#cionizam

[flebur]

Muslim and Christian playing chess.

[balkanin]

Biden, Palestina i podrška kršćanskom cionizmu

Biden, Palestina i podrška kršćanskom cionizmu

Mimi Kirk Bivši izraelski ambasador u SAD-u Ron Dermer nedavno je podstakao Izrael da da prioritet održavanju podrške američkim evanđeoskim kršćanima nad podrškom američkim Jevrejima. “Ljudi moraju razumjeti da okosnicu podrške Izraelu u SAD-u čine evanđeoski kršćani”, kazao je on, ukazujući na činjenicu da evanđeoski kršćani čine četvrtinu populacije, dok Jevreji čine manje od dva posto američke…

[balkantimes]

Za Kuds: Govor lidera Islamske Republike Iran na Petoj konferenciji podrške Palestini 2011

Svaki operativni plan treba biti zasnovan na principu. „Cijela Palestina za sve ljjude Palestine.“ Palestina je od „rijeke do mora“ i ni za pedalj manje. Naravno ne treba zanemariti činjenicu da narod Palestine, isto kao što je djelovao u Gazi, koji god dio palestinske zemlje bude u stanju osloboditi, preuzeće upraavljanje njennim poslovima putem svoje izbrane vlade, ali nikada neće zaboraviti krajnji cilj.

                                    U ime Boga Milostivog Samilosnog

Esselamu alejkum ve rahmetullahi

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je Božija milost i blagoslov na Muhameda, njegovu čistu porodicu, uzorite ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjeg dana  

Mudri Allah kaže: „Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne - onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, - ta Allah je zaista moćan i silan.“

Izražavam dobrodošlicu dragim gostima i svim prisutnima. Među svim temama koje su dostojne da se njima bave religijska i politička elita iz cijelog islamskog svijeta pitanje Palestine se posebno ističe. Palestina je prvo pitanje među svim zajedničkim temama islamskih zemalja. U ovom pitanju postoje jedinstvene specifičnosti:

Prvo, jedna muslimanska zemlja i njen narod uzurpirani su i predani strancima koji su se sakupili iz različitih zemalja i formirali lažno i mozaično društvo.

Drugo da je ovaaj događaj bez primjera u historiji desio uz stalnno ubijanje, nasilje i drskost.

Treće je da su prva kibla muslimana i mnogi poštovani vjerski centri koji se nalaze u ovoj zemlji pod prijetnjom rušenja, skrnavljenja i nestanka.

Četvrto je da su ova lažna država i društvo od početka do sada,na najosjetljivijem mjestu islamskog svijeta igrali ulogu vojne, sigurnosne i političke baze za imperijalne države i osovina kolonijalizma Zapada, koja je zbog raznih raloga neprijatelj ujedinjenja, uzdizanja i napretka islamskih zemalja uvijek ih je koristila kao nož u leđima islamskog umeta.

Peto je da je cionizam koji je velika moralna, politička i ekonomska prijetnja za ljudsko društvo to mjesto odredio kao sredstvo i tačku oslonca za širenje svoga prodora i dominacije u svijetu.

Ovome se mogu dodati i druge stvari; veliki materijalni i ljudski gubitci koje su islamske zemlje do sada platile, mentalna okupacija muslimanskih vlada i naroda, patnja miliona palestinskih izbjeglica od kojih mnogi i nakon šezdeset godina žive u izbjegličkim kampovima, prekid historije jednog civlizacijsko centra u islamskom svijetu i tako dalje.

Danas je ovim razlozima dodana jedna ključna i temeljna stvar, a to je pokret islamskog buđenja koji je zahvatio cijelu regiju i otvorio novo i determinirajuće poglavlje u historiji islamskog umeta.

Ovaj veliki pokret koji, bez sumnje, može rezultirati stvaranjem jednog snažnog, naprednog i homogenog islamskog kompleksa na osjetljivoj tački svijeta i, uz Božiju pomoć i uz čvrstu odlučnost predvodnika ovog pokreta, staviti tačku na period zaostalosti, slabosti i poniženja muslimanskih naroda, veliki dio svoje snage  i hrabrosti crpio je iz palestinskog pitanja.

Intenzivirajuće nasilje i tiranija cionističkog režima i saradja nekih od tiranskih, pokvarenih i plaćenih čelnika Amerike sa njim sa jedne strane, i pojava srčanog palestinskog i libanskog otpora i zadivljujuća pobjeda mladih vjernika u ratovima 33- dnevnom u Libanu i 22-dnevnom u Gazi sa druge strane, neki su od bitnih faktora koji su uzburkali naizgled mirni okean naroda Egipta, Tunisa, Libije i drugih zemalja regije.

Ovo je jedna realnost da je cionistički režim, naoružan od glave do pete i sa tvrdnjama o nepobjedivosti pretrpio težak i ponižavajući poraz u Libanu u jednom neravnopravnom ratu od jedne stisnute pesnice hrabrih i vjernih boraca. I nakon toga ostao je bez uspjeha naspram nevinog i čeličnog otpora Gaze gdje je još jednom isprobao svoj otupjeli mač.  Ovo se treba ozbiljno uzeti u obzir u anaalizi aktuelne situacije u regiji i na osnovu toga se treba provjeriti ispravnost svake odluke koja se donosi. Dakle ovo je precizan sud da je pitanje Palestine danas dobilo dodatni značaj i hitnost i narod Palestine ima pravo da u sadašnjoj situaciji u regiji očekuje više od muslimanskih zemalja. Pogledajmo u prošlost i sadašnjost i spremimo mapu puta za budućnost. Ja ću iznijeti ključne tačke. Prolazi više od šest decenija od katastrofe uzurpacije Palestine. Svi glavni akteri ove krvave katastrofe su poznati i kolonijalistička vlada Engleske je na njihovom čelu i njena politika, oružje i vojne, sigurnosne, kulturne i ekonomske snage, a potom i drugih arogantnih država zapada i istoka korišteni su u službi ove velike nepravde. Nezaštićeni narod Palestine je pod nemilosrdnim kandžama okupatora masakriran i protjeran iz svojih domova i ognjišta. Do danas ni stoti dio ljudske i civilizacijeske katastrofe, koju su u tim danima izvršili zagovornici civilizacije i morala, nije ekranizovano i nije imalo prikaza u medijskim i vizuelnim umjetnostima. Glavni vlasnici vizuelnih, filmskih i televizijskih umjetnosti i zapadna filmska mafija to nisu htjeli i nisu dozvolili. Jedan narod je u tišini masakriran, protjeran i postao beskućnnik. Na samom početku su se javili otpori koji su žestoko i okrutno spriječeni. Neki ljudi su izvan granica Palestine i uglavnom iz Egipta sa islamskim motivima nešto pokušavali ali nisu imali  potrebnu podršku i nisu mogli ostvariti utjecaj na sceni.

Nakon toga stigao je red na zvanične i klasične ratove između nekoliko arapskih zemalja i cionisttičke vojske. Egipat, Sirija i Jordan su uveli svoje snage na scenu međutim neupitna i masovna i intenzivna vojna, logistička i finansijska pomoć Amerike, Engleske i Francuke uzurpatorskom režim ostavila  je bez uspjeha arapske armije. One ne samo da nisu bile u stanju da pomognu narodu Palestine nego su u ovim ratovima izgubile i znatne dijelove svojih teritorija.

Nakon što je postala jasna nemoć arapskih država u susjedsttvu Palestine postepeno je formirano orgaanizovano jezgro otpora u srcu naoružanih palestinskih grupa i nedugo nakon njihovog okupljanja formirana je Palestinska oslobodilačka orggannizacija. To je bila iskra nade koja je sretno zasjala ali nije prošlo mnogo i ona se ugasila. Ovaj neuspjeh se može pripisati mnbogim uzrocima ali glavnni uzrok bila je njihova distanca od naroda i od islamskih ubjeđenja i vjerovanja. Ljevičarska ideologija ili isključivo nacionalistička osjećanja nisu bili ono za čim je kompleksno i teško pitanje Palestine imalo potrebu. Ono što je bilo u stanju da jedan narod uvede na poprište otpora i od njega stvori nepobjedivu snagu bili su islam, džihad i šehadet. Oni to nisu shvatili na ispravan način. Ja sam u prvim danima velike Islamske revolucije, kada su lideri Palestinske oslobodilačke organizacije stekli svjež moral i često dolazili u Teheran, jednog od čelnika te Organizacije upitao:  „Zašto u svojoj pravednoj borbi ne uzdignete zastavu islama?“ Njegovo odgovor je bio da se među njima nalaze i neki kršćani. Na ovu osobu su kasnije u jednoj arapskoj zemlji cionisti izvršili atentat i ako Bog da da bude obuhvaćen Božijim oprostom., međutim ova njegova argumentacija je bila pogrešna i nedovoljna. Po mom mišljenju jedan kršćanski borac vjernik koji se, pored jedne grupe požrtvovanih boraca bori iskreno, s vjerom i Boga i Sudnji dan i uz nadu u Božiju pomoć i koji uživa materijalnu i moralnu pomoć svoga naroda, dobija više motiva za borbu,  nego onaj ko je sa grupom bez vjere koja se oslanja na nestabilna osjećanja i daleko od požrtvovane narodne podrške. Nepostojanje jasnog vjerskog ubjeđenja i distanca od naroda postepeno su ih neutralisali i učinili neefikasnim. Naravno među njima je bilo časnih, motiviranih i revnih ljudi, ali  organizacija je otišla drugim putem. Njihovo zastranjenje je zadalo udarac palestinskom pitanju i još uvijek zadaje. Oni su kao i neke izdajničke arapske vlade okrenuli leđa idealima otpora – koji je bio i ostao jedini put za spas Palestine. I naravno, ne samo Palestini, nego su i sebi zadali težak udarac.

Na taj način je provedeno trideset i dvije godine ponižavajućeg životaa. Ali iznenada ruka Božije moći je okrenula list. Pobjeda Islamske revolucije u Iranu 1979 godine ispreturala je stanje u ovoj regiji i otvorila novu stranicu. Među zadivljujućim globalnim efektima ove revolucije i žestokih i dubinskih udaraca koje je zadala imperijalističkim politikama, najbrži i najjasniji je udarac cionističkoj državi. Izjave čelnika tog režima u tim danima su za čitanje i ukazuju na njihov crni dan i stanje, puno depresije. U prvim sedmicama pobjede ambasada lažne države Izrael u Teheranu je zatvorena i njeni službenici protjerani i njena lokacija je zvanično dodijeljenja palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji koja je do danas tamo smještena. Naš cijenjeni Imam je saoštio da je jedan od ciljeva ove revolucije oslobađanje palestinskih teritorija  i uklanjanje rak rane Izraela. Snažni talasi ove revolucije, koji su tih dana zahvatili cijeli svijet, gdje god da su stizali, išli su sa ovom porukom: „Palestina treba biti oslobođena.“ Veliki i uzastopni problemi koje su neprijatelji revolucije nametnuli sistemu Islamske Republike Iran – od koji je jedan dio bio osmogodišnji rat Sadama Huseina uz poticaj Amerike i Engleske i podršku reakcionarnih arapskih režima – nisu uspjeli da motivaciju za oslobođenje Palestine  oduzmu Islamskoj Republici. Na taj način u damare Palestine je uvedena  svježa krv. Pojavile su se grupe palestinskih boraca, muslimana. Otpor Libana je otvorio novi snažan front naspram neprijatelja i njegovih sponzora.

I umjesto oslanjanja na arapske državei bez pružanja ruku prema međunarodnoj zajednici, između ostalih Ujedinjenim nacijama – koje su bile saveznik u zločinima imperijalističkih sila – Palestina se oslonila na sebe, na svoju omladinu, na svoju duboku islamsku vjeru i na svoje požrtvovane muškarce i žene. Ovo je ključ svi uspjeha i pobjeda u protekle tri decenije . Ovaj tok je iz dana u dan napredovao i jačao. Sramni poraz cionista u Libanu 2006. godine – ponižavajući neuspjeh one umišljene vojske u Gazi 2008. godine – bijeg sa juga Libana i povlačenje iz Gaze, formiranje vlade otpora u Gazi, u jednoj rečenici, pretvaranje naroda Palestine iz skupa razočaranih i bespomoćnih ljudi u optimističan i borbeni narod sa samopouzdanjem  istaknuta su svojstva posljednjih trideset godina.

Ova opća i generalna slika postat će kompletna onda kada se jasno budu vidjeli kompromisni postupci i izdajstva čiji je cilj gašenje otpora i priznavanje legitimiteta Izraela od strane palestinskihh grupa i arapskih vlada.  Ove aktivnosti koje su započete rukama nespretnog i izdajničkog nasljednika Džemala Abdul-Nasera u sramotnom sporaumu iz Kem Dejvida, uvijek su igrali ulogu turpije za čeličnu odlučnost otpora. U sporazumu „Kemp Dejvid“  po prvi put je jedna arapska vlada zvanično priznala da je islamska teritorija Palestine cionistička i ispod teksta u kome se Izrael smatra nacionaalnim domom Jevreja  stavila svoj potpis. Od tada pa do sporazuma u Oslu 1993. godine i nakon toga, u nadopunjujućim planovima koji su jedan za drugim, uz direktivu Amerike i uz podršku evropskih kolonijalnih sila, nametani pomirljivim i neodlučnim paleestinskim grupama, svršena su nastojanje neprijatelja  da ispraznim i varljivim obećanjima odvrate palestinski narod i grupe od solucije otpora  i zabave ih nedostojnom igrom na terenu politike.

Ispraznost i bezvrijednost svih ovih sporazuma veoma brzo su se otkrili i cionisti i njihovi sponzori su mnogo puta pokazali da na ono što je napisanu gledaju kao na bezvrijedni papir.

Cilj ovih planova bio je izazivanje dileme kod Palestinaca i jačanje ambicija kod osoba materijalista i bez vjere među njima i prizemljenje pokreta islamskog otpora i ništa drugo.

Ishod svih ovih podmuklih igara do sada je bio jačanje duha otporaa u islamskim grupama i narodu Palestine. Oni su uz Božiju dozvolu stali naspram neprijatelja i upravo kao što je Bog obećao: „A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, - ta Allah je zaista moćan i silan.“ dobili su Božiju pomoć. Ustrajnost Gaze uz potpunu blokadu je bila Božija pomoć. Pad pokvarenog i izdajničkog režima Husni Mubaraka je bio blagoslov i Božija pomoć. Pojava snažnog talasa islamskog buđenja u regiji je Božija pomoć. Padanje maske licemjerja i obmane sa lica Amerike, Engleske i Francuske i izražena mržnja naroda regije prema njima je Božija pomoć. Uzastopni  i brojni problemi cionističkog režima, od njihovih unutarnjih političkih, ekonomskih i društvenih problema do globalne izolacije i općeg gađenja čak i evropske akademske zajednice prema njima, sve to je manifestacija Božije pomoći. Danas je cionistički režim omraženiji, slabiji i izoliraniji nego ikada, a njegov glavni sponzor Amerika je u većim brigama i dilemama nego ikad. Sada je pred nama generalna i opća stranica Palestine u proteklih šeezdeset i nešto godina pred nama. Budućnost se trebaa urediti na osnovu pogleda i uzimanja lekcije iz nje.

Prije svega treba da se razjasne dvije stvari:

Prvo,  naše insistiranje je oslobađanje Palestine, a ne oslobađanje dijela Palestine. Svaki plan koji namjerava podijeliti Palestinu je u startu odbačen. Plan o dvije države kome su navukli odijelo pod nazivom  „primanje države Palestine u članstvo Ujedinjeni nacija“, nije ništa drugo do prihvatanje zahtjeva cionista, znači „prihvatanje cionisstičke države na palestinskoj teritoriji“. To znači gaženje prava naroda Palestine, zanemarivanje historijskih prava palestinskih izbjeglica i čak prijetnja pravima Palestinaca nastanjenih na teritorijama 1948. godine; znači opstanak rak rane i stalnu prijetnju tijelu islamskog umeta; znači ponavljannje decenijski patnji i gaženje krvi šehida.

Svaki operativni plan treba biti zasnovan na principu. „Cijela Palestina za sve ljjude Palestine.“ Palestina je od „rijeke do mora“ i ni za pedalj manje. Naravno ne treba zanemariti činjenicu da narod Palestine, isto kao što je djelovao u Gazi, koji god dio palestinske zemlje bude u stanju osloboditi, preuzeće upraavljanje njennim poslovima putem svoje izbrane vlade, ali nikada neće zaboraviti krajnji cilj.

Druga stvar je to da je za dosezanje do ovog uzvišenog cilja potreban rad, a ne riječi. Potrebna je ozbiljnost, a ne izvođenje predstave; potrebno je strpljenje i planiranje, a ne nestrpljivo ponašanje i osciliranje. Treba gledati u daleke horizonte i korak po korak, uz odlučnost, bogobojaznost i nadu ići napred. Muslimanske vlade i narodi, grupe otpora u Palestini, Libanu i drugim zemljama, svaki od njih mogu prepoznati svoju ulogu i udio u ovom sveopćem nastojanju i, uz Božiju dozvolu, ispuniti tabelu otpora.

Plan Islamske Republike Iran za rješenje palestinskog pitanja i liječenje ove stare rane je jasan i logičan plan i u skladu sa političkim zanjem prihvaćenim u globalnom javnom mnijenju što je prethodno detaljno prezentovao. Mi ne predlažemo niti klasičnni rat armija islamskih zemalja, a niti bacanje u more jevrejskih migranata i, naravno,  niti vlaadavinu Ujedinjenih nacija ili drugih međunarodnih organnizacija. Mi predlažemo referendumsko izjašnjavanje palestinskog naroda. Narod Palestine kao i svaki drugi narod ima pravo da odredi svoju subinu i izabere vladajući sistem nad svojom zemljom. Neka svi izvorni stanovnici Palestine, muslimani, kršćani i Jevreji – ne straani migranti – gdje god da se nalaze; unutar Palestine, u izbjegličkim kampovima i drugim područjima učestvuju na jednom općem i dobro organiziranom referendumu i odrede budući politički sistem Palestine. Taj sistem i vlada proistekla iz njega će, nakon uspostavljanja, odrediti statust nepalestinskih migranata koji su u proteklim godinama doselili u ovu zemlju. Ovo je jedan pravedan i logičan plan koji svjetsko javno mnijenje ispravno razumije i može dobiti podršku nezavisnih naroda i država. Naravno ne očekujemo da ga cionisti uzurpatori olahko prihvate i ovdje se oblikuje i dobija značenje uloga država, naroda i organizacija otpora. Najznačajniji način podrške narodu Palestine je prekid podrške neprijatelju uzurpatoru i to je velika dužnost islamskih država.

Sada nakon izlaska na poprište naroda i njihovih snažnih parola protiv cionističkog režima, na osnovu koje logike muslimanske vlade nastavljaju svoje odnose sa uzurpatorskim režimom?

Dokaz iskrenosti muslimanskih vlada o njihovoj podršci narodu Palestine je prekid tajnih i javnih političkih i ekonomskih odnosa sa ovim režimom. Države koje su domaćini cionističkim ambasadama ili ekonomskim predstavništvima ne mogu tvrditi da brane Palestinu i nijedna njihova anticionistička parola neće se smatrati ozbiljnom i istinskom.

Organizacije islamskog otpora koje su u proteklim godinama na plećima imale teški teret džihada su i danas suočene sa istom tom obavezom. Njihov organizovani otpor je aktivna mišica koja je u stanju da povede narod Palestine ka ovom krajnjem cilju. Hrabri otpor naroda čiji su domovi i država okupirani priznati su i dostojni su hvale i veličanja u svim međunarodnim sporazumima. Optužbe za terorizam od strane političkih i medijskih mreža povezanih sa cionizmom su isprazne i bezvrijedne riječi. Otvoreni teroristi su cionistički režim i njihovi zapadni sponzori, a palestinski otpor je pokret protiv podmuklih terorista  i humani i sveti pokret. U svemu ovome dostojno bi bilo da i zapadne zemlje objektivno sagledaju sitaciju. Zapad je danas na raskrsnici. Ili treba da odustane od svog dugotrajnog silništva i prizna pravo palestinskog naroda i više ne slijedi antiljudski plan cionističkih silnika, ili da očekuje teže udarce u ne tako dalekoj budućnosti. Ovi paralizirajući udarci nisu samo uzastopna rušenja njima poslušnih vlada u islamskoj regiji, nego onog dana kada narodi Evope i Amerike shvate da većina njihovih ekonmskih, društvenih i moralnih problema proističe iz hobotničke dominacije međunarodnog cionizma nad njihovim državama i da su njihovi državnici  zbog ličnih i stranačkih interesa poslušni i predani pred tiranijom krvopijskih vlasnika kompanija cionista u Americi i Evropi, stvoriti će im takav pakao iz koga nije zamisliv put izbavljenja.  

Predsjednik Amerike kaže kako je sigurnost Izraela njegova crvena linija. Koji je faktor povukao ovu crvenu liniju? Interes naroda Amerike ili lične potrebe Obame za novcem i podrškom cionističkih kompanija za osvajanje drugog mandata predsjednika? Do kada ćete vi moći varati svoje narode? Onog dana kada narod Amerike ispravno shvati da ste se vi radi malo dužeg ostanka na vlasti predali poniženju, slijeđenju i klanjanju pred cionističkim plutokratima i žrtvovali interese velikog naroda pred njihovim nogama šta će učiniti sa vama?

Poštovani prisutni i draga braćo i sestre! Znajte da će ova crvena linija Obame i njemu sličnih biti prekinuta rukama uzdignutih muslimanskih naorda. Ono što prijeti cionističkom režimu nisu iranske rakete ili grupe otpora,  da bi protiv njih ovdje ili ondje postavio raketni štit; istinska i neizlječiva prijetnja je jasna odlučnost muškaraca, žena i mladih u islamskim zemljama koji više ne žele da nad njim vladaju i ponižavaju ih  Amerika, Evropa i njihve marionete.  Naravno i one rakete će ispuniti svoju obavezu kada god se javi prijetnja od neprijatelja. „A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju.“

Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

[balkanskapravila1371]

cionizam i "jevreji" | Forumantiglobalista

cionizam i “jevreji” | Forumantiglobalista

https://www.forumantiglobalista.net/cionizam-i-jevreji?fbclid=IwAR0uwE-9Ui4IxDReL004EOskKqP2pdMkF2qZ6lnUA3qu1-VLEEP7DQWMa4g

[milera2109]

KO RUSI LUKASENKA U BELORUSIJI!??Svi znamo da je Lukasenko rekao za koronu da je to kolektivna glupost samim tim se zamerio onima koji stoje iza toga a to su Cionisti(zion).Mnogi misle da mnoge revolucije i neredi dolaze spoja naravno da to nije tako vec iznutra jer nepriljatelj je uvek blizu a da toga nismo ni svesni!Cionisticka(zion)sekta Chabad-Lubavitch koja priprema dolazak antihrista pogledajte gde se nalazi u Belorusiji i u Srbiji!??Chabad, takođe poznat kao Lubavitch, Habad i Chabad-Lubavitch  , je  jevrejska hašidička dinastija, a Chabad je jedan od najpoznatijih svetskih Hasidskih pokreta koji ima ucenje po Talmudu, naročito zbog svojih aktivnosti  je jedna od najvećih hasidskih grupa  i jevrejskih  organizacija na svetu koje teze sprovodjenje Talmuda i pripremu dolaska antihrista.Osnovan 1775. godine, rabin Schneur Zalman iz Liadija, ime "Chabad"  je formiran od  predstavljaju  osnove pokreta. Ime Lubavič potiče od grada u kome je od 1813. do 1915. godine živela vladajuća linija vođa. Ostale ne-Lubavičeve mrvice Chabada ili su nestale ili se spojile u Lubavič-ovu liniju. Tridesetih godina prošlog veka šesti rebad Chabad-a, rabin Iosef Iitzchak Schneersohn, preselio je centar pokreta Chabada iz Rusije u Poljsku. Nakon izbijanja Drugog svetskog rata preselio je centar pokreta u Sjedinjene Države.1951. rabin Menachem Mendel Schneerson postao je sedmi Chabad Rebbe. Pretvorio je pokret u jedan od najrasprostranjenijih jevrejskih pokreta na svetu.OVO SU NJEGOVE RECI O PRAVOSLAVNOM NARODU!! Glavnu oštricu borbe mi ćemo usmeriti protiv Slovenstva a to su, izuzimajući otpadnike koji su bliski sa Jevrejima isključivo zarad svojih interesa. Istina, te «bliske» ćemo, pošto ih iskoristimo za svoje ciljeve, izbaciti iz našeg društva. Slovenstvo,a među njima su Rusi,Srbi i Belorusi najnepokorniji narod u svetu. Nepokorni su zbog svojih psihičkih i umnih sposobnosti u koje su ugrađene mnoge generacije predaka, zbog gena na koje se ne može uticati, tj. koji se ne mogu se prepraviti! Slovena možeš uništiti, ali ga ne možeš pokoriti. Eto zašto ovo seme treba likvidirati a pre svega značajno smanjiti njegovu brojnost.2. Naše metode borbe neće biti vojne, već ideološke i ekonomske, uz upotrebu struktura moći opremljenih najsavremenijim vrstama oružja za fizičko suzbijanje pobune i to još većom žestinom nego što je to učinjeno u oktobru 1993 godine od Vrhovnog sovjeta Rusije. Prvo, mi ćemo izdeliti sve slovenske narode (od njih 300 miliona, polovina je Rusa), na male oslabljene zemlje sa međusobno pokidanim vezama. Ovde ćemo primeniti našu staru metodu: ZAVADI PA VLADAJ! Potrudićemo se da te zemlje međusobno posvađamo i uvučemo ih u međusobne ratove sa ciljem – međusobnog uništenja.Ukrajinac će misliti da se bori protiv ekspanzionističke Rusije, da se bori se za svoju samostalnost i misliće da je konačno dobio svoju slobodu, ali istovremeno potpuno će postati zavistan od nas. Isto to će misliti i Rusi, koji će se navodno boriti za svoje nacionalne interese i vraćanje zemlje koja im je «nezakonito» oduzeta i tako dalje.Sve to ćemo raditi pod pod izgovorom različitih suvereniteta, borbi za nacionalne ideale. Istovremno, nećemo dozvoliti ni jednoj zemlji samoopredeljenje na osnovu nacionalnih vrednosti i tradicije. U tom ratu glupaka, slovenska stoka će sama sebe oslabiti i ojačati nas, glavne upravljače haosa koji ćemo tobože stajati po strani i ne samo da nećemo učestvocati u krvavim događajim, već se nećemo ni mešati u njih. Šta više, mi ćemo potpuno sebe zaštititi. U svest neprosvećenih Slovena mi emo ugraditi takve stereotipe mišljenja, po kojima će najstrašnija reč biti «antisemit». Reč «Jevrejin» će izgovarati šapatom.Pomoću nekoliko sudskih procesa (kao što je suđenje antisemiti Ostašviliju i nakon toga njegovo uništnje) i drugih metoda (radija, televizije – zastrašujućim filmovima o osvetama izraelske obaveštajne službe Mosad za ubistva Jevreja) zaplašićemo stoku toliko, da ni jednom Jevreju neće pasti dlaka s glave dok će se istovremeno Sloveni ubijati na tuce, uništavati na hiljade njih na granicama gde Jevreju ne služe, u mirotvornim snagama, terorizmom, ubistvima.3. Glup slovenski narod ne razume da su najgori nacisti oni koji nikada i nigde glasno o tome ne govore, a sve čine kao pod okriljem demokratije. Upravo suprotno, mi ćemo učiniti da reč fašista bude zabranjena! I ove reči će se bojati svako koga mi proglasimo fašistom! Mi veoma dobro znamo da nacionalizam učvršćuje naciju i čini je jakom. Parola „internacionalizam“ je zastarela i u to više niko ne veruje, pa se mora zameniti sloganom „univerzalne vrednosti“ to je jedno te isto.Mi nećemo dati da se podigne nijedan nacionalistički pokret, a ako se ine pokrete ko ji teže da izvedu narod izvan naše kontrole uništićemo ognjem i mačem kako je to već urađeno u Gruziji, Jermeniji i Srbiji. Zato ćemo obezbediti potpuni procvat našem nacionalizmu-cionizmu, preciznije Jevrejskom fašizmu, koji se po svojoj tajnosti i moći pojavljuje kao nadfašizam! Nije uzalud Generalna skupština UN 1975. godine usvojila rezoluciju po kojoj je cionizam proglašen kao najveći oblik rasizma i rasne diskriminacije ali je usled našeg pobedonosnog pohoda širom planete, 1992. godine ta rezolucija ukinuta. Ovaj međunarodni organ smo učinili oružjem naših namera za uspostavljanje vlasti nad „svim carstvima i narodima“.4. Brojnu populaciju Slovena mi ćemo lišiti nacionalne elite koja i određuje razvoj događaja i napredak zemlje i naravno sav tok istorije. Zato ćemo u narednih 5 godina zatvoriti pola njihovih fakulteta, a u drugoj polovini ćemo mi učiti. Pustićemo tamo Jermene, Čečene, Cigane i njima slične. Težićemo ka tome da u vladama slovenskih zemalja bude što je moguće manje predstavnika glavnih (suverenih) naroda, njih ćemo zameniti našom jevrejskom elitom.U sredstvima masovnog informisanja – na radiju, televiziji, u štampi, u umetnosti, literaturi, pozorištu, bioskopu, mi ćemo postepeno potiskivati nacionalne kadrove, zamenivši ih našim, ili u krajnjem slučaju kosmopolitskim kadrovima.Sprovešće se humanizacija obrazovanja, a kao rezultat toga, značaj predmeta koji strukturiraju mišljenje korišćenjem leve i desne polusfere mozga, biće umanjen i destruktuiran:a) jezik i literaturab) fizika i matematikaO istoriji se nema šta ni govoriti. Daćemo stoci svoj pogled na istoriju u kome ćemo pokazati da se sva ljudska evolucija kretala ka tome da se Bogoizabrani jevrejski narod prizna za vladare nad celim svetom. Umesto nacionalnih vrednosti, daćemo vam patriotizam balalajki i pijanih suza. I ovde će naš cilj biti da se zamenimo crveno-smeđe (crveno-smeđi, Jevreji tako nazivaju Slovene, prim. prev.) elitu našom.U slovenskim zemljama nećemo dozvoliti razvoj nauke, a jezgro naučnika (Akademiju nauka) činiće naši ljudi. Nećemo dopustiti nikakve visoke tehnologije, što će dovesti do potpune propasti industrije koju ćemo svesti na proizvodnju predmeta koji su neophodni za ograničen broj robova koji nama obezbeđuju sirovine.Među građanima je mnogo inženjera, kvalifikovanih radnika, učitelja. Mi ćemo im napraviti takve uslove života (nedostatak radnih mesta, visoka stanarina, visoke cene komunalnih usluga, prevoza), da će sami bežati, onako kako sada beže Rusi iz zemalja ZND u napuštena sela na severu, gde im se čini da će lakše živeti, što će u suštini takođe biti varka.Razbijte omladinu i pobedićete narod! To je naša deviza. Lišićemo vaše društvo omladine, pokvarićemo je seksom, rokom, nasiljem, alkoholom, pušenjem, narkoticima, to jest, lišićemo vaše društvo budućnosti. Udarićemo na porodicu, rušeći je, smanjićemo stopu rađanja.Hitler je bio glup i nezreo. On je delovao direktno, otvoreno. I zato je morao da uradi neverovatno veliki posao – da milione ljudi spali, strelja, zakopa isl. On je ostavio krvave tragove. Mi ćemo delovati brže: kod nas neće biti tragova. Ako se rađanje smanji makar za polovinu – to će unuštiti godišnje 2-3 miliona Rusa bez bilo kakvih troškova. Nisu potrebne peći, municija i grobovi. I nema tragova. Nisu se rodili i krivaca nema.Izgradićemo kriminalcima bolje uslove života nego za stoku koja radi, iz tamnica ćemo puštati zločince kako bi bilo više ubistava, pljački, nestabilnosti. Amnestije će se odnositi samo na lopove i ubice, ukratko, na sve osim na one koji su osuđeni za „raspirivanje međunacionalnog razdora“, što predstavlja trenutno zamenu za zakon o antisemitizmu.U narodu ćemo posejati strah. Strah za život koji više ništa neće vredeti, strah za radno mesto koje u svakom trenutku može biti oduzeto, strah za budućnost bliskih… Strahom ćemo upravljati.5. Ovi grandiozni zadaci će biti realizovani u nekoliko etapa. Sada se već 85% obale Severnog Ledenog okeana nalazi u našim rukama (širi krug stanovništva još nije svestan toga), zahvaljujući zamršenim i narodu nerazjašnjenim dogovorima koji su zaključeni tokom vlasti Gorbačova i Jeljcina.Već sada, u zemljama na jugu Rusije živi pola miliona Jermena – to je naša predstraža. U prvo vreme, radi prevare, mi ćemo proglasiti na Kubanu Jermensku republiku, a zatim, prognavši kozake, pretvorićemo je u Hazariju – Izrael. Pomoći će nam to, što su kozaci stalno pijani, što vole vlast i radi toga su spremni da se sukobe jedni sa drugima. Istina, postoji još jedna organizaciona struktura – pravoslavni klir. Mi ćemo poslati među sveštenike svoje judejske predstavnike, kojima je, po talmudu, dozvoljeno da ispunjavaju rituale drugih religija čuvajući u srcu svoju veru, judaizam.Ostale ćemo potkupiti. A one koji na to ne budu pristali, njih ćemo uništiti. Kod Rusa, osim ovih, nije ostalo manje-više organizovanih struktura, tako da stoka nije sposobna da se ujedini i da ih izgradi, jer je ruska stoka već uspavana i degradirana i nije sposobna da se organizuje.Ako je u 19. veku SAD kupila od Rusije Aljasku, ona će u 21. veku kupiti ceo Sibir. Kome će pripasti sibirske teritorije između Jeniseja na zapadu, Severnog Ledenog okeana na severu, Tihog okeana na istoku i granice Kine i Mongolije na jugu? Ta zemlja svojom površinom dva puta prevazilazi teritoriju SAD-a. Ar zemlje će se kupovati po ceni od 1000 dolara, i za ceo Sibir biće potrebno platiti 3 triliona dolara, u periodu od 20 godina. Godišnje će se plaćati 200 miliona dolara, od kojih će polovina odlaziti na uvoz robe iz SAD.Sibirci ne mogu pobeći od toga da se moraju podčiniti nekom stranom uticaju, a SAD će im izgledati prijatnije nego njihovi azijatski susedi. Na kraju krajeva, Vladivostok je bliži Los Anđelesu, nego Moskvi…6. Da bismo sproveli ove, za nas više nego bitne mere, mi ćemo pod vidom „demokratskih promena“ dati slovenskoj stoci monarhiju. Svakome narodu daćemo predsednika-marionetu. I daćemo im što više galame, pompe i blještavila! Monarhizam je dobar zbog toga što svu energiju mase usmerava u vetar. Odvlači im pažnju od našeg tajne aktivnosti struktuiranja stanovništva po obrascu koji nama odgovara. Predsednik, to je figura tobože izabrana od strane naroda (a mi ćemo uspostaviti izbornu proceduru tako da sve izgleda da je po zakonu), pomoću koje ćemo upravljati svim neophodnim procesima. Predsednik će imati neograničeno punomoćje. Premeštanjem kadrova na više pozicije struktura moći, on će na njihovo čelo postaviti naše ljude. Vojska, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Državna bezbednost i sve specijalne jedinice biće direktno podčinjene predsedniku. A to znači – nama. U našim rukama biće samo konci koji vode do ruku predsednika. I mi ćemo povlačiti te konce onako kako je potrebno, u cilju ostvarivanja grandiozne zamisli pokoravanja svih plemena i carstava i potčinjavanja našem nadnarodu, koga je izabrao Bog Izrailjev.7. Ali ono što je glavno to je – novac. Novac radi sve. Novac je vlast. Novac je sila. Ko ima novac, taj ima oružje i to najmodernije. On ima armiju najamnika. Novac vlada sredstvima masovnog informisanja koja zaglupljuju milijarde ljudske stoke. Novac kupuje ljude koji su nam potrebni. Novac uklanja nepokorne. Bombarduje fanatike koji nam se protive – Iračane, Srbe, a u perspektivi – Ruse. Kapitalom i osvajanjem vlasti se rešava sve. Mi već više od 3 hiljade godina uvežbavamo nagomilavanje kapitala i osvajanje vlasti i niko nam u tome ne može biti ravan. Vi nemate svog novca. Nemate ni svoje vlasti. Nemate je i nećete je ni imati! Nećemo vam to dozvoliti!Mi vas neizmerno mrzimo! Ta mržnja nam daje snagu da vam se smejemo u lice, da se učvrstimo uz vaše poverenje i da upravljamo vama pokazujući “brigu” za vas i za vašu decu, za buduće unuke i praunuke, kojih u stvarnosti neće ni biti.Vi ste osuđeni na propast. I sve dok vi ne shvatite ovu prostu istinu, sve dok se batrgate, do tada će vas tući više nego obično. Ako budete poslušni, ostaće vas 65–70 miliona jedinki, a u protivnom 40–45 miliona.Ono što je trenutno važno je da se održimo još najmanje 2-3 godine. A zatim za nas u ovoj zemlji više neće biti nikakvih problema. Napravićemo takva zaštitna sredstva da se niko od vas i ne pomakne. Sve što će biti, nama je poznato, i sve je od nas kontrolisano i tajno upravljano. I niko nema snage da nam se suprotstavi.Šta ćemo uraditi1. Svetske zalihe industrijskih sirovina se troše i već na početku sledećeg milenijuma “zapadno društvo” neće moći da zadrži svoj nivo potrošnje bez novih izvora – kolonijalnih zemalja, donora. Zato su naša stremljenja sada usmerena na Rusiju i to iz dva razloga:Prvi – likvidacija najmoćnije nezavisne imperije koja zauzima šestinu površine Zemlje.Drugi – zavladati njenim bogatstvima koja čine 60-70% ukupne količine svetskih zaliha sirovina i 75-80% otkrivenih svetskih zaliha nafte i gasa koncentrisanih u Sibiru i na obalama Severnog Ledenog okeana.2. Klima planete se menja, planeta je izložena intenzivnom otopljenju. Pustinja se širi na sever brzinom od 10km godišnje, a isušivanje zemlje brzinom od 25km godišnje. Već sada, drevni svetski centri: Atina, Rim, i pre svega, Jerusalim (Izrael) spadaju u zonu veštačkog navodnjavanja. Kroz 20 – 30 godina biće potrebno razmišljati o preseljenju ogromnih masa civilizovanih naroda u severnije delove od mesta gde oni trenutno žive. U to vreme, na Kubanu, u Rostovskoj oblasti, u Ukrajini, biće izuzetna suptropska klima, a u Černozemju i na severu Ukrajine, klima sadašnjeg Predkavkazja. Ako se setimo istorije, treba priznati da su te zemlje u stavri iskonske zemlje drevne judejske Hazarije to jest Izraela, koje je osvojila Kijevska Rusija u 10. veku. Sloveni su ovde privremeni gosti i oni podležu iseljavanju. Mi ćemo sagraditi Veliku Hazariju po principu starog Vavilona i Sodome i Gomore. Ovde ćemo preseliti deo Izrailjaca odnosi se na Kosovo i Metohiju, a slovensku stoku ćemo prognati daleko na sever, iza granica Moskve. Tamo će biti mala severna teritorija – rezervat sa kompaktnim stanovništvom, sličan indijanskim rezervatima u Americi.“NARODNA” VLAST RUSIJE POSLE OKTOBARSKE REVOLUCIJEOd 22 člana prve komunističke vlade 17 su bili Jevreji. Od 119 članova komunističkog Ruskog saveta koji je vladao Rusijom neposredno posle revolucije čak 81 je bio Jevrej. Pored toga, od 554 viša rukovodioca Sovjetskog Saveza u postrevolucionarnom periodu 447 su imali jevrejsko poreklo.Tako da vam je sada jasno ko stoji stalno iza nereda pozadini,nije nepriljatelj spoja nego on je unutra!

[saznajemozavas]

Pismo opasnog masona otkriva: Predvideo je oba svetska rata, a šta je rekao za treći

Albert Pajk je slobodni zidar koji je živeo u 19. veku, a bio je toliko moćan da je posle Građanskog rata postao jedini konfederacijski vojnik sa kipom u Vašingtonu. Već je u mladosti putovao po SAD, pa se posvetio novinarstvu u Arkanzasu. Takođe, kao advokat je zastupao Indijance protiv federalnih vlasti. Borio se u Američko-meksičkom ratu, a potom se preselio u Nju Orleans. Tamo je pisao pravne knjige koje su na jedan način zaokruživanje i prilagođavanje dela Frensisa Bejkona novijim vremenima, sa tipičnim masonskim odrednicama. Pajk se borio u Građanskom ratu na južnjačkoj strani i načelno je bio protiv ropstva, a kao i u ranijim službama otpušten je zbog sukoba sa nadređenima i nepoštovanja njihovog autoriteta. Umro je 1891. godine, a sahranjen je uprkos želji za kremacijom, pa se njegovi posmrtni ostaci danas nalaze u središtu škotskog masonskog reda u Vašingtonu. Od 1840. godine bio je aktivan u masoneriji uz najvišu titulu vrhovnog zapovednika reda, koju je nosio kroz čitav život. Napisao je i najveću masonsku knjigu u SAD do današnjeg dana, „Moral i dogma drevnog i prihvaćenog Škotskog reda masonerije“. U njoj ističe da masonerija nije religija i da svako ko tvrdi suprotno lažira i denaturalizuje slobodne zidare. Isto tako, masoneriju smatra uvodom u religiju. Biblijske doktrine pak ne upoređuje s generalnom istinom već sa prilagođavanjem istine ka širokoj publici koja stvarno znanje ne bi shvatila, pa samim tim ne bi mogla da sledi religijske okvire. Za razumevanje masonske hijerarhije opisao je i stepene gde su simboli tokom uspona na najviše tačke „obmanjujući“ i vode na pogrešan put, pa nije predviđeno da ih inicijati razumeju, nego da misle da su nešto spoznali, dok je prava istina rezervisana za sam vrh. Isusa poistovećuje sa drugim avatarima, dok o hrišćanskom Bogu priča kao o manipulaciji, pa tako religijska kretanja s vremenom zahtevaju drugačije interpretacije i posebnosti Boga — nekada se slavi utelovljenje Bala, Molha, a nekad Zevsa, Ozirisa, Mitre i Adonaja. Prema njegovim rečima, velike promene posebnosti Boga mogu se uvideti i u samoj Bibliji, koja je kroz istoriju menjana. „Biblija je nezamenljiv deo inventara“, zaključuje on, dok judaističku literaturu kao biblijsku osnovu plasira na sam oltar. Masonerija je potraga za svetlošću („Luciferom“), dok je Kabala sofisticiraniji put ka spoznaji, Bogu koji je „spektar svetlosti“. Religije mira suprotstavio je svojim ratnim stremljenjima — tako je danas prilično poznato i pismo koje je navodno poslao italijanskom masonskom bratu i revolucionaru Đuzepeu Maciniju. U njemu predviđa ratove koji bi svet trebalo da prilagode masonskim doktrinama. „Prvi svetski rat mora da bude ostvaren kako bi nam omogućio da zbacimo sa položaja moći ruske careve i time Rusiju učinimo tvrđavom ateističkog komunizma. Razilaženje i neslaganje između britanskog i nemačkog carstva, uzrokovano agentima iluminata, biće uzeto kao podsticaj za taj rat. Na kraju rata uspostaviće se komunizam, kako bi se preko njega uništile i druge vlade te oslabili uticaji religija“, napisao je Pajk. „Drugi svetski rat treba da bude podstaknut iskorišćavanjem razlika između fašista i političkih cionista. Taj rat treba da bude uspostavljen na takav način da za posledicu ima uništenje nacizma i jačanje cionizma u toj meri da omogući uspostavljanje suverene države Izrael u Palestini. Tokom drugog svetskog rata, međunarodni komunizam mora da postane toliko jak da bude protivteža hrišćanstvu, koje će biti obuzdano i držano u pozadini sve do momenta kada će biti potrebno za konačnu socijalnu kataklizmu“, rekao je on. Sarajevo „Treći svetski rat mora da bude podstaknut iskorišćavanjem različitosti između političkih cionista i vođa islamskog sveta. Rat treba da bude vođen na takav način da se islam i politički cionizam međusobno unište. U međuvremenu, ostale će nacije još jednom biti podeljene. Nahuškaćemo nihiliste i ateiste, isprovociraćemo ogromnu socijalnu kataklizmu koja će u svojim strahotama narodima jasno pokazati učinak potpunog ateizma, izvor divljaštva i najkrvavijeg previranja“, dalje piše Pajk. „Tada će širom sveta građani biti prinuđeni da se brane od revolucionarnih svetskih manjina, istrebe uništavače civilizacije, i gomile, razočarane hrišćanstvom, čiji će deistički duh od tog trenutka biti bez smera i cilja, žudeći za idealom, ali ne znajući na šta bi usmerile svoje obožavanje, primiće istinsko svetlo kroz univerzalnu objavu čistog Luciferovog nauka, koji će napokon biti iznesen pred javnost. Ta će objava biti rezultat opšteg reakcionarnog pokreta koji će uslediti nakon uništenja i hrišćanstva i ateizma, oba istovremeno pobeđena i iskorenjena“, pisao je Pajk. Autentičnost pisma nije do kraja dokazana, ali ga luciferijanski krugovi tumače kao konačnu objavu. Ratni inženjering je, prema nekim autorima, dokazan kroz ovo „predviđanje“ globalnih sukoba. izvor(srbija.danas) Read the full article

[vaseljenska]

Феминизам, садо-мазохизам, ционизам, антисемитизам и Чудесна жена (да, све ово заједно и још много којечега другог)

Феминизам, садо-мазохизам, ционизам, антисемитизам и Чудесна жена (да, све ово заједно и још много којечега другог) http://www.vaseljenska.com/vesti/feminizam-sado-mazohizam-cionizam-antisemitizam-cudesna-zena-da-sve-ovo-zajedno-jos-mnogo-kojecega-drugog/

[santasa]

E-mail za Al Jazeera Balkans povodom skandalozne epizode emisije "Kontakt" od 17. novembra '16

E-mail za Al Jazeera Balkans povodom skandalozne epizode emisije “Kontakt” od 17. novembra ’16

Podrži istinu: btselem.org | jewishvoiceforpeace.org | mikopeled.com

Ja nisam rasist ! OK, jesam bijel, ali imam nekoliko prijatelja crnaca, s kojim igram košarku svaki vikend, a s jednim crncem iz komšiluka radim na istom radnom mjestu, pa se svaki dan zajedno vozimo na posao, i družimo na pauzi. Ne ja nisam Islamofob ! OK, nisam musliman, ja sam kršćanin, ali imam nekoliko prijatelja muslimana,…

[balkanin]

Ajatollah Hamenei : Cionizma neće dugo trajati

Ajatollah Hamenei : Cionizma neće dugo trajati

 U ime Allaha, dobročinitelja, milostivog

Svaka pohvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i Njegov mir i pozdravi su Muhammedu, njegovom čistom domaćinstvu, njegovim izabranim ashabima i onima koji ih slijede do Sudnjeg dana.

Pozdravljam svu muslimansku braću i sestre širom svijeta i molim Boga da prihvati njihovu poslušnost tokom svetog mjeseca ramazana i čestitam im uoči Eid al-Fitra, te…

[balkanin]

Jevrejski pisac Halper: Izrael ne želi mir, već manipulišući religijom stvoriti trajni sukob

Jevrejski pisac Halper: Izrael ne želi mir, već manipulišući religijom stvoriti trajni sukob

Jeff Halper, jevrejski pisac, antroplog i aktivista sa adresom u Al-Qudsu (Jerusalem), izjavio je kako je cionizam “priča o raseljavanju“, te kako Izrael manipulišući religijom stvara neku vrstu trajnog sukoba, jer je to jedini način da i dalje vrši pritisak nad Palestincima i održava međunarodnu podršku. Smatra kako su Palestinici postali nebitni za arapski svijet, odnosno da palestinske ideje…

[balkanin]

Povodom Svjetskog dana Al-Qudsa (2021)

Povodom Svjetskog dana Al-Qudsa (2021)

Parviz Esmaeili Quds je prva muslimanska kibla na svijetu koju je cionizam zauzeo 1948. Godine  .Okupacija Jeruzalema i Palestine prvo je naišla na otpor i prosvjed palestinskog naroda i muslimana, a zatim slobodnih i budnih ljudi u svijeta.Imam Khomeini je odmah nakon pobjede slavne Islamske revolucije u Iranu, posljednji petak svetog mjeseca Ramazana prozvao “Svjetskim danom Qudsa” kako bi…

[balkantimes]

Vrhovni iranski lider: Naša politika prema Americi neće se mijenjati

Vrhovni iranski lider, Sejjid Ali Hamenei, obratio se uživo putem televizije, povodom rođenja Poslanika Muhammeda (s.a.v.a) i njegovog praunuka Imama Sadika (a.s), te je naglasio da se iranska politika prema Americi neće mijenjati mijenjanjem osoba na vlasti, te da Iran mora jačati kako bi neprijatelj izgubio svaku nadu.

S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Nek je blagoslov i selam na našeg Vjerovjesnika, Ebu-l-Kasima Božijeg odabranika, Muhammeda, i njegov čisti i bezgriješni Ehli bejt posebno Imama Mehdija, a.s.

Izražavam čestitke, svim cijenjenim gledaocima i svim Irancima i cijelom velikom islamskom ummetu sretno rođenje plemenitog Vjerovjesnika veličanstvenog Poslanika, nek je salavat na njega i njegov Ehli bejt kao i rođenje Imama Džafera Sadika, a.s.

To je veliki blagdan jer ovo časno rođenje je pripremilo teren za poslanstvo, a slanje poslanika je najveći događaj u cijeloj povjesti čovječanstva. Nadam se, ako Bog da, da ovaj blagdan, našem dragom narodu, svim muslimanima svijeta i velikom islamskom ummetu bude blagoslovljen kao i za sve ljude da bude povod velikih blagodati.

Danas su tri povoda jedan pored drugog, jedan je upravo ovo časno i veličanstveno rođenje plemenitog Poslanika i njegovog potomka Imama Sadika, a.s., jedan povod je početak sedmice jedinstva, što je veoma važan povod, jedan povod je 13. aban, simbol borbe protiv arogancije.

U vezi svakog ćemo reći nekoliko rečenica svojim cijenjenim sugrađanima. U vezi rođenja veličanstvenog Poslanika, s.a.v.a., u Kur’anu

ima veliki broj ajeta, neki od njih imaju vrlo očitu vezu sa aktuelnim stanjem u društvu.

Kada čovjek uči ajet ima dojam da je baš danas objavljen, za današnjeg čovjeka, jedan ajet je iz sure Tevbe:

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što zapadate u nepriliku, brižan je za vas, vjernicima je samilostan, milosrdan.

Prve dvije sintagme odnose se na sve ljude svijeta kao što i kasnije za nekoliko ajeta kaže: O ljudi! Doista sam ja poslanik Allahov vama svima svi ljudi su sagovornici plemenitog Poslanika.

Ove dvije riječi su veoma važne, vaše muke o ljudi Poslaniku teško padaju, on zbog vaše patnje, pati, a zatim on je brižan za vas, čezne za vama. Stalo mu je do vaše sudbine, ovo je obraćanje svim ljudima svijeta.

Danas je ljudsko društvo primjer ovog obraćanja, dakle, postoji velika podudarnost ovog obraćanja i stanja u društvu.

Može se reći da današnji čovjek više nego li inače više nego li u povjesti pati, tu su nejednakost, ratovi, izazivanje ratova, ekstremni materijalizam, u ljudskoj povjesti nije postojala ovako žestoka naklonost materijalizmu tu je korištenje znanja i tehnologije za gušenje naroda, nepokornost, zloba, osionost… dobro, neki od ovih nejednakost, nepravda, diskriminacija, nepokornost, te stvari su bile uvijek kroz povjest, nije to nešto današnje.

Međutim, danas se koristi naučnim sredstvima, tehnologijom, kako bi se moć taguta provela u djelo. Naprimjer faraon je govorio: zar meni ne pripada vlast u Egiptu? Uredu, radio je šta je htio u granicama Egipta, Danas Amerika, koja ima ulogu ondašnjeg faraona, ne zadovoljava se državom Amerikom, na kaže: zar meni ne pripada vlast u Americi?

Već ustaje, ulazi u druge države, pokreće ratove, stiče dominaciju, gradi baze, znači stanje je tako da korištenjem znanja, naučnog napretka

ono što danas radi svjetska dominacija taguta, diskriminacija, nejednakost, danas je veća nego ikad.

Zbilja teško mu padaju vaše muke. Časni Poslanik i njegova čista duša pati zbog današnjih muka koje čovjek trpi. I on ljudima želi sreću, želi im uputu,  i u pravom značenju riječi on je poput milostivog oca koji teži ka tome da čovjek bude sretan, da bude upućen pravim putem,

i da stigne do sudbine koja je u njegovu korist.

Jedna tačka u vezi ovog časnog ajeta je to da se nalazi na kraju sure Tevbe sura Tevba je sura rata, sura odricanja od nevjernika, sura naređivanja na borbu i to.

Na kraju ove sure kaže: teško mu je što zapadate u nepriliku rekli smo obraća se svim ljudima, svim zajednicama iz toga se može zaključiti jedna stvar a to je da obraćanja koja postoje se ne tiču neupućenih, nesvjesnih grupacija nemuslimana, već su upućene poglavarima poricatelja, poglavarima arognacije.

Organizacijama dominantnim nad sudbinom ljudskog roda, njima se obraća. Kur’an o njima kaže da su lideri, lideri nevjerstva, a na drugom mjestu u suri Kasas kao o liderima koji vode u Vatru, I učinili smo ih vođama koji pozivaju Vatri, odvode ljude u Džehennem

tamo ih pozivaju. Dakle ona žestina o kojoj Kur’an govori naspram neprijatelja, poricatelja, tih tokova, tih grupacija a grupacija nevjernika, koje se kreću ka istini, nisu inadžije, nemaju zle namjere, oni su sagovornici one lijepe časne rečenice teško mu je što zapadate u nepriliku

Danas, neprijatelj islama, tj. oni koji pozivaju u Vatru, su upravo arogantni Cionizam, koji se protiv islama bori svim svojim silama, posljednja prezentacija ovog neprijateljstva je iz prethodne sedmice koja se dogodila nažalost u Parizu, ta ružna predstava u Parizu privlači pozornost i treba obratiti pažnju na nju.

Dobro, jedan karikaturista je svojim jezikom kroz karikaturu uvrijedio Poslanika, ovo nije sagledano u tome da je jedan umjetnik pogriješio, zanio se, to nije ta priča.

Iza ovog događaja postoje ruke, šta je dokaz dokaz su odbrane ovog “umjetničkog djela” od strane predsjednika države a i druge ga države podržavaju, što znači da iza ovog stoji organizacija nije riječ o tome da je francuska umjetnost pala i stigla na taj nivo rada.

Pitanje je političke naravi, države koja podržava ovaj pogrešan čin. Politički predstavnik dolazi otvoreno dajući podršku, kažete ovaj je ubio čovjeka, dobro, iskaži ljubav prema ubici, žaljenje za njim, reci, zašto crtate takve karikature i postavljate ih na vidljivo mjesto, podržavajući ih, ovo je vrlo gorak i ružan događaj koji se događa na nivou države, nije riječ o tome da je to uradio umjetnik karikaturista, i prije ovoga kada se to desilo bila je ista stvar, tada smo vidjeli da državni ljudi, ljudi iz politike, dolaze iza toga braneći to.

Naravno, danas je islamski ummet preplavljen srdžbom i protestom, to je pokazatelj da je islamsko društvo živo, i to je ono čemu se treba radovati, i na istoku i na zapadu, ljudi, dužnosnici, muslimani političari, mnogo njih, naravno neki su ovdje pokazali svoju niskost, ali većina je ovdje na temelju islamskog identiteta i ličnosti branila veličanstvenog Poslanika, s.a.v.a., pokazavši svoju ljutnju. Ovo je pokazatelj da su narodi živi.

Međutim u ovom događaju postoji i jedna pouka. I na to trebaju obratiti pažnju ljudi koji su u vezi sa svjetskom politikom Ovdje dolazi francuski vlast i pitanje povezuje sa pitanjem ljudskih prava i sloboda ovdje se nalazi pouka ovog događaja.

Kakva je ustvari francuska vlast? Kakva joj je politika? To je ona politika koja je u sebe smejstila najgrublji i najopakiji terorizam svijeta

i pružila mu zaštitu, to su oni teroristi koji su u našoj zemlji ubili predsjednika, premijera, šefa pravosuđa, mnoge grupacije iz vlasti, naroda i sudstva te 17.000 običnih ljudi u skladu sa postojećim statistikama.

Dakle ubijali su ljude na ulici, pijaci, oni nisu obični teroristi i njihovo utočište je Francuska, Pariz i onda ovi govore o ljudskim pravima.

Busaju se u prsa slobodama. Upravo ova vlast je krvoločnom vuku poput Sadama, za vrijeme nametnutog rata, pružala najveću pomoć, ne možemo reći da su pomagali više od drugih, ali bili su jedni od najvećih pomagača Sadama u tom ratu, moderne avione, moderna ratna sredstva, sve to su dali na raspolaganje tom krvoločnom vuku, uopće ih nije bilo stid, dali su i govorili o tome i priznali. Nakon toga ovo je njihov odnos sa teroristima, a i njihov odnos sa sopstevnim narodom posljednje godine subotama kada su bili protesti, vidjeli ste šta su im radili, dakle svome narodu.

I onda oni tvrde da su od onih koji su za slobodu i ljudska prava. Ja vjerujem da su ovo dva lica jedne kovanice, brane kulturna zvjerstva, i zločinačko djelo karikaturiste a drugo lice kovanice je odbrana terorista Munafika i Sadama oba lica nosi jedna te ista kovanica.

Dobro, ovaj događaj se opetovao u evropskim državama i Americi događaj vrijeđanje Kur’ana i časnog Poslanika, u posljednjih nekoliko godina je opetovan i u Americi i u evropskim državama.

No, ovo ne može nanijeti ni najmanju ljagu veličini i uzvišenosti Poslanika ovo je sasvim jasno da nurli lice Poslanika milosti ovim stvarima ne može biti ukaljano, i iz dana u dan, ova Sunce će ako Bog da biti jarkije i jarkije isto kao što ljudi Mekke i Taifa u ono vrijeme pored svih zalaganja nisu mogli sakriti sveto ime Poslanika tako i danas ovi ljudi slični njima, neće moći ništa, i to ne nanosi štetu Poslaniku.

Međutim, jedna se stvar da razumjeti, a to je da su ova djela pokazatelji nasilne biti zapadne civilizacije to nam pokazuje da je ova civilizacija ova kultura u svojoj biti, moderno paganstvo, u svojoj zbilji je toliko mračno, toliko divlje, a naravno oni kriju svoje divljaštvo, jer posjeduju nauku i tehnologiju forma znanja i tehnologije prekriva njihovo divljaštvo, koriste ljudske termine, koriste ljudsko lice, kravate, parfeme, s tim stvarima se pojavljuju prikrivajući svoje stvarno divljaštvo.

Prema tome šteta se ne može nanijeti ni Poslaniku ni islamu, plus što je to sredstvo da mi bolje upoznamo Zapad da shvatimo da je to stvarno divlja civilizacija, to je civilizacija koja je i svoje narode učinila jadnicima, evo od Renesanse kao početka te civilizacije, protiče nekoliko stoljeća a vi vidite stanje nejednakosti, siromaštva, nepravde, stanje moralne razuzdanosti, u Americi i drugdje, i kod onih koji se kreću za njima, idite i pogledajte to je priroda takve civilizacije i kulture. To je što se prvog pitanja tiče. Što se sedmice jedinstva tiče, Pretpostavljam da je danas više nego ikad došao do izražaja značaj ovog velikog noviteta rahmetli imama Homeinija.

Onog dana kada je cijenjeni imam proglasio sedmicu jedinstva i jedinstvo islamskih mezheba i pravaca u općim, političkim i društvenim okvirima tog dana pravi sagovornici ove poruke nisu mogli pojmiti njen značaj, poput velikog broja zvaničnika muslimanskih država, koji uopće nisu shvatili koliko je ova poruka značajna.

Mnogi nisu shvatili a mnogi nisu prihvatili. Znači krećući se za svojim interesima jednostavno su previdjeli ovu poruku. E danas shvatamo koliko je ova poruka bila važna, Dešavanja koja se danas zbivaju, različiti razdori među muslimanskim državama strašni događaju i nekim zemljama regiona u Siriji, Iraku, Libiji, Jemenu, Afganistanu iz tih događaja čovjek shvata koliko je važno jedinstvo islamskog svijeta i koliko je vrijedan integritet islamskog ummeta kojeg je imam proglasio, tražio, zahtjevao, da ga je bilo mnoge se ove stvari ne bi dogodile stvarno ono što danas postoji u islamskom svijetu, posebno u nekim zemljama regiona, to je tragično, razvodnjili su pitanje Palestine pokrenuli su izdajničko i ponižavajuće normaliziranje odnosa sa cionistima sve to su posljedice i rezultati nepostojanja jedinstva islamskog svijeta.

Tako se na osnovu pokvarenih ambicija dešavaju takve stvari da je pravo palestinskog naroda jednostavno bačeno pod tepih od strane nekih. Naravno, pitanje Palestine nema kraja oni ne mogu ništa, manji su od toga da to pitanje okončaju to se pitanje nastavlja, Palestina će biti Palestina a cionistički režim će nestati i u to nema sumnje, naravno oni u mjeri svojih mogućnosti prave smetnje na tom putu. Oni su u vezi sa otimačem, ubicom, zločincem zvanim cionistički režim, hem su oteli zemlju, hem ubijaju ljude, koliko su samo Palestinaca pobili?

i kakve su samo zločine počinili, i pored toga s njima uspostavljaju vezu, radosni su i time se ponose, izmišljajući opravdanja. Želim kazati da imamovom novitetu, nažalost mnogo država i mnogo pojedinaca koji su pravi njeni sagovornici nisu shvatili značaj ali njen značaj je shvatio neprijatelj, dušman je shvatio da ako se ova imamova poruka o jedinstvu prihvati dakle svako za sebe čuva svoje istine, svak ima svoj vjerovanje i svoje propise ali u općim smjernicama koliko je u njima značajno jedinstvo islamskog ummeta i koliko neprijatelj tada može imati slab utjecaj na njih neprijatelj je to shvatio, a kada je shvatio, počeo je sa planiranjem protiv ovog pokreta. Neprijatelj je razradio praktične programe protiv imamove poruke jedinstva, poput, stvaranja centara za proizvodnju misli i ideja protiv međusobnog približavanja.

Mi govorimo o približavanju islamskih pravaca a oni su sjeli i organizirali centre, dali su određenim plaćenicima novac da sjednu i da proizvode misli i ideje oponentne približavanju dakle da rade na tome da velika, produhovljena imamova politika bude ugašena.

Centri za proizvodnju ideja, stvaranje tekfirdžijskih grupa terorističku grupu ISIL, proizveli su neprijatelji islama Amerikanci su to i priznali, da smo mi to tvrdili naravno mi smo imali informacije o tome, međutim, da smo mi to govorili, moguće je da u to sumnjaju ali, sami su priznali, i ljudi iz vlade koji su stvorili ISIL i oni su priznali, a zatim, sljedeća vlada, čovjek koji je sad na poziciji i on je jasno i glasno rekao da su oni stvorili ISIL davali mu potporu. Svojim plaćenicima u regionu su naredili da im daju novac za njih su nabavljali oružje, opremu, sve mogućnosti, … dakle, oformili su centre za proizvodnju ideja a proizveli su i terorističke tokove a uveli su na poprište i one koji nisu znali i nisu htjeli ali su ih razljutili i natjerali da jedni o drugima govore loše stvari.

Vi to vidite, pretpostavite da u toj i toj zemlji koja je naš komšija jedan ode na minber i vrijeđa svetinje druge skupine a zatim ide u englesku ambasadu i tamo traži zaštitu.

Ovo su stvari koje se događaju i to je nešto što je svježe, ovih stvari ima puno, tjeraju ih da ljute ljude pa kada su ljuti onda atakuju na život jedan drugog.

Da, oni su otvoreno rekli da je to njihovo djelo, međutim neke vlade regiona, čija obaveza je bila materijalna podrška e njihov grijeh je veći od onih koji su se pridružili ovim tokovima.

Dakle osoba koja je s neke tačke svijeta zbog vjerske pristrasnosti i neznanja došla i postala član ove grupe, njegov grijeh je manji od onog šefa, onog službenika, onog kralja koji novcem ovo pokreće i oprema. Osnovni zločin veže se za Ameriku, zbilja je tako. U slučaju tekfirija u ovom regionu glavni zločin počinili su amerikanci a saudijci su išli za njima oni su im dali novac, pomogli im i pružili potporu.

Amerika je pored ovog zločina počinila još jedan zločin a to je da su pod izgovorom njihovog prisustva poslali vojsku u muslimanske države u Afganistan, Siriju, različita mjesta, razmišljaju da to urade i na drugim mjestima poput Iraka, ali mladi pobožni iračani to neće dozvoliti, iračani koji su odani istinu će spriječiti plan američkog prodora no oni imaju taj plan i cilj im je prodrijeti u te zemlje i naravno svako društvo u koje oni dođu, stvaraju nesigurnost i destrukciju.

U ovim zemljama su uništili infrastrukturu, stvorili nesigurnost izazvali unutarnje ratove, zabavili su vlade problemima da se ne mogu baviti pravim, tj. svojim poslom, i u pravom smislu uništavaju generacije… Po našem mišljenju sedmica jedinstva je veoma važna jedinstvo muslimana je lijek za veliki broj bolova islamskog ummeta.

Evo tragični rat u Jemenu, koji traje već petu godinu bombarduju narod na ulicama, školama, pijacama, bolnicama, kućama ovo nije mala nesreća i događaj, ovo je veoma velika nesreća saudijci u ovome pokazuju ogromnu okrutnost ili pak pitanje Palestine, kreveljenje par jadnih i slabih vlada koje se rugaju islamskom svijetu, rugaju se islamskom umetu koji su previdjeli palestinsko pitanje, i uspostavili vezu sa otimačem i ubicom sve to će biti izliječeno jedinstvom islamskog ummeta bez ikakve sumnje, a problemi islamskih vlada i naroda koji imaju mnogo problema, uzevši od Kašmira do Libije gdje god pogledate, samo problemi, ti problemi i nedaće bit će otklonjene lagodarnošću islamskog jedinstva.

Ovo u vezi sa pitanjem sedmice jedinstva.

Izvor

[balkantimes]

Obraćanje lidera Islamske revolucije, ajetollah al ‘uzme Sejjida Alija Hameneija,

povodom obilježavanja Svjetskog Dana Kudsa

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je Allahova milost i neka je Njegov mir

na Muhammeda, njegovu čistu porodicu i odabrane ashabe, i sve one koji ih

dobročinstvom slijede do Sudnjega dana.

 Pozdravljam i selamim svu braću i sve sestre muslimane i muslimanke širom svijeta i Boga Uzvišenog molim da prihvati njihove ibadete i izraze pokornosti u mubarek mjesecu ramazanu, te ujedno koristim priliku da im čestitam nastupajući Ramazanski bajram; zahvalan Plemenitom Gospodaru na blagodati prisustva u ovom mjesecu u kojem Uzvišeni postavlja trpezu za svoje goste.

Danas je Dan Kudsa koji je kao takav proglašen na mudru inicijativu Imama Homeinija s namjerom da bude sponom između svih muslimana i da potakne njihovo jednoglasje i jedinstvo u stavu o Časnom Kudsu i svakovrsnoj nepravdi izloženoj Palestini. Ovaj dan je tokom proteklih nekoliko decenija imao značajnu ulogu u tim procesima, a – ako Bog da – i ubuduće će biti obilježavan s istim pokretačkim značajem. Narodi širom svijeta su pozdravili i objeručke prihvatili Dan Kudsa, poštuju ga i doživljavaju kao svoju neizostavnu obavezu oličenu u očuvanju zastave slobode Palestine razvijenom i uzvihorenom. Glavna politika imperijalizma i cionizma je usmjerena prema minimiziranju palestinskog pitanja u mnijenju muslimanskih društava i slanju tog pitanja u zaborav, a najhitrija i najnužnija obaveza jeste borba protiv izdaje koja se provodi rukom neprijateljevih političkih i kulturnih plaćenika unutar samih islamskih zemalja. Neosporna je činjenica da takvo veličanstveno pitanje, kao što je pitanje Palestine, nije nešto čije prepuštanje zaboravu bi dozvolile odvažnost, samopouzdanje i svakodnevno narastajuća budnost i mudrost muslimanskih naroda; ma koliko Amerika i drugi hegemonisti i njihove regionalne marionete sve svoje finansijske i druge kapacitete i potencijale trošili s namjerom da palestinsko pitanje prepuste zaboravu.

Najprije treba podsjetiti na veličinu tragične uzurpacije države Palestine i formiranje kancerogene cionističke izrasline na njenoj teritoriji. Niti jedan zločin protiv čovječnosti počinjen prije uzurpacije palestinskog tla nije bio tako obiman i u tolikoj mjeri brutalan. Uzurpacija jedne države i trajno protjerivanje njenog stanovništva iz njihovih kuća, s njihovih ognjišta i sa zemlje njihovih predaka, i to na najmonstruozniji i najtragičniji način koji uključuje razne vrste ubistava, zločina, zatiranje tragova i traje generacijama i desetljećima, uistinu se ima smatrati novim rekordom ljudske okrutnosti i nečastivosti.

Glavni uzročnici i krivci za ovu tragediju su bile zapadne zemlje i njihova zla i nečastiva politika. Onoga dana kada su države pobjednice u Prvom svjetskom ratu, na konferenciji u Parizu, kao najznačajniji ratni plijen međusobno dijelile zapadnoazijsku regiju, odnosno azijske teritorije Osmanske vlasti, više nego ikada prije su osjetile potrebu za ustanovljenjem jedne baze u srcu ovog regiona posredstvom koje će osigurati svoju trajnu dominaciju nad ovim područjem. Engleska je godinama prije, aktualizacijom Balfourovog plana i uz podršku jevrejskih zlatoposjednika, pripremila uvjete za javljanje jedne novotarije koja se zove cionizam i sada su se sticali svi uvjeti za potpunu finalizaciju tog plana. Još od tog doba su postepeno pripremali potrebne uvjete da bi u konačnici, odmah nakon Drugog svjetskog rata, koristeći nehaj i brojne nedaće s kojim su bile suočene regionalne države, zadali svoj udarac i proglasili postojanje krivotvorenog režima i cionističke države bez nacije. Na meti tog udarca je prije svih bio palestinski, a potom i svi drugi narodi ovog regiona.

Uvid u kasnija zbivanja u regionu nam otkriva da je glavni cilj zapadnjaka i jevrejskih vlasnika raznih kompanija u procesu ustanovljenja cionističke vlade bio oličen u uspostavi jedne baze posredstvom koje su namjeravali osigurati permanentno prisustvo i trajni uticaj na području Zapadne Azije, ali i biti blizu kako bi se mogli uplitati u unutrašnja pitanja drugih regionalnih država i vlada, nametati im svoje stavove i nad njima potpuno dominirati. Upravo zbog toga su krivotvoreni uzurpatorski režim opremili svakojakom - što vojnom, što civilnom – opremom, uključujući čak i atomsko naoružanje. Tako su na značajno mjesto u realizaciji svojih planova smjestili razvoj tog kancerogenog tkiva na prostranstvu koje se prostire od Nila do Eufrata.  

Nažalost, većina arapskih vlada se, nakon prvobitno pruženih otpora od kojih su neki vrijedni hvale, postepeno - pogotovo nakon javljanja Sjedinjenih Američkih Država u svojstvu glavnog patrona – postepeno počele predavati, prepuštajući tako zaboravu svoje ljudske, islamske i političke obaveze, ali i arapsku čast i ponositost, te su u konačnici, nošene umišljenim očekivanjima i nadanjima, pomogle ostvarenju ciljeva neprijatelja. Kamp Dejvid je veoma jasan primjer te gorke istine.

I borbene skupine su nakon pojedinih odvažnih napora ispoljenih tokom prvih godina početka okupacije postepeno odvučene na put bez krajnjeg učinka i u pregovore sa okupatorom i njegovim patronima, napuštajući tako put koji je u konačnici mogao voditi do ostvarenja ideala Palestine. Pregovori s Amerikom i drugim zapadnim vladama, te sa bezličnim međunarodnim organizacijama prerasli su u gorko i neuspješno iskustvo za Palestinu. Nuđenje maslinove grančice u Generalnoj skupštini Organizacije ujedinjenih nacija nije rezultiralo ništa drugo osim štetnim sporazumom iz Osla koji je na kraju postao razlogom za izvlačenje pouke iz sudbine Jasera Arafata.

Svitanje Islamske revolucije u Iranu otvorilo je novo poglavlje u borbi za Palestinu. Počev od prvih odluka poput protjerivanja cionističkih elemenata koji su Iran u doba mrske monarhije smatrali jednom od svojih sigurnih baza u regionu, uručenja nezvanične ambasade cionističkog režima predstavnicima Palestine i prekida isporuke nafte pa sve do opsežnih političkih aktivnosti i inicijativa, uloženi su ogromni napori s ciljem formiranja “fronta otpora” u cjelokupnom regionu i bujanja želje za rješavanjem tog pitanja u srcima iskrenih osoba širom svijeta. Javljanjem fronta otpora, cionistički režim se počeo suočavati sa sve težim uvjetima za djelovanje, a – ako Bog da – ti uvjeti će za njih ubuduće biti i još teži. Istovremeno su, naravno, intenzivirani i napori patrona tog režima na čelu s Amerikom u cilju odbrane njegove odbrane. Javljanje vjerničkih, mladih i požrtvovanih snaga Hizbullaha u Libanu i odlučnih pokreta otpora Hamas i Islamski Džihad unutar granica Palestine ne samo da je uzrujalo cionističku vrhušku već je rastrojilo i uznemirilo i Ameriku i druge zapadne grubijane koji su odlučili na čelo svojih zavjereničkih programa stavili posezanje za skupljanjem podrške unutar regiona i unutar arapskih društava. Ta stavka na čelnim pozicijama njihovih programa našla se odmah nakon stavki o pružanju svakovrsne podrške okupatorskom režimu u opremi i uticaju. Rezultat njihovog opsežnog djelovanja je danas jasno vidljivo u djelovanju i diskursu pojedinih čelnika arapskih država i određenih izdajničkih političkih i kulturnih aktivista. Takvo djelovanje je neskriveno i pred očima je svih.

Danas se s obje strane na sceni odmjeravanja snaga i borbe javljaju raznovrsne aktivnosti, s tom razlikom što je Front otpora sve snažniji, još odlučniji i sve učinkovitiji zahvaljujući snažnim faktorima koji mu pružaju podršku, dok istovremeno front nepravde, ugnjetavanja, nevjere i arogancije svakodnevno postaje sve isprazniji, očajniji i slabiji. Jasan pokazatelj tačnosti ove tvrdnje je i činjenica da cionistička vojska koja je nekoć smatrana nepobjedivom i nezaustavljivom i koja je u roku od nekoliko dana zaustavljala velike vojske dvije zemlje koje su ih napale, pred narodnim borbenim snagama u Libanu i Gazzi biva prisiljena na povlačenje i priznavanje poraza. Pa ipak, scena na kojoj se odvija borba je izrazito osjetljiva i promjenjiva pa je nužno ispoljavanje stalnog opreza kako ne bi bila zanemarena činjenica da je suštinsko značenje ove borbe izrazito bitno i vitalno, te da je od sudbonosnog značaja. Nehaj ili pogreška bilo koje vrste u suštinskim proračunima u konačnici će rezultirati ogromnom štetom i nesagledivim posljedicama.

Uobziravajući sve navedeno, za sve one koji su svojim srcima posvećeni palestinskom pitanju imam nekoliko preporuka:

1.       Borba za oslobođenje Palestine je borba na Allahovom putu, obligatna je obaveza i sukladno islamskom učenju pohvalno djelo. Pobjeda u jednoj takvoj borbi je zagarantovana, jer čak i da jedna osoba u toj borbi bude ubijena stići će do jedinstvene nagrade i neprolaznoga dobra. Osim toga, palestinsko pitanje je pitanje humanosti. Protjerivanje miliona ljudi iz njihovih kuća, s njihovih polja, iz životnog prostora i sa radnih mjesta – i to posredstvom ubistava i zločina – uzrokuje bol u svijesti svakog čovjeka i potiče ga da se hrabro i odvažno usprotivi takvoj nepravdi. Prema tome, ograničavanje ovog pitanja isključivo na Palestinu ili pak maksimalno na arapsko pitanje, nije ništa drugo nego jedna velika greška. Oni koji u kompromisu nekoliko palestinskih faktora ili vladara nekoliko arapskih zemalja vide izgovor za zanemarivanje ovog islamskog i ljudskog pitanja pate od hroničnog nerazumijevanja suštine ovog pitanja, a na pragu su i izdaje zbog intelektualnog krivotvorenja palestinskog pitanja.

 2.       Cilj ove borbe je oslobađanje svih teritorija Palestine – od mora do rijeke – i povratak Palestinaca u njihovu domovinu. Umanjivanje ovog cilja pod izgovorom osnivanja nezavisne države na jednom djeliću palestinske teritorije i to na jedan ponižavajući način koji se spominje u vokabularu nedoličnih cionista, niti je odraz istinoljubivosti, a niti djelo koje pronalazi ozrcaljenje u realističnosti. Realnost je da su danas milioni Palestinaca intelektualno i iskustveno stasali i stigli do tako visokog stupnja samopouzdanja da se u cijelosti posvete ovom velikom džihadu i, naravno, budu ubijeđeni u obistinjenje konačne pobjede koja je spomenuta riječju Uzvišenog: “A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan!” (Kur’an, 22:40) Mnogi muslimani širom svijeta će im, bez ikakve sumnje, pružiti podršku i sa njima će suosjećati. Ako Bog da!

 3.       Iako je korištenje svih vjerom dozvoljenih i legalnih potencijala, poput globalne podrške, u ovoj borbi dozvoljeno, ipak se mora ozbiljno suzdržati od gajenja povjerenja prema zapadnim vladama i svjetskim organizacijama koje su, javno ili tajno, vezane za te vlade. Oni su neprijatelji bilo kojem uticajnom entitetu islamskoga identiteta. Oni ne obraćaju pažnju na prava ljudskih bića i naroda. Oni su sami islamskom ummetu nanijeli najviše štete i nad ummetom počinili najviše zločina. Koja je svjetska organizacija ili institucija ili koja je zločinačka sila do sada odgovarala za terore, masakre, izazivanje ratova, bombardovanje i vještačke suše u mnogim islamskim i arapskim zemljama?

 Danas se prebrojava svaka žrtva koronavirusa širom svijeta, ali niko nikada nije upitao ko je ubica i ko je odgovoran za ubijanje više stotina hiljada šehida, ko je odgovoran za stotine hiljada zarobljenika i osoba kojima se gubi svaki trag u državama u kojim su Amerika i Evropa raspalile ratove?! Ko je odgovoran za nedužnu krv prolivenu u Avganistanu, Jemenu, Libiji, Iraku, Siriji i drugim državama? Ko je odgovoran za sve silne zločine, uzurpacije, okupacije, uništavanja i nepravdu u Palestini? Zašto niko nije izbrojao milione djece, žena i muškaraca izloženih nepravdi u islamskom svijetu? Zašto niko ne izražava čak ni suosjećanje povodom masakriranja muslimana? Zašto milioni Palestinaca već sedamdeset godina moraju biti u izgnanstvu, protjerani daleko od svojih domova i ognjišta? I zašto prva qibla muslimana, Kuds, treba biti izložen uvredama? Organizacija – kako se već zove – ujedinjenih nacija ne djeluje u skladu sa svojim poveljnim obavezama, a takozvane institucije za zaštitu ljudskih prava su mrtve. Parola “Zaštita prava djece i žena” ne odnosi se na unesrećenu djecu i žene u Jemenu i Palestini. To je pravo stanje tiranskih okrutnih zapadnih sila i njima odanih svjetskih organizacija. Stanje pojedinih vlada u regionu koje ih slijede po pitanju bezobraznosti i beščašća je takvo da ga se jednostavno ne može opisati. Prema tome, ponosito muslimansko društvo se mora osloniti na sebe i snage u svojoj unutrašnjosti, iz rukava izvući svoje snažne ruke i, oslanjajući se na Boga i vjerujući Bogu, ukloniti prepreke s kojim se suočava na svom putu.

 4.       Veoma bitna stvar koju politički i vojni prvaci islamskog svijeta ne smiju zanemariti jeste politika kojom Amerika i cionisti nastoje borbu prebaciti u zaleđe samoga fronta otpora. Pokretanje unutrašnjih ratova u Siriji, vojna izolacija i danonoćno ubijanje u Jemenu, teroriziranje i uništavanje, proizvodnja DAEŠ-a (ISIL-a) u Iraku i brojne druge slične pojave u pojedinim drugim regionalnim državama, zajedno su dimna zavjesa i metode kojim se nastoji zaokupiti Front otpora i na taj način pružiti prilika cionističkom režimu da nastavi sa realizacijom svojih planova. Pojedini politički lideri muslimanskih zemalja su se nesvjesno, a neki čak i svjesno našli u službi neprijateljskih metoda. Realizaciju tih pokvarenih politika moguće je osujetiti ozbiljnom posvećenošću i čvrstom voljom ponosite omladine širom islamskog svijeta. Omladina u svim islamskim, posebno arapskim, zemljama ne bi trebala previdjeti mudru preporuku velikog Imama Homeinija: “Koliko god glasnije možete viknite na Ameriku!” – i, naravno, na cionističkog neprijatelja.

 5.       Politika normalizacije prisustva cionističkog režima u regionu ubraja se među glavne politike Sjedinjenih Američkih Država. Pojedine arapske vlade koje igraju ulogu američkih marioneta u regionu krenule su s pripremama preduvjeta za aktivniju provedbu te politike, a to čine kroz upostavu ekonomskih i sličnih veza s cionističkim režimom. Ti njihovi napori su, naravno, jalovi i neplodni. Cionistički režim je smrtonosna priraslina koja neupitno šteti ovom regionu i, bez ikakve sumnje, biti će odstranjen i iskorijenjen, a sram i crnoličje će zadesiti sve one koji su tim tiranskim hegemonističkim politikama na raspolaganje stavljali vlastite kapacitete. Pojedini, s namjerom da opravdaju svoje loše ponašanje, posežu za argumentacijom da je cionistički režim realnost u regionu, ali pritom zaboravljaju da se s realnostima kao što su smrtonosne prirasline treba boriti i da ih treba odstraniti. Danas je koronavirus jedna realnost i svi razumni ljudi prihvataju nužnost borbe protiv te pojave. Dugogodišnji virus cionizma, bez sumnje, neće još dugo opstati i biti će iskorijenjen čvrstom voljom, imanom i ponositošću omladine u ovom regionu.

 6.       Moja glavna preporuka je da se nastavi borba, da se konsolidiraju i dobro organizuju organizacije koje se bore na Božijem putu i da međusobno sarađuju, te da se polje džihada proširi na sve palestinske teritorije. Svi moraju podržati palestinski narod u tom svetom trudu na Božijem putu. Svi moraju napuniti palestinske ruke koje se bore i čvrsto stati iza njih. Mi ćemo na tom planu s ponosom učiniti sve što je u našoj moći. Mi smo jednoga dana procijenili da su palestinski borci otpora hrabri, ponosni i odvažni, ali da su im ruke prazne i da nemaju oružja. Božijom uputom i pomoću smo pripremili program čiji rezultat se ogleda u promjeni odnosa snaga i moći u Palestini, kao i u činjenici da Gazza danas može stati naspram vojnih napada cionističkog neprijatelja, oduprijeti se neprijatelju i nad njim izvojevati pobjedu. Ova promjena u odnosu snaga na dijelu poznatom kao okupirane palestinske teritorije u konačnici će palestinsko pitanje moći približiti finalnim koracima. Palestinska autonomna oblast po ovom pitanju ima veliku obavezu. S barbarskim neprijateljima se ne može razgovarati nikako drugačije doli silom i s pozicije snažnog i moćnog, a – hvala Uzvišenom Bogu – hrabri palestinski narod koji se odupire okupaciji tu je snagu jasno osjetio u svojoj nutrini. Palestinska omladina je danas žedna odbrane svoje časti i plemenitosti. Hamas i Islamski džihad u Palestini i Hizbullah u Libanu svima su pokazali šta treba činiti. Svijet neće zaboraviti onaj dan kada je cionistička vojska prešla granice Libana i kada je napredovala skoro sve do Bejruta, ali isto tako neće zaboraviti ni onaj dan kada je zločinački ubica po imenu Arijel Šaron prolio potoke nedužne krvi u Sabri i Šatili. Svijet nije zaboravio a niti će zaboraviti onaj dan kada je ista ta vojska, suočena sa snažnim udarcima Hizbullaha, bila prisiljena da se uz velike žrtve  i priznavajući poraz, povuče iz Libana i na koljenima moli za primirje. Snažna ruka i pozicija snage i moći je upravo to. I sada bi neko kao trebao obraćati pažnju na to što jedna evropska država, koja bi se zbog prodaje hemijskog naoružanja Sadamovom režimu trebala stidjeti do vječnosti, srčani i odvažni Hizbullah stavlja izvan zakona?! Izvan zakona je jedan takav režim kakav je u Americi koji proizvodi DAEŠ i onakav kakav je ona evropska vlada čije hemijsko oružje je u smrt odvelo na hiljade nedužnih osoba u iranskom gradu Baneh i u iračkom Halabčehu.

 7.       Nepromjenjiv stav je da Palestina pripada Palestincima i da tom zemljom treba da upravlja volja palestinskog naroda. Provedba opšteg referenduma na kojem bi se izjasnili sljedbenici svih religija i sve etničke grupe autohtonih Palestinaca – a riječ je o prijedlogu koji smo svjetskoj javnosti prezentirali bezmalo prije dvije decenije – jedino je rješenje palestinskog pitanja i jedini put koji može ispravno odgovoriti svim aktualnim i budućim izazovima s kojim će se suočiti Palestina. Realizacija ovog prijedloga će pokazati neosnovanost tvrdnji zapadnjaka o antisemitizmu o kojem bruje na sva zvona. Na tom referendumu bi glasali autohtoni palestinski jevreji, hrišćani/kršćani i muslimani i svojim glasom bi zajedno odredili koji politički sistem žele u Palestini. Ono što treba da napusti to područje i da ode daleko od tog područja jesu cionistički sistem i sami cionisti koji predstavljaju novotariju čak i u judaizmu s kojim nemaju dodirnih tačaka.

 Na kraju, s posebnim pijetetom se prisjećam šehida Qudsa, počev od šejha Ahmeda Yassina, Fathija Shaghaghija i Sayyida Abbasa Mousavija pa sve do velikog islamskog zapovjednika koji je istovremeno i nezaboravno lice otpora, šehida Qasema Solejmanija, i velikog iračkog mudžahida, šehida Abu Mahdija Al-Mohandesa i drugih šehida Qudsa. Selamim i plemenitu dušu Imama Homeinija koji nam je pokazao put časti, ponosa i zalaganja na Božijem putu. Uzvišenog Boga molim da dušu velikog mudžahida, rahmetli Huseina Šejhu-l islama, koji je na ovom putu godinama ulagao maksimalan trud, obaspe svojom milošću i plemenitošću. Ovogodišnji Dan Kudsa je prvi u kojem nema našeg dragog i poštovanog Qasema Solejmanija pa vas sve pozivam da njegovu plemenitu dušu obradujemo jednom Fatihom i učenjem sure Al-Ihlas:

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! (1) Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, (2) Milostivog, Samilosnog, (3) Vladara Dana sudnjeg, (4) Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! (5) Uputi nas na Pravi put, (6) na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! (7)” (Kur’an, 1: 1-7)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

“Reci: ‘On je Allah – Jedan! (1) Allah je Utočište svakom! (2) Nije rodio i rođen nije, (3) i niko Mu ravan nije!’"

 Neka je mir i Božija milost na vas

Esselamu alejkum ve rahmetullah

izvor: https://www.balkantimes.net/

[balkantimes]

Za Kuds 4 : Govor lidera Islamske Republiek Iran na Četvrtoj konferenciji podrške Palestini 2009

Da, otpor i strpljenje boraca i naroda Palestine i svestrana podrška i pomoć iz svih islamskih zemaljs biće u stanju da slome šejtanski fetiš uzurpacije Palestine. Ogronma energija islamskog umeta može riješiti probleme islamskog svijeta i među ostalim akutni i hitni problem Palestine.

lidera Islamske Republike Iran, ajatollaha Ali Hameneija

                                    U ime Boga Milostivog Samilosnog

 Izražavm vam dobrodošlicu dragi gosti, alimi, mislioci, političari i borci koji ste se u Islamskoj Republici Iran okupili na Četvrtoj konferenciji radi odbrane Palestine. U razmaku od prošle do ove konferencije koja je održana u Teheranu od 15. do 17. rabul evvela 1427. hidžretske godine desili su se značajni i odlučujuću događaji koji su osvijetlili horizont u palestinskom pitanju i jasnijom učinili našu obavezu prema ovom i dalje glavnom pitanju islamskog svijeta.

Jedan od ovih značajnih događaja je začuđujući vojni i politički poraz Izraela naspram Islamskog otpora u ratu od 33 dana u Libanu 1427. hidžretske godine i sakaradni neuspjeh cionističkog režima u 22- dnevnom ratu njegovih zločinaca  protiv naroda i zakonske vlade Palestine u Gazi.

Sada uzurpatorski režim koji je nekoliko decenija svojom vojskom i naoružanjem i uz vojnu i političku podršku Amerike pokazivao svoje grozno i nepobjedivo lice, dva puta je poražen od snaga otpora koje su ratovali osloncem na Boga i naroda prije oslanjanja na oružje i opremu. Unatoč  vježbama i vojnim pripremama i rasprostranjenih obvještajnih službi i bezuslovne podrške Amerike i nekih zapadnih vlada i uz saradnju nekih licemjera islamskog svijeta pojavili su se disolucija, oštar nagib pada i neučinkovitost naspram snažnog talasa islamskog buđenja.

Sa druge strane zločini koje su počinili cionistički izvršitelji u historijskom događaju u Gazi: opsežna kampaanja ubijanja civilnog stanovništva, rušenje nebranjenih domova, probijanje grudi dojenčeta, bombardovanje škole i džamije, upotreba fosfornih granata i nekih drugih zabranjenih oružja, blokada prolaska hrane, lijekova i goriva i drugih osnovnih potreba ljudi u periodu blizu dvije godine i mnogi drugi zločini dokazali su da se nagon zvjerstva i zločina kod čelnika lažne cionističke države ništa nije promijenio u odnosu na početne decenije palestinske tragedije i nad mračnim srcem i umom ovih zlotvora vremena i danas identično vlada isti karakter proždrljivosti i nemilosti koji je stvorio katastrofe Dir Saasin, Sabra i Šatila, ali naravno danas uz upotrebu naprednije tehnologije obim zločina je znatno širi i katastrofalniji.  

Kako oni koji su u zabludi nepobjedivosti cionističkog režima uzvikujući parolu  „realnost“ pružali ruku kompromisa i predaje prema uzrpatorima tako i oni koji su u svojoj zabludi smatrali da su se druga i treća generacija cionističkih političara  odrekli zločina prve generacije i u sebi gajili madu u zdrav suživot sa njima, sada treba da su shvatili svoju grešku.

Prvo, sa talasom buđenja umeta muslimana i razvojem mladice islamskog otpora lažno strahopoštovanje je srušeno i u uzurpatorskom režim su se pojavili znakovi nemoći i očaja i drugo, agresorski i bestidni karakter zbog zločina kod čelnika tog režima isti je kao i prvih decenija i kada god su u stanju ili pomisle da mogu, neće se odreći nikakvih zločina.

Sada prolaazi 60 godina od okupacije Palestine. U ovom periodu sva sredstva materijalnee sile bila su na usluzi uzurpatora; od novca i oružja do političkih i diplomatskih nastojanja i velikih imperijalnih medijskih i obavještjnih mreža.

Unatoč širokom i začuđujućem šejtanskom nastojanju uzurpatori i njihovi sponzori  ne samo da nisu uspjeli da riješe pitanje legitimiteta cionisttičkog režima nego je to pitanje, sa prolaskom vremena, postalo još složenije.

Netolerantnost zapadnih i cionističkih medija i vlada sponzora cionizma prema čak i samom postavljanju pitanja i istraživanja o holokaustu koji je bio izgovor za uzurpaciju Palestine jedan je od znakova ovog potresa i opskurnosti.

Danas je pozicija cionističkog režima u javnom mnijenju svijeta gora nego ikad u njegovoj crnoj historiji i pitanje o raazlogu njegove pojave je ozbiljnije. Besprimjerni i spontani svjetski protest od istoka Azije do Latinske Amerike protiv ovog režima i narodne demonstracije u 120 zemalja svijeta, među ostalim i u Evropi i Engleskoj koja je glavno izvor ovog drveta zla. Njihova podrška islamskom otporu Gaze i islamskom otporu Libana u 33- dnevnom ratu pokazuje da se pojavio jedan svjetski otpor protiv cionizma  koji u proteklih 60 godina nikada nije bio u ovoj mjeri ozbiljan i obiman.

Može se reći da je islamski otpor Libana i Palestine uspio da propudi svjetsku savjest. Ovo je velika lekcija kako za neprijatelje islamskog umeta koji su silom, represijom željeli izgraditi naručenu lažnu zemlju i narod i, sa prolaskom vremena, pretvoriti ih u neporecivu realnost i normalizovati ovako nasilnički nametnutu u islamskom svijetu, i također je lekcija za islamski umet i posebno njegovu revnu omladinu probuđene svijesti kako bi znali da je zalaganje i borba na vraćanju pogažennih prava nikada ne gubi značaj i da je božije obećanje istinito kada je rekao: „Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini - a Allah je, doista, kadar da ih pomogne - onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, - ta Allah je zaista moćan i silan.“  

I kaže Uzvišeni; „Allah će zaista, održati obećanje.“   I kaže On Veličansstveni:“ i Allah će ispuniti obećanje Svoje „    I također: „Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna“  I kaže: „Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog.“  Koje je obećanje jasnije od ovog Allahovog kada kaže: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grešnici.“  

Velika greška koja je okupirala misli neiih čelnika u vezi pitanja Palestine je to da je država pod nazivom Izrael jedna 60-godišnja realnost i treba je prihvatiti.

Ja ne znam zašto oni iz drugih reaalnosti koje se nalaze pred njihovim očima ne uzmu pouku? Zar zemlje Balkana, Kavkaza i jugozapadne Azije  sedamdeset godina nakon gubljenja identiteta i pretvaranja u dijelove bivšeg Sovjetskog Saveza  ponovo nisu vratile svoj izvorni identitet? Zašto Palestina koja je dio tijela islamskog svijeta ne može ponovo povratiti svoj islamski i arapski identitet? I zašto palestinska omladina koja je među najinteligentnijom i najotpornijom arapskom omladinom ne može povratiti svoju slobodu i prevazići ovu nepravednu realnost?

Druga velika greška je to kada se kaže da su pregovori  jedini put za spas naroda Palestine! Pregovori sa kim? Sa uzurpatorskim, silničkim i zalutalim režimom koji ne vjeruje ni u kakvo drugo načelo osim sile? Šta su dobili ovi koji se razveseljavaju ovakvim igricama i samozavaravanjima. Oni što su oni uzeli od cionista pod nazivom autonomna vlast, zanemarujući njenu ponižavajuću i podcjenjivačku prirodu,  prvo, ostvareno je velikom cijenom priznavanja vlasništva uzurpatorskom režimu nad otprilike cijelom Palestinom; drugo, i tu lažnu i vezanu vlast pood raznim ispraznim izgovorima i u različitim slučajevima Izrael gazi svojim nogama. Izolacija Jasera Arafata u zgradi njegove uprave u Ramullahu i njegova razna poniženja i sramoćenje nije nešto što se zaboravlja.

Treće: Kako u vrijeme Arafata tako posebno nakon njega sa liderima palestinske Autonomije ponašaju se kao sa svojim lokalnim šerifima čija je obaveza da prate i hapse palestinske mudžahide i njihova policijska i obavještajna blokada i na taj način su ubacili sjeme mržnje među palestinske grupe i okrenuli ih jedne protiv drugih.

I četvro: I oni slabi rezultati su ostvareni samo uz blagodat  džihada časnih boraca, nepopustljivih žena i muškaraca. Da nije došlo do Inttifaade Cionisti, uz uzastopno spuštenje tradicionalnih palestinskih lidera pred njima, nikada nebi dozvolili ni ovoliko.

Ili pregovori sa Amerikom i Engleskom, koji su stvarajući i podržavajući ovu rak-ranu počinili najveći grijeh, i umjesto da budu posrednik oni strana u pregovorima. Amerika nikada nije obustavila svoju bezuvjetnu podršku cionističkom režimu pa čak i njegovih otvorenih zločina kao što je poosljednji slučaj u Gazi.

Čak i novi predsjednik Amerike koji je sa parolom promjene politike Bušove vlade došao na vlast govori o bezuslovnoj privrženosti sigurnosti Izraela, znači odbranni državnog terorizma, odbrani nepravde i nasilja, odbrani masakra stotina Palestinskihh muškaraca, žena i djece tokom 22 dana. Ovo znači istu onu stranputicu Bušove vlade i ništa drugo. Pregovori sa zajednicama povezanim sa Ujedinjenim nacijama predstavlja još jedan jalov pristup. Možda su se Ujedinje nacije, rijetko kao u primjeru slučaja Palestine, našle u jednom raskrivajućem i skandaloznom ispitu. Vijeće sigurnosti je jedan dan okupacije Palestine od strane terorističkih krvničkih grupa hitno zvanično priznalo i odigralo temeljnu ulogu u nastanku i održavanju ove historijske nepravde. I nakon nekoliko decenija uvijek je zadovoljno šutilo pred masakrima, progonstvima, ratnim zločinima i raznim vrstama različitih drugih  zločina ovog režima i čak kada je Generalna skupština glasala da je cionizam rasistički ne samo da je nije slijedilo u tome nego se u praksi okrenulo od nje za 180 stepeni.  Tiranske sile svijeta koje raspolažu stalnim članstvom u Vijeću sigurnosti ovo svjetsko tijelo koriste kao sredstvo.

Rezultat je da, ne samo da ovo Vijeće ne pomaže u djelovanju sigurnosti u svijetu, nego gdje god namjeravaju da pojmove kao ljudska prava, ili demorkacija i tome slično postanu sredstvo njihove ekspanzije i veće dominacije, pomaže im u tome i prevarom i lažima pokriva njihove nelegitimne aktivnosti.

Oslobođenje Palestine ne ostvaruje se moljenjem pred vratima Ujedinjenih nacija ili dominantnnih sila i na prvi način od uzurpatorskog režima. Put spasa je jedino ustrajnost i otpor sa jedinstvom riječi Palestinaca ili riječima Jedinstva koje su beskrajna zaliha borbenog pokreta.

Stubovi ovog otpora su sa jedne strane grupe palestinskog džihada i svaki čovjek Palestine, vjernik i ustrajan unutar i van ove zemlje; i sa druge strane muslimanske vlade i narodi u cijelom svijetu, posebno vjerski učenjaci i intelektualci, politička i univerzitetsska elita. Ako se ova dva čvrsta stuba postave na svoje mjesto bez sumnje budne savjesti i srca i mišljenja, koja nisu transformirana dražima propagande medijske imperije velikih sila i cionizma, u svakom dijelu svijeta požuriće u pomoć obespravljenom i potlačenom i imperijalni aparat suočiti sa olujom mišljenja, emocija i djela.

Primjer ove istine svi smo vidjeli tokom posljednjih dana veličanstvenog otpora u Gazi. Plač zapadnog predsjednika jedne međunarodne uslužne organizacije pred televizijskim kamerama, saosjećajne izjave aktivista humanitarnih organizacija, velike i iskrene demonstracije naroda u srcu evropskih prijestonica i američkih gradova, hrabri postupci predsjednika nekoliko država u Latinskoj Americi, sve ovo je znak da nemuslimanski svijet također u potpuunosti nije poptuno osvojen od strane zlokobnih i pokvarenih  sila – čiji je kur'anski naziv za njih šejtaan -  i da je još uvijek otvoreno poprište za koridor istine.

Da, otpor i strpljenje boraca i naroda Palestine i svestrana podrška i pomoć iz svih islamskih zemaljs biće u stanju da slome šejtanski fetiš uzurpacije Palestine. Ogronma energija islamskog umeta može riješiti probleme islamskog svijeta i među ostalim akutni i hitni problem Palestine.

Sada se obraćam vama, braći i sestrama muslimanima u cijelom svijetu i također svim probuđenim savjestima iz svake zemlje i naroda. Uložite trud i slomite talisman imuniteta cionističkih zločinaca. Političke i vojne čelnike uzurpatorskog režima koji su bili uključeni u katastrofu u Gazi dovedite pred lice pravde i kaznite kaznom zasnovanoj na pravdi i razumu. Ovo je prvi korak koji treba biti učinjen. Politički i vojni lideri uzurpatorskog režima treba da budu osuđeni. Ako zločinci ne budu kažnjeni put zločina za one koji imaju ludilo i motiv za njega biće osiguran. Ostavljajući na slobodi počinitelje velikih zločina i samo je poticaj i faktor za druge zločine.  Da je islamski umet nakon 33-dnevnog rata u Libanu i onih strašnih katastrofa ozbiljno zatražio kažnjavanje cionista koji su ih izazvali, da su takvi pravedni zahtjevi postojali nakon krvavih napada na svatove u Afganistanu i nakon zločina Blackwater u Iraku i nakon otkrivanja skandala američkih vojnika u Abu Gurajbu i drugih, danas nebismo svjedočili Kerbeli u Gazi. Mi, muslimanski narod i vlade u tim slučajevima nismo ispunili obavezu koju nalažu zakon razuma i pravde i rezultat toga je ono čemu svjedočimo danas.

Za duboko je žaljenje to što su neke svjetske vlade i političari veoma daleko od moralnih kategorija i sudova ljudske savjesti.  Ubijanje više od 1350 osoba i ranjavanje više od 5500 nenaoružanih ljudi među kojima su brojna djeca u roku od 22 dana u Gazi njima ne znači ništa. Ubice i zločini ne samo da ne bivaju kažnjeni nego bivaju nagrađeni. Sigurnost krvožednog režima  se smatra svetinjom koja se u svakom slučaju treba braniti  a ugrožena strana, kako vlada koja je izabrana većinskim glasovima naroda  tako i narod koji je tu vladu doveo na vlast bivaju optuženi i osuđeeni.

To je presuda političkog suda koji nema veze sa moralom ,savješću i vrlinom i uopće nije usmjeren u tom pravcu. Kada ove vlade vide duboku mržnju javnog mnijenja prema njima, ne videći pri tome njene očite uzroke, ponovo se okreću politikim igrama i taj zatvoreni krug se nikada ne skončava.

Draga braćo i sestre u cijelom islamskom svijetu! Poučite se iz iskustava. Naš veliki umet danas uz blagodat islamskog buđenja ima ogromnu snagu. Ključ za rješavanje mnogih problema islamskih zemalja je u naporu i jedinstvenim rukama ovog veličanstvenog skupa i pitanje Palestine je najhitnije pitanje islamskog svijeta.  Ponekad se čuje kako neki govore: „Palestina je jedno arapsko pitanje.“ Šta znače te riječi? Ako se misli da Arapi imaju bliskije emocije i da su spremni na veće odricanje i služenje to je nešto što je pohvalno i mi to pozdravljamo i čestitamo. Ali ako je značenje ovih riječi da čelnici nekih arapskih zemalja  ne obraćaju ni najmanju pažnju na povike naroda Palesttine : „O muslimani“ i da u bitnim pitanjima kao što je katastrofa u Gazi sarađuju sa neprijateljem, uzurpatorom i silnikom a galame na one kojima osjećaj dužnosti neda mira, kao :„Zašto vi pomažete Gazi“, u tom slučaju nijedan musliman i nijedan ponosni i savjesni Araap neće prihvatiti ove riječi i onoga ko ih izgovara neće osloboditi kritike i opomene. Ovo je ista ona logika Ahzama koji je tukao svoga oca i ako bi se neko umiješao oni bi vikao na njega. Nakon njega, njegov sin je zapamtio šta je bilo s djedom pa je i on tukao svoga oca. To je u arapskom jeziku postala poslovica  kao ona: „Iver ne pada daleko od klade“

Svestrana pomoć narodu Palestine i puna podrška je kolektivna obaveza svih muslimana. Države koje prigovaraju Islamskoj Republici Iran i nekim drugim muslimanskim zemaljama zbog pomoći Palestini neka sami podnesu ovu pomoć i podršku kako bi islmaska dužnost spala sa drugih, a ako nemaju sposobnost, hrabrosti i odlučnosti da to urade, bolje da umjesto prigovora i opstrukcije, cijene odgovorne i hrabre postupke drugih.

Poštovani prisutni! Vi koji ste se okupili na ovoj konferenciji i sami imate stav i autoriteti ste u pitanju Palestine. Naša današnja historijska obaveza nije ponavljanje prošlih nemoćnnih riječi i teorija, nego  prezentovanje solucije koja će Palestinu osloboditi tiranije cionističkog režima- Naš prijedlog je jedna solucija koja je potpuno u skladu sa vladavinom naroda i koja može biti zajednička logika cijelog svjetskog mnijenja. Ovaj prijedlog je to da svi vlasnici prava na teritoriji Palestine, kako muslimani tako i kršćani i Jevreji  na jednom refrendumu izaberu strukturu svoga političkog sistema i da, također, svi Palestinci koji su godina podnosili patnju progonstva učestvuju u tom referendumu. Zapadni svijet treba znati da je neprihvatanje ovog rješenja pokazatelj nepoštivanja demokracije o kojoj stalno pričaju i ovaj ispit će biti još jedan jasan argument protiv njih.  Njihov prethodni ispit je također bio u Palestini kada nisu prihvatili rezultate izbora na Zapadnoj obali i u Gazi kada je Hamas trebao doći na vlast. Oni koji prihvataju demokraciju u mjeri u kojoj su njeni rezultati po njihovoj želji su avanturisti i militanti i ako pričaju o miru to nije ništa drugo do laž i prevara.

Sada je pitanje obnove Gaze jedno od najhitnijih pitanja Palesttine. Vlada Hamasa koja je izbor apsolutne većine Palestinaca  i čiji je legendarni otpor ostavio bez uspjeha cionistički režim, što je najsvjetlija tačka u protekloj stogodišnjoj historiji Palestine, treba da bude centar svih aktivnosti vezanih za obnovu. Vrijedilo bi da egipatska braća otvore put za pomoć i dozvole da muslimanski narodi i zemlje u ovom pitanju ispune svoju obavezu. Na kraju prisjetimo se šehida 22-dnevnog rata koji su svojom krvlju palestinsku Gazu pretvorili u ponos i islama i Arapa i za njih molim oprost i milost. I također šaljemo selame svim šehidima Palestine, Libana, Iraka i Afganistana i svim šehidima islama i čistoj duši rahmetli Imama.

Od Boga uzvišenog molim dostojanstvo islama i muslimana i što veće zbližavanje muslimanskih naroda i intenziviranje buđenja islamskog svijeta.

Vesselamu alejkukm ve rahmetullahi ve berekatuhu

 Izvor: balkantimes.net

[balkantimes]

Za Kuds 2 : Govor lidera Islamske Republike Iran na Drugoj konferenciji podrške Palestini 2001

Danas su Hezbollah i njegova historijska pobjeda podrška Intifadi naroda Palestine i naraavno to je veoma snažna podrška. Cionistički režim ni u kom slučaju nema potrebnu sposobnost za jedno stalno i dugotrajno suočavanje sa Palestincima. Prevario je Jevreje i doveo ih u Palestinu s nadom da Arapi neće ratovati sa njima, a ako se i odluče na protivljenje pritisak Zapada će spriječiti njihovu trajnu otpronost. Oni koji su sa ovom uzaludnom nadom došli u Palestinu nisu spremni da svoje postojanje žrtvuju za političke ciljeve utemeljitelja cionizma.         

  lidera Islamske Republike Iran, ajatollaha Ali Hameneija

                                   U ime Boga Milostivog Samilosnog

Hvala Allahu, Onom koji nas je uputio u islam i propisao nam džihad koji je jedan od vrata Dženneta za posebne Allahove prijatelje. „Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On uistinu sve čuje i sve zna.“   I neka je Božiji spas i blagoslov na Poslanika radosti i upute Muhameda, na njegovu čistu porodicu i njegove uzorite ashabe.  

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

Dragi gosti! Svima vama izražavam dobrodošlicu i za sebe i vas molim Božiju milost i uputu. Odluka o organizovanju ovakvog skupa je blagoslovljen čin i ako Bog da to će imati pozitivne i konstruktivne posljedice za mobilisanje islamskih društava i podršku ustanku muslimanskog naroda Palestine. Ova vrsta okupljanja praktično dokazuje da je Palestina jedno islamsko pitanje koje pripada cijelom islamskom svijetu i njena okupacija je bila jedan od temelja šejtanske zavjere svjetskih moćnika – u prošlosti Engleske a sada Amerike- s ciljem slabljenja i stvaranja razdora u islamskom svijetu.

Neprijatelji islama su uvijek nastojali da etničkim podjelama spriječe jedinstvo riječi među muslimanima kako bi mogli dominirati nad njima. Na početku okupacije Palestine  učenjaci borci kao što je šejh Izuddin Qassam i hadži Emin Husejni zahtijevali su pomoć od muslimana za oslobođenje Palestine i veliki vjerski autoritet, rahmetli šejh Muhamed Husein Kašif Al- Gata izdao je naredbu o džihadu protiv cionista. Ali nažalost postepeno je slabila islamska forma borbe a izraženijom je postajala njena etnička forma.

Pobjeda Islamske revolucije u Iranu pod vodstvom Imama Homeinija, istaknute ličnosti iz potomstva časnog Poslanika (s.a.v.a.), imala je temeljnu ulogu u islamskom buđenju u cijelom svijetu i posebno u zemljama regiona. Pobjeda muslimana u naizgled nejednakom sučeljavanja sa neprijateljima islama na jugu Libana predstavlja još jedan znak autentičnosti i istinitosti islamske borbe i potvrdu da, ukoliko muslimani povjeruju u Božije obećanje i bore se radi Boga, njihova pobjeda je zagaranotvana.

Bez sumnje, zadivljujuća pobjeda islamskog otpora na jugu Libana sa jedne strane i ponižavajući poraz planova oportunista sa druge strane, predstavljaju temeljne pouke u ovoj regiji koje su uzrokovale da se muslimanski narod Palestine ponovo okrene Intifadi. Međutim ovaj put oportunistički stavovi u Palestini ili u regiji nisu utjecali na strpljive, hrabre i otporne Palestince  i oni su odlučni da, ako Bog da, nastave svoju borbu do pobjede.

Prva intifada je zaustavljena pod utjecajem nagovora cionista i njihovih saveznika uz obećanje da će Palestinci ostvariti rezultate na miran način i uz utjecaj oportunista i pritsak Amerike i Zapada.

Ali proteklih deset godina od tog datuma su pokazale da su sva nastojanja cionističkih saveznika u svijetu bila usmjerena na spašavanje režima Izraela od pritisaka proisteklih iz borbe muslimana i da su sva obećanja data palestinskim pregovaračima bila samo fatamorgana.

Okupacija, ekspanzionizam i zvjerstvo koje Izrael danas pokazuje  od početka su bili predvidivi za pronicljive i zabrinute u islamskim društvima. Od početka formiranja Izraela ovaj lažni i uzurpatorski režim  uvijek je nasrtao na jasna prava Palestinaca i neke od zapadnih država – posebno Amerika – su ga opravdavale i podržavale, a i međunarodna zajednica je, opravdavajući postupke ovog režima, nastojala da njegovom identitetu i agresiji dadne legitimitet.

Palestinska zemlja i časni Kuds uvijek su bili predmet apetita nekih od zapadnih sila i nametanje dugih krstaških ratova protiv muslimana jasan je pokazatelj njihovih apetita prema ovoj svetoj zemlji. Neki od savezničkih zapovjednika su nakon poraza Osmanlija i ulaska u Bejtul Mukades rekli: „Danas su završeni krstaški ratovi!“

Okupacija ove teritorije je izvršena na osnovu jednog višestranog i kompleksnog plana s ciljem sprječavanja ujedinjevanja i povezivanja muslimana i zaustavljanja ponovnog formiranja jake muslimanske vlasti. Postoje dokazi koji pokazuju da su cionisti bili u bliskim vezama sa njemačkim nacistima i prezentovanje pretjeranih podataka o ubijanju Jevreja je bilo sredstvo za izazivanje sažaljeja javnog mnijenja i stvaranje uvjeta za okupaciju Palestine i opravdavanje cionističkih zločina. Čak postoje dokazi da su neki kriminalci i probisvijeti, nejevreji, iz istočne Evrope doseljavali u Palestinu kao Jevereji kako bi pod izgovorm podrške žrtvama rasizma u srcu islmskog svijeta uspostavili jednu tvrdokornu  islamsku vlast kako bi, nakon trinaest stoljeća, izazavali rascjep između islamskog  istoka i zapada.  

Na početku, muslimani su bili zatečeni jer nisu bili upoznati sa suštinom plana cionista i njihovih zapadnih saveznika. Osmanlije su doživjele poraz. Tajno je među ratnim pobjednicima potpisan Sporazum Sajks-Piko (Sykes-Picot) o podjeli islamskih zemalja Bliskog istoka. Međunarodna zajednica je mandat nad Palestinom dala Engleskoj, a Englezi su cionistima dali obećanje o pomoći i kroz proračunate planove doselili su Jevreje u Palestinu, a muslimane protjerali iz njihovih domova i sa njihovih ognjišta.  

U ovoj dugotrajnoj borbi u kojoj su na jednoj strani bili Zapad i cionizam, a na drugoj tek formirane arapske države, neprijatelji islama su u sučeljavanju koristili raznovrsna i komplesna sredstva među kojima su propagandni mediji i međunarodna zajednica. Oni su za jedne strane muslimane pozivali na strpljenje, uzdržavanje, mirovne pregovore i kompromis, a sa druge strane su naoružavali Izrael.

Njihovi strateški ciljevi u ovoj neravnopravnoj i diskriminatorskoj interakciji između muslimanskih zemalja i Izraela su bili to da trajno sačuvaju vojnu superiornost Izraela nad islamskim zemaljama i da u međunarodnoj zajednici podržavaju taj režim te da upotrebom medija pod svojim utjecajem opravdaju zločine Izraela, a među muslimanima propagiraju kako je ideja o pobjedi nad Izraelom velika zabluda.

Od kada je zvanično potvrđen od strane Ujedinjenih nacija – znači prije više od pola stoljeća – režim Izraela je do prošle godine prkosio i ništa i niko ga nije moga spriječiti. Ali islamski otpor Libana koji je sačinjen od nekoliko hiljada mladića naoružanih vjerom uzburkao je snove ovog režima i njegovih saveznika.  Ovi cijenjeni mladići su, ne dajući nikakvu prednost Izraelu, s poniženjem protjerali ovaj uzurpatorski režim sa juga Libana. Pobjeda ovih heroja postalo je svjetlo na putu drugih muslimanskih boraca i danas smo svjedoci Intifade Mesdžidul aksaa koja predstavlja jednu vrstu islamskog otpora Libana u širim okvirima.

Sada kada ste se vi, osjećajući jednu islamsku obavezu, okupili radi podrške Intifadi, imate izuzetno tešku dužnost. Prije svega treba da pokažete da je islamski svijet u okrilju islamskog buđenja odlučan da se vrati najboljoj tradiciji blistave historije islama, a na čelu te tradicije je jedinstvo muslimana koje je u prošlosti rezultiralo da su muslimani pobijedili u sudbonosnim borbama protiv krstaških agresora. U tom velikom historijskom događaju borci iz cijelog islamskog svijeta su hrlili da se priključe sudobnosnoj i dugotrajnoj borbi između vjere i nevjerstva. Danas su svi muslimani svijeta usmjerili poglede na ovu sudbonosnu borbu naroda Palestine i više su zainteresovani nego za prvu Intifadu. Jer u to vrijeme – znači prije deset godina – atmosfera kompromisa je bila postepeno zahvatila regiju. Neki su srce vezali za Ameriku dok je druga grupa vjerovala da se ne može ustrajati naspram onog političkog pritiska i stvorene međunarodne atmosfere i da ne postoji put osim prihvatanja kompromisa – i to uz uvjete Amerike i Izraela. Nakon promjena koje su se u to vrijeme desile u regiji još su više učvršćeni preduvjeti za prihvatanje takvog stava.

Ali ove godine, ova konferencija je organizovana u uvjetima kada je kompromisno rješenje u regiji naišlo na zastoj i čak i oni koji su se uzdali i uzdaju u Ameriku, priznaju da on postoji. 1991. godine Arapi i muslimani su usljed jednog niza uzastopnih poraza –tokom rata u Perzijskom zaljevu – postali frustrirani. I njihovo unutarnje jedinstvo našlo se pred prijetnjom ozbiljnog urušavanja i podjele su zavladale među njima. Ali u sadašnjim uvjetima i posebno u svjetlu historijske i veeličanstvene pobjede Islamskog otpora na jugu Libana u srcima muslimana se javila nova i životvorna nada.

U to vrijeme uvijek su prezentovana dva načina suočavanja sa Izraelom: vojno sukobljavanje arapskih armija sa Izraelom – i govorilo se da su sva slična iskustva suočena sa porazom – i metoda kompromisa koja rezultira ostvarenjima zahtjeva Izraela mirnim putem i u zamjenu za povlačenje sa dijela okupiranih teritorija garantovan je prestanak rasta vojne moći arapskih zemalja; slično onome čemu smo svjedočili u Kemp Dejvidu (Camp David). U tim danima nije se govorilo o modelima otpora i pričalo se da otpor nije općeeprihvaćena opcija. Međutim sada pred sobom imamo jedann uspješan uzor koji je po prvi put uspio da oslobodi okupirane teritorije bez davanja bilo kakvih ustupaka i privilegija Izraelu i da spriječi ostvarivanje namjera cionističkog režima da svoju zastavu podigne u prijestonici ove arapske zemlje – znači Libanu.

U Kemp Djevidu uvjet za povlačenje Izraela bilo je da Egipat ne šalje svoju armiju na sjever Sinaja, ali na jugu Libana Izrael je taj koji, zabrinut zbog snage Islamskog otpora, molećivo traži upućivanje Libanske armije na granicu između Palestine i Libana. Znači Otpor je uspio da u potpuno povrati vlast nad jugom Libana i drugim okupiranim područjima.  

Ova Intifada je ustanak naroda koji je razočaran u sve kompromisne metode i koje je shvatio da je pobjeda isključivo vezana za njegov otpor. Narod Palestine je u prošloj Intifadi pretrpio teške gubitke i poklonio mnoge šehide i ranjenike na putu islama i slobode islamske zemlje. Međutim na kraju su pregovori u Oslu to zaustavili. Šta je bio rezultat Osla? Danas čak ovaj dogovor ne brane ni palestinski zagovornici i planeri Osla. Jer su praktičnno shvatili da Izraael želi da riješi samo svoj problem. Znači da se oslobodi suočavanja sa borcima sa kamenom u ruci i da smanji svoju ranjivost. Ako je nešto malo i dao palestinskoj strani i to nazvao privileegijom to je isključivo bilo radi gašenja plamena Intifade i smanjenja svoje ranjivosti.  I čim je vidio da je njegov problem riješen i kada je pogrešno osjetio da narod Palestine više nema snage da ponovo započne Intifadu, otpor i suočavanje sa njim, prestao je pružati i ono malo ustupaka i ponovo razotkrio svoju suštinsku pohlepnu prirodu.

Proces kompromisa i plan iz Osla doveo je narod Palestine u stanje u kome nije imao drugog puta osim otpora. Osnovna osovina Intifade Kudsa je Mesdžidul aksa. Znači iskra koja je izazvala eksploziju bijesa naroda Palestine bilo je nepoštivanje cionista prema Mesdžidul aksi. Shvativši opasnu misiju očuvanja jednog od najsvetijih vjerskih mjesta muslimana, narod Palestine  je stupio na scenu i požrtvovanjem i odricanjem zapalio sveti plamen otpora i borbe protiv cionističkih okupatora. Proces kompromisa – i posebno plan iz Osla – uzrokovao je podjele među Palestincima, ali ova blagoslovljena Intifada uspjela je da povrati nacionalno jedinstvo na palestinsku scenu. Zapažate da su u ovoj borbi prisutni svi slojevi društva i islamski i nacionalni pokreti su stali jedan uz drugog. Čak su i oni čija su srca još uvijek na drugom mjestu bili primorani da prate ovaj veliki pokret.

Islamski ustanak ili drugim riječima pokret islamskog buđenja nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu i pojave pokreta Imama Homeinija (r.a.) u posljednje se dvije decenije u punoj snazi pojavio na regionalnoj i sceni islamskog svijeta. Glavna osovina ovog pokreta danas je pitanje Palestine. Intifada Kudsa je uspjela da, izvan geografskih granica Palestine i izvan palestinskog naroda,  na scenu izvede sve muslimanske i arpaske naode. Milionske demonstracije muslimanskih naaroda – od zapada do istoka islamskog svijeta- su pokazale da narod Palestine može računati na njihovu podršku i istovremeno odigrati značajnu ulogu u uspostavljanju muslimanskog jedinstva.

Onog dana kada je Islamski otpor u Libanu formiran uz nastojanje hrabrih libanskih ljudi i uz savjete i podršku rahmetli Imama, Izrael je pod okupacijom držao Bejrut – znači glavni grad Libana i kandže je bacio na političku sudbinu ove zemlje. Onoga dana kada je Islamski otpor uzvikivao parolu:  „Borci džihada, napred prema Kudsu!“, grupa neinformisanih ga je prozvala naivnim i zadirkujući upitala:  „Zar se može krenuti prema Kudsu kada vi Libanci ne možete da stignete ni do glavnog grada svoje zemlje?“ Od tog datuma do historijske pobjede Islamskog otpora nad Izraelom prošlo je samo osamnaest godina. Složićete se da osamnaest godina u historiji borbe naroda nije mnogo vremena. Nema sumnje da je borba praćena žalosnim gubitcim, ljudi bivaju ubijeni, domovi srušeni, povećava se ekonomski pritisak na narod i desetine drugih nesreća čiji bol i efekti nikada neće napustiti naša srca. Ali treba da vidimo šta je rezultat ovog požrtvovanja i odricanja? Pobjeda je toliko vrijedna  da je plaćanje njene cijene neminovno.

Izrael koji je nekada urlao u ovoj regiji i sve svoje zahtjeve diktirao arapskim narodima sada je nemoćan i depresivan  pao na koljena pred veličinom Islamskog otpora. Ovo je mali dio snage muslimanskih i arapskih naroda.  Budite sigurni da ako se upotrijebe sve mogućnosti islamskog svijeta ili čak jedan dio toga na ovom putu mi ćemo biti svjedoci nestanka i uništenja cionističkog režima. Izrael je na jugu Libana poražen od opora nekoliko hiljada osoba. Tačno je da je Hezbollah imao duboku podršku naroda i kada je trebalo bio je u stanju da mobilizira hiljade i čak desetine hiljada boraca. Ali neprestano je koristio samo nekoliko hiljada pa čak i samo nekoliko stotina na pravcima suočavanja sa cionističkim okupatorima. Znači Izrael i sve njegove vojne mogućnosti i napredne vojne tehnologije – koje su povezane sa vojnim arsenalom Amerike –poražen  je od strane nekoliko stotina motivisanih mladića, vjernika koji su koristili veoma oskudno naoružanje. Naravno njihovo moćno i nepobjedivo oružje je bilo oružje vjerovanja.  Dakle uzor i model otpora i borbe je pred nama. Znači da se otporom i borbom i, naravno podnošenjem gubitaka može doći do pobjede. Također pred nama je i primjer poraza a to je privrženost metodama kompromisa sa prosjačkom zdjelicom mira u rukama. Rezultat toga je prezir, podnošenje poniženja i u konačnici jednostrano nametanje zahtjeva Izraela i tome smo također bili svjedoci.

Danas su Hezbollah i njegova historijska pobjeda podrška Intifadi naroda Palestine i naraavno to je veoma snažna podrška. Cionistički režim ni u kom slučaju nema potrebnu sposobnost za jedno stalno i dugotrajno suočavanje sa Palestincima. Prevario je Jevreje i doveo ih u Palestinu s nadom da Arapi neće ratovati sa njima, a ako se i odluče na protivljenje pritisak Zapada će spriječiti njihovu trajnu otpronost. Oni koji su sa ovom uzaludnom nadom došli u Palestinu nisu spremni da svoje postojanje žrtvuju za političke ciljeve utemeljitelja cionizma.

Prema izvještajima cionistički terorizam je žestoko potresen i čak je počeo proces obrnutih migracija. Prošla Konferencija o Palestini koja je organizovana u Teheranu  odigrala je jednu temeljnu i pozitivnu ulogu u smislu da je stvorila centar nade za protivnike kompromisa i istovremeno ulila nadu i moral narodu Palestine. Stanovište i pozicija islamskog Irana i njegova jedinstvena ustrajnost među islamskim državama također je uspjela uliti nadu ovom herojskom narodu. Sada narod Paalestine više od bilo čega ima potrebu za duhovnom podrškom i čvrstim stanovištem. Tačno je da ima i materijalnih potreba i u tom smislu treba poduzeti ozbiljne korake, ali i oni sami u različitim intervjuima govore da više od svega imaju potebu za čvrstim arapsko – islamskim stavom.

Vaša konferencija treba obeznijediti uvjete za ostvarivanje nekoliko stvari i ohrabriti narod Palestine neuptinom i sveobuhvatnom podrškom islamskog umeta. Vi predstavnici različitih islamskih zemalja možete nastojanjem na ovom putu mobilisati mogućnosti svojih naroda za oslobođenje Palestine. Odbrana potlačenog naroda Palestine i njihovog hrabrog i bezgriješnog ustanka islamska je dužnost svih nas.

Danas jedan muslimanski narod krvavog lica i na sred poprišta traži pomoć od islamskog umeta. Ja ne mogu da zaboravim krik one palestinske žene koja pred televizijskim kamerama sa svojim promuklim glasom viče : „O muslimani“.

Svi muslimani i Arapi treba da podrže legitimitet borbe naroda Palestine. U međunarodnoj zajednici treba da se insistira da narod bez odbrane čija su prava oduzeta i koji je pod okupacijom ima pravo da se bori za ostvarivanje svojih prava. Zato je nastavak Intifade i otpor naroda Palestine njegovo legitimno pravo a priznaju ga i međunarodni zakoni. Iako se nažalost ovi zakoni obično tumače u skladu sa zahtjevima svjetskih moćnika i imeprijalista.

 Poštovani prisutni! Budite sigurni da je režim Izraela načet iznutra i sadašnja generacija ni u kom slučaju nije spremna na odricanje i požrtvovanost radi njegovog očuvanja. Hvala Bogu, muslimanski i arapski narodi  danas su snažni i jaki više nego ikad u proteklih pedeset godina. Oni su ojačali u mnogim oblastima. Muslimani više ne mogu biti svjedoci svakodnevne represije nad narodom Palestine i ostati mirni. Trebate staviti do znanja Izraelu da će nastavak represije nad narodom Palestine i palestinskim područjima biti suočen sa žestokom i praktičnom reakcijom svih Arapa i muslimana.

Treba da ohrabrite narod Palestine na nastavak otpora. Palestinski narod dobro zna da ono što je zadalo udarac represivnim postupcima Izraela u Libanu bila je snaga i sposobnost Islamskog otpora da odgovori Izraelu i da mu zada strahovite udarce, a ne miroljubiva nastojanja i posredovanja ovoga i onoga. Unutarnje jedinstvo naroda Palestine i različitih palestinskih frakcija predstavlja temeljnu stvar. Sve ono što uzrokuje skretanje s puta i zanemarivanje glavnog neprijatelja sigurno neće biti u službi ideala Palestine.

Hvala Bogu Palestinci su tokom ovih pedeset godina uzdigunte glave izišli iz ovog ispita i pokazali su svoju zrelost. Vidjeli smo da su svi pokušaji Izraela da posije razdor među borcima ostali bez uspjeha i svi temeljni pravci i pokreti borbe i otpora, unatoč različitim orijentacijama, revolucionarnnim strpljenjem su spriječili želje neprijatelja. Tako treba da bude i u buduće.  Danas je u potpunosti postalo jasno da su potpuno pogriješili oni koji su mislili da je pitanje Palestine jedna privremena stvar ograničena na mali dio islamskog svijeta.

Velike zalihe nuklearnog i oružja za masovno uništenje spremljeno u arsenalima cionističkog režima nije za suočavanje sa nebranjenim narodom Palestine, nego je namijenjeno za uspostavljanje dominacije nad svijetom islama i posebno područja Bliskog istoka.  Sada kada Hezbollah ulaže napor na oslobađnju okupiranih teritorija a Izrael u odmazdi napada na sirijske snage to ukazuje na ovu šejtansku namjeru Izraela i njegovih zapadnih saveznika.

Generalni pravac borbe protiv uzurpatorskog režima treba da bude sljedeće:

a)         Zatvaranje uzurpatorskog režima unutar granica okupirane teritorije i sužavanje njegovog ekonomskog i političkog prostora i prekid njegovih veza sa okruženjem.

b)         Nastavak otpora i borbe naaroda Palestine uunutar njegove zemlje i dostavljanje svake potrebne poomoći do ostvarenja konačne pobjede.

 Braćo i sestre! Glavni razlog svestranih pritisaka koje svjetski imperijalizam – sa Amerikom na čelu – vrši na Iran je naša podrška Palestini. Oni su u svojim izjavama otvoreno rekli da je glavni problem Amerike sa Iranom u protivljenju Islamske Republike Iran sa ponižavajućim planovima kompromisa u Palestini. A ostale stvari kao što su smiješne tvrdnje o kršenju ljudskih prava i proizvodnja oružja za masovno uništavanje, samo su izgovori.  

I ako Iran odustane od svoje podrške borcima naroda Libana i Palestine oni će odustati od svojih neprijateljskih metoda prema Iranu! Naravno mi jasno znamo da je njihov glavni problem islam i islamska vlast koji su spriječili njihov pljačkaški i ekspanzionistički povratak u ovu veliku zemlju i oni također uistinu veoma dobro poznaju ovaj politički pristup Islamske Republike. Mi smo im dali odrečan odgovor i podršku narodu Palestine i Libana smatramo svojom važnom islamskom obavezom. 

Zato oni sa svih strana vrše pritiske. Njihova temeljna i strateška politika prema našoj zemlji je stvaranje razdora unutar jedinstvenih i ujedinjenih redova muslimanskog i revolucionarnog naroda Irana. Jednu grupu nazivaju „konzervativcima“ a jednu „reformistima“. Jednu grupu podržavaju i obrnuto svoju propagandnu podršku koncentrišu protiv druge grupe. 

Uveličavajući neke probleme oni nastoje  da islamski sistem predstave kao nefunkcionalan kako bi se narod razočarao u vjerski sistem i propagiraju odvajanje religije od politike. Duboko vjersko ubjeđenje našeg naroda je najveća brana na njihovom putu. Oni svojim propagandnim programima žele da deprimiraju mlade u zemlji i ekonomske probleme – koji su, manje ili više, uobičajeni i rašireni u cijelom svijetu- predstave kao nerješeiva pitanja sistema Islamske Republike.

 Oni svojom propagandom žele da dovedu u pitanje Imama i temelje revolucije. Razlog tome je što su oni pretrpjeli udarac od islama i povredu od Islamske revolucije; Od islamskog buđenja u svijetu osjećaju opasnost i duboko su zabrinuti zbog oživljavanja i razvoja islamske borbe Libana i Palestine. Zato su odlučili da unište korijen islamskog mišljenja i svoje otrovne propagandne strijele su usmjerili na islam i vjeru. 

Sve što se više širi obim borbe Palestine i Libana povećava se i bijes i frustracija cionizma i Amerike zbog sistema Islamske Republike a njihove zavjere se sve više šire. Ali neka znaju da unatoč propagandi veliki naarod Irana, zvaničnici i lideri zemlje su homogeni i jedinstveni.  Muslimanski narod Irana jedinstveno podržava ideale revolucije i islama i podrška Palestini, Intifadi i borbi protiv cionizma  i njegovih saveznikam, predstavljaju temeljna načela političke strategije Islamske Republike Iran.

 Mi smo ubijeđeni da će Palestina, sa nastavkom borbe muslimanskog naroda Palestine i podrškom islamskog svijeta, uz Božiju milost, biti oslobođena i da će Bejtu - l - Mukades i Mesdžidul aksa i druga mjesta ove islamske zemlje biti vraćeni u okrilje svijeta islama. Ako Bog da, „A Allah čini šta hoće“

Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

Izvor: balkantimes.net

[balkantimes]

Zašto Palestina? (1)

Pitanje Palestine nije samo jedno islamsko pitanje, nego je jedno od pitanja humanosti i čovječnosti i svako može, oslanjajući se na ljudske vrijednosti i temelje, prosuđivati o tragediji Palestine i izraziti reakciju. Sada, pošto je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država odlučio da, premještanjem ambasade ove zemlje u Bejtu –l - Mukades, ponovo provodi nasilje nad ugroženim narodom Palestine, potrebno je da još jednom usmjerimo pažnju na pitanje Palestine i Bejtu-l-Mukadesa i zapitamo se zašto, u svijetu koji je zahvaćen različitim krizama, Bejtu-l- Mukades za nas ima toliki značaj? 

Hosamoddin Hafezi

Pitanje Palestine nije samo jedno islamsko pitanje, nego je jedno od pitanja humanosti i čovječnosti i svako može, oslanjajući se na ljudske vrijednosti i temelje, prosuđivati o tragediji Palestine i izraziti reakciju. Sada, pošto je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država odlučio da, premještanjem ambasade ove zemlje u Bejtu –l - Mukades, ponovo provodi nasilje nad ugroženim narodom Palestine, potrebno je da još jednom usmjerimo pažnju na pitanje Palestine i Bejtu-l-Mukadesa i zapitamo se zašto, u svijetu koji je zahvaćen različitim krizama, Bejtu-l- Mukades za nas ima toliki značaj?  Bejtu – l - Mukades zbog brojnih razloga ima posebnu svetost i vrijednost za muslimane i svijet islama:  

1.      Palestina, prva kibla muslimana

Palestina je teritorija u kojoj se nalazi prva kibla muslimana, druga džamija u islamu i treći časni harem, nakon Meke i Medine. Ovaj grad je na jednak način svet za sljedbenike sve tri ibrahimovske religije i bio je kibla i za ranije umete. U prvih trinaest godina poslanstva, kada je Poslanik (s.a.v.a.) živio u Meki – i također osamnaest mjeseci nakon Hidžre u Medinu - Poslanik i muslimani su obavljali namaz okrećući se prema Mesdžidul aksa, svetoj džamiji u Bejtu –l - Mukadesu.

2.      Mesdžidul aksa – mjesto Israa i Miradža, uzdizanja Poslanika (s.a.v.a.) na nebo

Mesdžidul aksa iz još jednog razloga ima poseban značaj za muslimane, a on proističe iz svetosti Israa i Miradža časnog Poslanika (s.a.v.a.) koji se odvijao od Svetog hrama u Meki prema Mesdžidul aksau, a odatle u nebeske sfere.

Časni Kur'an o tome govori: „Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali...“  

Riječi „čiju smo okolinu blagoslovili“ ukazuju da, pored toga što je Mesdžidul aksa sveto mjesto i područje, i zemlja oko njega je, u materijalnom i duhovnom pogledu, blagoslovljena i blagodarna. Ova sveta zemlja je tokom historije bila stjecište velikih božijih poslanika i izvorište svjetla monoteizma i obožavanja Boga.  

3.      Bejtu - l - Mukades, grad džamija i islamskih mjesta hodočašća

U gradu Bejtu - l – Mukadesu (Jerusalem op.pr.),  pored Mesdžidul aksaa, postoji još 36 drugih džamija od kojih se 29 nalazi unutar grada, a sedam izvan starog gradskog jezgra i u njegovoj okolini. Pored toga u ovom graadu su smješteni kaburovi i turbeta mnogih značajnih prethodnika u islamu i Poslanikovih (s.a.v.a) ashaba.

4.      Cionizam, centar antiislamskog kolonijalizma u srcu svijeta islama

Pored svetosti i istaknutog položaja Bejtu - l - Mukadesa i ove zemlje u temeljnim islamskim izvorima, ono što u aktuelnim uvjetima čini posebno značajnim pitanje Palestine za svijet islama je okupacija od strane cionizma i svjetskog imperijalizma i odnos i sučeljavanje zapadnog svijeta sa svijetom islama. Tako da okupacija Palestine ni u kom slučaju nije samo okupacija  jedne zemlje, nego je stvaranje jednog antiislamskog kolonijalnog centra – i to u srcu svijeta islama – s ciljem uništavanja svijeta islama i sprječavanje ponovnog oblikovanja islamske civilizacije. Zbog toga je slučaj Palestine, pored religijske dimenzije, snažno povezan sa nezavisnošću, sigurnošću i nacionalnim interesima ostalih islamskih zemalja. To je činjenica koja se veoma dobro može argumentovati i dokazati na osnovu ideala, načela i rasnih ekspanzionističkih programa cionističkog režima (parola o proširenju Izraela od Nila do Eufrata i tvrdnje o zauzimanju mnogih islamskih lokacija), kao i sa historijskog stanovišta i djelovanja ovog režima prema narodu Palestine i zemljama u njegovom okruženju i, u konačnici, prema isslamskom svijetu. Prema tome Izrael je izuzetno ozbiljna prijetnja za zemlje regiona i svijet islama. Među najznačajnije prijetnje ulaze:

a)         Prijetnje koje proističu iz vojnih aktivnosti

b)         Prijetnje koje proizilaze iz političkog prisustva

c)         Uloga ekonomskog djelovanja Izraela u regiji

d)        Energija i pitanja vezana za energiju

e)         Životna sredina i prirodni resursi

Izrael se do sada nije obavezaao na poštivanje prihvaćenih i potpisanih međunarodnih ugovora koji se odnose na zabranu proizvodnje i upotrebe nuklernog i oružja za masovno uništavanje. Izrael je šesta nukearna sila u svijetu i prema nekim izvještajima raspolaže sa 180 do 200 nukelarnih bojevih glava. Ofanzivno i nuklearno oružje Izraela, s obzirom na broj stanovnika ove zemlje, veće je i obimnije za 150 puta u odnosu na odbrambeno naoružanje Arapa. Izrael je za Zapad nedvosmisleno baza na prvoj liniji fronta i zaštitnik njegovih različitih interesa. I zbog toga se Zapad zalaže za superiornost i dominaciju Izraela u regiji i svijetu islama. Pored toga pitanje Palestine nije samo jedno islamsko pitanje, nego je i pitanje humanosti i čovječnosti i svako može, oslanjajući se na ljudske vrijednosti i temelje, prosuđivati o tragediji Palestine i izraziti reakciju.

Nažalost, u posljednjih nekoliko godina svijet islama se djelovanjem sljedbenika ideologije tekfira našao u situaciji da je pravo naroda Palestine da se vrati u svoju zemlju na neki način otišlo na marginu. Danas teroristi tekfira koji su stvoreni od strane Izraela nastoje da u zaborav bace glavno pitanje svijet islama. ISIL i ekstremne grupe koje se navodno zalažu za islam do sada nisu ispalili niti jedan metak prema Izraelu i to ukazuje na zavjeru ISIL-a i cionističkog režima da zadaju udarac svijetu islama i narodu Palestine.

Islamska Republika Iran je, iz prošlosti do danas podržavala ugroženi narod Palestine i ta podrška je pomogla da potlačeni narod Palestine dobije veći moral za suprotstavljanje i otpor nasilju i zločinima okupatorskog cionističkog režima. Dan Kudsa je jedna od trajnih i vrijednih uspomena na Imama Homeinija, prvog lidera Islamske Republike Iran i to ne samo za Palestinu i oslobađanje časnog Kudsa i muslimana, nego za čitavo čovječanstvo i potlačene, kao jedan obećavajući i životvorni uzor za oslobađanje od tiranije.

Nadahnut vjerskim doktrinama i učenjima i nepromjenljivim principom „biti protiv naasilnika i na pomoći potlačenom“, Imam Homeini je proglašenjem Dana Kudsa uzdigao trajnu zastavu podrške potlačenom narodu Palestine, sa jedne strane, i protivljenja cionističkom režimu sa druge strane. I ta će se zastava vioriti do oslobođenja časnog Kudsa od ukupacije i uništenja režima djecoubice.  

Dan Kudsa je dan koji je poznat u kalendarima u cijelom svijetu i predstavlja simbol ujedinjenja muslimana svijeta za oslobođenje časnog Kudsa, prve kible muslimana i rodne grude miliona palestinskih izbjeglica koja je prije više od šest decenija zavjerom zapadnih kolonijalista dovedena pod cionističku okupaciju i još uvijek se nalazi pod okupacijom tirana.

 Izvor: www.balkantimes.net