oneshyperson

[oneshyperson]

Uspomene - sreća ili dželat?

Odrastanje je vrlo čudna stvar. U jednom momentu uživaš u trenucima za koje ne znaš da će postati samo uspomene. Godine i godine školovanje završe se jednim ispitom, diplomskim radom.. Nema više školskih klupa, nećeš se smejati sa drugaricama i slatko se smejati tom jednom dečku iz odeljenja. Sa tim nekim novim klincima nemaš ništa zajedničko, sem možda toga da sede u istim klupama u kojim si ti sedela. Pa postaneš "bumer" jer ti klinci imaju fore koje ne razumeš. A nekad si ti bila među njima. Jedno detinjstvo se završi slikama na zidu. Porodica počinje da bledi, i dok si rekao "keks", porodica od četvoro svede se na dvoje. Detinjstvo ti se gasi gubicima. Kad baka i deka napuste ovaj svet, nisi više ničija unuka. Nema više dedinog pevanja iz podruma, nema priča o njihovoj mladosti, nema cepanja i unošenja drva.. ne dobijaš više novac za užinu jer više ne ideš u školu. A nema ni bake ni deke. Nemaš više koga da pozoveš da tražiš da ti spremi palačinke, da te sačekaju kad dođeš iz škole. Uveče više ne sedite zajedno i ne slavite slave. Nisi više položajnik i ne dobijaš milion poklona za rođendan, Novu godinu.. Ne postavljaš više sto i ne čekaš puno gostiju. Jer gosti više nisu tu. Postoji mesto gde ćemo se svi sresti. Odrastanje je čudno jer.. sa bakama i dekama odlaze i ljubimci. Jedan, pa drugi, pa treći.. Pa kad ode onaj poslednji, a kuća postane skroz prazna, niko ne laje, niko ne grebe nameštaj, nikome više ne puniš posudice sa hranom i nikome više ne kupuješ igračke.. onda te baš udari. I pitaš se, da li ovo znači da sam odrasla?

Ne znam šta je odrastanje, ali ako je ovo to.. onda svakome od nas, po rođenju treba doći jedan vodič kroz odrastanje i vodič kroz uspomene. Jer ja sada imam toliko uspomena sa kojim ne znam šta da radim, a da se ne razbiju u sitne komade. Bojim se, ako zađem u lavirint svojih uspomena, naći ću i one koje će me podsetiti na trenutke kada sam bila najsrećnija. A onda me niko neće spasiti od odrastanja. I onda će ovo dete u meni shvatiti da se detinjstvo završilo.

A onda nijedno godišnje doba neće mirisati na sreću, a ja ću morati da zaustavljam kazaljke na satu. Uspomene su super stvar, ali moraš da naučiš da zbog njih budeš srećan, a ne da te bole kao otvorena rana. Eto, to je valjda to.. Odrastanje.

[oneshyperson]

“The one finding comfort in telling Allaah, will never have to worry about venting to others.”

[oneshyperson]

svaka briga ima nadu

[oneshyperson]

[oneshyperson]

People that make you smile on your worst day are so important

[oneshyperson]

I might be boring, but I will sit with you at 2 am and listen to your problems.

[oneshyperson]

Zagrlila bih djevojčicu sebe, i ne bih je pustila dugo, dugo. Jao, koliko je samo zaslužila. Kad je se samo sjetim, kad samo premotam neke od scena, mojih unutrašnjih pitanja i mojih osjećaja u nekim momentima, shvatim koliko sam sasvim naivno, nespremno i dječije duše, otvorenog srca, dočekala sve ono što su donijele godine poslije. Ali da, i opet, i sa ove tačke gledišta, trebalo je sve, sve baš tako.

Boje moga svijeta. ✨

[oneshyperson]

NADAM SE DA CES PRONAĆI NEKOGA TKO TVOJ JEZIK RAZUME , I KOME NECES MORATI CEO ŽIVOT PREVODITI...

.

[oneshyperson]

I’m always in the mood for long car rides with good music

[oneshyperson]

uzalud pitaš..

[oneshyperson]

I just wanna go to Italy and relax for a whole century

[oneshyperson]

do you ever laugh with your friends and think oh this is the point. this is the point of everything

[oneshyperson]

Najvise na svijetu volim ostavljat stvari za zadnji tren <3

[oneshyperson]

neophodna si mi k'o prva pomoć.

[oneshyperson]

remember the days you prayed for the things you have now.

[oneshyperson]

i like conversations where i don‘t have to think about what to say, it just flows naturally

[oneshyperson]

Verujem da je sve vec negde zapisano.

Ljudi koje volimo,

Mesta gde zivimo,

Stvari koje radimo.

I ne treba zaliti ni za cim.

Ljudima koji su otisli drugima,

Gradovima koji su ostali iza nas,

Propustenim prilikama koje su pripale drugima.

Nas ceka nesto drugo,

Nas grle ruke koje trebaju.

Tamo smo gde trebamo biti.

Zapravo kroz sta god trenutno prolazili

Znajte da je sve s nekim razlogom

Nista se ne desava slucajno.