želi približiti. Njezino prisiljeno neprijateljstvo prema njemu je tako umjetno i neuvjerljivo da vrlo brzo postane neopisivo naporno. Također, spisateljičin pokušaj da Kivu ilustrira kao ljubomornu je tako bezuspješan. Nije mi jasno zašto je to uopće bilo potrebno uključiti u knjigu.

Kraj mi je bio dobar, barem naspram ostatka knjige. Nisam u potpunosti zadovoljna sa otkrivanjem Kivinog pravog identiteta, ali očekivanja su mi u ovom trenutku već bila minimalna, tako da sam se samo pomirila sa tim.

S obzirom da je "Zatvorskoj vidarici" prosječna ocijena na Goodreadsu skoro 4.3, možda se Vama ova knjiga čak svidi (jer sam ja po svom mišljenju očito u manjini), no u moru fenomenalnih ya knjiga, ovu stvarno možete preskočiti.

[nepoznati-poznanik]

ja bih tako voljela da ti jednom prihvatiš činjenicu da te neko voli. prijatelji te vole, roditelji te vole, porodica te voli, djeca te vole, učenici te vole i ja te volim. čemu to odbijanje? vrijeđaš nas sve kolektivno ili mi jednostavno ne znamo da te volimo na pravi način. u životu ti želim da te neko voli kako misliš da zaslužuješ. i nadam se da ćeš biti iskreno sretan zbog toga.

lako je reći da voliš nekoga. to je najlakša stvar na svijetu.

nema potrebe da više išta kažem.

[saibhaktabrasill]

#Croatian 05.mar.23 5. ožujka 2023. Kako postići blaženstvo kojem težimo? Bhagavan jasno objašnjava putovanje i daje nam neke važne savjete. Čovjek teži blaženstvu, ali kako ga postići? Gdje je vjera, tu je i ljubav. Gdje je ljubav, tu je i mir. Gdje je mir, tu je i istina. Gdje je istina, tu je i Bog. Gdje je Bog, tu je i blaženstvo. Put duhovnosti počinje s vjerom, a završava s blaženstvom. Blaženstvo se ne može dobiti od materijalističkih užitaka ili ljudi svijeta. Može se iskusiti samo ako se pet osjetila ispravno upotrebljava. Danas čovjek čita svete knjige da bi postigao blaženstvo, ali sve te knjige imaju svoja ograničenja. Čovjek ne može steći beskrajno blaženstvo proučavajući svete spise. Čovjek mora proučavati 'beskonačnu knjigu' da bi doživio beskonačno blaženstvo. Sam ovaj svijet je beskonačna knjiga. Ima toliko stvari koje se mogu naučiti od ovog svijeta. Tko su tvoji prijatelji? Ne tvoji kolege ili cimeri. Samo je Bog tvoj pravi i vječni prijatelj. Samo uz pomoć tog prijatelja možete proučavati beskrajnu knjigu, svijet. Božanski govor, 30. svibnja 1999. Jedino Bog je potpuno nesebičan kao prijatelj i dobročinitelj. - Baba #sathyasai #saibhakta #sathyasaibaba #saibaba https://www.instagram.com/p/CpbLkP0sVGP/?igshid=NGJjMDIxMWI=

[alive22]

ODABRATI NASLOV JE KAO SMISLITI OPIS ISPOD SELFIJA - BANALNO

u nekim postavkama je da pogled na bilo sta unazad iz buducnosti izgleda jadno na neki nacin, najvise zbog - joj kak tad nismo bolje procitali ovo ono ovog onog bolje iskoristili situaciju ovu onu jao kako smo bili zamućeni

no isto tako radi necega je jako bitno pojedine momente i ere zabiljeziti dostojno jer se stvari toliko mijenjaju - a bitno je i uci u kozu nekog trenutka - jer tko zna kad ces imat "privilegiju" konstalacija svega i svacega da se opet tak mozes osjecat. treba skuzit sto je postavljeno gdje i korelacije udaljenosti pratiti s promjenama u ponasanju

uspjesno smo u ovom trenutku pisanja u onom nekom mindsetu gdje gledamo na odvijanja stvari sa zakljuckom - magija je real shit ;

• magija kao zamagljivanje necije percepcije pretjeranoj izlozenosti jednoteistim

• plus na to magija type imam zelju vec dugo i ona je sve blize i blize ispunjenju - jedan dio cilja osjecamo, dodirujemo, formiramo

• plus magija koju nam mozak radi ako odredenog izvodaca / pjesmu pustimo nakon / usred odredene situacije i to deff jasno opipljivo poboljsava iskustvo (ova magija je vec rubno negdje da je tesko razaznajemo od ludosti i psihickih bolesti, tanka granica )

• plus magija sitnih rituala koje sami imamo sa sobom kako bi boostali pogled stav ton i prezentaciju koja uskoro slijedi

• plus magija seciranja svake situacije na multidimenzionalne cimbenike i fokusiranje/reagiranje na pojedini/e

svaka era ima svoja sveta mjesta

manje vise sveta, "ritualne" pokrete koji se ponavljaju u njima na nama svojstven nacin

hod, okret, cekanje, prckanje po mobitelu ili sto vec nosimo

uzmimo da je to ples

na svetim mjestima svi ljudi nisu vise ljudi vec kotacici velike masine koji cine tu masinu i svetost slabijom ili jacom

utjecajem na te ljude mjenjamo njihov kolektivni "ples", njihovim kolektivnim plesom naš ples

na naš ples dodajemo magije

na sve to dodajmo " ide mi na kurac formalno i ustogljeno "

- imamo problem

- imamo mnogo pričica za pohraniti

- za shvatiti razinu " bitnosti " pričica poterbno je razumjeti korelacije, udaljenosti, magije

- sve pričice i bitnost su jednake svakom drugom covjeku i predmetu koj postoji, dodatnu vrijednost dajemo sami (ovisi koliko "samih" i koji su to "sami" :) nakon korištenja/interakcije :)

introverti i ekstroverti, sto zracis to privlacis, svi su ti prijatelji ako dublje pogledamo i svi su ti neprijatelji ako dublje pogledamo -

sve moguce retorike fraze teorije fukncioniranja i postavljanja pojedinca u zajednici

- sve to skupa nestaje kada počne ples i priča ; pravila se stvaraju po putu, riječi rečenice kao mali putokazi, artificial rubovi autoputa artificial zaobilaznice i artificial sporedni poljski putevi, artificial stare ceste

podsvijest ne mozemo prevariti, nju formirati kako zelimo tezi je posao od ikakvog treniranja icega drugoga, ona tako bezobrazno pokazuje ono sto jesmo

sve drugo istrenirano moze donositi momentalne pobjede, pobjede na intervale koje zacrtamo kao bitne

vecina ljudi ne vidi podsvijest, gleda sve ovo ostalo sto je nezahvalno te ceka rezultate

nezahvalno je cijelo svoje bice prezentirati licem koje smo dobili, mazati lice kremama da je kao bebina guza, pronaci mu adekvatnu fruzuru, baciti (pravi lijepi) osmjeh u pravom trenutku

nezahvalno je kontrolirat pokrete tijela te boju tona pri prezentaciji ideje teorije

nezahvalno je formirati lijepe smislene recenice u ovoj ekonomiji

[zoranphoto]

Sveti Valentin – nebeski zaštitnik zaljubljenih

Sveti Valentin i Dan zaljubljenih... Teško je protumačiti činjenicu da se u narodu naročito štuju baš oni sveci o kojima nemamo nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Tako je u svijetu vrlo rašireno štovanje sv. Valentina. Kod nas su ovome svecu posvećeni mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna crkva. Mnogi bi vjernici htjeli što više saznati o tom “popularnom” svecu. Nažalost, sve ono što se o njemu zna više je legenda nego stvarni podaci. Ipak, evo nekih poznatih izvještaja.   Rimski martirologij spominje sv. Valentina s izvještajem koji potječe od sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o sv. Valentinu kaže da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao veliki ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori kraj života, za mučeničku smrt. Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara, a on mu je rekao: “Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove.” Valentin je odvratio: “Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.” Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: “To su demoni!” Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu protumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: “Valentin je čarobnjak!” Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se odmah dao krstiti te je uskoro skupa sa svojom obitelji umro mučeničkom smrću. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim je naredio da mu odrube glavu. Bilo je to godine 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena Sabinilla. Drugi izvještaj, novijeg datuma, spominje da je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog. Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranoga srednjeg vijeka. (Prema: Josip Antolović: “Duhovni velikani – Sveci Katoličke Crkve”) Po čemu je onda sv. Valentin zaštitnik zaljubljenih, na temelju čega se slavi današnje popularno Valentinovo? Prema jednoj od legendi, sveti je Valentin volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima da bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo. Običaj slavljenja Valentinova danas je najrašireniji u anglosaksonskim zemljama. Na taj dan svi su uključeni u ritual darivanja. Prijatelji, roditelji, zaljubljeni svi jedni drugima žele “Sretno Valentinovo”. Pošte su zatrpane čestitkama s nacrtanim srcima, Amorima i Kupidima. Zaljubljeni pišu pjesme, u lokalnim novinama objavljuju ljubavne poruke, izrađuju male predmete u obliku srca… U svakom slučaju, ne provjeravajući istinitost različitih legendi, ako ste već zaljubljeni i ako želite baš na ovaj dan nekim ljupkim znakom pažnje iznenaditi “odabranicu/-ika srca svoga”, ne dajte se obeshrabriti! Bitno.net Photo by Ylanite Koppens Read the full article