#ne(zaborav)

[lifeinbooks]

Ja sam grlila za oboje.

Ja sam govorila za oboje.

Ja sam ljubila za oboje.

Ja sam za oboje voljela

Ja tebe, ti sebe.

[ti-i-ja-mozda-nekada]

PRVA BOL

Day 8: Kažu da ljubav ako ne boli, nije prava. Tu onda nešto ne štima. Boljelo je nakon noći o maloj, jer sam mislila u nekim trenucima da si to rekao čak da bi možda otišla jer postoji neko s kim bi htio i baš u tom periodu sam vidjela tvoje lajkove kod Dženite i onda sam to shvaćala kao nešto što si uzeo da bi možda lakše otišao od mene kao i ja od tebe. A već prije tih lajkova, bez obzira na tvoju šutnju, ja sam željela da pokušamo, razmišljala o tome i tu sam stala, misleći da nije obostrano, da je samo lijepo, da se čujemo, da pričamo, ali da ja nisam ona osoba s kojom baš zeliš ozbiljno, već samo osoba koja ti je prirasla srcu i postala ti draga i dio života.

[pisemdaklepostojis]

Kolumna o godišnjici

Treću godišnjicu veze dočekala sam u noćnoj smjeni, u bolnici. Sa momkom udaljenim 621 kilometar od mene. U to ime popila sam kafu na balkonu u 4:07 ujutro, gledajući svjetla grada uz cigaretu. U određenom periodu godine, zrak na balkonu bolnice bi me osvježio i razbudio. Sada je samo bio ugodan i nijemo je podržavao moju melankoliju. Bila je to mirna noćna smjena i veoma nemirna noć za mene.

***

-Odlučila sam kakvu policu sa lijepim šoljicama želim da imam u kuhinji!

-A da prvo sačekaš da kupimo kuću, imamo kuhinju, pa onda šoljice?

-Znaš mene, meni su te stvari mnogo bitnije...

-Znam. Pošalji mi da vidim.

***

Zašto nam u snovima dolaze stvari koje ne želimo ni u snu, a kamo li na javi? Zašto je podsvijest toliko komplicirana i poremećena? I trebaju li snovi uopste znaciti nesto? Uvijek potrazim znacenje snova, a kada pročitam vise verzija, odlučim koju cu prihvatiti, a koju ne. Bilo bi super i sa stvarima na javi, da postoji izbor sta ces prihvatiti da ti se desi, a šta ne. Da li bih prihvatila da sa 21. godinu radim o nečijoj glavi dok istovremeno sve o čemu razmišljam je kako cu proslaviti godišnjicu uživo, ne znam. Ali, obzirom da sumnjam da postoji neka druga verzija gdje kombinujem karijeru i ljubav, ne bih ni tražila drugo značenje.

***

Čestitala sam mu sat prije ponoći. Nekad sam bila osoba koja ne voli datume i obilježavanja. On je zaboravio. Ja sam rekla da mu je sve oprošteno. On je rekao da zna, jer ga volim. Ja sam se nasmijala, ali ne njemu već sebi. Jer sam ista ona koja je zaboravila njegov rođendan. I ko zna koliko toga ćemo još zaboraviti. Samo, ne želim da zaboravim ovaj osjećaj, nikad. Forever young, viralna TikTok pjesma. Eh, baš to. Ako mi je sada bitno samo da zna ga volim, da znam da me voli, vjerujem da mi nikad nista neće biti bitnije od toga.

[pustapoljanade]

"Drino vodo studena, pričaj šta si vidjela, kako si se mutila krvlju naših sinova."

Zaboraviti ne možemo, oprostiti nećemo zločine i genocid počinjen u Bosni i Hercegovini. Pamtimo!

[elvedinhasanagic]

Ne znam da li je ispravno kazati da nas je zaborav uzeo pod svoje… Razmišljam o ovome, dok grčevito se borim da ne preskočim neki broj u brojanju koraka, kroz prečice do onih mjesta “koja smo osvajali”. I uvijek je broj drugačiji. Vjerovatno zato što se sve u životu mijenja. Zaborav je čudovište iz ormara, koje proganja lijepa sjećanja noću, kad mrak ih pokušava oživjeti.

[tijanatasmaric11]

Sa suzama ljubavi i postovanja

Pisem ti ove reci u tvoju cast

Za tebe.

Kako prolazi godina za godinom i dalje postojis

Simbol snage i milosti

Tvoja mudrost kao izvor znanja koja nastavlja da osvetljava moj prostor, u pricama koje si s ljubavlju delio, riznica zivotnih pouka preneo si mudrost i vrlinu.

Usadjujuci mi bezvremenske blagoslove, tvoje prisustvo kao izvor utehe, nezna ruka na mojim ramenima, kada u tvom zagrljaju sam nalazila utehu i ljubav koja raste kako postajem starija.

Tvoje reci ohrabrenja i podrske, podstakle su moje snove i teznje, tvoja vera pokrenula je beskrajnu ispiraciju.

Dragi deda, sa suzama divljenja, drzim te u najvisoj struji, za nasledje koje si stvorio i uspomene koje zauvek svetle.

U snovima gde zaborav ne postoji i gde navratis kad najvise boli. Nedostajes💔

[mrasicc]

Lako se može skrenuti pogled, ali se zaboraviti ne može.

Nemoj gubiti iz očiju, ono što ti sreću oslikava u njima.

[prava-ja]

Ne vrijedi, nečije se oči nikad ne zaborave...

[jelenajt]

Tačno je, ne treba nam niko i možemo sve sami. Ali, za mene, akcenat je uvek bio na tome da je zabavnije uz nekog. Jer želiš da podeliš, to nešto, sa nekim. Sa baš tom osobom. I to nikako ne mogu pronaći. Svi dobro pokažu kako im nisi potreban. Onaj drugi deo... Zaborave

[emotivaaac]

‎- Da ti samo znaš, koliko mi je ovaj današnji dan odvratan.Od jučer me neka jeza hvata.Ti i tvoj neočekivani poziv.Ne znam ni otkud ti moj broj.Svejedno, da te ne lažem, jer, jesam, prodrhtao sam.Ruke mi se skupile, puštam da zvoni još malo, pa još malo, sebi da dođem.Da, kad ti se javim, da ne zvučim kao čovjek, koji ima neku slabost.Prva i jedina si od njih.

Iskren da ti budem, sklapao sam već u glavi neku nadu za nas.Znam.Znaš i ti sama.Bilo je svega i svačega.Ponajviše nekih gluposti, djela iz afekta, koje nas, eto, mic po mic, skroz odvojiše.

Glava kaže, past' će pomirenje.Grom ju ne ubio, nikad nije znala da bude u pravu.Pamet mi je vazda u srcu bila.

"..koliko ti to treba da se javiš, čovječe?"

"..šta ćeš, zablokirao..

Vidim tvoj broj, pa me iznenadilo.

Nego, mogu li da ti kažem sad nešto, čiste glave onako?

Da saslušaš do kraja, da ne spustiš poslije pola priče?"

"Ne brini, slušam.Reci?"

"Gledaj, znam kako je s nama završilo, ali osjećam da nikad nije kraja bilo.Od inata, pa do prevrtanja grada.Dotle smo znali ići.Valjda je, majku mu, nešto sve i značilo.Valjda su, ti neki, naši, nazovimo ih, zajednički - skupljeni osmijesi, značili.Valjda je bilo nečega, da je na ljubav ličilo.

Bila si mi sve, k'o što si i njemu bila.Od osobe, što od malih nogu znadoh, do jaranice, pa do prve, 'nako, ozbiljnije strasti."

" A žena?

To ti nisam stigla biti.

Zbog toga sam i odlučila da te pozovem.

Ja se udajem ove subote.Znači, dvanaestog je vjenčanje.

Pa, mislila sam, nismo dušmani, pobogu.Šta je bilo, bilo je.Morala sam krenuti dalje.

Jesi slobodan tada, hoćeš mi uspjeti doći?

Voljela bih, najiskrenije, da se pojaviš tamo.

Mislim da smo koliko toliko ljudi, pa da možemo zajedno nazdraviti.Zapjevati i zaboraviti tu prošlost."

Poklopio sam ti, znam.Ali, tog trenutka sam samo mislio na:

"..Neću moći, izvini.

Imao sam smrtni slučaj."

Toliko o ljubavi i smrti na jedan dan.Šugavi dvanaesti, u životu mi sreću nije donio.Neće ni sad.

I jučer sam, eto, umr'o.U subotu 'proslavljam'.

Lakše bih preživio da sam od nekog drugog čuo.Ja sam, Lelo, tvoje vjenčanje, skroz drugačije zamišljao.

Bila si neko, s kim sam mogao svakom strahu, strah u kosti utjerati.

#emotivaaac

[lifeinbooks]

Ja sam od kukavice pravila heroja, a na kraju priče je ta ista Ja bila jedina heroina; vodila sam bitke ogoljenog srca sa slomljenim mačem i jurila na tvoj gnjev bez štita svijesna da sam već sve unaprijed izgubila.

Ja sam krvarila po svakoj uspomeni i bila hrabra za oboje onda kada si uporno odustajao od nas, samu sam sebe previjala i tiješila dok je i zadnji gram radosti nestajao u prašini.

[osjetimojubol]

oprostio sam svima sve

ali zaboraviti ne mogu nikako

kako ne shvataš

svaku noć se borim sam sa sobom

svaki dan mi je rat

svaki dan mi je glad

svaki dan se borim za komad mesa kao pas koji je ostavljen

svaki dan je različit

mijenjam taktike

ali cilj nikada.

[salc3]

Ako ju jednom unistis, ne racunaj da ce ostati ista. Ne racunaj da ce biti vesela, "ziva", da ce se smijati. Ne racunaj da ce imati volju za zivotom. Ne racunaj da ce biti ona ista cura koju si upoznao. Jer vjeruj mi brate. Od tog trenutka kad ce je napustis, napusta i ona sebe. Napusta volju za zivotom, nadom i ljubavi. Gubi sve.. Sve nestaje kao da nikad nije ni bilo tu.

Ona se mjenja.

Postaje druga osoba.

Zatvara se u sebe.

Zaboravlja znacaj zivota.

Zaboravlja sta je imala prije njega.

Zaboravlja sta je bila prije njega.

Zaboravlja sve, i zakljucava se u sebe.

Ne dopusta vise ikome da joj se priblizi.

Sviju odbacuje. Sviju gura daleko od sebe. Neda im da sruse zid, koji je sagradila.

Ne probava da ikome dopusti da joj priraste srcu. Zapravo ne moze. Jednostavno ne moze. Ne zeli da ponovo prolazi kroz sve, zato sviju gura daleko od sebe. Takva je ona.

Pa zar ti je nije zao, brate?

Upitas li se ikada "Pa sto sam ovo ucinio? Nije mi nista skrivila. Samo me je voljela. Zar mi to nije bilo dovoljno? Sta sam drugo trebao, osim njene ljubavi?,,.

Ili ti tvoj "ponos" neda?

Jeli ti ego previse velik da joj odes,zagrlis je i kazes joj kako je volis?. Kako ti znaci sve? Jeli ti ego to ne dopusta?

Brate, vjeruj mi. Nije samo da ces njoj olaksati, vec ces i sebi.

Pusti ponos. Zagrli je i reci joj da je volis. Nista neces izgubiti.

Jer vjeruj mi. Ljubav je bitnija od laznih prijatelja i tvog ega.

Gdje ce biti ti "prijatelji" kada ostaris? Kada ti netko bude trebao? Kada padnes na dno, i ne mozes da ustanes? Tko ce ti tada biti tu?

Nitko, brate.

A nju nisi znao cuvati. Unistio si je i dopustio joj da ode. Mislio si da ces ju na taj nacin zaboraviti. Da ce tvoja ljubav prema njoj nestati. Ali jbga...

Sad je postala ljubav, zudnja, zelja, nedostajanje, postao si ovisan o njoj.

Ali nema je.

Sada umires polahko bez nje.

Bila ti je kao droga koju ubrizgas u vene.

Jedina te je mogla smiriti.

Ni jedna te nije mogla usreciti kao ona..

Ni jedna nije mogla zauzeti njeno mjesto.

Ali jbg, brate.

Unistio si je i pustio da ode.

Eto ti sada.

Sada oboje tugujete. Umirete. Patite.

A sta si sa tim postigao?...

NISTA!

[bojesvemira]

Čudno je to što je uvijek imala lice koje se ne može lagano zaboraviti, kada sam ga jaednom ugledala sada baš i ne mogu zaboraviti. Smatram da je uredu to što svi misle da je ona grozna osoba, prije nekoliko godina imala sam crnu mačku koja je grebala sviju osim mene, voljela me jer se nisam bojala da je diram po repu, obožavala me. Pa kad me pitaju “kako možeš da voliš tu namčoru mačku” uvijek kažem “ona je divna ali ja ne želim da to drugi znaju”. Tako i sa njom, to je moja tajna.

[s-tobom-dotako-nebo-bih]

u našoj kafani

ti za jednim stolom

ja za drugim

gledamo se

preko njega i nje

preko sagrađenih kula

pa dinamitima uništenim

preko planine od ljubavi

sravnjene sa zemljom

preko pobeđenih ratova

osvojenih tvrđava

pomerenih granica

gledamo se kao nekadašnji vojnici

sadašnji veterani

ratni invalidi

i dižem ti čašu

nazdravljam ti što dišeš

što opet voliš

što si srećan

dižem ti čašu za sve prethodne godine - sa mnom

pa i one što dolaze - bez mene

dižem ti čašu

nek si voljen i ljubljen

nek ti vida rane iz prethodne bitke

nek ti potiskuje uspomene

nek ti briše moje ime sa usana

ispija dodire sa tvoga tela

nek me sklanja u zaborav

praveći od mene samo ratnog veterana

kog se setiš na fotografijama

neka

nazdravljam vam

dok suze obuzdavam

da ne zaplačem

nad teškom prašinom

nekadašnjih tvrđava

[snoviuniverzuma]

Raziđu se ljudi, ali se ne zaborave.