#Ajatollah Hamenei | Explore Tumblr posts and blogs

balkantimes · 4 years ago

Text

Imam Homeini, r. a., – veliki obnovitelj vjere i čovjekove zbilje

Imama Homeinija, r. a., s pravom možemo smatrati obnoviteljem vjere i same zbilje čovjekove u novijoj historiji. Časnom Poslaniku, s. a. v. s., pripisuju se ove riječi: „U svakome stoljeću Bog Uzvišeni pošalje čovjeka da obnovi (oživi) vjeru Njegovu.“ Ovdje ne želim ulaziti u raspravu o vjerodostojnosti ove predaje.

Mohammad Ali Barzanooni

Ovu kratku priliku na ovom nadasve vrijednom skupu iskoristit ću da ukažem na jednu po meni značajnu stvar koja se tiče upravo rečene uloge obnovitelja. No, prije toga, bilo bi prikladno, bar ovlaš, osvrnuti se na životopis rahmetli Imama Homeinija:

Ruhullah Musavi Homeini (Ruhullah al Mousawi al Khomeyni) rođen je 20. džumadul-ahira 1320. h. g. (što odgovara 21. septembru 1902. godine po Miladu) u Khomeynu, gradu u centralnoj iranskoj provinciji (Markazi), u učenoj, ulemanskoj, muhadžirskoj i mudžahidskoj porodici, koja korijene vuče od hazreti Fatime Zehre, mile kćeri Poslanika Božijeg. Imao je samo pet godina kada je njegov otac ajatollah Sejjid Mustafa Musavi preselio kao šehid od ruke tagutske vlasti i njezinih egzekutora. Djetinjstvo i ranu mladost Ruhullah je proveo pod skrbništvom časne mu majke Hadžere, nadasve pobožne žene iz čuvene ulemanske porodice. Njezin je djed bio glasoviti alim ajatollah Hansari, a u brizi o djeci pomagala je i Ruhullahova tetka po ocu, Sahiba hanuma. Međutim, u petnaestoj godini života ovaj je mladić ostao uskraćen i za blagodat majčine i tetkine ljubavi. I one su prerano napustile ovaj svijet. Put ovog mladića osobite darovitosti i već prepoznatljive pobožnosti i moralne izglačanosti nastavlja se kroz veliki tradicionalni sveučilišni islamski centar u Komu (središtu iranske i ne samo iranske vjerske učenosti), uz velike učitelje i profesore poput Mirza Muhamed Adib Tehranija, ajatollaha Sejjid Muhameda Takija Hansarija, ajatollaha Sejjid Ali Jasrebija Kašanija i ajatollah al-uzme Hadži šejha Adbulkerima Haerija Jazdija. Sa nešto više od dvadeset godina Ruhullah Homeini doseže visoki stupanj idžtihada i sam počinje odgajati brojne učenike i studente držeći kolokvije i predavanja iz islamske filozofije i irfana, fikha, usula, tefsira i ahlaka. U tom periodu nastaje i niz njegovih pisanih djela koja će kasnije donekle pasti u sjenu njegova političkog i liderskog angažmana. Na scenu društvene i političke događajnosti Imam Homeini stupa 1961. godine svojim, kasnije će se ustanoviti, historijskim vjersko-političkim govorom i dizanjem glasa protiv nepravedene, tlačiteljske i služničke vlasti. Njegov glas dopire do svjesne i budne iranske uleme, ali i širokih narodnih masa odveć nezadovoljnih stanjem u državi i društvu. Otpor i borba pod izravnim ili posrednim vođstvom Imama Homeinija trajat će punih sedamnaest godina da bi nakon brojnih hapšenja, ubojstava, protjerivanja, zatvaranja i mučenja – a nerijetko je i lično bio žrtva nekih od tih metoda gušenja narodnog otpora – Imam uspio, zahvaljujući općoj podršci iranskog naroda, do pobjede dovesti pokret Islamske revolucije i 1978. godine uspostaviti sasvim novi model državnog poretka – Islamske republike kao ovaploćenja ideje o demokratiji utemeljenoj u vjerskim načelima. Kao vjerski i politički lider stao je na čelo novonastalog državnog poretka i vodio iransku državu narednih deset godina kroz brojne scile i haribde punih deset godina da bi u subotu 3. juna 1989. godine u 22 sata i 30 minuta napustio ovaj i vinuo se u svijet nevidljivog kraljevstva Božijeg ostavivši iza sebe neprocjenjiv zalog i baštinu istinskog mislioca, pobožnjaka, dubokoumnog filozofa i srčanog arifa, pjesnika i duhovnog učitelja, društvenog reformatora i političkog vođe. Svijetli put Imama Homeinija na ovome svijetu nastavio je njegov dostojni nasljednik ajatollah Hamenei, a kontinuitet Imamovog djela jamče i brojni njegovi učenici kao i njegova pisana djela. Ovaj put je i dalje otvoren.

Vratimo se sada na promišljanje o obnoviteljstvu i obnoviteljima vjere, ljudske misli i čovjeka uopće:

Osvrnemo li se na povijest čovječanstva koja bilježi brojne uspone i padove ljudske civilizacije, uvidjet ćemo da su osebujnom scenom čovjekove društvenosti prodefilirale dvije vrste obnovitelja:

a. Obnovitelji koji su povijest čovječanstva promišljali kao historiju civilizacije odnosno historiju čovjekova egzoterijskog, vidljivog, materijalnog života na ovome svijetu, a to je, kako reče šehid Sejjid Murteza Avini, „...historija čovjekova ovladavanja prirodom radi razmetničkog okorištenja njenim resursima“. Takvi su obnovitelji uložili veliki napor na putu ozbiljenja čovjekova materijalnog blagostanja i lagodnog života na ovome svijetu, postigavši na tome putu manje ili više uspjeha. Čovjekovo ovladavanje prirodom i okorištenje njezinim blagodatima radi lakšeg i ugodnijeg života na ovome svijetu, zacijelo i jest nužnost ljudskoga bitisanja, nužnost koju i bog uzvišeni u svojoj Časnoj knjizi Kur'anu izričito spominje i naglašava. Mnoge velikane povijesti mišljenja možemo svrstati upravo u ovu kategoriju. Oni su svojim vrijednim pregnućem doprinijeli razvoju ljudske civilizacije promatrajući povijest i čovjeka u njoj kroz prizmu historijske evolucije sredstava za rad i proizvodnju, pišući tako ustvari historiju vladara i „gospodara povijesti“.

b. U drugu skupinu spadaju oni obnovitelji koji obnovu ljudske povijesti misle kao ezoterijsku historiju ili historiu spiritualis. Oni ustvari promišljaju samu zbilju čovjeka i njegova djelovanja na ovom svijetu, i to gledom na njegov zbiljski položaj u svekolikome univerzumu kao sukusu vidljivog i nevidljivog. Njihovo ih pregnuće određuje kao baštinike i nositelje onoga s čime su čovjeku dolazili veliki Vijesnici Božiji. Ova skupina obnovitelja ljudske civilizacije, pored pažnje i zamišljenosti nad čovjekovim egzoterijskim životom i njegovom povijesti kao historijom civilizacije, posebnu pažnju posvećuje pitanju same zbilje čovjeka i njegove ezoterijske, duhovne historije ili historia spiritualis. Oni su, opet prizivamo riječi šehida Avinija, „...graditelji kuće u kojoj stanuje sama zbilja ljudskoga bića kao takvog“. Nažalost, u današnjoj pisanoj, zvaničnoj historiji, u ovom materijaliziranom i profaniziranom svijetu našega danas, ovi su veliki obnovitelji ljudske povijesti skoro u potpunosti zanemareni. Trebalo bi čini se iznova pisati historiju i pokazati današnjem i sutrašnjem čovjeku šta mu se to uistinu juče događalo i kroz šta je sve prošao.

Imam Homeini se posvetio obnovi vjere i čovjeka u vremenu u kojem vjera bijaše poput mjeseca u svojoj posljednjoj fazi kada tek znamo da postoji ali ga ne vidimo ni jutrom ni večeri, a zbilja čovjekova i istinska čovječnost bijahu pale u zaborav. Neke kvalifikacije poput Ničeove (Friedrich Nietzsche) i Altizerove (Thomas Jonathan Jackson Altizer) „Bog je mrtav“, Buberove (Martin Buber) „zalazeći Bog“, Ranerove „napušteni Bog“ ili Kasperove „Bog bez smisla“ nagnale su velikoga čovjeka Allame Ikbala Lahorija da govori o „propasti duhovne interepretacije“, a Luka Ferija (Luc Ferry) da progovori o „krizi smisla“ i ustvrdi kako je najznačajnije pitanje moderniteta ustvari pitanje kraja teološko-političke ere čime dolazimo i do kraja teološko-etičkog i teološko-kulturološkog razdoblja. On s pravom tvrdi kako smisao čovjekova života na Zemlji ne može biti sveden na trošenje, obogaćivanje i mijenjanje automobila svakih šest mjeseci. Nesumnjivo je da su materijalna bogatstva u modernom dobu donijela čovjeku određeni komoditet i lagodnost, ali zašto su mu zauzvrat morala uzeti mir? Zašto, kako tvrde neki autori, čovjek danas živi u stanju uznemirenosti i rastrojenosti vis a vis smisla, sudbine i smrti? Otuda i šehid ajatollah Morteza Motahhari govori o krizi duhovnosti kao najvećoj krizi savremenog doba.

Postavlja se pitanje zašto uopće religija, vjera i duhovnost bivaju zapostavljeni i odbačeni u životu čovjeka. Kao mogući odgovor nameću se dva osnovna razloga ili uzroka:

1. Ponekad čovjekov nemar prema vlastitim izvornim i univerzalnim potrebama uzrokuje privremeno napuštanje religije i duhovnosti. No kako te potrebe nikada ne nestaju, jer su utkane u samu iskonsku narav čovjeka, duhovnost ponovo oživljava. Ne mogu, naime, svi ljudi uvijek biti nemarni prema svojim temeljnim i univerzalnim duhovnim potrebama koje su dio njihova bića.

2. Nekad, opet, u stalnome sučeljavanju čovjekovih prizemnih i uzvišenih nagona i poriva, ovi potonji bivaju privremeno poraženi, a duhovnost i religija kao ljudska potreba te vrste privremeno potisnuta iz čovjekova života.

U svakom slučaju, čovjekova okrenutost religiji i duhovnosti je trajna i vječna, a čovjekovo zapostavljanje religije i duhovnosti privremeno i ograničeno. Duhovne kategorije utkane su u potku i osnovu ljudskoga bića i života, smještene duboko u intimu one čiste iskonske čovjekove naravi. Njegova okrenutost duhovnome i jeste ono što ga razlikuje od životinje.

Dakle, Imam Homeini pojavljuje se u jednom takvom vremenu i govori o zbilji čovjeka, njegovim istinskim, iskonskim potrebama, govori o Božijoj, nebeskoj religiji. On se ne obraća samo muslimanima, već svakome čovjeku koji bijaše zaboravio na Boga, ali i sebe samoga, zadovoljivši se materijalnim aspektom svoga ovosvjetskog života. Imam Homeini je govorio o potrebi čovjekovog buđenja, o potrebi buđenja čovjeka koji je zanemariv Boga izgubio smisao i proživljava tek iskustvo biološkog života na razini vegetativnog, ili u nekim aspektima animalnoga, zanemarujući zbilju i suštinu vlastitoga bića, ljudskog savršenstva i visokog položaja namjesništva Božijeg.

Njegov glas: „Ustaj, probudi se, čovječe!“ je ustvari svojevrsno ponavljanje i podsjećanje na poziv kojega su čovjeku upućivali Vijesnici Božiji; to je glas koji još odzvanja u ušima savremnog svijeta i čovjeka, pozivajući ga „dobrom / lijepom / čistom životu“ (hayyat al tayyiba). Zar ne čujemo taj glas?

Obnoviteljska uloga Imama Homeinija prepoznatljiva je po nekim karakteristikama, kao što su: „oslanjanje na Boga Uzvišenog“, „univerzalno i sveobuhvatno razumijevanje islama“, „usredsređenost na savršenstvo islama i provodivost njegovih naučavanja i propisa“, „usredsređenost na socijalna i ekonomska pitanja pored usredsređenosti na duhovnost“, „svijest o domovini uz razmišljanje na globalnoj razini“, „nužnost oslobođenja čovjeka iz okova destruktivne i devijantne kulture“, „epistemološki / spoznajni povratak Kur'anu“, „potreba za organiziranjem i ustrojstvom“, „nastojanje na uspostavi političkog sistema i revitalizaciji islamske civilizacije“. Ove su karakteristike, a o njima bi se dalo dosta toga kazati, već pokazale svoju učinkovitost. Pokreti buđenja čovjeka u današnjem svijetu inspirisani su upravo tim idejama.

Nadam se da će ta buđenja polučiti strateške promjene u historiji civilizacije posebice u onoj čovjekovoj historia spiritualis, te da će svijetla baklja islama kao istinske predanosti Bogu sijati sve jače i da će ponosni bajrak predanosti Bogu, islamu i Kur'anu biti uzdignut na najviše vrhove svijeta.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #imam khomeini

0 notes

balkantimes · 5 years ago

Text

Zašto Palestina? (2)

Kratak pregled održavanja šest konferencija podrške Paalestini

Kao što je već rečeno jedna od zemalja koja je bila prethodnik u pružanju podrške narodu Palestine u svijetu islama je Islamska Republika Iran. Parlament Irana je 9. maja 1990. godine usvojio zakon pod nazivom „Zakon o podršci islamskoj revoluciji naroda Palestine“.

Uz izražavanje državne i narodne odbrane i podrške potlačenom i prognanom narodu Palestine, ovaj Zakon je obavezao predsjedavajuće Parlamenta islamskih vijeća da na različite načine i sa raznih aspekata ovu podršku prodube i prošire i organizuju konferencije uz učešće predstavnika islamskih zemalja i mislilaca. Na tom osnovu do sada je održanno šest „Međunarodnih konferencija podrške Palestini“ u značajnim historijskim trenutcima za regiju i Palestinu.

Prva međunarodna konferencija podrške Palestini održana je od 19. do 22. oktobra 1991. godine u hotelu „Esteghlal“ u Teheranu u povodu veličanja i u znak poštovanja prema „Prvoj Intifadi“ naroda Palestine (Intifada nezavisnosti) i povodom pet godina neprestanog otpora cionističkom neprijatelju. Na njoj su učestvovali predsjednici parlamentarnih delegacija islamskih zemalja, partija i palestinskih grupa, islamskih grupa i islamske i revolucionarne ličnosti iz 49 zemalja. Na ceremoniji otvaranja ove Konferencije, raahmetli ajaatollah Hašemi Rafsndžani, tadašnji predsjednik Islamske Republike Iran, je održao govor a učesnici konferenciji su posjetili ajatollaha Hameneia, lidera Islamske revolucije. Specifičnost ove konferencije ogleda se u prisustvu istaknutih ličnosti svijeta islama kao što je učenjak Sejid Husein Faadlullah, veliki alim Libana i Mustafa Mašhur, znameniti egipatski mislilac. Na ovoj konferenciji su, uz organizaciju tri komiteta, analizirani praktični putevi podrške narodu Palestine unutar i van teritorija Palestine i sprječavanja preseljavanja Jevreja na okupirane teritorije kao i uloga parlamenata u podršci narodu Palestine.

Druga međunarodna konferencija podrške Palestini je održana deset godina kasnije, 24. i 25. aprila 2001 godine u Teheranu, istovremeno i kao podrška Drugoj intifadi (Intifada Al-Aksa). Glavni govornik na ovoj konferenciji bio je ajatollah Ali Hamenei, lider Islamske revolucije. Ovom prilikom je odlučeno da se formira trajni Sekretarijat s ciljem praćenja ostvarenja zaključaka i preporuka konferencije u Teheranu.

Treća međunarodna konferencija podrške Palestini započela je 14. aprila 2006. godine uz parolu „Podrška časnom Kudsu i pravima naroda Palestine“, istovremeno kada je cionistički režim krenuo sa rušenjem „Marokanske kapije“ u zapadnom dijelu Bejtul Mukadesa. Ova Konferencija je zaključila rad izdavanjem Saopštenja koje sadrži 35 članova o podršci potlačenom narodu Palestine. Dvije radne grupe pod nazivima „Kuds i Mesdžidul aksa“ i „Pravo povratka palestinskih izbjeglica“ analizirale su posljednje promjene u Palestini i rezultati njihovog rada su registrovani kao dokumenti Konferencije.

Četvrta međunarodna konferencija podrške Palestini održana je 4. i 5. marta 2009. godine nakon herojskog otpora i ustrajnosti naroda Palestine tokom 22-dnevne invazije cionističkog režima na Gazu. Na ovoj Međunarodnoj konferenciji prisustvovale su ličnosti i parlamentarne delegacije iz više od 80 država svijeta. Dogovoreno je da se formira Visoki komitet za reviziju pod predsjedništvom Generalnog sekretara i uz učešće deset članova konferencije a s ciljem praćenja realizacije usvojenih akata konferencije i ostvarivanja njenih ciljeva. Na ovoj konferenciji je odlučeno da islamske i slobodarske vlade i narodi svijeta u znak pomoći narodu Palestine bojkotuju cionističke proizvode i kompanije i da prekinu svaku vrstu političkih, diplomatskih, ekonomskih, kulturnih, sportskih i medijskih odnosa sa ovim režimom te da svi parlamenti u svijetu u tu svrhu usvoje potrebne zakone.

Peta međunarodna podrške Palestini održana je 1. i 2. oktobra 2011. godine u Teheranu pod parolom „Palestina: domovina Palestinaca“. Na ovoj konferenciji su učestvovali predsjednici parlamenata, parlamentarne delegacije, lideri otpora, mislioci, ličnosti i aktivisti iz oblasti politike, kulture, medija i stranačkih i drugih organizacija iz preko 80 zemalja svijeta s ciljem svestrane podrške borcima naroda Palestine i svetom otporu ovog naroda protiv cionisstičkog režima. U okviru pet komisija oni su analizirali načine aktiviranja parlamentarnih i međunarodnih kapaciteta za podršku Palestini, regionalne i međunarodne promjene i budućnost palestinskog otpora, oslobođenje časnog Kudsa i povratak palestinskih izbjeglica i uklanjanje blokade Palestine i Gaze. Među odlukama Pete međunaronde konferencije podrške Palestini bilo je i formiranje specijalnog fonda s ciljem prikupljanja narodne pomoći za podršku Kudsu i postojanom narodu Palestine i pokretanje Međunarodnog centra za strateška istraživanja Kuds.

Šesta međunarodna konferenicja podrške Palestini održana je u martu 2018. godine u Teheranu uz prisustvo predstavnika iz oko 80 zemalja svijeta. Temeljni i značajan cilj ove Konferencije je vraćanje pitanja Palestine kao temeljnog prioriteta svijeta islama u uvjetima kada su ekstremne grupe poput ISIL-a pitanju Palestine oduzele temeljni prioritet i čak ga izložile zaboravu. Učesnici na ovom zasijedanju su u završnom saopštenju istakli nužnost značajnijeg nastojanja na okončanju okupacije i privrženost jedinstvu palestinske teritorije i formiranju nezavisne palestinske države sa Kudsom kao glavnim gradom. U završnom saopštenju su pozdravljene međunarodne osude izgradnje naselja i od međunarodne zajednice je zatraženo da efikasnije djeluje protiv nastavka terora, otmica i zarobljavanja hiljada Palestinaca. Odbacujući svaku normalizaciju odnosa sa cionističkim režimom od svih zemalja je zatraženo da prekinu svoje odnose sa ovim režimom.

U nastavku prezentiramo najznačajnije govore i obraćanja ajatollaha Ali Hameneia, lidera Islamske Republike Iran, na ovim zasijedanjima u kojima je izvršena duboka analiza različitih aspekata pitanja Palestine i Bejtu - l - Mukadesa.

Zahtjevi i sadržaj ovih obraćanja, nezavisno od političkih i pravnih aspekata govornika, lidera Islamske Repuublike Iran, ukazuju na human pristup i na potlačenost ljudi koji su više od šest decenija protjerani iz svojih domova i koji još uvijek nemaju nadu da će se vratiti svojim kućama. U previranjima političkih, ekonomskih i sigurnosnih kriza svijeta trebamo se zapitati: Zašto Palestina? Obraćanja koja ćete u nastavku čitati biće odgovor na ovo pitanje.

#dankudsa #ramazan #balkantimes #palestine #izrael #2020

0 notes