#dankudsa2020

[balkantimes]

Obraćanje lidera Islamske revolucije, ajetollah al ‘uzme Sejjida Alija Hameneija,

povodom obilježavanja Svjetskog Dana Kudsa

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je Allahova milost i neka je Njegov mir

na Muhammeda, njegovu čistu porodicu i odabrane ashabe, i sve one koji ih

dobročinstvom slijede do Sudnjega dana.

 Pozdravljam i selamim svu braću i sve sestre muslimane i muslimanke širom svijeta i Boga Uzvišenog molim da prihvati njihove ibadete i izraze pokornosti u mubarek mjesecu ramazanu, te ujedno koristim priliku da im čestitam nastupajući Ramazanski bajram; zahvalan Plemenitom Gospodaru na blagodati prisustva u ovom mjesecu u kojem Uzvišeni postavlja trpezu za svoje goste.

Danas je Dan Kudsa koji je kao takav proglašen na mudru inicijativu Imama Homeinija s namjerom da bude sponom između svih muslimana i da potakne njihovo jednoglasje i jedinstvo u stavu o Časnom Kudsu i svakovrsnoj nepravdi izloženoj Palestini. Ovaj dan je tokom proteklih nekoliko decenija imao značajnu ulogu u tim procesima, a – ako Bog da – i ubuduće će biti obilježavan s istim pokretačkim značajem. Narodi širom svijeta su pozdravili i objeručke prihvatili Dan Kudsa, poštuju ga i doživljavaju kao svoju neizostavnu obavezu oličenu u očuvanju zastave slobode Palestine razvijenom i uzvihorenom. Glavna politika imperijalizma i cionizma je usmjerena prema minimiziranju palestinskog pitanja u mnijenju muslimanskih društava i slanju tog pitanja u zaborav, a najhitrija i najnužnija obaveza jeste borba protiv izdaje koja se provodi rukom neprijateljevih političkih i kulturnih plaćenika unutar samih islamskih zemalja. Neosporna je činjenica da takvo veličanstveno pitanje, kao što je pitanje Palestine, nije nešto čije prepuštanje zaboravu bi dozvolile odvažnost, samopouzdanje i svakodnevno narastajuća budnost i mudrost muslimanskih naroda; ma koliko Amerika i drugi hegemonisti i njihove regionalne marionete sve svoje finansijske i druge kapacitete i potencijale trošili s namjerom da palestinsko pitanje prepuste zaboravu.

Najprije treba podsjetiti na veličinu tragične uzurpacije države Palestine i formiranje kancerogene cionističke izrasline na njenoj teritoriji. Niti jedan zločin protiv čovječnosti počinjen prije uzurpacije palestinskog tla nije bio tako obiman i u tolikoj mjeri brutalan. Uzurpacija jedne države i trajno protjerivanje njenog stanovništva iz njihovih kuća, s njihovih ognjišta i sa zemlje njihovih predaka, i to na najmonstruozniji i najtragičniji način koji uključuje razne vrste ubistava, zločina, zatiranje tragova i traje generacijama i desetljećima, uistinu se ima smatrati novim rekordom ljudske okrutnosti i nečastivosti.

Glavni uzročnici i krivci za ovu tragediju su bile zapadne zemlje i njihova zla i nečastiva politika. Onoga dana kada su države pobjednice u Prvom svjetskom ratu, na konferenciji u Parizu, kao najznačajniji ratni plijen međusobno dijelile zapadnoazijsku regiju, odnosno azijske teritorije Osmanske vlasti, više nego ikada prije su osjetile potrebu za ustanovljenjem jedne baze u srcu ovog regiona posredstvom koje će osigurati svoju trajnu dominaciju nad ovim područjem. Engleska je godinama prije, aktualizacijom Balfourovog plana i uz podršku jevrejskih zlatoposjednika, pripremila uvjete za javljanje jedne novotarije koja se zove cionizam i sada su se sticali svi uvjeti za potpunu finalizaciju tog plana. Još od tog doba su postepeno pripremali potrebne uvjete da bi u konačnici, odmah nakon Drugog svjetskog rata, koristeći nehaj i brojne nedaće s kojim su bile suočene regionalne države, zadali svoj udarac i proglasili postojanje krivotvorenog režima i cionističke države bez nacije. Na meti tog udarca je prije svih bio palestinski, a potom i svi drugi narodi ovog regiona.

Uvid u kasnija zbivanja u regionu nam otkriva da je glavni cilj zapadnjaka i jevrejskih vlasnika raznih kompanija u procesu ustanovljenja cionističke vlade bio oličen u uspostavi jedne baze posredstvom koje su namjeravali osigurati permanentno prisustvo i trajni uticaj na području Zapadne Azije, ali i biti blizu kako bi se mogli uplitati u unutrašnja pitanja drugih regionalnih država i vlada, nametati im svoje stavove i nad njima potpuno dominirati. Upravo zbog toga su krivotvoreni uzurpatorski režim opremili svakojakom - što vojnom, što civilnom – opremom, uključujući čak i atomsko naoružanje. Tako su na značajno mjesto u realizaciji svojih planova smjestili razvoj tog kancerogenog tkiva na prostranstvu koje se prostire od Nila do Eufrata.  

Nažalost, većina arapskih vlada se, nakon prvobitno pruženih otpora od kojih su neki vrijedni hvale, postepeno - pogotovo nakon javljanja Sjedinjenih Američkih Država u svojstvu glavnog patrona – postepeno počele predavati, prepuštajući tako zaboravu svoje ljudske, islamske i političke obaveze, ali i arapsku čast i ponositost, te su u konačnici, nošene umišljenim očekivanjima i nadanjima, pomogle ostvarenju ciljeva neprijatelja. Kamp Dejvid je veoma jasan primjer te gorke istine.

I borbene skupine su nakon pojedinih odvažnih napora ispoljenih tokom prvih godina početka okupacije postepeno odvučene na put bez krajnjeg učinka i u pregovore sa okupatorom i njegovim patronima, napuštajući tako put koji je u konačnici mogao voditi do ostvarenja ideala Palestine. Pregovori s Amerikom i drugim zapadnim vladama, te sa bezličnim međunarodnim organizacijama prerasli su u gorko i neuspješno iskustvo za Palestinu. Nuđenje maslinove grančice u Generalnoj skupštini Organizacije ujedinjenih nacija nije rezultiralo ništa drugo osim štetnim sporazumom iz Osla koji je na kraju postao razlogom za izvlačenje pouke iz sudbine Jasera Arafata.

Svitanje Islamske revolucije u Iranu otvorilo je novo poglavlje u borbi za Palestinu. Počev od prvih odluka poput protjerivanja cionističkih elemenata koji su Iran u doba mrske monarhije smatrali jednom od svojih sigurnih baza u regionu, uručenja nezvanične ambasade cionističkog režima predstavnicima Palestine i prekida isporuke nafte pa sve do opsežnih političkih aktivnosti i inicijativa, uloženi su ogromni napori s ciljem formiranja “fronta otpora” u cjelokupnom regionu i bujanja želje za rješavanjem tog pitanja u srcima iskrenih osoba širom svijeta. Javljanjem fronta otpora, cionistički režim se počeo suočavati sa sve težim uvjetima za djelovanje, a – ako Bog da – ti uvjeti će za njih ubuduće biti i još teži. Istovremeno su, naravno, intenzivirani i napori patrona tog režima na čelu s Amerikom u cilju odbrane njegove odbrane. Javljanje vjerničkih, mladih i požrtvovanih snaga Hizbullaha u Libanu i odlučnih pokreta otpora Hamas i Islamski Džihad unutar granica Palestine ne samo da je uzrujalo cionističku vrhušku već je rastrojilo i uznemirilo i Ameriku i druge zapadne grubijane koji su odlučili na čelo svojih zavjereničkih programa stavili posezanje za skupljanjem podrške unutar regiona i unutar arapskih društava. Ta stavka na čelnim pozicijama njihovih programa našla se odmah nakon stavki o pružanju svakovrsne podrške okupatorskom režimu u opremi i uticaju. Rezultat njihovog opsežnog djelovanja je danas jasno vidljivo u djelovanju i diskursu pojedinih čelnika arapskih država i određenih izdajničkih političkih i kulturnih aktivista. Takvo djelovanje je neskriveno i pred očima je svih.

Danas se s obje strane na sceni odmjeravanja snaga i borbe javljaju raznovrsne aktivnosti, s tom razlikom što je Front otpora sve snažniji, još odlučniji i sve učinkovitiji zahvaljujući snažnim faktorima koji mu pružaju podršku, dok istovremeno front nepravde, ugnjetavanja, nevjere i arogancije svakodnevno postaje sve isprazniji, očajniji i slabiji. Jasan pokazatelj tačnosti ove tvrdnje je i činjenica da cionistička vojska koja je nekoć smatrana nepobjedivom i nezaustavljivom i koja je u roku od nekoliko dana zaustavljala velike vojske dvije zemlje koje su ih napale, pred narodnim borbenim snagama u Libanu i Gazzi biva prisiljena na povlačenje i priznavanje poraza. Pa ipak, scena na kojoj se odvija borba je izrazito osjetljiva i promjenjiva pa je nužno ispoljavanje stalnog opreza kako ne bi bila zanemarena činjenica da je suštinsko značenje ove borbe izrazito bitno i vitalno, te da je od sudbonosnog značaja. Nehaj ili pogreška bilo koje vrste u suštinskim proračunima u konačnici će rezultirati ogromnom štetom i nesagledivim posljedicama.

Uobziravajući sve navedeno, za sve one koji su svojim srcima posvećeni palestinskom pitanju imam nekoliko preporuka:

1.       Borba za oslobođenje Palestine je borba na Allahovom putu, obligatna je obaveza i sukladno islamskom učenju pohvalno djelo. Pobjeda u jednoj takvoj borbi je zagarantovana, jer čak i da jedna osoba u toj borbi bude ubijena stići će do jedinstvene nagrade i neprolaznoga dobra. Osim toga, palestinsko pitanje je pitanje humanosti. Protjerivanje miliona ljudi iz njihovih kuća, s njihovih polja, iz životnog prostora i sa radnih mjesta – i to posredstvom ubistava i zločina – uzrokuje bol u svijesti svakog čovjeka i potiče ga da se hrabro i odvažno usprotivi takvoj nepravdi. Prema tome, ograničavanje ovog pitanja isključivo na Palestinu ili pak maksimalno na arapsko pitanje, nije ništa drugo nego jedna velika greška. Oni koji u kompromisu nekoliko palestinskih faktora ili vladara nekoliko arapskih zemalja vide izgovor za zanemarivanje ovog islamskog i ljudskog pitanja pate od hroničnog nerazumijevanja suštine ovog pitanja, a na pragu su i izdaje zbog intelektualnog krivotvorenja palestinskog pitanja.

 2.       Cilj ove borbe je oslobađanje svih teritorija Palestine – od mora do rijeke – i povratak Palestinaca u njihovu domovinu. Umanjivanje ovog cilja pod izgovorom osnivanja nezavisne države na jednom djeliću palestinske teritorije i to na jedan ponižavajući način koji se spominje u vokabularu nedoličnih cionista, niti je odraz istinoljubivosti, a niti djelo koje pronalazi ozrcaljenje u realističnosti. Realnost je da su danas milioni Palestinaca intelektualno i iskustveno stasali i stigli do tako visokog stupnja samopouzdanja da se u cijelosti posvete ovom velikom džihadu i, naravno, budu ubijeđeni u obistinjenje konačne pobjede koja je spomenuta riječju Uzvišenog: “A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan!” (Kur’an, 22:40) Mnogi muslimani širom svijeta će im, bez ikakve sumnje, pružiti podršku i sa njima će suosjećati. Ako Bog da!

 3.       Iako je korištenje svih vjerom dozvoljenih i legalnih potencijala, poput globalne podrške, u ovoj borbi dozvoljeno, ipak se mora ozbiljno suzdržati od gajenja povjerenja prema zapadnim vladama i svjetskim organizacijama koje su, javno ili tajno, vezane za te vlade. Oni su neprijatelji bilo kojem uticajnom entitetu islamskoga identiteta. Oni ne obraćaju pažnju na prava ljudskih bića i naroda. Oni su sami islamskom ummetu nanijeli najviše štete i nad ummetom počinili najviše zločina. Koja je svjetska organizacija ili institucija ili koja je zločinačka sila do sada odgovarala za terore, masakre, izazivanje ratova, bombardovanje i vještačke suše u mnogim islamskim i arapskim zemljama?

 Danas se prebrojava svaka žrtva koronavirusa širom svijeta, ali niko nikada nije upitao ko je ubica i ko je odgovoran za ubijanje više stotina hiljada šehida, ko je odgovoran za stotine hiljada zarobljenika i osoba kojima se gubi svaki trag u državama u kojim su Amerika i Evropa raspalile ratove?! Ko je odgovoran za nedužnu krv prolivenu u Avganistanu, Jemenu, Libiji, Iraku, Siriji i drugim državama? Ko je odgovoran za sve silne zločine, uzurpacije, okupacije, uništavanja i nepravdu u Palestini? Zašto niko nije izbrojao milione djece, žena i muškaraca izloženih nepravdi u islamskom svijetu? Zašto niko ne izražava čak ni suosjećanje povodom masakriranja muslimana? Zašto milioni Palestinaca već sedamdeset godina moraju biti u izgnanstvu, protjerani daleko od svojih domova i ognjišta? I zašto prva qibla muslimana, Kuds, treba biti izložen uvredama? Organizacija – kako se već zove – ujedinjenih nacija ne djeluje u skladu sa svojim poveljnim obavezama, a takozvane institucije za zaštitu ljudskih prava su mrtve. Parola “Zaštita prava djece i žena” ne odnosi se na unesrećenu djecu i žene u Jemenu i Palestini. To je pravo stanje tiranskih okrutnih zapadnih sila i njima odanih svjetskih organizacija. Stanje pojedinih vlada u regionu koje ih slijede po pitanju bezobraznosti i beščašća je takvo da ga se jednostavno ne može opisati. Prema tome, ponosito muslimansko društvo se mora osloniti na sebe i snage u svojoj unutrašnjosti, iz rukava izvući svoje snažne ruke i, oslanjajući se na Boga i vjerujući Bogu, ukloniti prepreke s kojim se suočava na svom putu.

 4.       Veoma bitna stvar koju politički i vojni prvaci islamskog svijeta ne smiju zanemariti jeste politika kojom Amerika i cionisti nastoje borbu prebaciti u zaleđe samoga fronta otpora. Pokretanje unutrašnjih ratova u Siriji, vojna izolacija i danonoćno ubijanje u Jemenu, teroriziranje i uništavanje, proizvodnja DAEŠ-a (ISIL-a) u Iraku i brojne druge slične pojave u pojedinim drugim regionalnim državama, zajedno su dimna zavjesa i metode kojim se nastoji zaokupiti Front otpora i na taj način pružiti prilika cionističkom režimu da nastavi sa realizacijom svojih planova. Pojedini politički lideri muslimanskih zemalja su se nesvjesno, a neki čak i svjesno našli u službi neprijateljskih metoda. Realizaciju tih pokvarenih politika moguće je osujetiti ozbiljnom posvećenošću i čvrstom voljom ponosite omladine širom islamskog svijeta. Omladina u svim islamskim, posebno arapskim, zemljama ne bi trebala previdjeti mudru preporuku velikog Imama Homeinija: “Koliko god glasnije možete viknite na Ameriku!” – i, naravno, na cionističkog neprijatelja.

 5.       Politika normalizacije prisustva cionističkog režima u regionu ubraja se među glavne politike Sjedinjenih Američkih Država. Pojedine arapske vlade koje igraju ulogu američkih marioneta u regionu krenule su s pripremama preduvjeta za aktivniju provedbu te politike, a to čine kroz upostavu ekonomskih i sličnih veza s cionističkim režimom. Ti njihovi napori su, naravno, jalovi i neplodni. Cionistički režim je smrtonosna priraslina koja neupitno šteti ovom regionu i, bez ikakve sumnje, biti će odstranjen i iskorijenjen, a sram i crnoličje će zadesiti sve one koji su tim tiranskim hegemonističkim politikama na raspolaganje stavljali vlastite kapacitete. Pojedini, s namjerom da opravdaju svoje loše ponašanje, posežu za argumentacijom da je cionistički režim realnost u regionu, ali pritom zaboravljaju da se s realnostima kao što su smrtonosne prirasline treba boriti i da ih treba odstraniti. Danas je koronavirus jedna realnost i svi razumni ljudi prihvataju nužnost borbe protiv te pojave. Dugogodišnji virus cionizma, bez sumnje, neće još dugo opstati i biti će iskorijenjen čvrstom voljom, imanom i ponositošću omladine u ovom regionu.

 6.       Moja glavna preporuka je da se nastavi borba, da se konsolidiraju i dobro organizuju organizacije koje se bore na Božijem putu i da međusobno sarađuju, te da se polje džihada proširi na sve palestinske teritorije. Svi moraju podržati palestinski narod u tom svetom trudu na Božijem putu. Svi moraju napuniti palestinske ruke koje se bore i čvrsto stati iza njih. Mi ćemo na tom planu s ponosom učiniti sve što je u našoj moći. Mi smo jednoga dana procijenili da su palestinski borci otpora hrabri, ponosni i odvažni, ali da su im ruke prazne i da nemaju oružja. Božijom uputom i pomoću smo pripremili program čiji rezultat se ogleda u promjeni odnosa snaga i moći u Palestini, kao i u činjenici da Gazza danas može stati naspram vojnih napada cionističkog neprijatelja, oduprijeti se neprijatelju i nad njim izvojevati pobjedu. Ova promjena u odnosu snaga na dijelu poznatom kao okupirane palestinske teritorije u konačnici će palestinsko pitanje moći približiti finalnim koracima. Palestinska autonomna oblast po ovom pitanju ima veliku obavezu. S barbarskim neprijateljima se ne može razgovarati nikako drugačije doli silom i s pozicije snažnog i moćnog, a – hvala Uzvišenom Bogu – hrabri palestinski narod koji se odupire okupaciji tu je snagu jasno osjetio u svojoj nutrini. Palestinska omladina je danas žedna odbrane svoje časti i plemenitosti. Hamas i Islamski džihad u Palestini i Hizbullah u Libanu svima su pokazali šta treba činiti. Svijet neće zaboraviti onaj dan kada je cionistička vojska prešla granice Libana i kada je napredovala skoro sve do Bejruta, ali isto tako neće zaboraviti ni onaj dan kada je zločinački ubica po imenu Arijel Šaron prolio potoke nedužne krvi u Sabri i Šatili. Svijet nije zaboravio a niti će zaboraviti onaj dan kada je ista ta vojska, suočena sa snažnim udarcima Hizbullaha, bila prisiljena da se uz velike žrtve  i priznavajući poraz, povuče iz Libana i na koljenima moli za primirje. Snažna ruka i pozicija snage i moći je upravo to. I sada bi neko kao trebao obraćati pažnju na to što jedna evropska država, koja bi se zbog prodaje hemijskog naoružanja Sadamovom režimu trebala stidjeti do vječnosti, srčani i odvažni Hizbullah stavlja izvan zakona?! Izvan zakona je jedan takav režim kakav je u Americi koji proizvodi DAEŠ i onakav kakav je ona evropska vlada čije hemijsko oružje je u smrt odvelo na hiljade nedužnih osoba u iranskom gradu Baneh i u iračkom Halabčehu.

 7.       Nepromjenjiv stav je da Palestina pripada Palestincima i da tom zemljom treba da upravlja volja palestinskog naroda. Provedba opšteg referenduma na kojem bi se izjasnili sljedbenici svih religija i sve etničke grupe autohtonih Palestinaca – a riječ je o prijedlogu koji smo svjetskoj javnosti prezentirali bezmalo prije dvije decenije – jedino je rješenje palestinskog pitanja i jedini put koji može ispravno odgovoriti svim aktualnim i budućim izazovima s kojim će se suočiti Palestina. Realizacija ovog prijedloga će pokazati neosnovanost tvrdnji zapadnjaka o antisemitizmu o kojem bruje na sva zvona. Na tom referendumu bi glasali autohtoni palestinski jevreji, hrišćani/kršćani i muslimani i svojim glasom bi zajedno odredili koji politički sistem žele u Palestini. Ono što treba da napusti to područje i da ode daleko od tog područja jesu cionistički sistem i sami cionisti koji predstavljaju novotariju čak i u judaizmu s kojim nemaju dodirnih tačaka.

 Na kraju, s posebnim pijetetom se prisjećam šehida Qudsa, počev od šejha Ahmeda Yassina, Fathija Shaghaghija i Sayyida Abbasa Mousavija pa sve do velikog islamskog zapovjednika koji je istovremeno i nezaboravno lice otpora, šehida Qasema Solejmanija, i velikog iračkog mudžahida, šehida Abu Mahdija Al-Mohandesa i drugih šehida Qudsa. Selamim i plemenitu dušu Imama Homeinija koji nam je pokazao put časti, ponosa i zalaganja na Božijem putu. Uzvišenog Boga molim da dušu velikog mudžahida, rahmetli Huseina Šejhu-l islama, koji je na ovom putu godinama ulagao maksimalan trud, obaspe svojom milošću i plemenitošću. Ovogodišnji Dan Kudsa je prvi u kojem nema našeg dragog i poštovanog Qasema Solejmanija pa vas sve pozivam da njegovu plemenitu dušu obradujemo jednom Fatihom i učenjem sure Al-Ihlas:

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! (1) Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, (2) Milostivog, Samilosnog, (3) Vladara Dana sudnjeg, (4) Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! (5) Uputi nas na Pravi put, (6) na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! (7)” (Kur’an, 1: 1-7)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

“Reci: ‘On je Allah – Jedan! (1) Allah je Utočište svakom! (2) Nije rodio i rođen nije, (3) i niko Mu ravan nije!’"

 Neka je mir i Božija milost na vas

Esselamu alejkum ve rahmetullah

izvor: https://www.balkantimes.net/

[balkantimes]

Za Kuds 5 : Govor lidera Islamske Republike Irann na Šestoj konferenciji podrške Palestini 2017

Nelegitimna egzistencija cionističkog režima imati će mogućnost kontinuiteta ukoliko bude ustanovljena na ruševinama identiteta i egzistencije Palestine. Upravo zbog toga očuvanje palestinskog identiteta  i čuvanje svih obilježja ovog prirodnog i istinskog identiteta je stroga i nužna obaveza i jedan sveti džihad. Sve dok bude uzdignuto ime Palestine, spomen Palestine i rasplamsana baklja svestranog otpora ovog naroda, nema mogućnosti da se učvrste temelj okupatorskog režima.

Govor lidera Islamske Republike Irann na Šestoj konferenciji podrške Palestini 2017

Prije nego što započnem svoje obraćanje, pošto je danas dan šehadeta Malkolma Iks, lidera crnih muslimana Amerike, poštovane prisutne molim da prouče fatihu i ihlaas zapred dušu ovog šehida.

                               U ime Boga Milostivog Samilosnog

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka je Božiji blagoslov i milost na Muhameda i njegovu čistu porodicu i njegove uzorite ashabe.

Kaže Allah Mudri u jasnoj Knjizi: „I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.“  „I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrada za djela vaša lišiti.“

Na početku samtram potrebnim da vam svima dragim gostima, poštovanim predsjednicima parlamenata,  liderima različitih palestinskih grupa, misliocima, istknutim i odabranim ličnostima islamskog svijeta i drugim slobodoumnim ljudima izrazim dobrodošlicu i čestitam na učešću u ovom cijenjenom zasijedanju.

Priča puna bola o Palestini i srceparajuća potlačenost ovog strpljivog i otpornog naroda uistinu muči svakog istinoljubivog, slobodoumnog i pravednog čovjeka i u grudima stvaraa veliku tugu i žalost. Historija Paalestine i njena nasilnička okupacija i progonstvo miliona ljudi i hrabri otpor ovog herojskog naroda prepuni su uspona i padova. Proniciljvo proučavanje u historiji pokazuje da niti u jednom periodu historije, nijedan narod na svijetu nije bio suočen sa ovolikom patnjom, tegobama i nasilničkim postupcima, da se jedna zemlja u jednoj nadregionalnoj zavjeri u potpunosti okupira  i da se jedan narod protjera iz svojih domova i sa ognjišta i da se umjesto njega na to mjesto, sa drugog mjesta u svijetu, dovedu drugi ljudi; da se jedan istinski entitet zanemari i da se na njegovo postavi lažni entitet. Ali ovo je još jedna od nečistih stranica historije koja će, kao i druge prljave stranice, uz Božiju dozvolu i pomoć biti zatvorena. Jer.“ Laž, zaista, nestaje!" ,  i kaže: „Zemlju će Moji čestiti robovi naslijediti.“

Vaša konferencija se održava u jednim od najtežih regionalnih i globalih uvjeta. Naša regija koja je uvijek bila podrška Palestini u njenim borbama protiv jedne svjetske zavjere ovih dana je zahvaćena različiti krizama i nemirima.  Postojeće krize u nekoliko islamskih zemalja regiona su uzrokovale da oslabi podrška Palestini i svetom idealu oslobđenja Kudsa.

Ako obratimo pažnju za rezultat ovih kriza biće nam razjašnjeno koje sile od toga imaju koristi. Oni koji su stvorili cionistički režim u ovoj regiji kako bi nametanjem jednog dugotrajnog sukoba spriječili stabilnost, konsolidaciju i napredak regije i sada se nalaze iza postojećih zavjera. Zavjere koje su uzrokovale da se potencijali naroda regije troše u besmislenim i uzaludnim sukobima radi neutralizacije jedni drugih i kada se svi istroše onda se stvara prilika za što veću dominaciju uzurpatorskog cionističkog režima.  Također, u svemu tome, svjedoci smo dobronamjernih, razumnih i mudrih u islamskom umetu koji samilosno nastoje riješite nesporazume, ali na žalost kompleksne zavjere neprijatelja su uspjele da, koristeći se nemarom nekih država, nametnu unutarnje ratove narodima  i okrenu ih jedne protiv drugih i smanje utjecaj dobronamjernih u islamskom umetu. Ono što je zavrijeđuje pažnju je slabljenje značaja pitanja Palestine i pokušaj da se ono isključi iz prioriteta.

Uz postojanje sporova koje muslimanske zemlje imaju jedne sa drugima od kojih su neki prirodni, neki drugi su zavjera neprijatelja, neki opet proističu  iz nemara, ipak i dalje ime Palestine može i treba biti osovina jedinstva svih njih.

Jedan od rezultata ovog vrijednog zasijedanja je iznošenje prvog prioriteta islamskog svijeta i slobodoumnih u svijetu, znači pitanja Palestine i stvaranje atmosfere empatije za ostvarivanje uzvišenog cilja podrške narodu Palestine i njegovoj pravednoj i istinitoj borbi. Nikada ne treba zanemariti političku podršku narodu Palestine koja danas u svijetu ima poseban prioritet. Muslimanski i slobodarski narodi, bez obzira na ukus i metodu, mogu da se okupe oko jednog cilja a to je Palestina i nužnost nastojanja na njenom oslobađanju. Sa pojavom znakova dekadence cionističkog režima i slabosti koja je zavladala njegovim glavnim saveznicima, posebno Amerikom, zapaža se da, malo po malo, atmosfeta u svijetu također teži prema suprotstavljanju neprijateljskim,  nelegalnim i neljudskim postupcima cionističkof režima. Naravno još uvijek svjetska zajednica i zemlje regije nisu uspjele da djeluju u skladu sa svojom odgovornošću prema ovog humanom pitanju.

Divljačka represija nad narodom Palestine, opsežna hapšenja, ubistva i pljačka. Uzurpacija teritorija ovog naroda i izgradnja naselja u njima, pokušaji na promjeni izgleda i identiteta svetog grada Kudsa i Mesdžidul aksaa i drugih svetih islamskih i kršćanskih mjesta u njemu, uskraćivanje osnovnih prava građana  i mnoge druge nepravde se i dalje nastavjaju i uživaju svestranu pomoć Sjedinjenih Američkih Država i nekih drugih zapadnih zemalja i nažalost ne nailaze na adekvatnu globalnu reakciju .

Narod Palestine je počašćen time što je Bog na njega spustio milost i na njegova pleća položio veliku misiju odbrane svete zemlje i Mesdžidul aksaa. Ovaj narod nema drugog puta osim da, osloncem na Uzvišenog Gospodara i osloncem na svoje prirodne kapacitete, odlučno i dalje drži rasplamsan plamen borbe, i uistinu je do sada tako činio. Intifada koja je po treći put upravo počela na okupiranim teritorijama je tlačenija od prethodne dvije intifade, ali svijetlo i s nadom se kreće i, uz Božiju dozvolu, vidjeti ćete da će ova Intifada označiti veoma značajnu fazu u historij borbe i nametnuti novi poraz uzurpatorskom režimu. Ova rak rana od početka je rasla u fazama i pretvorila se u sadašji problem pa i njeno liječenje treba biti u fazama. Nekoliko intifada i ustrajni i kontinuirani otpor su uspjeli ostvariti veoma značajne faze, i dalje poput udara ide naprijed kako bi ostvarila druge svoje ciljeve do konačnog oslobođenja Palestine. Veliki narod Palestine koji sam, na svojim plećima vuče teški teret suočavanja sa svjetskim cionizmom i njegovim oholim sponzorima je strpljiv i izdržljiv, ali čvrsto i ustrajno je svim umišljnima dao priliku da svoje tvrdnje praktično iskuse. Onog dana kada su kompromisni planovi ozbiljno prezentovani od strane njihovih zagovornika pod pogrešnim tvrdnjma o objektivnosti i nužnosti prihvatanja minimalnih prava kako bi se spriječio njihov nestanak, narod Palestine i čak svi pokreti za koje je od ranije potvrđena neispravnost ovog gledišta, dali su im priliku. Naravno Islamska Republika Iran je od samog početka ukazivala na neispravnost ovih kompromisnih metoda i napominjala njihove negativne efekte i teške štete. Prilika koja je data procesima kompromisa praćena je destruktivnim efektima na putu otpora i borbe naroda Palestine, ali jedina korist od toga bilo je dokazivanje pogrešnosti zamisli i objektivnosti u praksi. U osnovi metod i način formiranja cionističkog režim je takav da ne može odustati od ekspanzionizma, represije i slabljenja istinskih prava Palestinaca; jer je njegovo postojanje i identitet poveazan sa postepenim uništavanjem identiteta i egzistencije Palestine. Nelegitimna egzistencija cionističkog režima imati će mogućnost kontinuiteta ukoliko bude ustanovljena na ruševinama identiteta i egzistencije Palestine. Upravo zbog toga očuvanje palestinskog identiteta  i čuvanje svih obilježja ovog prirodnog i istinskog identiteta je stroga i nužna obaveza i jedan sveti džihad. Sve dok bude uzdignuto ime Palestine, spomen Palestine i rasplamsana baklja svestranog otpora ovog naroda, nema mogućnosti da se učvrste temelj okupatorskog režima.

Problem procesa kompromisa i pomirenja nije samo u tome što napuštajući prava jednog naroda uzurpatorskom režimu daje legitimitet, što je i samo velika i neopromostiva greška, nego je problem u tome što u osnovi nema nikakve saglasnosti sa sadašnjim uvjetima palestinskog pitanja i ne uzima u obzir ekspanzionistička, represivna i pohlepna svojstva cionista. Ali ovaj narod je koristeći priliku uspio dokazati neispravnost tvrdnji zagovornika  kompromisa i kao rezultat toga oblikovana je jedna vrsta nacionalnog konsezusa u vezi ispravnih metoda za ostvarivanje legitimnih prava naroda Palestine. Tako je narod Palestine u svom proteklom trodecenijskom iskustvu iskušao dva različita modela otpora i shvatio nivo njihove usklađenosti sa uvjetima u kojima se nalazi. Na suprotnoj strani od procesa kompromisa nalazi se herojski i kontinuirani otpor svete Intifade koja je imala velike rezultate za ovaj naarod. Nije bez razloga to što ovih dana svjedočimo da poznati centri napadaju „Otpor“ ili dovode u pitanje „Intifadu“. Od neprijatelja se ništa drugo i ne očekuje; jer je potpuno svjestan ispravnosti ovog puta i njegove plodnosti. Ali ponekad svjedočimo da neki od tokova pa čak i država koje naizgled tvrde da slijede pitanje Palestine, u suštini nastoje da skrenu ispravni put ovog naroda i napadaju na otpor. Njihova tvrdnja je to da otpor tokom nekoliko decenija svoga postojanja još uvijek nije uspio ostvariti slobodu Palestine pa je stoga potrebno preispitati tu metodu! U odgovoru treba reći: Tačno je da Otpor još uvijek nije uspio stići do svog krajnjeg cilja, znači oslobođenje cijele Palestine, ali otpro je uspio da pitanje Palestine održi u životu. Treba vidjeti, u kakvim bi se uvjetima nalazili da nije bilo otpora? Najznačajnije ostvarenje otpora je stvaranje temeljne prepreke pred cionističkim projektima. Uspjeh otpora je u nametanju jednog iscrpljujućeg rata neprijatelju, znači uspio je da uvuče u poraz glavni cionistički program a to je dominacija nad cijelom regijom. U ovom procesu treba istinski pohvaliti suštinu otpora i ratnike koji su u različitim periodima i od samog početka izvođenja predstave osnivanja cionističkog režima pristupili otporu i, poklanjajući svoje živote, čuvali uzdignutom zastavu otpora i prenosili je sa genercije na generaaciju. Uloga otpora u periodima nakon okupacije nikome nije skrivena i sigurno se ne može zanemariti čak i uloga otpora u uspjehu, čak i minimalnom, u ratu 1973. godine. I od 1982. godine kada je otpor praktičnno pao na pleća ljudi unutar Palestine, Islamski otpor Libana – Hezbollah – je pristigao kako bi bio pomoćnik Palestincima na putu njihovih borbi. Da otpor nije zaustavio cionistički režim sada bi mi bili svjedoci njegovog dosezanja do drugih teritorija regije; od Egipta do Jordana, Iraka, Perzijskog zaljeva i Gaze. Da to je veoma značajno ostvarenje, ali  nije to samo ostvarenje otpora, oslobođenje juga  Libana i oslobođenje Gaze su postignuta dva  značajna etapna cilja u procesu oslobođenja Palestine koji su uspjeli da obrnu proces geografskog širenja cionističkog režima. Od početka 80- ih godina na dalje cionistički režim, ne samo da nije bio u stanju se proširi na nove teritorije, nego je počelo njegovo vraćanje sa ponižavajućim povlačenjem sa juga Libana i nastavljeno je drugim sramotnim napuštanjem Gaze. Niko ne može negirati temeljnu i odlučujuću ulogu otpora u prvoj Intifadi. U drugoj Intifadi također uloga otpora je bila temeljna i istaknuta. Intifadi koja je u konačnici primorala cionistički režim da napusti Gazu. 33-dnevnni rat u Libanu i 22-dnevni, 8-dnevni i 51-dnevni  ratovi u Gazi, svi predstavljaju svijetle stranice aktivnosti Otpora koje su na ponos svim narodima regije, islamskog svijeta i svih slobodoumnih ljudi svijeta.  U 33-dnevnom ratu praktično su bili zatvreni svi putevi dostave pomoći narodu Libana i herojskom otporu Hezbollaha, ali uz Božiju pomoć i osloncem na veličanstvenu snagu naroda Libana, cionistički režim i njegov glavni sponzor, znači Sjedinjene Američke Države, podnijeli su skandalozan poraz tako da se više neće olahko usuditi da napadnu  na tu zemlju. Kontinuirani otpor u Gazi koji se sada pretvorio u nepobjedivu tvrđavu otpora, u nekoliko uzastopnih ratova je pokazao da je ovaj režim slabiji od toga da ima snagu ustrajnosti u suočavanju sa voljom jednog naroda. Glavni heroj ratova u Gazi je ratnički i otporni narod koji, podnoseći nekoliko decenija ekonomske blokade, ali oslanjajući se na snagu vjere, i dalje brani utvđenje. Prilika je da se izrazi pohvala i zahvalnost svim grupama otpora Palestine, doma Kudsa, od Pokreta islamskog džihada, Brigade Izudin Kasam, Hamasa, Brigade šehida Al-Aksa, Brigade Abu Ali Mustafa do Narodnog fronta za oslobođenje Palestine koji su imali vrijedne uloge u ovim ratovima.

Drai gosti!

Opasnosti koje proističu iz prisustva cionističkog režima nikada ne treba da budu zanemarene i zato otpor treba raspolagati svim potrebnni sredstvima za kontinuitet svojih aktivnosti i na tom putu svi narodi i države regije i svi slobodoumni u svijetu imaju obavezu da obezbijede osnovne potrebe ovog hrabrog naroda jer osnovni temelj otpora je ustrajnost i čvrstina naroda Palestine koji je sam odgojio revnosne i ustrajne sinove. Osiguranje potreba naroda Palestine i otpora Palestine je značajna i životna obaveza i svi treba da djelujemo prema njoj.  U tom procesu ne treba zanemariti osnovne potrebe otpora na Zapadnoj obali koji sada podnosi najveći teret Intifade. Palestinski otpor također treba, uzimanjem pouke iz svoje prošlosti, obratiti pažnju na bitnu činjenicu da su „Otpor“i „Palestina“ značajniji i uzvišeniji od toga da se upliće u razdore između islamskih i arapskih zemalja ili u unutarnje razdore u državama ili u etničke i mezhebske razdore. Palestinci i posebno grupe otpora trebaju shvatiti svoj vrijedni položaj i ne ulaziti u ove razlike. Islamske i arapske zemlje i svi islamski i nacionalni tokovi su dužni da budu u službi ideala Palestine. Podrška otporu je dužnost svih nas i niko nema pravo da u zamjenu za pomoć od njih bilo šta posebno očekuje. Da, jedini uvjet pomoći je to da se ove pomoći utroše u smjeru jačanja izdržljivosti naroda Palestine i strukture otpora.  Privrženost ideji ustrajnosti naspram neprijatelja i otpora u svim njegovim aspektima garant je kontinuiteta ovih pomoći. Naš stav u odnosu na otpor je jedan principijelan stav i nema veze sa nekom posebnom grupom. Svaka grupa koja na uvom putu bude ustrajna, mi smo uz nju i svaka grupa koja napusti ovaj put, udaljila se od nas.  Dubina našeg odnosa sa grupama islamskog otpora isključivo zavisi od nivoa njihove privrženosto načelu otproa.

Sljedeća stvar na koju treba ukazati je razlika između različitih palestinskih grupa. Različitost gledišta zbog raznovrsnosti ukusa u jednom skupu je prirodna i razumljiva stvar i sve dok ostaje u tim granicama, čak može uzrokovati intenziviranje i obogaćivanje borbe naroda Palestine. Ali problem nastaje onda kada ove razlike rezultiraju svađom i, ne daj Bože, sukobom. I u tom slučaju različiti tokovi, neutralizirajući sposobnost i moć jedni drugih, praktično kreću putem koji je želja zajedničkog neprijatelja svih njih. Upravljanje različitostima i različitim pristupima i ukusima je vještina koju treba da koriste svi glavni tokovi i na jedan način planirati svoje različite programe borbe tako da samo na neprijatelja vrše pritsak i uzrokuju jačaanje borbe. Nacionalno jedinstvo na osnovu programa džihada je nacionalna nužnost Palestine i očekuje se da svi različiti tokovi trude u onom pravcu koji je praktično ostvarenje cijelog naroda Palestine.

Otpor je ovih dana također suočen sa još jednom zavjerom, a to je pokušaj kvazi prijatelja koji nastoje da otpor i Intifadu naroda Palestine skrenu sa njenog puta i da to predstave kao cijenu svojih tajnih trgovanja sa neprijateljem naroda Palestine. Otpor je oprezniji od toga da upadne u ovu zamku, posebno zato što je narod Palestine istinski lider borbe i otpora i protekla iskustva pokazuju da ovaj narod, precizno razumijevajući uvjete, postaje prepreka ovakvim skretanjima i devijacijama i ako, ne daj Bože, neki od tokova otpora upadne u ovu zamku, ovaj narod kao i u prošlosti može ponovo ostvariti svoje potrebe. Ako neka grupa zastavu otpora spusti na zemlju sigurno je da će se iz srca naroda Palestine pojaviti druga grupa i tu će zastavu uzeti u ruke.

Sigurno će te se vi, cijenjeni prisutni na ovom skupu baviti samo Palestinom jer, nažalost u proteklih nekoliko godina bilo je nedostataka i slabosti  u pogledu potrebnog i neophodnog interesa prema tome.

Sigurno je da postojeće krize u regiji i islamskom umetu zaslužuuju pažnju, ali ono što je povod ovom okupljanju je pitanje Palestine.

Ovaj skup sam može biti uzor i model da, ugledajući se na njega, malo po malo, svi muslimani i narodi regije mogu, oslanjajući se na svoje sličnosti, obuzdaati sporove i rješavajući jedan po jedan uzrokovati intenzivno jačanje umeta Muhameda (s.a.v.a.).

Na kraju smatram potrebnim da se još jednom zahvalim na prisustvu svih vas cijenjeni gosti. Također zahvaljujem se predsjedniku Parlamenta islamskih vijeća i njegovim saradnicima u desetom sazivu Parlamenta zbog truda koji su uložili u organizaciju ove Konferencije.

Od Uzvišenog Boga molim da vas pomogne u službi palestinskom pitanju kao temeljnom pitanju islamskog svijeta i osovini jedinstva svih muslimana i slobodoumnih ljudi svijeta.

Šaljem Božije selame na sve šehide islama i posebno uzvišene šehide otpora protiv cionističkog režima i također sve borce fronta otpora i na čistu dušu osnivača Islamske Republike koji je najveću pažnju poklanjao pitanju Palestine.

Želim vam svaki uspjeh.

Vesselamu alejkum ve rahmetullah ve berekatuhu

Izvor: www.balkantimes.net

[balkantimes]

DAN KUDSA 2020

obilježavanja Svjetskog dana Kudsa posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu. Ovo je jedan od metoda vršenja pritiska naroda svijeta na svoje vlade da učine više napora na ostvarenju prava palestinskog naroda.��

Hafez Hisami U procesu pružanja snažne podrške palestinskoj naciji, rahmetli imam Homeini je posljednji petak u muberak mjesecu ramazanu proglasio Svjetskim danom Kudsa, te je od svih muslimana svijeta, od svih građana naše planete tražio da ovaj petak obilježe u demonstracijama ili drugim manifestacijama u znak podrške palestinskom narodu. Pozitivan odgovor velikog broja naroda islamskih zemalja već tog prvog ramazana nakon pobjede islamske revolucije je omogućio formiranje Svjetskog dana Kudsa. Ovaj pokret se jednostavno pretvorio u pokazatelja snažnog protivljenja izraelskom postojanju, njegovim zločinima i torturama nad palestinskom nacijom i regionalnim zemljama. Prirodno je da je će svaki glas koji se podigne u znak podrške palestinskoj naciji ili protiv izraelskog režima probuditi bijes i gnjev zvaničnika u Tel Avivu i svjetskim centrima moći koji podržavaju izraelski režim i samim tim njegove zločine nad palestinskom nacijom. Pojedine islamske i arapske vlade nisu zadovoljne obilježavanjem Svjetskog dana Kudsa, dok se u pojedinim gradovima ograničavaju ili čak zabranjuju održavanja sličnih manifestacija. Čak se može primijetiti da su pojedine vlade nezadovoljen time što je Islamska Republika Iran pokrenula ovu inicijativu i jedan dan u godini proglasila danom snažne podreške palestinskoj naciji. Pogled i analiza dosijea izraelskih zločina nad Palestincima, posebno posljednju godinu dana, pokazuje da se ovaj režim putem dijaloga ili mirovnih inicijativa ne može privoliti na dobrovoljno povlačenje sa okupiranog teritorija, nego je to moguće ostvariti snažnim narodnim pokretima, poput obilježavanja Svjetskog dana Kudsa posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu. Ovo je jedan od metoda vršenja pritiska naroda svijeta na svoje vlade da učine više napora na ostvarenju prava palestinskog naroda. Džamija Aksa je sveto mjesto, treće sveto mjesto u islamskoj kulturi i vjerovanju i ujedno prva kibla muslimana. Pa i pored toga, izraelski agresor svakodnevno pokušava što više narušiti njene fundamente u namjeri njenog uništenja, a sve pod izgovorom pronalaska i ponovne izgradnje Sulejmanovog Alejhiselam hrama. #DANKUDSA2020 #GUDSDAY2020 #SARAJEVO #ZAGREB #BEOGRAD #PALESTINE #FREEPALESTINE #PALESTINA #GAZA #LOVEPALESTINE #DANKUDSA

[balkantimes]

DAN KUDSA 2020

obilježavanja Svjetskog dana Kudsa posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu. Ovo je jedan od metoda vršenja pritiska naroda svijeta na svoje vlade da učine više napora na ostvarenju prava palestinskog naroda.

Hafez Hisami U procesu pružanja snažne podrške palestinskoj naciji, rahmetli imam Homeini je posljednji petak u muberak mjesecu ramazanu proglasio Svjetskim danom Kudsa, te je od svih muslimana svijeta, od svih građana naše planete tražio da ovaj petak obilježe u demonstracijama ili drugim manifestacijama u znak podrške palestinskom narodu. Pozitivan odgovor velikog broja naroda islamskih zemalja već tog prvog ramazana nakon pobjede islamske revolucije je omogućio formiranje Svjetskog dana Kudsa. Ovaj pokret se jednostavno pretvorio u pokazatelja snažnog protivljenja izraelskom postojanju, njegovim zločinima i torturama nad palestinskom nacijom i regionalnim zemljama. Prirodno je da je će svaki glas koji se podigne u znak podrške palestinskoj naciji ili protiv izraelskog režima probuditi bijes i gnjev zvaničnika u Tel Avivu i svjetskim centrima moći koji podržavaju izraelski režim i samim tim njegove zločine nad palestinskom nacijom. Pojedine islamske i arapske vlade nisu zadovoljne obilježavanjem Svjetskog dana Kudsa, dok se u pojedinim gradovima ograničavaju ili čak zabranjuju održavanja sličnih manifestacija. Čak se može primijetiti da su pojedine vlade nezadovoljen time što je Islamska Republika Iran pokrenula ovu inicijativu i jedan dan u godini proglasila danom snažne podreške palestinskoj naciji. Pogled i analiza dosijea izraelskih zločina nad Palestincima, posebno posljednju godinu dana, pokazuje da se ovaj režim putem dijaloga ili mirovnih inicijativa ne može privoliti na dobrovoljno povlačenje sa okupiranog teritorija, nego je to moguće ostvariti snažnim narodnim pokretima, poput obilježavanja Svjetskog dana Kudsa posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu. Ovo je jedan od metoda vršenja pritiska naroda svijeta na svoje vlade da učine više napora na ostvarenju prava palestinskog naroda. Džamija Aksa je sveto mjesto, treće sveto mjesto u islamskoj kulturi i vjerovanju i ujedno prva kibla muslimana. Pa i pored toga, izraelski agresor svakodnevno pokušava što više narušiti njene fundamente u namjeri njenog uništenja, a sve pod izgovorom pronalaska i ponovne izgradnje Sulejmanovog Alejhiselam hrama. #DANKUDSA2020 #GUDSDAY2020 #SARAJEVO #ZAGREB #BEOGRAD #PALESTINE #FREEPALESTINE #PALESTINA #GAZA #LOVEPALESTINE #DANKUDSA

[balkantimes]

Obnova nasilja na Zapadnoj obali s najavom mogućnosti izraelske aneksije

U danima uoči polaganja zakletve nove izraelske vlade na čelu s Benjaminom Netanjahuom koji je najavio aneksiju delova Zapadne obale, na toj teritoriji je obnovljeno nasilje, dok se Bliski istok priprema za eksplozivan preokret u izraelsko-palestinskom sukobu ako Izrael jednostrano proglasi suverenitet nad spornom teritorijom, za šta veći deo sveta upozorava da bi bilo kršenje međunarodnog prava, pišu svetski mediji.

Pompeova poseta

Državni sekretar SAD Majk Pompeo (Mike) posetio je u sredu, 13. maja, Izrael da bi razgovarao s liderima te zemlje o planovima za aneksiju delova okupirane Zapadne obale koju dva dana potresa nasilje, navodi agencija Frans pres (Agence France-Presse).

Pompeo je došao u Izrael dan pre polaganja zakletve nove vlade koju su dogovorili premijer Benjamin Netanjahu i njegov rival Beni Ganc, okončavši godinu dana političke paralize, ali se poseta, kako ističe AFP, poklopila s oživljavanjem nasilja na Zapadnoj obali.

Izraelska vojska je 13. maja ubila 15-godišnjeg Palestinca u izbegličkom kampu kod Hebrona, dan pošto je jedan Palestinac kamenicom ubio izraelskog vojnika tokom operacije hapšene.

Državni sekretar SAD sastao se s izraelskim liderima da razgovara o kontroverznom bliskoistočnom mirovnom planu američkog predsednika SAD Donalda Trampa (Trump), koji Izraelu daje zeleno svetlo da anektira jevrejska naselja i strateške oblasti Zapadne obale. Predstavnici Palestinaca rekli su za AFP da nisu kontaktirani uoči Pompeove posete.

Prema Netanjahuovom i Gancovom koalicionom dogovoru, premijer od 1. jula može predložiti aneksiju delova Zapadne obale koju Izrael kontroliše od Šestodnevnog rata 1967. godine. Za Palestince kao i veći deo međunarodne zajednice, ističe AFP, izraelska aneksija bi potopila nade za rešenje “dve države” za okončanje sukoba.

Za Netanjahuovu i Trampovu izbornu bazu

Aneksija Zapadne obale bi mogla biti povezana i s američkim predsedničkim izborima u novembru, ukazuje Asošiejtid pres (Associated press).

Trampov plan za Bliski istok, predstavljen u januaru, predviđa da Palestinci dobiju ograničenu državnost, dok bi Izrael anektirao oko 30 odsto Zapadne obale, što su palestinski lideri odmah odbacili.

Tvrda linija u Izraelu i Netanjahuova biračka baza žele da se bliskoistočna mapa ponovo iscrta pre novembarskih izbora u SAD, dok bi, kako ukazuje AP, aneksija takođe Trampu donela rezultat koji bi učvrstio njegovu proizraelsku bazu, posebno politički uticajne evangelističke glasače.

S druge strane, ističe AP, verovatni predsednički kandidat demokrata Džo Bajden (Joe Biden) je rekao da se protivi planovima za jednostranu aneksiju.

U prethodnim decenijama Izrael je podizao naselja na Zapadnoj obali i u istočnom Jerusalimu, koje je zajedno s pojasom Gaze zauzeo u ratu 1967. AP navodi da u tim naseljima živi skoro 700.000 Izraelaca, mada većina međunarodne zajednice smatra da je podizanje tih naselja kršenje međunarodnog prava i prepreka miru. Pompeo je u novembru rekao da američka administracija više ne veruje da su izraelska naselja na Zapadnoj obali u nesaglasnosti s međunarodnim pravom.

Planovi za aneksiju delova Zapadne obale su naišli na oštre kritike. Arapska liga je navela da bi aneksija bila “ratni zličin”, dok su Evropska unija i pojedine njene članice upozorile na teške posledice ako Izrael sprovede svoje planove.

Potencijalne prepreke izraelskoj aneksiji

Pompeova poseta Izraelu usledila je dok rastu potencijalne prepreke izraelskoj aneksiji, s izveštajima da neke zemlje Evropske unije, uključujući Francusku, Irsku i Belgiju, razmatraju pretnju kaznenim ekonomskim merama, ako Izrael prekrši međunarodno pravo jednostranim proglašenjem suvereniteta nad okupiranom zemljom, piše Gardijan (The Guardian).

Mada je Vašington bio skroman u detaljima zašto je poseta neophodna u vreme pandemije, ne navodeći mnogo detalja, Pompeo je uoči dolaska u Izrael rekao da želi da Netanjahua i Ganca na sastancima licem u lice obavesti o razvoju Trampove “Vizije za mir”, što je, kako navodi Gardijan, nacrt dokumenta za aneksiju.

Plan SAD daje Izraelu punu vojnu kontrolu nad Palestincima, velikim delom njihove zemlje, kao i celim Jerusalimom i izraelskim naseljima na Zapadnoj obali, ukazuje Gardijan, dodajući da su palestinski lideri odbacili američki plan, ali da je Vašington naveo da Izrael može sprovesti plan bez učešća Palestinaca.

Očekuje se da će potencijalna aneksija Zapadne obale biti među temama sastanka ministar spoljnih poslova EU u petak, piše britanski list. Šef evropske diplomatije Džozep Borel (Josep Borrell) rekao je u februaru da koraci za aneksiju palestinske teritorije “ako budu sprovedeni, ne mogu proći bez osporavanja”.

Vašington takođe možda nije siguran da li je sam Netanjahu posvećen planu, imajući u vidu da ga neki izraelski desničari optužuju da obećava aneksiju kako bi dobio izbore, ali da preferira status quo s beskonačnom okupacijom umesto da rizikuje negativne diplomatske posledice.

Netanjahuova dilema

Pošto je najdugovečniji izraelski premijer obezbedio peti mandat, Bliski istok se priprema za eksplozivnu prekretnicu izraelsko-palestinskog sukoba ako Netanjahu održi predizborno obećanje da proširi izraelski suverenitet nad velikim delom Zapadne obale, ističe Vašington post (The Washington Post) i ukazuje da bi se nova izraelska vlada mogla suočiti s obnavljanjem političkih previranja zbog plana aneksije.

Inkorporiranje jevrejskih naselja bi moglo poremetiti mirovne planove postignute na Bliskom istoku prethodnih decenija delikatnom diplomatijom, ali i onemogućiti rešenje “dve države” za sukob, ocenjuje list, dodajući da analitičari kažu da Netanjahu mora odlučiti između ispunjenja predizbornog obećanja i izbegavanja diplomatskih posledica. Ako odustane od obećanja, mogao bi otuđiti neke od najvatrenijih pristalica, pošto je proširenje izraelske vlasti nad biblijskom zemljom dugovečan san desničarskih cionista.

Trampov bliskoistočni plan, objavljen u januaru, podržava suverenitet Izraela nad 30 odsto Zapadne obale, odstupajući od dugotrajne politike SAD, ukazuje Vašington i ističe da je nejasno kako bi aneksija mogla izgledati – koliko duboko bi zašla u Zapadnu obalu i da li bi neki ambiciozniji predlog mogao dobiti podršku vlade. Netanjahu prema koalicionom dogovoru, predlog o aneksiji može izneti posle 1. jula, čime i dalje ima vremena da proglasi suverenitet nad spornom teritorijom pre američkih izbora u novembru na kojima bi mogao biti izabran novi predsednik.

Koalicioni dogovor predviđa da se aneksija može odobriti glasanjem u vladi ili parlamentu, s tim što obe opcije donose izazove Netanjahuu, podvlači list. U vladi bi Ganc možda mogao da blokira predlog ako mu ne bude po volji. U predizbornoj kampanji je podržao aneksiju samo u kontekstu Trampovog plana koji predviđa i ograničenu palestinsku državu. Ako predlog ode u parlament, biće potreban težak kompromis između poslanika koji žele ograničeni oblik aneksije i onih koji žele više nego što predviđa Trampov plan.

Ni među žiteljima izraelskih naselja na Zapadnoj obali ne postoji jedinstvo, dodaje list. Za one bliže izraelskim gradovima, limitirana aneksija bi bila dobrodošla, pošto bi se njihova naselja dalje integrisala u izraelsku privredu. Za naseljenike dublje u Zapadnoj obali, aneksija bi mogla biti neprihvatljiva, ako bi cena bila palestinska država na ostatku okupirane teritorije.

Srednje rešenje

Netanjahu bez obzira koliko bio sposoban političar, kad je reč o velikim odlukama o ratu i miru, nije odvažan lider kao Jicak Rabin ili Arijel Šaron, piše u časopisu Tajm (Time) Aron Dejvid Miler (Aaron David Miller), saradnik Karnegijeve zadužbine i bivši analitičar Stejt departmenta za Bliski istok.

Da bi krenuo u aneksiju, Netanjahu mora da ubedi sebe da, bez obzira koliko bile privlačne pozitivne strane tog poteza, može da izađe na kraj s negativnim, ističe Miler, ocenjujući da hladna i klinička procena možda nalaže uzdržanost i razboritost, imajući u vidu da mu uskoro počinje suđenje za korupciju i da preti mogućnost recesije.

Netanjahu je, međutim, uz pomoć Trampove administracije već ostvario svoj važan cilj u mirovnom procesu – da palestinska država bude skoro nemoguća, ocenjuje se u tekstu i ukazuje da su SAD priznale Jerusalim kao prestonicu Izraela i da je i Bajden stavio do znanja da će ambasada ostati u tom gradu.

Ipak, dodaje Miler, dva činioca bi mogla nagnati Netanjahua da deluje. Njegova stranka Likud je na izborima u martu osvojila rekordan broj glasova, dok je određivanjem datuma u koalicionom sporazumu podigao očekivanje ne samo među svojim glasačima, već i među desničarskim partijama koje mu mogu biti potrebne u slučaju kraha vlade. Trampova administracije je pružila jedinstvenu priliku predlogom plana koji omogućava Izraelu aneksiju velikog dela Zapadne obale i Jordanske doline. I da Bajden postane predsednik, pitanje je da li će želeti da se bori s Izraelom oko svršenog čina koji podržava veliki deo Izraelca, uključujući sledećeg premijera Ganca.

Netanjahu bi u skladu sa svojom opreznom prirodom mogao naći srednje rešenje, ukazuje Miler. Ako bude proglasio izraelski suverenitet na delovima Zapadne obale, on će se kloniti Jordanske doline što bi uznemirilo Jordan, fokusirajući se na velika naselja za koje se očekuje da bi ih Izrael svakako dobio ako bi bilo pregovora s Palestincima. To bi uznemirilo desničare, ali ne toliko da izgubi njihovu podršku, a mogao bi da sačuva odnose s Arapima koji ne žele da otuđe Trampovu administraciju. I najlepše od svega za Netanjahua, zaključuje se u tekstu, u slučaju da Tramp bude ponovo izabran, mogao bi kasnije dodavati nove teritorije.

RSE

[balkantimes]

Međunarodni dan Kudsa – Prilika za podršku potlačenima

Posljednjeg petka u Ramazanu, koji ove godine pada 22. maja, ljudi širom svijeta, bez obzira na njihovu vjeru, negiraju izraelske zločine nad palestinskim narodom i izražavaju svoju podršku palestinskom pitanju.

Kako se približava Dan Kudsa, muslimani, nemuslimani i svi ljudi koji tragaju za slobodom širom svijeta pripremaju se obilježiti dan kada se ističe hrabrost i herojski otpor palestinskog naroda protiv ilegalnog entiteta kojeg ne brine to što proljeva palestinsku krv.

Međunarodni dan Kudsa, koji se obilježava posljednjeg petka u islamskom mjesecu ramazanu, smatra se naslijeđem osnivača Islamske Republike Iran, rahmetli Imama Homeinija, kojeg muslimani širom svijeta poštuju kao velikog duhovnog vođu.

Posljednjeg petka u Ramazanu, koji ove godine pada 22. maja, ljudi širom svijeta, bez obzira na njihovu vjeru, negiraju izraelske zločine nad palestinskim narodom i izražavaju svoju podršku palestinskom pitanju.

Taj godišnji događaj prilika je da ljudi izraze svoje negodovanje zbog aparthejdskog režima Izraela, koji je 1967. okupirao palestinske teritorije.

Ovogodišnji Dan Kudsa dolazi usred pandemije koronavirusa, koji je do sada odnio više od 320.000 života i zarazio preko 5 miliona od svog početka krajem prošle godine.

Povodom Dana Kudsa, televizija Press TV intervjuisala je aktiviste širom svijeta koji se zalažu za Palestinu.

Tisetso Magama, visoki član odbora i glasnogovornik organizacije Afrika za Palestinu iz Johannesburga, opisao je Dan Kudsa kao priliku za izgradnju solidarnosti širom svijeta.

"To je jedna od prilika kada moramo graditi solidarnost širom svijeta, kako bi ljudi bili svjesni nevolja naše braće i sestara koji žive pod okupacijom više od 70 godina", rekao je Magama.

"To je jedan od značajnih događaja u našem kalendaru, čega se, naravno, izraelski režim boji jer, poput drugih režima, aparthejda, kolonijalnih i imperijalističkih režima, shvata da nijedan režim ne može zauvijek ugnjetavati nevine ljude. To je duboka lekcija povijesti, a izraelski režim to zna. Sada režim u Tel Avivu shvata da će samo ljudska solidarnost moći razbiti lance ropstva i ugnjetavanja i represije te masovna ubistva i etnička čišćenja Palestinaca. Tako da znaju da su im dani odbrojani ", dodao je.

Booker Ngesa, član kenijskog Pokreta za solidarnost s Palestinom iz Nairobija, rekao je da će Kenijci obilježiti Dan Kudsa "kako bi pokazali ogromno prijateljstvo našoj braći i sestrama u Palestini i prenijeti im da se saosjećamo s njihovim borbama i patnjama."

Ngesa je podvukao da je poruka afričkog kontinenta Izraelu da će cionistički režim biti poražen, a da će Palestinci će trijumfovati i vratiti svoju zemlju i da će postojati trajni mir, ne s ugnjetavanjem, već s pravdom.

Feroze Mithiborwala, indijska aktivistica, osudila je izraelsku okupaciju palestinskih teritorija i opisala tu uzurpaciju kao naslijeđe britanskog imperijalizma u južnoj Aziji.

„Od ranih godina dvadesetog stoljeća kolonijalne sile su bile zaštitnici dogme „podijeli pa vladaj“ kako bi produžili svoju vlast. Podjela Palestine s ciljem stvaranja cionističkog entiteta usred 20. stoljeća - koja se dogodila samo godinu dana nakon što je britanska Indija podijeljena radi stvaranja Pakistana - uvijek se smatra naslijeđem britanskog imperijalizma u južnoj Aziji “, rekla je Mithiborwala.

Laith Marouf, libanonski aktivist i komentator iz Bejruta, pohvalio je iranski narod zbog podrške Palestincima i njihovom pitanju, uprkos izraelskoj agresiji.

"Za Palestince je to vrlo važan dan, jer pada u ramazanu, pada u posljednjih 10 dana svetog mjeseca. On je vrlo značajan jer ga je rahmetli vrhovni vođa Irana proglasio da pokaže solidarnost iranskog naroda s palestinskim narodom“, rekao je Marouf, podsjećajući kako je Međunarodni dan Kudsa, zapravo, nastao.

"Dakle, mi smo jedan glas. Palestinci imaju sreću da je Iran suverena država i da poštuje ljudska prava svoje braće i sestara u arapskom svijetu ", dodao je on.