#poneko

[ponku-po]

poneko

[ledhomeonhigh]

A commissioned piece for Poneko's 2nd Anniversary! ☢

[lxvermachine]

[coniferales]

stimboard for this artwork of derpy by poneko-chan

x x x < / > x x x

[dijetemjeseca]

Giovanni Battista Tiepolo, Beatrix striving towards Fredrick II, 1751-1753., Imperial Hall, Residenz Würzburg, Germany

Kompozicija Apolon nosi Beatrice Barbarossi slikana je tako da stvarni štuko nalikuje na slikani u tolikoj mjeri da ih je doista teško razlikovati. Kompoziciju čine osvijetljeno plavo nebo, oblici i likovi. Posebno su impresivni konji gledani odozdo i prikazani u skraćenju, teški i mišićavi, a lebde s neviđenom lakoćom. Snažna boja i svjetlost, kao i glavno obilježje Tiepolove umjetnosti, u ovom djelu posebice dolaze do izražaja. (Zubek, Fulir, Ćus, Avmedoski; 2014., 98)

Posljednju i najrafiniraniju etapu talijanskog iluzionističkog oslikavanja svodova možemo vidjeti u djelima Giovannija Battiste Tiepola, koji je većinu života proveo u Veneciji u kojoj su njegova djela definirala stil rokokoa. Tiepolo je dvije godine boravio u Njemačkoj, a posljednje je godine svog života radio za Karla III u Španjolskoj. Tiepolo se proslavio i izvan granica domovine svojom majstorskom primjenom svjetla i boje, dražešću i lakoćom sllikanja te bujnošću invencije. Freske u Würzburgu naslikane su kad je bio na vrhuncu stvaralačke snage. Svod, koji svojom plošnošću nalikuje na slikarsko platno, često uključuje najrazličitije iluzionističke otvore i proboje, tako da ga ne doživljavamo kao prostornu prepreku. Međutim, u ovim otvorima u Tiepola ne nalazimo mnoštvo likova koje pokreću dramatični svjetlosni proplamsaji - kao što je to tako na baroknim svodovima - već modro nebo i suncem obasjane oblake, te tu i tamo poneko krilato biće koje uzlijeće prema neomeđenu prostranstvu. Čvršći grozdovi likova smješteni su jedino uz rubove stropa. (Davies, Denny, Hofrichter, Jacobs, Roberts, Simon; 2013., 778)

[osetivajb]

Iza nas su ostala zatvorena vrata tvog stana i otvoren prozor kroz koji se uvlače godišnja doba. Zima koja te tera da me tražiš na drugoj strani kreveta. Proleće zbog kojeg ti soba miriše na moj smeh. Leto koje nema kraj, baš kao ni moja lutanja o kojima, krijući od mene, razmišljaš. Jesen koja bi me ponovo mogla dovesti na tvoj prag. Iza nas su ostale moje usne otisnute na šolji za kafu. Nekoliko čestica parfema u vazduhu i mokar peškir za pranje u korpi za veš. Moje neiskreno ignorisanje tebe i tvoje hladnokrvno nemarenje za mene. Dvoje onih koji se lažu da su prijatelji koji mogu da pričaju o svemu. Nijedna tvoja poruka i milion i jedna moja obrisana pre nego što je tebi poslata. Poneko javljanje i nakon njega kajanje. Nijedan slučajan susret. Izbegavanje kafića i ulica u kojima mogu sresti tebe. Pesme, knjige, filmovi i serije zbog kojih prezirem onog ko je izmislio reč uspomene. Moje emocije ostavljene sa strane da ponovo čekaju tebe i tvoje, potrošene na neke nove žene. Iza nas sam ti ostavila tragove prosute po putu, ako jednom poželiš da me pronađeš. Iza nas ostao je kukavičluk da te bodri u odluci da mi se ne vratiš. Iza nas ostale su ugušene želje, moje zbog tebe i tvoje zbog tebe. Ostali su tragovi da nas podsete kako je bilo i kako je moglo da nam bude(lepo).

[blackkmoonlight]

Nije bilo bližih od nas,

niti je bilo momenta ćutanja,

sada smo samo dva stranca

i poneko ćao u prolazu.

—

2.6.23.

[loudlyhappycupcake]

Ho proprio dovuto condividere questa immagine @WeHeartIt @buy-some-motherfuckin-apples @shironezuninja @dumb-ass-biatch @dumb-ass-biatch 

@adriennbanai-09 @adriennsposts @poneko-chan @wispsshadow

[jelenajt]

Slabo ljudi pamte šta sve izgovore, ali im poneko i zapamti.

[radiogornjigrad]

Od Mediale do „Majstora i Margarite“

Slikovnost: Miro Glavurtić . O romanu „Majstor i Margarita“ Mihaila Bulgakova . Borges je negdje napisao da su san i stvarnost dvije strane iste stvari. Poneko se i zapita šta je to stvarnost, u svijetu koji se ponajviše zasniva na fantaziji. Najveća je umjetnost u tim šumama fikcije pronaći skrivene bisere istinske stvarnosti. Ta mjesta imaju prirodu višedimenzionalnosti jednog dijamanta, koji…

[khamed]

TUMBLR

Svratio sam na ovo mjesto

U internet pustoš kao u napušten stan

U kojem sada podižem bijele čaršafe

Sa stvari koje sam odlazeći pokrio

U nadi da će preživjeti ogrebotine vremena.

Koračajući ovim sobama

Prisjećam se vremena kada su one bile

Scenografija svih mojih nadahnuća i razgovora

I malo po malo postaje mi jasno

Da su svi moji tadašnji saputnici

Napustili ove krajeve

Da su tu neke nove ruke i neki čvršći pogledi

I da tu sada više nema ničeg

Od života kojeg osjećam bliskim i poznatim.

Jedino mi poneko na prvi pogled zamiriše

Na neke pjesnike koje još uvijek pamtim

Pa mi prođe jagodicama onaj isti žur

Kao kad napišeš

Svoju prvu

Pjesmu.

[zoranphoto]

Gospođa Vera začepila usta svima koji pljuju ‘paradajz’ turiste: Cijela Srbija bruji o njezinim riječima

Gospođi Veri s Twittera ovog su ljeta “pale rolete” na oči kada je ponovno na portalima ugledala pojmove “paradajz turist” i “pašteta turist”.  Vani je vruće, cijene divljaju kao nikad, a onda si neki ljudi uzimaju za pravo da vrijeđaju one koji si jedva jedvice uspijevaju priuštiti tjedan dana ljetovanja jer ne troše kao da nema sutra. Uzela je bijesna Vera tipkovnicu u ruke pa prosipala sav svoj gnjev, što su naravno prenijeli srbijanski mediji. A ima li Vera pravo ili ne, prosudite sami, jer prenosimo sve što je poručila: “Domaćini ih se gade, najradije bi da im ne dolaze nikako. Mrze ih kad rašire peškire, a ne legnu ispod suncobrana i ne izležavaju se po ležaljkama (može za 20 eura, a nađe se i za 15) koje su za njih prostrli domicilni poduzetnici zauzimajući cijelu plažu i more uz nju, i kamenčiće i pijesak i stijene, koje je stvorio baš njihov deda i sve to tu i postoji isključivo da bi oni zaradili; opće dobro je glupost koju je izmislila bijedna sirotinja.

Neopisivo uvredljiva mržnja

Bijesno komentiraju: Oni (tzv. paradajz turisti) ‘NEĆE dati 15 eura… guraju svoje peškire, ostaju cijeli dan na plaži s torbama hrane i frižiderom’. Neopisivo mi je uvredljiva ta mržnja prema ljudima koji imaju malo para, obično s mukom skupljenih, ali veliku želju da budu s djecom ili bez njih blizu mora 10-ak dana. Ti turisti nikom nisu ukrali to malo para, nikog ne diraju, nikog ne vrijeđaju ni povređuju, nisu kriminalci. Istina je da poneko galami, nepristojno se stiska uz vas, voli da dijeli svoj muzički ukus s ostalima ne pitajući za dozvolu, ali takvih uvijek i svuda ima, u mom susjedstvu, na bezmornom terenu, i to više nego što bih voljela, a siromaštvo im nije životni predznak. Siromaštvo se ovim posjetiocima morskih krajeva, ipak, uzima kao smrtni grijeh, na njih se gleda kao na zločince bez presedana. ‘Paradajz turisti’ svakodnevno povrjeđuju sitne duše poštenog domaćina, njegova očekivanja da brzo i lako zaradi na onome što mu je (slučajno) dato rođenjem na takvom geografskom položaju, koje, čini se, i postoji na ovom svijetu upravo da bi on zaradio novac.     Nije to najveći problem, niti moj niti sadašnjeg društva, i nisam ni sigurna zbog čega se uznemirim kad čitam svu tu gorku pljuvačku izlivenu po našim spremačicama, vozačima, radnicima na građevinama, osiromašenoj srednjoj klasi i ostalima kojima je put na more teško dostižan, a tako željen cilj za kratko ljeto u dugačkoj mučnoj godini, u sumornoj i mučnoj Srbiji.” Dnevno.hr Image by Studio_Iris from Pixabay       Read the full article

[spectatorzg]

Procvjetao jaglac usred govana

Tratina Šećem tratinom nedaleko od moje kuće. Sočna vlažna nekošena trava, cipele su već upile preostale kapi kiše s vlati trave. U gustoj i neodržavanoj travi, pokoji jaglac, poneko pseće govno što zamaskirano u dubokoj travi čeka sretnika da ugazi. Nekoliko dobro odjevenih besposličara na livadi šeće svoje kerove. Svaki je najmanje pola metra visok, niti jedan nije na vezici. Neki od njih,…

[zanimljivaekonomija]

Otvoren Sajam građevinarstva, a uz njega i Sajam hortikulture

Pod sloganom “Gradimo pametno” i uz učešće 430 izlagača danas je na Beogradskom sajmu otvoren 47. Međunarodni sajam građevinarstva koji će trajati do 27. aprila. U šest hala i na otvorenom prostoru Beogradskog sajma, predstavljaju se svi segmenti građevinske industrije i najuspešniji predstavnici iz svih oblasti građevinarstva. Sajam je otvorio Goran Vesić, ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u Vladi Republike Srbije. Uz Sajam građevinarstva danas je, pod sloganom “Bašta u srcu gradu”, otvoren i 28. Međunarodni sajam hortikulture BeoPlantFair, uz tri tematske izložbe. Mada se u trenutku poneko iznenadi spajanjem ove dva sajma u isti termin, ipak je jasno da se dve delatnosti u pojedinim svojim segmentima prepliću, što je najočiglednije u uređenju i opremanju prostora. Sajam hortikulture (na otvorenom prostoru i u hali 1) već po tradiciji okuplja ljubitelje prirode, zelenila i najraznovrsnijeg cveća, i donosi inspiraciju za uređenje zelenih površina, terasa, balkona i bašti. Na ovoj manifestaciji u ponudi je bogat izbor sadnica najlepšeg cveća, četinara i ukrasnog bilja, kaktusa, sezonskog cveća, začinskih i aromatičnih biljaka, uz mogućnost kupovine direktno od proizvođača. Cena jedinstvene ulaznice za oba sajma (građevinarstva i hortikulture) je 500 dinara, grupne ulaznice 300 dinara (za grupe veće od 20 osoba) i grupne ulaznice za učenike i studente 200 dinara.

Foto: Momčilo Karan

[kichikumaboshi]

We’re back with another Among Us collab, starting in 20 minutes at 6:00PST/9:00EST!  This time featuring from left to right

Myself!

Piedra Lina!

Aleph Daimon!

Aria!

Yomi Gardenia!

Guren Shirotori!

Tayn!

Blu!

Kai Chizuru!

Kakashi Rushi!

Poneko!

Skippy Mars!

I will not be streaming my side of it, however, Lina, Aleph, Guren, Tayn, Blu, Rushi, and Mars all will!