#uspomena

[blackkmoonlight]

// tebi //

Ako si spreman da me voliš

kada mrzim ceo svet i ne želim nikoga,

kada me je iznervirao neko u saobraćaju jer ne ume da vozi,

kada sam učila i pala ispit,

kada me nervira cela porodica.

Ako si spreman da me voliš

kada sam blesava i dosadna jer te volim

kada sam naporna jer sam jakojakojako raspoložena

kada sam tvrdoglava

i kada jako želim da nestanem.

Ako si spreman da plešeš sa mnom

da se smeješ sa mnom

da mi veruješ i da me grliš i maziš,

ako si spreman da šetaš ulicama

da voziš bicikl i da ideš u kupovinu.

Ako si spreman da kitiš jelku

praviš medenjake i da uživaš u snegu,

kao i da gledaš talase, sediš na bovi

i uživaš u predivnim zalascima sunca.

Ako si spreman da me voliš baš onakvu kakva jesam,

da me voliš rano ujutru,

kasno uveče.

Ako si spreman na sve to,

ja bih jako volela da si tu,

jer sam posle jako dugo vremena

ponovo dopustila da mi neko bude blizu.

—

14.12.22.

[tianalavica]

Ne pitam kakva su ti jutra, dani i zore, nego kakve su ti noći.

Jer oko ponoći se i protiv svoje volje sjećamo onih davnih, izgubljenih i dalekih koje godinama bezuspješno zaboravljamo.

[preporodbn]

USPOMENA ARTURA REMBOA

U pećini uma U ponoru mesa Ima jedno drvo koje umire brže Od svoje sjenke Njegov glas dijeli noć na dvoje I čini da nam Vazduh u venama Posustaje   Na dnu vida Ispod kapaka očnih Ima jedan cvijet u kojem ponoć zri Njegov miris budi tamu u kostima I naš nepomični život Kao kamen U najdublju provaliju Baca   U podnožju mraka U umoru hoda Ima jedna pustinja sjećanja Starija i od jutra i od…

[leksikonyumitologije]

Album za spomen-fotografije iz JNA, via Zoran Stošić.

[pharmafelon]

Did you have a good relationship with your mother

Sorry if it's a weird question to ask I love knowing those things

It was rough for the first 2/3 of my childhood & I felt a bit bad for hampering our shared passion for writing, but in her position idk if I'd even if I'd even do as well as she did. Like I grew up in a poor Irish-American (Irish in a more meaningful way than normal) family, my childhood reflects that, but my mom and grandma's strength & my dad/uncle's self sacrifices for their families gave me a good idea of who a good woman and a good man is.

I have a good relationship with both my parents and I think they're really cool, interesting people & I genuinely love how much of my personality I get from those two (especially my dad). That sounds like a canned response but I actually mean it genuinely. The bulk of who I am is the product of my grandmother though, she was who I was closest to.

[pathofpatience]

Koliko li koraka

do kad me ne bude,

koliko li treptaja

do mraka?

Otkucaja do tišine

ruku do rastanka,

uspomena do sjećanja

putnik jednosmjerne karte

od dunjaluka

da rastane se?

[nekonepostojan]

Čudno je to,

Pojavi ti si neki stranac,

O kojem ne znaš apsolutno ništa,

Ni datum rođenja,

Ni grad,

Omiljenu boju,

Film,

I nekoliko zajedničkih uspomena između,

Opet je stranac,

Ali ovoga puta znaš šta ga to rasplače,

Na šta je slab,

Znaš o čemu sanja,

I za šta živi,

Odejnom se moliš za tog stranca,

Da bude srećan,

I dobro,

Gde god bio.

[lifeinbooks]

Mi ljudi skupljači smo uspomena, patnji, trenutaka, materijalnih stvari, novca, a sukladno tome i podočnjaka. Kod zadnje stavke bitno je zbog čega ćemo ih skupljati. Način, svrha. Kako god bilo, podočnjake bismo trebali skupljati radeći stvari koje volimo i koje nas ispunjavaju, one koje nas približavaju željenom snu i cilju. Na kraju krajeva, nije li bolje sanjati otvorenih očiju nego zatvorenih? Živjeti snove svakoga dana na javi.

[disao-bih-kroz-tvoje-dodire]

Ne zaboravi, molim te.

Ne možeš (čitaj ne moraš) baš ti spasiti ovaj svijet. Svi mi (ti, pogotovo) imamo savršeno mjesto pod ovim Nebom za napraviti još savršenije stvari.

Ne moraš uvijek i samo ti slušati druge. Pronađi nekoga ko će jedva čekati slušati sve ono o čemu ti duša vrišti. Zapravo, ne samo nekoga ko će te slušati, nego nekoga ko će te i čuti.

Ako ne ide - pusti, ostavi, baci. Ako ide – grli, stisni, čuvaj.

Između dana i noći. Između dobre pjesme i lošeg filma, neslanog ručka i četvrte čaše jegera u kafani. Između cipela koje su te nažuljale i ljudi čijim si žuljevima melem, bit će svega.

Vremena premalo. I tebe dovoljno.

Boli taman da tvoja leđa podnesu. I uspomena na tebe, jednoga dana kad te u bolji svijet odnesu.

Ti ostavljaš tragove po kojima će te ljudi pamtiti. Ti ostavljaš tragove po kojima će neko tvoj život pratiti.

…

[tenjenedvadesete]

Vjerujem da te tamo,

u nekom paralelnom svemiru,

imam.

Vjerujem da su se duše našle

negdje daleko i

da je naša ljubav veća

od svake zemaljske.

Vjerujem da smo

bitni jedno drugom

i da smo sve

što u sadašnjosti nismo

mogli biti.

Dom, mir, ljubav.

Uspomena.

Sjećanje.

[blackkmoonlight]

25.12.22. //

Pronađi me na ivici svemira

dok sedim i čekam izlazak sunca.

—

[jelenajt]

Ima tih uspomena za koje smo samo želeli da se dese.

[prava-ja]

Išla sam za njim. Nisam čekala da nazove, da piše. Vodilo me srce jer je u tome vidjelo najispravniju stvar, jer voljela sam ga, jako i filmski, kao da volim prvi put u životu i kao da mi život nije dovoljno tuge pripremio već. Nisam dopustila da mi se desi, išla sam za njim. I kada je trebalo trnjem hodati, išla sam. A sada je samo ostalo slomljeno srce i par uspomena. Eh tužan li si živote!

[leksikonyumitologije]

Uspomena iz JNA via Zoran Stošić.

[lostinheaventoo]

I desilo se nesto neocekivano

I pomalo cudno.

Pojavio se neki potpuni stranac

O kojem apsolutno nista ne znas.

Ni datum rodjenja, ni najdrazu kavu koju pije,

Ni kuda se krece kada nije na poslu.

Ma ni njegov najdrazi film, najdrazu boju, nista, bas nista, a zanimalo te.

I desilo se nekoliko dana dopisivanja, pa tjedana, cak i mjesec,

Desila se i pokoja uspomena izmedju redaka.

I dalje je stranac, ali ovaj put znas na koje stihove pjesama pusti najtezu musku suzu, sto ga to pogodi, znas i kako dise, znas o cemu sanja i za sto zivi.

I odjednom se molis za tog stranca, da te pocne zvati imenom, pokojim slatkim nadimkom.

Da promjeni pozadinu na svom telefonu kao zaljubljeni tinejdzer i da budes njegova posljednja zelja.

Molis se da postanete jedno i da ta prica o strancu bude najprodavanija prica u svemiru!

[leylaslittleworld]

Nekim danima poželim da me nema,

da na ovaj svijet nikad nisam postala.

Zatim noću, ta želja za sekundu bude veća, a moja nesreća još teža.

Kao mala, mislila sam da će život biti puno ljepše mjesto i da je svijet satkan od vila i šarenih jednoroga,

zatim sam odrasla.

Voljela bih da sam negdje na jugu Španjolske, da bosa koračam po pijesku, stijenama, nosim bijele haljine, šešire, marame, markirane torbice, i puno nakita.

Budila bih se uz sunčeve zrake i pila prvu jutarnju kafu s pogledom na mirno more

Zatim bih započela dan u Cordobi, obilazeći znamenitosti, dzamije i male uličice koje pišu svoju priču,

a već sljedeće jutro našla bih se u Sevilli, gradu koji je poznat po tome da filmski klišei ipak postoje. Kako kažu : “ Sevilla je grad flamenca, fešti i strasti”, idealna za popodnevni sok od naranče uz laganu muziku.

Sljedećih par dana, a ko zna, možda i mjeseci provela bih istražujući Mallorcu. Znate, cijelog života sam se pitala da li postoji mjesto za mene na ovom svijetu?.. zatim sam vidjela sliku Mallorce.

Podsjeća me na mir u ovom užurbanom svijetu kaosa, a ko zna, i kao mala sam željela pobjeći na ostrvo i dopustiti sebi da budem slobodna, svoja i sretna.

Potom, svako sljedeće odredište bi bilo nevažno , jer bi moja stopala bila uništena od ljepota, duša od slobode, tijelo od sunca, dobre hrane i mnoštvo uspomena.

Nekim danima poželim da me nema,

ali onda se sjetim da još nisam gledala zalazak na jugu Španjolske.