#kofer

[alaettin-53]

Şu yayına göz atın… "KOFER".

kofer, her şey onun içinde

[kneelbeforeyourdogbabylon]

go read go read!

Writers Guild Presents - Mirrors, Ch 4

Mirrors, with @daneecastle

Rated E

CW/TW: angst

We are spoiled with art this week from @c0smicdisaster!

Summary: A post-S2, double reverse omens angst-ridden love story. Crowley and Aziraphale are torn apart after saving the world (again) and each find themselves with a most unlikely companion. But maybe it was the one person they needed to help them heal?

Excerpt: Crowley scowled. The white bear had started to move on, but Crowley needed to address the situation before the demon grew bolder. Or came back with allies. He cracked his neck side to side once and then fell to the ground as a massive serpent, half as thick as his human torso and several times as long. He flexed once, his black scales rippling down along his back, to re-acclimate to this arrangement of muscles. He still hated changing his form, but there were unwritten rules among demons. One of them was that when it came to fighting, always match forms.

Read more here!

Huge thanks to @kneelbeforeyourdogbabylon and @nosferatini for beta-ing!

@goodomensafterdark

[80s-reject]

i literally can't believe that a snippet of a bosnian song was in a dapg video

[clownstho]

Some of you may recognize them. I was thinking about them yesterday and the day before that and today and maybe even tomorrow if I'm feeling adventurous

you know how sometimes two animals of different species will team up together to hunt food? that's what this is like but it's not a species thing its a clown and acrobat symbiosis thing. its also a two shorties standing on each others shoulders to beat taller opponents thing.

More clowns here

[optimisticlucio]

Gmar Hatima Tova, everyone!

now get off your phones and go to the synagogue, smh my head, where's your tfilin

[sanjarka]

i love public transport. i love public transport. i love public transport. i love public transport. i love public transport. BUT GIVE ME HUGE SUITCASE AND I'M KILLING EVERYONE.

[gospocki]

Ja zaista nemam puno da ti ponudim: par toplih zagrljaja, čistu dušu i jedno maleno, ali vjerno srce. Imam i kofer pun ljubavi i dva jastuka, pomalo već stara, ali se još osjeća miris mojih snova. Nemam ja puno na dlanu, par suza i jutarnju rosu kojom budim svoje lice, jedan osmijeh i oči pune nade.

[mrasicc]

Zavolećeš neće ti biti teško spakovati kofere i započeti svoj put.

[ti-i-ja-mozda-nekada]

U kofer stao je ceo moj svet

Ova ljubav živi kraj

Ti negdje krećeš, a sve stalo je

Jednom za kraj me pogledaj

Nek ti je srećno, al' ipak znaj

Da ne gradi sе sreća na suzama

Ja prokleti te nеću ni psovati

Bez brige budi mi, nisam ja ti

Nek ti je srećno, ali da znaš

Od Boga imaš samo ono što daš

A dao si mi tugu, za zbogom mi

Bar pruži ruku, idi i nestani...

[haslamica]

Čekaš voz. Spakovala si kofer, stavila si samo potrepštine, stvari kao što je četkica za zube, češalj, ona cvjetna haljina koju si nosila na dan kada te ostavila prijateljica, onaj par hlača koje tako obožavaš jer misliš da ti najbolje stoje, ali ustvari ih voliš jer si ih nosila na dan kada ti je rekao da te voli. Spakovala si i onu uramljenu sliku grada kojeg ostavljaš za sobom, grada koji te još uvijek povlači ka sebi što dublje. Tu u koferu je i onaj lančić kojeg nikada ne nosiš, ali ti ga je majka poklonila, i ipak su na njemu dva slonića, možda koji predstavljaju tebe i tvoju majku. Spakovala si čak i onu kartu iz kina kada si odlučila sama pogledati film kako bi pobjegla od svijeta. I vidi te, sada zaista bježiš od svijeta, ali ne možeš pobjeći jer taj svijet uporno sa sobom nosiš.

[razdragana]

Za neka putovanja nisu potrebni ni karta ni kofer

[zauvjek-svoja]

Gdje ponos dođe po svoje, tu ljubav kofere već pakuje.

[nostalgicandecko]

/

Prokletinja

Da si ti papir

Ja bih bio mastilo

Ono koje se slučajno rasulo

I uništilo savršeno lep papir

Da si ti cvet (kao što jesi)

Ja bih bio kiša

Grad

Koji večno pada

I ubija tako nevinu nežnost cveta

Da si ti srce

Ili neki drugi organ

Ja bih bio ono što ga ubija

Ono najcrnje što se uvuče u njega

I izjeda ga polako do smrti

Zato draga moja

Skupi svoje kofere

I molim te idi od mene

Dok još možeš

Da se spasiš od mene

Večne prokletinje

/

~ D.K.

[nekonepostojan]

Spakovala sam kofere i otišla.

Ne jer sam prestala da te volim,

Već jer nijednan tvoj gest nije govorio 'Želim te'.

A u reči već odavno ne verujem.

[emirphotoblog]

Tako ponekad, eto, setim se

Pomislim – možda prošlost sveti se?

Uglavnom dođe mi da pobegnem i ostavim sve zauvek...

Ali kad krenem da se pakujem

U kofer slučajno te spakujem

Kud god da krenem, ideš sa mnom, ti me nikad nisi pitala...

Da l' smeš da ideš, da l' mi trebaš?

Ja kad te trebam ti me nemaš

A ja te nemam samo onda, samo onda kada trebaš mi.

Pogled s terase nije privlačan

I dan je više nego običan

Poželim opet da te zovеm, neću, ali čekam, javi se...

I onda žmurim, lеpo vidim sve

Slušam te kako dišeš, smejem se

esvemirna noć i miris tvoje kose na mom jastuku...

Negde visoko iznad neba

Letimo dobar san nam treba

I neću da te spustim, ne treba mi više tlo pod nogama...

Dok nebo menja boje ja se ne brinem za to...

Hrabar sam i umoran, korak mi je spor...

Kroz maglu kad se spusti mrak, ja poznajem tvoj dah...

Preko vode krišom svetli znak, k'o nagrada za strah.

Možeš da zaspiš kad god poželiš

I u snu pričaš sve što pomisliš

Roletne spuštene su spas za nas jer teraju dan s prozora...

Sat kuca, ali vreme stalo je

Koliko god da prođe – malo je

Telefon ćuti ceo dan, niko nam strvarno nije potreban...

Zar stvarno moram da se probudim?

Sanjam jer neću da te izgubim

Budim se slomljen kao vrba posle talasa i vetrova.

Kad padne noć nebo se otvara

Hiljadu zvezda mene posmatra

Kroz suze gledam, ali ne dam da mi vide oči, krijem se...

Nebo je isto kud god pobegneš

Mesec je jedan, ali svuda je

I svetli isto iznad krova, iznad groba, nikad ne bira...

Kad nebo počne da se porađa

Krvari iz tog crnog predgrađa

Dođi na Dunav da me tražiš, negde mora da me izbaci...

Dok nebo menja boje ja se ne brinem za to...

Hrabar sam i umoran, korak mi je spor...

Kroz maglu kad se spusti mrak, ja poznajem tvoj dah...

Preko vode, krišom svetli znak, k'o nagrada za strah..

.

Nikola Vranjkovic - Nagrada za strah

[suncokreet]

Popunjavaš bljutave boje

pakuješ kofere

i svu svoju mržnju prema svijetu

ti stavljaš u njih.

U neki dio kofera stavi težinu mojih riječi.

Možda odeš praznih ruku.

Ti nikada i nisi volio teret.

Ali znaj

U džepovima ćeš uvijek nositi kamenje.