#izvinjenje

[nrosei]

Izvinjenje bez promjene ponašanja je manipulacija.

[balkanin]

Erdogan se izvinio stanovnicima pokrajine Adaman zbog kašnjenja pomoći

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan izvinio se danas stanovnicima provincije Adijaman na jugoistoku, jedne od najteže pogođenih razornim zemljotresom 6. februara, zbog kašnjenja dolaska pomoći. “Zbog razornog dejstva podrhtavanja i lošeg vremena, prvih nekoliko dana u Adijamanu nismo mogli da radimo onako kako smo željeli. Izvinjavam se zbog toga”, rekao je Erdogan. Turski predsjednik…

[ghosts-station]

smiješno mi je vidjeti let 3 kako se spetljavaju i padaju na facu pokušavajući objasniti značenje pjesme, jer ga ni oni ne znaju, doslovno je 90% Ai generirana kao i video

[rave-instructor]

Sretan 8. mart:

svakoj kćerci koju žele što prije da udaju

sestri koja se odriče nasljedstva u bratovo ime

supruzi koja, poslije posla, sredi kuću i postavi sto te pazi djecu dok muž gleda TV

domaćici koja pravda svaku marku za uloške i tampone mužu

svakoj radnoj ženi koja se nasmije na seksističku šalu da ne bi bila izostavljena u tom društvu poslije

majci koja uči kćerku kako da olakša sebi život tako što se prilagođava muškarcima

onoj što mora ustati kada muško uđe u prostoriju

i onoj što prešuti kad joj se kaže da joj je mjesto gdje i metli - iza vrata

posebno mojoj materi što joj nije puklo srce zbog mene

Hvala svakoj ženi koja postoji, onim koje će tek postojati, a naročito onim što su postojale.

Pišem zahvalnicu jer da napišem izvinjenje..nemam obraza.

[lifeinbooks]

Ako te ljudi tretiraju kao opciju, ostavi ih poput izbora. Da. Ja sam dobra osoba, ali ti si previše puta prešao granicu. Rekli su mi da sam se jako promijenio, a ja sam rekao da me puno toga promijenilo. Kad je povjerenje narušeno, izvinjenje ne znači ništa. Prije nego me osudiš, uvjeri se da si savršen. Pazite kome vjerujete. Sol i šećer izgledaju isto. Ponekad jednostavno morate igrati ulogu budale da biste prevarili budalu koja misli da te zavarava.

[lagala-je-grade]

bila sam verna

dugo nakon tvog odlaska nisam mogla da podignem pogled u susret necijim ocima

pogled sam osecala kao izdaju

kakvo izvinjenje bih mogla da imam

kad se ti vratis

i pitas gde su moje ruke bile?

[nostalgicandecko]

Budućoj...

Unapred se izvinjavam tebi

Koja možda čitaš ovo

Ili pak onoj koja ne zna za moje pisanje

Niti za moje postojanje u ovom trenutku

Onoj koju ću upoznati za par nedelja

Godina

Ili sam te već upoznao

Susreo svoj tamni pogled sa tvojim svetlim

U gužvi i tmini ovog grada

U horizontima zalaska sunca

Izvini što ću možda biti težak

Ali takav sam

Na početku i nisam bio

Ali ljudi se mogu promeniti

Živ sam ti primer za to

Izvini što ću te voleti

Toliko da ti možda dosadim

Što ću te čekati sa kafom i tvojim omiljenim cvećem posle posla

Kako bi šetali i pravili piknike

Ali pre svega ti dugujem veliko izvinjenje

Jer možda nećeš dobiti zbirku sa svojim citatima

Možda čak nećeš dobiti ni jedan jedini citat

Znam

Znam da mogu biti grub sa rečima

I da te je ovo možda povredilo

I izvini zbog toga

Ali istina je da pišem o ljudima koje izgubim

I samo iz tog razloga

Ne želim da ti posvetim ni jedan citat

Jer buduća moja

Ne želim da te izgubim

I zato izvini

~ D.K.

[poeticlicense12345]

SVET IZA OGLEDALA

Dok čitamo knjige, mi proživljavamo nekoliko života, a kad ih pričamo nekome, oni se odvijaju neposredno pred našim očima. Čitav naš život je knjiga koja se ispisuje sama, a mi ne znamo koja je njena poruka.Veština pričanja priča, kada pred onima koji slušaju, otvarate čudesne svetove u kojima se ostvaruju snovi onih koji imaju hrabrosti da idu za njima, je čudesna.

Često sam učenicima ,želeći da zavole tu magiju reči koja stvara čuda pred nama ,govorila da im ja na časovima pričam priče, ali ne da bih ih uspavala, već da bih ih probudila iz letargije, koja im sve više postaje prirodno stanje.Uzgred pamtim slogan neke omladinske manifestacije (Dan mladosti?) : „Probudi se, nešto se dešava! Tvoja se sudbina rešava!“ Zgodna metafora. Iznenadi me ponekad činjenica da tim mladim ljudima, mojim đacima, nisu pričane priče, naročito one pred spavanje. Bilo bi preambiciozno od mene da u tome nalazim uzroke otuđenosti, nedefinisanog moralnog stava, odsustva empatije koje odlikuju neke od tih mladih ljudi, jer psiholog, i pored nekih mojih afiniteta, ipak nisam.

Volim da mislima, koje uvek daju neku boju mojoj duši, prizovem te najlepše trenutke dana kada, slušajući sugestivan i topao glas „nekog svog“, odlazimo u san. Tada bismo mi deca, koja se, po pravilu plaše mraka i samoće u njemu, tonuli neosetno u san, u društvu likova iz priča koje su nam pričane. Priče su bile raznovrsne zavisno od naratora, koji su im davali specifičnu boju.U vreme najranijeg detinjstva te priče su bile nacionalno i epski obojene, kada bi nam ih pričala baba Marica, čiji su koreni bili ratnički i junački. Priče o Kraljeviću Marku i njegovoj neverovatnoj snazi, o njegovom konju Šarcu, s kojim je razovarao i pio vino (i pre crtaća!), o oranju carskih drumova, ali i ljubavi i poštovanju prema svojoj, Jevrosimi majci,su mi, još tada, duboko usadili neke moralne principe, kojih sam mnogo kasnije postala svesna. Serbeza, naša domaćica, nam je pričala, duhom i talentom jedne Šeherezade, čudesne priče iz Hiljadu i jedne noći, gde smo učili kako se i lepotom reći može boriti protiv zla i nepravde.

Naravno, bajke su bile nezaobilazne, kada bi nas mama uspavljivala, i uvek u skladu sa njenim iskrenim verovanjem da ljubav i pravda uvek pobeđuju. Kada bi joj tata, kasnije u životu, prebacio kao naivnost njenu veru u pobedu dobra nad zlom, pravdala bi se time da je to realnost, a ne mašta. Ni danas nisam sigurna da li je to njeno verovanje da ljubav savlađuje sve prepreke bio njen odbrambeni mehanizam, kojim se suprostavljala „rugobama“ života. Bilo kako bilo, ponela sam tu maminu „klicu“, pa sada ja „propovedam“ ideju da su ljubav i dobrota superiorni.

Tradicija pričanja priča pred san se nastavila u mojoj kući.Kao mladoj majci, pričanje priča nikad nije bila ona dnevna obaveza koja se, zbog prezauzetosti, preskakala. U tom pričanju bajke su bile onaj deo nasleđa koji se podrazumevao, ali što sam kao „pričalac“priča bila iskusnija i veštija, one su dobijale i neke druge namene, a ne samo uspavljivanje. Počela sam da pričam „prigodne“ priče, zavisno od didaktičke poruke koju sam nameravala da pošaljem. Danas mi sin kaže da sam „manipulisala“ njihovim osećanjima, kažnjavajući ih pričama umesto pridikama.Kada bi se „ogrešili“ o poštovanju „ličnosti majke“, Cankareve priče, Šoljica kafe, Zastideo se majke, Desetica, su bile delotvornije od bilo koje kazne.Dobijala sam njihovo izvinjenje, grižu savesti i – po neku suzu.Apsolutna katarza! (grešna mi duša!). Narator u meni je postajao sve samouvereniji i veštiji, a moje priče su sve više imale didaktičku poruku (profesionalna deformacija!), pa su Andrićeve priče o ljubavi prema knjizi i Aska i vuk, bile najčešće „rabljene“. Te priče kojima smo uspavljivali decu su bile najlepši i najdragoceniji, a, istovremeno, i najdelotvorniji trenuci u vaspitanju. Naravno, trebalo je i živeti u skladu sa onim što pokušavate da prenesete deci.I kao roditelj i kao profesor pokušavala sam da to uskladim u sebi. Ne znam da li sam uspela.

I danas kada priče pričaju elektronski naratori, mislim da živa, topla reč nije izgubila od svoje privlačnosti. Moja ćerka ,koja je i sama spisateljica, svom sinu priča „svoje“ priče zavisno od poruke koju želi da prenese (kao ja nekad!). A za mene, moj unuk kaže da ja „izmišljam“, a ne pričam, priče i od mene traži da mu pričam „priče iz svog života.“Kad sam ga pre neko veče pitala mogu li da mu ispričam neku ljubavnu priču, pristao je samo pod uslovom da sam ja glavni lik i „da ne izmišljam radnju“. Bitna mu je autentičnost priče, a meni one produžavaju „iluziju životnog trajanja“, ili, kako kaže Andrić, možda pričam sama sebi „svoju priču kao dete koje peva u mraku da bi zavaralo svoj strah.“

Neko je rekao da postoji mudrost glave i mudrost srca, a u tim „lekovitim“ pričama te mudrosti su skladno isprepletane. Glava gleda blagonaklono na razloge srca. Poželela sam, dok ovo pišem, da mi „neko moj“ priča priču u kojoj ljubav i dobrota sve pobeđuju i da, pričajući tako, probudi uspavano dete u meni, kome ne dam da odraste.

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[beeeforeigo]

i samu sebe lazem

dok govorim da vise ne cekam

ni taj poziv

poruku

ni izvinjenje

ili bilo sta slicno

sto bi nas opet moglo spojiti.

znam da lazem

dok pricam

kako danas ne bi voljela

da pijemo kafu

negdje na nekoj benziskoj

izvan granica Bosne

u sred nedođije

i pratimo na lokaciji

put do tog prokletog mora.

i cesto me talasi odvedu

u neki drugi svijet

gdje smo ti i ja

a bura me opet vrati u realnost

gdje sama pijem kafu

i trazim neki put do tebe

jer osjetim da si tu

dok oko mene nema nista

osim mrtve noci

i njenog crnila

kojim me vec davno obavila

[trojerucica-blr]

ORION TELEKOM

Evo "expresna" poslovnost cekanja da se javi operater na pozivni u Orion Telekom direktora Slobodana Djinovica ovlastenog zastupnika I direktna krajnja neposlovnost I netakticnost odredjenog osoblja u Orion poslovnici koja se danas zacenila od smjeha I uz izvinjenje kolegici ne meni kao korisniku, izvinula I otisla da se sabere I uljudi ja sam joj napravila opasku da nije korisnik marihuane pa je DOBILA NAPAD smjeha nicim izazvan sem direktnog podjebavanja o setanje KORISNIKA njihovih uslugu. SRAMOTNO, MALO JE RECI SRAMOTNO PONASANJE. A poziv sam nakon vidite 10min cekanja prekinula da ne radim Sizifov POSAO zaludnog cekanja

AV PRCIJA PAKAO&DEBILANA. SAD SE SPREMAM DA MI KRENE POVRACANJE OD STRESA I NERVIRANJA NEMAM VISE SISTEMSKE TOLERANCIJE ORGANIZMA NA SISTEMSKO NASILJE. ZBILJA FANTASTICAN NACIN ZA PROVOD RODJENDANA U USRANOJ SRBIJI.  #srbijaprotivnasilja #tuzilastvo =OZLOGLASENI MONSTRUMI.

Slobodan Djinovic became one of the co-founders of the Serbian resistance movement OTPOR! while he was a student at the Faculty of Mechanical Engineering in Belgrade in 1998. OTPOR! went on to topple Serbian dictator Slobodan Milosevic through a mass nonviolent campaign. Subsequently, Slobodan went on to found one of the first internet companies in Serbia, and currently serves as CEO of Orion Telecom.

He presently serves as co-founder and Chairman of CANVAS, the Centre for Applied Nonviolent Action and Strategies, an educational organization that trains activists from around the world in the strategies and tactics on nonviolent struggle. He has co-authored two CANVAS publications, Nonviolent Struggle: 50 Crucial Points and The CANVAS Core Curriculum. Slobodan also has a certificate from the Fletcher School of Law and Diplomacy.

Jasna stvar OTPORAŠ I AMERIČKI ŠPIJUN,ZATO JE I OPREMA"UBIQUITI"NETWORKS CA.95131 USA.

Eto s'kim imam "čast"utuženja🤣🤣🤣😂

Sada je kristalno jasno da je i NETWORK USA GOVERNMENT OCCUPY😁

[balkanskapravila1371]

BOSANSKI IMAM SE IZVINIO ZA REČI O SVETOM SAVI: Islamska zajednica BiH pokreće disciplinski postupak

https://www.sd.rs/vesti/region/amir-mehic-sveti-sava-bosna-i-hercegovina-islamska-zajednica-izvinjenje-2023-02-03?utm_source=ShareMedia.rs&utm_medium=widget&utm_campaign=interna%2brazmena

[zoranphoto]

AUSTRIJSKI MEDIJI: Dok Rumunjska i Ukrajina traže Orbanovo izvinjenje, hrvatski predsjednik se smije i kaže da je Mađarska “ još najbolji” hrvatski susjed

Hrvatska je proteklih dana izuzetno zanimljiva tema austrijskim medijima. Prvo zbog za Hrvate šokantne izjave austrijskog ministra unutarnjih poslova Gerharda Karnera dane prošli petak i jučer ponovljene da Austrija neće podržati proširenje Schengena zbog ilegalne migracije, jer schengenski sustav ne funkcionira, a potom danas zbog izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića vezano uz snimku na kojoj je navodno mađarski premijer Viktor Orban u vrijeme održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva nosio šal “Velike Mađarske”.   Piše:Snježana Herek Austrijski dnevni listovi, “Die Presse” pod naslovom “Orban uzbunio šalom Velike Mađarske”, a “Kurier” pod naslovom “Orban provocira nogometnim šalom s Velikom Mađarskom” izvještavaju kako se je premijer Mađarske nakon prijateljske utakmice mađarske nogometne reprezentacije s Grčkom u nedjelju slikao sa šalom na kojem je bila otisnuta karta ne sadašnje Mađarske nego one “Velike Mađarske” koja je do kraja Prvog svjetskog rata pripadala Austro-ugarskoj Monarhiji, i u čijem su sastavu bila i područja Austrije, Slovenije, Rumunjske, Hrvatske, Srbije i Ukrajine. Kako piše Kurier, to za sadašnju Mađarsku, nakon Trianonskog sporazuma, znači dvije trećine manje teritorija, što očito neda mira Orbanu. Oba dnevna lista ističu kako su za navedenu Orbanovu provokaciju, koja nije prva do sada, Rumunjska i Ukrajina zatražile od mađarskog premijera “izvinjenje” zbog njegove “revizionističke izjave”, kao i jasan stav da Mađarska nema prema njima teritorijalnih apetita. U nastavku navedeni austrijski mediji navode da dok su ove dvije zemlje preneražene Orbanovom provokacijim, hrvatski predsjednik Zoran Milanović se samo “smije na tu akciju”. “Moram se na to smijati. Njegove (opp. Orbanove) se ambicije za Hrvatsku ograničavaju na to, da u kolovozu mjesec dana krstari Jadranom i da se mi navečer sastanemo na večeri”, rekao je Milanović, a njegovu izjavu prenose “Die Presse” i drugi austrijski mediji. Mediji ističu kako Milanović odvraća službeni Zagreb od bilo kakvih reakcija na Orbanovu akciju, uz opasku kako “tome uopće ne treba pridavati posebnu pažnju”. Posebno zanimljiva za Austrijance je svakako Milanovićeva izjava u kojoj kaže: “Ako se pogleda koje mi sve susjede imamo, onda je ovaj još najbolji”. Po Milanoviću očito je to Mađarska! Austrijski mediji prenose i izjavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića danu povodom Orbanove provokacije “Velikom Mađarskom”: “Što se tiče šala nisam to vidio, ne stignem se baviti tuđim šalovima. Što se tiče teritorijalnih pretenzija na Hrvatsku od bilo koga, uključujući Mađarsku apsolutno su neprihvatljive, i za nas to nije opcija”. U svakom slučaju puno uzbuđenja i zanimljivih tema i dilema pred sutrašnji radni posjet austrijskog saveznog kancelara Karla Nehammera Hrvatskoj. Fenix-magazin/MMD/Snježana Herek Read the full article

[zvalasamseemily]

Ti..

ja sam jedino kriva

što sam vjerovala

tebi

tako pogrešnom

a opet ispravnom

što sam čuvala tvoje riječi

ko najdragocjeniji poklon

a tebi nisu ništa značile

rasipao si se njima

kao da su pepeo

a zbog njih je i moja duša

postala takva

prvo je gorila

pa si je brzo ugasio

ali makar si znao

lijepo da lažeš

i ne znam

što si pored svih

izabrao da uništiš mene

onu, za koju si rekao

da te toliko popravlja

a i ja znam

negdje duboko u sebi

da nikad i nisam

bila sam zanimljiva

zbog nekog ludila

u kojem sam sve izgubila

zvalasamseemily.

[odavnoslomljeno]

Izvini

Ležim i razmišljam Kako i zašto se sve tako desilo Tako brzo Toliko jako I sa toliko posljedica Ja znam da sam pogrikešila Ali tvoja greška je bila mnogo veća Znam, ti se jesi izvinio Ali meni nisi dao šansu da se izvinim Znam da tvoje izvinjenje nisam prihvatila I zato evo Kroz ovu pesmu Ja se izvinjavam zbog toga Izvini moj ponos Ali previše si me ranio da bih tek tako oprostila A ti, ti se uopšte nisi toliko trudio Ili se nisi dovoljno mnogo potrudio Da bih ti oprostila to što si uradio Sad mi je žao I ne mogu sebi oprostiti što ti nisam oprostila Ali vrijeme se ne vraća Kao ni riječi Nastavljamo dalje Razdvojenim putem Tamo gdje smo pošli I kuda se više nikada nećemo sresti A bolje je što je tako Ko bi se opet sećao svega što je bilo i što se zbilo Svakog osjećaja Svakog pogleda Svakog leptirića Pa onda otkucaje srca I onda kada prestane to da kuca Bolje je ovako Živećemo odvojenim životim Nezavisnim Različitim I samo se ponekad sjetiti I samo na trenutak Onog neopisivog osjećaja Sreće i zadovoljstva Koji stane u jednom pogledu Jednom osmjehu Jednoj rijeci Ljubavi...

[odbjeglopero]

Slušaj me.

Ako se ikada desi

Da ga neki đavo odnese tebi,

Koja ga neće umjeti voljeti,

Onako kako se divlje srce voli,

Zapamti,

Ne nudi mu kafu, ne pije je,

Ako si kafoholik kao ja,

Sa njim možeš kapućino.

Kad šetate,

Moraš biti sa lijeve strane,

Gdje je srce,

Tako voli.

Kad se držite za ruke,

Ne prepliće prste već te prirodno drži za ruku.

Nauči da uvijek na pitanje "Kako si?"

Odgovara sa "Dobro sam".

Nauči prepoznati kad nije,

Tu ti ne mogu pomoći,

Tu moraš naučiti pratiti mu oči.

Nauči da slušaš kad šuti,

Jer on malo priča.

Ne voli čitati, osim ako mu budeš nešto pisala,

Ako voliš pisati.

Ako imas kovrdžavu kosu- ne peglaj je.

Ako imaš dugu kosu- ne krati je.

Ako imaš smeđu kosu- ne farbaj je.

Ili uradi sve to,

Da ne ličiš na mene.

Voli da pije kolu, i energetska pića,

Voli da šeta, puno da šeta.

Ako ti savršen dejt nije grickanje čipsa u autu i gledanje Ledenog doba na telefonu,

Molim te,

Ostavi ga čim prije.

Drzak je na jeziku, umije da izgleda hladan,

Pričekaj par minuta,

Nemoj zaplakati,

Izdat će ga toplo srce,

Dobit ćeš izvinjenje i zagrljaj jako brzo.

Mazi mu kosu,

Lijevu stranu vrata ljubi,

Prstima diraj vrh brade, liniju do uha i trepavice.

Ne zovi ga lavom,

Nikad,

Jer bit ćeš tužna nakon toga, znam.

Vidjet ćeš,

Osjetit ćeš,

Da je zadrhtao na to, da se ukipio,

Tako sam ga ja zvala.

Samo ga ne zovi lavom.

Ni "bebo".

To ne voli.

Velika je maza, da, onolika momčina,

Od poljubaca bi živio,

Ljubi ga puno.

Voli ga puno.

I molim te,

Sam nauči,

I privikni se,

Da sam ja uvijek dio njega.

Ne mora me voljeti.

Ali ne istjeruj me iz njegove glave,

Ni djelića srca,

Jer ćeš tako istjerati sebe.

@odbjeglopero

[tako-brzo-sve-je-proslo]

"Ne,nije pljuvala po meni.

Ni u jednom momentu nije blatila moje ime. Maestralno je odglumila, te pitala da joj ponove ime.

Zatim se nasmijala najljepše kako je znala i uz izvinjenje rekla da se ne sjeća da me je ikada poznavala."