#djevojčica
Explore tagged Tumblr posts
lifeinbooks · 7 months ago
Text
Ona koja te je zgaženim srcem kao niko nikad voljela više ne postoji. Jer nikad nije ni bilo tebe i nikad nije bilo nas to se samo jedna djevojčica usudila da još jednom povjeruje u princa i bajku. Ova uspavana ljepotica se probudila sama i kaže ti - nikad više. Živjet će ona i te kako sretno do kraja života bez tebe. Ne brini.
1 note · View note
gtaradi · 1 year ago
Link
0 notes
cgvijesti · 2 years ago
Text
Muškarac drogirao i silovao djevojčicu
Muškarac koji je prošle nedelje u kafiću u Austriji drogirao, a potom u toaletu silovao djevojčicu (13) je uhapšen, saopštila je tamošnja policija. Odluka o pritvoru biće donijeta danas. Trinaestogodišnja djevojčica silovana je prošlog vikenda u toaletu u noćnom klubu u Viner Nojštatu. Prema navodima tužitelja, u predmetu postoji jaka sumnja da je počinilac prethodno miješao supstance poput…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
prozdrljiiv · 2 years ago
Text
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
you're such a violent high, i'm such a loose cannon, can't you see? (x)
@soloveya
2 notes · View notes
oneshyperson · 1 year ago
Text
pokazivala mi je slike,
gdje je djevojčica bila.
rekla je:
"fali mi ovoga,
kad sam se glasno smijala
bez povoda,
a plakala jedino onda
kad bi se negdje udarila. . "
155 notes · View notes
ko-snijeg-ptica-bijela · 2 years ago
Text
Ne moraš da mi otvoriš vrata, niti da mi pridržiš kaput.
Ne moraš da mi nosiš stvari, niti da mi kupuješ poklone.
Ne moraš da mi kupuješ cvijeće, niti bilo koja druga materijalna dobra.
Jer nisam ti ja princeza koja sve to čeka, ja sam ti djevojčica koja sve to sama sebi stvara.
Ali moraš da me nasmijavaš, svakim danom sve više.
Moraš da me grliš, svakim danom sve jače.
I moraš da me voliš, najiskrenije što znaš.
231 notes · View notes
jesenjiv · 10 months ago
Text
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Miriše ljeto na zrele maline i još mi nije pritisnut onaj taster u glavi. Hladan potok razdvaja planine i svuda se trava zeleni. Imam 25. Gledam u najljepše lice pod ovim suncem, najmlađe lice što je ikad gazilo dvadesete. Izgovaram stidljivo i iskreno “Ti si djevojčica koju najviše volim.” Osjećam toplinu vlastitih riječi i sreću što ih baš tebi govorim, a ti se smiješ.
Da li stvarno uvijek iz sjećanja sanjamo ili ima u tome i nešto malo od onoga što tek treba da se desi? Znam da je ovo sve već bilo i sve se nadam da se sjećam tamo nekog sna, da trava nije onaj sarajevski park, da pod ovim suncem više niko nije tako lijep. A svaki put kad se probudim, sve manje je topline i sve manje vjerujem da djevojčica koju najviše volim i dalje živi na tvojoj adresi.
22 notes · View notes
likakolorado · 28 days ago
Text
Majka djevojčica
Jedan dan ću im oprostit
Za sve terete što ih nosim
neke tajne što ni same
Ne znaju od koga su im dane
To je zagrljaj kroz vrijeme
Ni jednom od nas nije stigo
Evo stari zato ja sam
Da samnom ovdje stane
A majka mi govori
Da se jos uvijek osjeca kao djevojcica
Ja ridam pored sudopera
Nikada, molim vas, niti rijeci njoj o meni
Ne zelim da misli da ona je kriva
Jedno lice ovdje čuči
Sa rukama u kori
U gumenim sandalama za more
U majici od sestre
Jedan dan će im oprostit
Dok se vrti i gleda oko osi
Isto lice mi se smije
To je zagrljaj kroz vrijeme
A majka mi govori
Da se jos uvijek osjeca kao djevojcica
Ja ridam pored sudopera
Nikada, molim vas, niti rijeci njoj o meni
Ne zelim da misli da ona je kriva
Sad vidi me
Vidi me
Sad vidi me
Vidi me
3 notes · View notes
adnaae · 11 months ago
Text
Zahvalna sam na svim prošlim verzijama sebe. I zahvalna sam što nisu drastično drugačije, i što je moja srž ista otkad dišem ovaj svijet. Onaj koji upravlja svim je dao da djevojčica u meni ima zdrave ambicije, da osjeća da je njen najveći uspjeh unutar nje same, u odnosu prema Stvoritelju i u odnosu prema ljudima. I da ništa nije važnije od toga šta nosiš u duši i šta je ono na šta prvo pomisliš kada zatvoriš oči. Slika sebe koju tada vidiš odraz je tvoje stvarnosti i onoga čemu težiš. Ili ne težiš, a trebalo bi da te nije strah.
Tvoj Gospodar uvijek ima najbolji plan.
adna | 19. 12. 2023.
13 notes · View notes
lalapoetry · 8 months ago
Text
Metamorfoza
Samo da odeš
Da se ne vratiš
Ne jer tako želim
Već jer tako moram
I davno smo mi prošli zeman
Gdje ja mogu da čekam
I slušam tvoje nestašluke
Djevojčica više nisam
Godina dana čovjeka iz pepela digne
Ali tebe nijedan svjetski peron
Promijenio nije
Koliko god država i aerodroma posjetio
U srži si isti čovjek
I upravo zato trebaš da odeš
I da se ne vraćaš
Jer ti se, čovječe, ne mijenjaš
Čudo bi svjetsko bilo
Kad bi drugačiji bio
Mada, ruku na srce
Još uvijek upućujem dovu dragom Bogu
Samo da budeš dobro
I da se jednom probudiš
Kao neko novi
I neko koga ja ne poznajem
U najboljem mogućem smislu
Promijeni se
L
8 notes · View notes
sinderelaa · 1 year ago
Text
Pod svjetlima Skopja
Pronađoh te pod svjetlima Skopja
Grada što ne spava, bar tad nije
Činilo se da je uvijek nekako budan
Vazda ljudi ima
I na glavnome trgu
I u svakom od šoping centara
I u svakoj čaršiji i na svakome bazaru
I kod svakog kipa, a ima ih puno
I na svakoj klupi gdje sjedi zaljubljen par
I na svakome trotoaru gdje plače djevojčica
Sve to pokriše svjetla Skopja
Ne vidi se ni ko je tužan, ni ko je sretan
Ni ko plače
Ni ko se smije
Ni ko, pobogu, diše
Ne vidi se ni ljubav, ni mržnja
Al se osjeti sve
I tvoj pogled pod svjetlom Skopja
Koji sadrži i tugu, i sreću, i mržnju, i žal i bol
I ruka što stoji u zraku i čeka nesuđeni dodir
Sve pokrivaju svjetla Skopja
I tvoj forsiran osmijeh koji je utješan, koliko-toliko
I suzu na mom licu koja peče svaki milimetar moje kože
I buku oko nas koja se nimalo ne čuje
Jer oko nas je samo tišina
Da si se okrenuo, ja bih se vratila
Da si povikao, ja bih ostala
Da ne moram ići, ne bih nikad otišla
Sedmica s tobom nije dovoljna
I tu sedmicu su prekrila svjetla Skopja
Tako dobro da je prebrzo prošla
Kao ljudi što žure s vrećama voća
Da stignu na najnoviju epizodu omiljene serije
Kao dijete što juri majci u zagrljaj
Svjetla Skopja odjednom ne prekrivaju moje suze
Miluju ih i njeguju, k'o da znaju da će opet da skliznu
Niz obraz
Niz ruku
Niz ulicu
Niz svjetla Skopja
B
Tumblr media
13 notes · View notes
lifeinbooks · 1 year ago
Text
Draga djevojčice, možda ćeš trpjeti nasilje. Nemoj! Znaš zašto? Zato što si predivna. Jedinstvena si. Snažnija si nego što misliš. Vrijediš. Zaslužuješ ljubav. Voljena si. Nikada nisi "previše za podnijeti". Uvijek si dovoljna. Vrijediš više nego što to možeš zamisliti. Vrijediš mnogo više od brojke na vagi, od odjeće koju nosiš, od lažnih prijateljstava, od one poruke koju ti je simpatija jednom poslala i rekla da ne želi ništa s tobom. Nikada, baš nikada nemoj dopustiti da te uvjere u suprotno. Nikada nikome nemoj dopustiti da te uvjeri u to da si sama manje vrijedna. Nisi. Baš si onakva kakva trebaš biti. U svijetu postoji samo jedna TI. Nitko drugi nije poput tebe. Iskoristi sve svoje talente i budi sve što si ikada sanjala. Nema toga što ne možeš postići. Na ovom si svijetu s nekim razlogom. Otkrij ga i budi svoja. Draga moja djevojčice, budi neustrašiva! 💖
4 notes · View notes
pogledomdosrzi · 1 year ago
Text
Moja mama, moj ponos
Zar ne znaš da je gledanje u majku ibadet, pa šta reći za dobročinstvo koje joj činiš?
Pročitala sam taj citat danas
I ništa kao to mi u zadnje vrijeme
Nije zaparalo uši
Znaš mama, ja nisam osoba
Koja puno vazi o svojim osjećanjima
Ja nemam običaj pričati kako i koliko
Nekoga volim
Jer ja sam uvijek najviše umjela pričati
O svojim emocijama prema nekome
Do koga mi nije toliko stalo
Za voljene koji su mi se krili najdublje u srcu
Njih sam najrađe voljela u tišini
Četiri zida svojih misli
Pa tako i tebe
Ali najviše mi je uvijek bilo žao
Što nisam često zapravo pričala
O tome koliko tebe volim
I to nikad nije bilo jer nisam htjela
Već jednostavno nisam znala kako
Neke stvari kao i neke emocije
Su toliko jake
Da se teško daju opisati riječima
I ja sam vječito teško pronalazila početke
Od kojih bih kretala kad sam pričala o tebi
Ali mogu u stihovima to lakše dočarati
Ti mama znaš da sam ja dijete velikog srca
I uživam slušati o tuđim uspjesima
Zadovoljstvima i sretnim trenucima
Ali nikada ti nisam rekla
I zato sada govorim
Ali meni bi se srce uvijek na dva
Ogromna dijela prepolovilo
Kada sam slušala kako druge žene uživaju
Bilo to da li u godišnjim odmorima
Poslovnim unapređenjima
Ili jednostavno dolasku kući u miru
Jer je to bila prva stvar koju sam
Oduvijek željela za tebe
Da imaš život kakav zaslužuješ
I znam ja da je za svakog sudbina
Drugačije krojena i da ovo nije kraj
Ali nema te stvari koje ja ne bih dala
A da ti živiš svakodnevnicu
Kakva priliči tvom postojanju
Tvom srcu i duši
Da s rahatom dođeš kući
Bez pretjerane brige
Da me vodiš na ručak kad dobiješ platu
I da idemo na more svakog ljeta
Te kad god bi rekla da ti je krivo
Što uskraćuješ meni ljeto
Za par dana u Hrvatskoj
Ja nisam imala snage da ti kažem
Kako mene ne interesuje ni to more
Nit putovanje
Da je meni jedino krivo
Što ti ne možeš otići sa mojim ocem
Na par dana da se odmoriš od svega
I unatoč svim uskraćenjima tvojim
Ja rijetko kad da sam upoznala osobu
Koja manje misli o sebi a više o drugima
I zaista se iznerviram
Kada kažeš da ne želiš sebi kupiti nešto
A ti si ta koja zapravo to najviše zaslužuje
Ti si mama najnesebičnija osoba
Koju ja znam
I najbrižnija rekla bih
Pa makar mi ta tvoja briga ponekad
Bila pretjerana i bez naročitog razloga
Nikada me nije prestalo fascinirati
Odakle ti snaga i volja
Da se toliko sikiraš oko najbezazlenijih situacija
Odakle je Bog uzeo toliko djelića
Da napravi samo tvoje srce
Od čega je ono građeno
Kada ima toliko ljubavi u sebi
I od čega je to tvoje tijelo sastavljeno
Kada ima jačinu da nakon svakog
Umornog dana dođe do mene
I najsnažnije već što je bilo koje
Ljudsko biće do tada moglo
Zagrli nekog
I to baš mene
Ja nisam ničim zaslužila takvu ljubav
A kamol takav zagrljaj
Ali zato mama moja znaj
Ja možda nisam osoba za zagrljaje
Mada svake noći ću leći
I od svih momenata tog dana
Sjetit ću se prvo tvog dodira
Te možda se tebi ne čini veliko
Ali svakim poljupcem u obraz
Koji nježno spustim
Namjeravam reći
Hvala ti za sve
Ne samo jer si mi se nasmijala pri dolasku
Ne samo jer si mi oprala veš
Niti donijela čašu vode
Hvala ti što postojiš
Što si tu da budeš uzor u svakom aspektu
Mog života
Hvala ti što si žena kakva želim
I ja da budem
Hvala ti što se osjećam ponosno
Kada mi neko kaže da ličim na tebe
Hvala ti što ne odustaješ od bilo čega
Hvala ti što si takva kakva jesi
Za kraj ja ti mogu jedino reći
Kako mi je jako krivo
Što život ne daje šansu
Da se čovjek barem jednom u životu
Ne vrati željene godine unazad
Jer ja znam gdje i kad bih se vratila
Vratila bih se u tvoje djetinjstvo
Gdje bih pokušala da maloj Kiji
Kažem da ne shvata ozbiljno majkinu priču
Da je najljepša djevojčica
Koju je do tada vidjela
I kako će ako je ikako moguće
Odrasti u još divniju ženu
Kojom će se njeno dijete ponositi
I meni nema većeg cilja u životu
Od tog da se za 20 godina
Pogledam u ogledalo
I vidim tvoj osmijeh i tvoje oči
Jer najdraži dijelovi mene
Su mi oni koje sam naslijedila
Isključivo od tebe
Hvala ti na njima
I hvala ti na svemu
Volim te mama najviše
18 notes · View notes
cgvijesti · 2 years ago
Text
Djevojčicu silovali otac, brat i porodični prijatelj
Foto: ilustracija Djevojčicu (13) iz okruga Fejer u Mađarskoj godinu dana silovali su njen otac, brat i porodični prijatelj. Prema informacijama Generalnog tužilaštva u Đeru, dijete je sve prijavilo majci, koja nije ništa preduzela, prenio je mađarski portal 24 hu. Djevojčicina majka privedena zbog ugrožavanja maloljetnog lica i izrečena joj je uslovna kazna zatvora, a otac je zbog seksualnog…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
prozdrljiiv · 2 years ago
Text
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
in deep and distant dreams i wander through the halls (x)
2 notes · View notes
uselesseffortsfornothing · 3 months ago
Text
Sinoć sam sanjala, kao ja se budim u velikoj sobi, mojih najdražih boja, i miriše. Miris mi je poznat ali ne znam šta je, ali sve miriše. I tako ja ustajem iz kreveta, a čujem neku galamu koja dolazi iz kuhinje. Ali niko se ne svađa, galama je vesela, dječiji osmijeh i uzvici, i glas koji znam tako dobro. U kuhinji mi je okrenut leđima, ali prepoznala bih ga čak i kad ga ne bih vidjela. A ispred njega onako dvoje djece, dječak i djevojčica. On ima njegove oči i moje pjegice prosute po nosu, a ona njegovu kosu onako ni smeđu ni plavu, samo njegovu. I trče prema meni tako i zovu me, mama. A na njegovom licu osmijeh, koji sam vidjela sto i jedan put, a kao da sam ga vidjela prvi put. A onda se probudim, onako sama, u mojoj tamnoj sobi, u hladnom znoju, u toploj ljetnoj noći. I nema ga, a u mojoj glavi još uvijek zvoni ona vesela galama.
2 notes · View notes