#leptirići

[hodajuciputevimacudesa]

Zemljotres umnih razmjera

Ako te uhvatim čvrsto za ramena

Protresem kao besvjesnog čovjeka

Da li ćeš tada razumjeti šta ti želim reći

Ploviš oblicama

Hvataš sunce golim rukama

Kitiš se zvijezdama

Napajaš se kišom

A ovdje na zemlji

Ovdje se sve svodi na prašinu

Što prolazi kroz prste

Nema tih riječi kojima bih ti blaže

Nježnije mogla opisati

Ti tako krhka

Razumiješ suviše blago tople

I površne riječi

Dok ti govorim kao što si ti mene upućivala

Na isti način

Sličnim šablonom riječi realnosti

Zašto se pitaš odakle mi da tako govorim

Naučila sam od najboljih

Nisam ti rekla

Ništa što bi porekla

Jer ni ne možeš

Negdje u dubini duše znaš da sam u pravu

Ili se bar nadam da znaš

Zagrli sebe ali ne daj da te radi osjetljivosti

Raščarupaju kao čopor vukova

Zaplovi morem

Ali ne potapaj samu sebe valovima

Neće ti niko reći iskreno

Kao što ću ja

Jer ja te i volim najviše

Ja ti i želim najbolje

Nije život leptirići i cvijeće

Ove prolazne godine

Se nalaze između rođenja i smrti

Nauči ih izbalansirati

Ne pretvaraj početak u kraj

Ne sakrivaj se pod strehe

Koje nisu namijenjene za skrivalište

Kad bi progledala kroz moje tamne oči

Možda bi shvatila šta ti govorim

[allberrtina]

dnevni podsetnik:

ako osećaš blagi zoološki vrt u stomaku, nisu to leptirići niti ljubav već anksioznost i poziv za bežanje.

[nostalgicandecko]

Oprosti zbog rime

Zaglavljen u ovom gradu

Nemam kome na ulici prići

I u zagrljaj otići

Pa tako željno iščekujem da mi ponovo prorade leptirići

I pitam sebe kad ćeš mi ti stići

?

~ D.K.

[prava-ja]

Nikad ti neću reći... zagrljajem si me sačuvao od same sebe... Naišao si kada sam mislila da sam svima nerazumljiva i daleka, onda kada sam povjerovala da su "leptirići u stomaku" samo mit i kada sam počela da pristajem na sve. Pokazao si mi da postoji netko tko me razumije. Ovakvu kakva jesam... Pravu mene... ne sliku koju drugi stvaraju o meni... bio si netko tko umije da zagrli i šuti. A postavljala sam granice, kao i uvijek... s vremenom si uništio svaku... zato dođi sada, zagrli me i ne pitaj...

[zodijak]

Ženama koje imaju prijatelje strejt muškarce

Strogo platonski svaki odnos, ništa strasti, zanosi, leptirići i te zajebancije. Sve su to iskreni muškarci koje stvarno zanima što tebe boli stomak i sasvim slučajno baš im se svidja sve što ti slušaš i čitaš. Banu baš na audiciju za ulogu prijatelja u tvom životu, onako slučajno. Onako slučajno prijateljstvo koje je tebi možda iskreno je njima nada za neki snošaj, možda i vezicu, al neće garant da ostaju prijatelji, vjeruj, strejt muškarci, ako te ne znaju od malena il si im toliko neprivlačna ti neće nikad bit iskreni prijatelji. Oni i najsitniji kompliment koji dobiju vide ko neku šansu i neki znak, ponekad i nadu, ako su već pravo zacopani u tebe, a ti samo iskrena prijateljica. Jebiga, nije ista percepcija, nije isti mentalni sklop, nemoj lagat samu sebe da je prijateljstvo iskreno, nije. Eto, probaj, testiraj teoriju, reci da imaš neke osjećaje i sve će ti se samo pokazati u praksi.

[ana-anci]

"Ostavila sam mu...

Krevet sa izgužvanom posteljinom i prosutim snovima po njemu...

Sećanje na jedna osmeh kojeg više nema

Gomilu išaranih papira i skica njegovog lika

Male kaktuse bez iglica i šolju iz koje sam pila kafu

Dve katre za Exit, nekoliko fotografija i mali ukrasni česljić za kosu

Sve moje šarene leptiriće u stomaku

Nezavršene stihove

Mesec i zvezde da mu osvetle put kada me ne bude tu

Turističku mapu za Arubu što planirasmo

Moj blok i šarene olovke

Sve moje nade i snove

Sve sam mu ostavila

Osim Uspomena koje još uvek gore u meni kao vatra"

[iskompleksiranaa]

zove se ljubav

[privlacenjeobilja]

Nemojte dozvoliti da se to dogodi i vama. Napravite od svog zivota ono sto zelite. #zivotjelep #zivotjejedan #zivotjeigra #zivotje #zivotjelijep #zivotjelajf #životjesada #živisadašnjitrenutak #zivi #živi #živisrecnoizdravo✔ #zividanas #mudrostzivota #prolaznost #prolaznostzivota #prolaznostvremena #prolazno #prolaznost #leptir #leptiri #leptiri #leptirići #leptirici🦋 #srbija🇷🇸 #slovenia🇸🇮 #slovenija #rok #sve #mi #radna #obilje_ https://www.instagram.com/p/B4x5qz0JPDd/?igshid=q0plmirirzx

[hodajuciputevimacudesa]

Autobuska stanica

Malo ko priča o periodu nakon raskida kada suze presuše. O onim danima kada više ne boli u duši i srcu ali taj bol biva zamijenjen sa prazninom koja nikako da se popuni. Rupa je iskopana i sada ne znaš na koji način da je zakopaš ponovo. Praznina ili rupa ili prazan prostor je najbolji mogući opis, bar u mom slučaju. Jer neko je tu bio, fizički i psihički i emotivno a sada ga nema. Skoro nikako. Šta sad uraditi sa tom prazninom? S tim mjestom koje je neko napustio preko noći.

Najbolji opis bi po meni garant bio situacija kada sjediš na autobuskoj stanici i čekaš prijevoz ali ne znaš u koje vrijeme dolazi autobus za tvoju željenu destinaciju. Jer ti čekaš da ti se rane zacijele. Čekaš da ti ne bude više tako pusto. Čekaš da ti ode i ostatak to malo tuge što živi u tebi. Čekaš da saznaš kuda ćeš. Tužan nisi što busa nema jer nisi ni znao u koji ćeš ući. Nisi očekivao ništa. Ali šta da radiš na autobuskoj stanici kada ne znaš gdje ti je zavr��na odrednica a ni kako doći do kuće? Pa onda samo sjediš i čekaš. Razočaran što još uvijek nema tablice na prednjem staklu autobusa sa nazivom područja koje željno iščekuješ, ali zapravo na kraju dana ne znaš ni šta istinski želiš. Pa radi toga gledaš ostale putnike dok sjediš i razmišljaš. Pust i dosadan. Neispunjen i ogorčen. Nezadovoljan i rasterećen. Unesrećen i očajan. Na autobuskoj stanici.

Volim te a ne znam zašto. Ne želim da te ikada više vidim a svaki put kad zamaknem iza bilo kojeg ćoška razmišljam šta bi bilo kada bih tebe srela. Želim da druge gledam i sanjarim o njihovim očima ali ne mogu prestati o tebi razmišljati i sjećati se kakve su tvoje usne. Govorim kako ne volim hladne i plave oči a znam da su tvoje takve i bile su mi najdraže. Nije me briga koja će ti iduća djevojka biti a od svake druge mi se učini baš ona s kojom si prije imao nešto. Planiram svoju buduću karijeru i uvijek mi naumpadne mogućnost da jednog dana po potrebi posjetiš moju ordinaciju. Smijem se na tuđe fazone i sjećam se kako sam se smijala prije samo kada pomislim na tebe. Ne tugujem a samujem okružena ljudima. Svaki put kada odgovorim tačno na pitanje profesora sjetim se da si ti govorio kako se slabo snalazim ali dobro bubačim. Nema situacije kada se osramotim a da se ne sjetim tvojih izazivanja da sam smoto. Kada se osjećam lijepo a niko mi blizak kompliment ne udijeli sjetim se kako si ti gledao kroz mene. Čim na meni neko istakne djetinjastu stranu u glavi mi odzvanja tvoje napominjanje da život nisu leptirići i cvjetići. Ispravljam leđa i vječito se sjetim kako su postala čvršća jer tebe više nema da ih štitiš. Dani prolaze kao voda. Svaki je isti. U svakom si ti. Iako ti glas nisam čula više od mjesec dana. Zanima me šta radiš a da te vidim na ulici pobjegla bih od tebe. Svojim si strahovima obojio mene i sada ja gradom hodam kao tvoj autoportret. Na mene si prenio svako zarazno nezadovoljstvo. Otišla sam od tebe i samoj sebi razderala ranu. Odnosno ja sam samo završila ono što si ti započeo.

Dani su prazni i više nego ikad prije slijepo prolazni. Vrijeme nikad brže nije bilo. Sjećanja su mutnija nego što su ona i prije njih. U meni sunce nije zasijalo otkako se ti njime nisi ogrijao. Smijem se a plače mi se iako ni suze ne mogu pustiti. Nisu mi teška prsa ali nikad se praznije nisam osjećala. Kao da vide kroz mene. Poput stakla ili bistre, pitke vode. Stijene obrušene na pleća moja sam davno otresla sa sebe, sada samo hodam polako sa probodnom ranom. Nije mi teško ni bolno. Samo mi je svejedno i monotono. Prazno i mizerno. Šuplje mi je srce dok sjedim na autobuskoj stanici i gledam da li ti sjediš i na jednom od sjedišta.

[bojesvemira]

Nemoj

Znam da si često emotivna i nestabilna da kada popiješ tu čašu džeka poželiš da mi napišeš pjesmu ali nemoj. Odavno ja nisam tvoja, a ni ti nisi moja. Znam da poželiš da mi napišeš poruku ali nemoj nije to ništa što bi ti pomoglo u dubini duše, niti bi taj razgovor potrajao barem ti znaš nema više ništa što mene i tebe veže u cijelini, ti polako zaboravljaš moju dobrotu i sve ono što je bilo od mene a ja polahko zaboravljam način na koji si postojala kraj mene. Nemoj, nemoj ni da ti srce zatuče kada čuješ moje ime, ne želi on k meni već ga guši sve što je bilo prije. Nemoj da ti zaigraju leptirići u stomaku proljetnu igru, jer sve što igra u stomaku nije dobro. Kako znam misliš? Ovih dana sam shvatila da kada je osoba zaista prava ne osjetiš leptiriće u stomaku već toplinu oko srca, tu je razlika. A kad kažeš da me voliš?! Nemoj, samo ti nemoj da me voliš.

[prirodna-katastrofa]

Zaboravila sam kakav je osećaj biti voljen. Zaboravila sam kako je kada upoznaš neku novu osobu,pa imaš te leptiriće u stomaku. Sve je tako zanimljivo i nepredvidivo.Osećaš se lepo i ceo dan misliš samo o toj osobi. Zamišljaš razne scenarije koje se,verovatno neće nikad desiti.Ali čini mi se kao da su se ti leptirići udavili u mom stomaku i sa svakim pokušajem da ožive, da se isplivaju, oni se udave.

-Devojka crne kose do struka.

[prava-ja]

Znate onaj osjećaj kada trepere leptirići u stomaku kada ugledate osobu koju volite? I ta vas osoba tako zezne u životu da ne znate gdje se nalazite... Najgora izdaja..... I poslije toga vam dodje da svaki taj leptiric, koji ste osjećali, pojedinačno uništite... Al ne vrijedi...

[blackkmoonlight]

Danas sam,

posle mnogo godina,

slučajno čula pesmu

koju sam

davno posvetila jednoj osobi.

Verujem da se ta osoba

pesme ni ne seća,

ali šta sad.

Pesmu i dan danas osećam,

čuva uspomene u sebi,

neverovatno nešto,

ali kao da smo je mi pisali

dok smo bili klinci

nenadmašivo zaljubljeni

jedno u drugo.

-bar to mislim-

// evo je //

Jer to savršeno biće jeste mamac za mladiće

Ja sa njom u čet’ri oka napolju dok zora sviće

Razgovori duge priče tu na klupi dvoje sede

Dok nam čestice iz srca svuda naokolo lebde

Jedan minut puta sati to su želje da je vratim

Puta razlomak u glavi kad na spavanje je pratim

Ali prosto je da shvatim da je želim pored sebe

Negde tamo ima dečka, ali sedi tu kraj mene

Nema glume niti ljutnje kada dodirnu se ruke

Čak i brbljivi zaćute kada grudi im zadrhte

Uvek prijatna i lepa kada nabaci mi osmeh

Dok joj hladan morski vetar mazi pramen smeđe kose

Reči govore da klečim ispred želje da si moja

Kada rekli smo u šali da je ljubav širok pojam

Onda neka viša sila spoji dvoje što se boje

Nekad spoji ljudska bića a nekad obalu sa morem

refren:

Ispod neba Akropolja dok nam talas mora svira

Čitam njena osećanja što u sebi teško skriva

Divan momenat se pamti dok sa njom na plaži šetam

Kad bih mog’o da se vratim ja bih s njom na kraju sveta

Svaka noć je bila duga stalno menjali smo teme

Na tim ulicama noću postala je deo mene

A kad razgovorom skrenem onda počnem i da mucam

Jer te reči koje drhte jesu izdajice srca

Njeno tako skladno telo po dimenzijama mašte

Prati govor lepih reči dok ne skapiram šta kaže

Jedna kompetentna ličnost ima smisao za humor

Tako prelepa i nežna kada savlada je umor

Leptirići telo vode kada osetim je pored

I za razliku od drugih ima nedokučiv pogled

Nešto iskreno i čisto vredno držanja k’o dama

Kao riznica bogatstva koja čeka svetlost dana

Slika vredi mnogo reči nisam usamljen da pucam

A u meni to što stvara držim podalje od srca

Neka vreme čini svoje prepuštam se volji vetra

Jer te stvari koje voli čovek mora i da čeka

refren:

Ispod neba Akropolja dok nam talas mora svira

Čitam njena osećanja što u sebi teško skriva

Divan momenat se pamti dok sa njom na plaži šetam

Kad bih mog’o da se vratim ja bih s njom na kraju sveta

// eldorado //

[mjesecevbijeg]

nakon toliko vremena oči u oči, a noge klecaju i leptirići u stomaku užurbano lete kao da se sve odigrava prvi put

@cupavihaos