#autoritarni

[zoranphoto]

‘MAĐARSKA OPET TESTIRA GRANICE!’ Orbanov ministar otišao Putinovom savezniku, mnogi su bijesni: ‘Kako može biti prijatelj s uzurpatorom?’

Nekoliko stručnjaka koje je kontaktirala mađarska služba RFE/RL-a rekli su da je posjet bio demonstracija potpore vlastima Bjelorusije i neizravno Rusiji. Ryhor Nizhnikov s Finskog instituta za međunarodne odnose rekao je da Szijjarto ne predstavlja Europsku uniju u posjetu. “Ovo je posjet koji je u suprotnosti s politikom Europske unije i u odnosu na Bjelorusiju i u odnosu na Rusiju i rusko-ukrajinski rat”, rekao je Nižnjikov za RSE.   “Mađarska testira granice dopuštenog. Gledat će kako će sada Bruxelles reagirati na posjet”, dodao je. Napomenuo je da je Europska unija svojedobno imala namjeru normalizirati odnose s Bjelorusijom, ali je rat sve poništio. Szijjartovo putovanje dolazi u trenutku kada se očekuje da će EU razmotriti novi paket sankcija protiv Bjelorusije. EU je već uvela sankcije zemlji zbog gušenja i progona oporbe, koje je uslijedilo nakon masovnih prosvjeda protiv predsjedničkih izbora u kolovozu 2020., i zbog dopuštanja ruskim trupama da prijeđu bjeloruski teritorij u znak podrške ratu u Ukrajini. Bjeloruske vlasti zatvorile su kritičke i nedržavne medijske kuće i tijela za ljudska prava nakon masovnih prosvjeda koji su izbili nakon predsjedničkih izbora 2020., za koje je oporba rekla da su bili namješteni. Sjedinjene Države, Europska unija i nekoliko drugih zemalja nisu priznale izbore. Autoritarni vođa Aleksandar Lukašenko pokrenuo je represiju, pritvarajući tisuće, a postoje i vjerodostojna izvješća o mučenju i zlostavljanju zatvorenika od strane snaga sigurnosti. Nekoliko je ljudi umrlo tijekom tih događanja. Svyatlana Tsikhanouskaya, oporbena čelnica za koju bjeloruska oporba i zapadne zemlje kažu da je stvarna pobjednica izbora, osudila je Szijjartov posjet. “Nelegitimni režim u Minsku kriv je za strašne zločine protiv Bjelorusa i suučesništvo u ratu Rusije. Kako mađarski ministar vanjskih poslova uopće može biti prijatelj s uzurpatorom u Minsku? To može dovesti do novih zločina. EU mora ostati ujedinjena i zadržati režim izoliranim”, rekla je na Twitteru. Dnevno.hr Read the full article

[opstiseminar]

Opšti seminar - Tribina „DA LI JE PRAVNA DRŽAVA DOSTIŽNA U SRBIJI ?“ povodom knjige prof. dr Danila Vukovića „PRAVNA DRŽAVA I POREDAK U SENCI“ 22.12.2022.

U okviru Opšteg seminara na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu je održan sastanak povodom knjige prof. dr Danila Vukovića „Pravna država i poredak u senci: pravo, institucije i društveni otpor u Srbiji”, koja se bavi pitanjem ostvarenja pravne države unutar Republike Srbije. Govornici su bili dr Katarina Golubović (komitet pravnika za ljudska prava YUKOM), doc. dr Miloš Jovanović (Demokratska stranka Srbije) i dr Vujo Ilić (Institut za filozofiju i društvenu teoriju).

Katarina Golubović se osvrnula na ulogu pravosuđa i generalno nezavisnog sudstva u konstituisanju vladavine prava u Srbiji, smatrajući da je uloga sudstva jedna od najznačajnijih u tom pogledu. Ona je istakla da sudovi u Srbiji ne tumače i ne primenjuju pravo na jednak način, odnosno nisu nepristrasni, pogotovo kada je reč o procesnim aspektima i sporovima između funkcionera i građana. To dovodi do opadanja poverenja u integritet pravosuđa, što je veliki problem. Miloš Jovanović je potom ukazao na nijansiranost i objektivnost same knjige Danila Vukovića, naglašavajući da se slaže sa tvrdnjom o neopravdanoj opštoj tendenciji da se stanje u državi vidi kao lošije nego što jeste. To se ogleda u relativno visokom stepenu pravne sigurnosti u Srbiji, koji se često zanemaruje. Osim toga, složio se i sa stavom da se pitanje vladavine prava ne može rešiti samo institucionalno. Postoje države sa pravosuđem koje je procesno-pravno mnogo zavisnije od našeg, iako uprkos tome ostvaruju vladavinu prava. Dok postoji partijska država, ne može postojati i pravna, a Jovanović smatra da se to može iskoreniti promenom izbornog sistema. Zatim je Vujo Ilić ukazao na interesantno pitanje pluralizma normativnih poredaka u Srbiji, kao i na značaj zaključaka iz knjige – da društvene strukture najviše utiču na (ne)poštovanje vladavine prava. Najčešće bogati i obrazovaniji sloj društva podržava navedenu ideju, dok siromašniji i neobrazovaniji manje. Na kraju se sam autor knjige obratio publici, naglašavajući da su dva najzanimljivija uvida upravo taj paralelizam poredaka, koji podrazumeva postojanje neformalnog sistema klijentelizma i korupcije koji veoma strukturisano funkcioniše, iako nije pravni, kao i to da se vladavina prava može ostvariti sa gotovo bilo kakvim institucionalnim poretkom. To ne znači da je kultura jedini relevantan faktor, ali jeste veoma važan. Uslov za pravnu državu je da postoji kredibilna pretnja prema vlasti, koja ne izvire iz zakona, već iz realne društvene snage i volje da se autoritarni vladari kazne i smene. Vuković je takođe istakao da je Srbija hibridni primer, gde postoji zaštita ljudskih prava u velikoj meri, ali ima svoje granice koje se omeđene pripadnošću društvenim strukturama.  

Potom su usledila mnogobrojna pitanja publike, podstaknuta provokativnom temom rasprave, a mahom fokusirana na metode regulisanja iznetih problema.

[balkanin]

Senadin Lavić : Spram liberalne demokratije su autoritarni režimi ili, može se slobodno reći, fašistički poredak !

Senadin Lavić : Spram liberalne demokratije su autoritarni režimi ili, može se slobodno reći, fašistički poredak !

Senadin Lavić Profesor je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Senadin Lavić, načinio je za DEPO Portal kompleksan komentar na temu identiteta/ bošnjaštva – bosanstva – islama, a shodno polemici koju smo započeli prethodnih dana kroz tekstove “Sarajevo: Da li smo zreli za kolektivno liječenje nacije?!? Bjesne danas oni koji su najveći krivci za bolest u kojoj živimo…” i “Iza…

[pavlebasic]

Katalonija: šta nakon referenduma?

Katalonija: šta nakon referenduma?

Svi se slažu u jednom: Katalonski referendum o nezavisnosti otvorio je Pandorinu kutiju. Želja Katalonaca da se otcepe od Španije i proglase nezavisnost može biti šibica koja će zapaliti čitav svet, donosi ugledni evropski politički portal VoxEurop.

“Siti smo Španije”, jedan od slogana tokom referenduma u Kataloniji

Katalonija: sinonim za katastrofu na pomolu.

Antagonizam između Madridai…

[mentalnahigijena]

Bjelorusija se pridružuje ratu Rusije protiv Ukrajine Minsk šalje trupe u oblast Černihiv, sjeverno od glavnog grada Kijeva. Bjelorusija se pridružila ruskoj invaziji na Ukrajinu u utorak, pri čemu su trupe te zemlje ušle u oblast Černihiv na sjeveru Ukrajine, potvrdile su ukrajinske vlasti. U tvitu objavljenom u utorak ujutro, ukrajinski parlament, Vrhovna rada, potvrdila je ranije izvještaje da su bjeloruske trupe na tlu Ukrajine. „Bjeloruske trupe su ušle u oblast Černihiv. Informaciju je javnosti potvrdio Vitalij Kirilov, portparol Sjevernih snaga teritorijalne odbrane. Više detalja kasnije”, navodi se u tvitu. Prema lokalnim izveštajima , beloruska kolona od 33 jedinice ušla je u region, koji se nalazi severno od Kijeva, sa prekinutim mobilnim komunikacijama. Uvođenje Bjelorusije dolazi nekoliko dana nakon što je autoritarni lider Aleksandar Lukašenko održao referendum o predloženim promjenama ustava koje bi mu omogućile konsolidaciju kontrole nad zemljom i okončanje statusa Bjelorusije kao zone bez nuklearnog oružja – otvarajući put za moguće raspoređivanje Rusko nuklearno oružje u zemlji. Nije iznenađujuće da je Lukašenkova strana pobijedila na referendumu, navode ruske novinske agencije,  pozivajući se  na centralnu izbornu komisiju Bjelorusije da je 65,16 posto onih koji su učestvovali glasalo za.

[preporodbn]

Bošnjaci i Bosanci

Spram liberalne demokratije su autoritarni režimi ili, može se slobodno reći, fašistički poredak ! Profesor je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Senadin Lavić, načinio je za DEPO Portal kompleksan komentar na temu identiteta/ bošnjaštva – bosanstva – islama, a shodno polemici koju smo započeli prethodnih dana kroz tekstove “Sarajevo: Da li smo zreli za kolektivno liječenje…

[balkantimes]

Šta ako Trump odbije da preda vlast?

U poslednjem intervjuu koji je dao Fox Newsu, Donald Trump je odbio da se obaveže na priznavanje ishoda predsedničkih izbora 2020. „Neću jednostavno pristati i reći da“, rekao je predsednik.

„Nisam to učinio ni prošli put“. (U oktobru 2016. je tvrdio da su izbori koje je na kraju dobio bili namešteni protiv njega.) Trump zapravo nije rekao ništa novo, ali izgleda da se još nismo navikli na pomisao da živimo u zemlji u kojoj predsednik može izgubiti izbore i odbiti da preda dužnost.

Lawrence Douglas, profesor prava na Koledžu Amherst, prihvatio se zadatka da metodično promisli nešto što nam se čini nezamislivim. Rezultat je knjiga pod naslovom Hoće li otići? Trump i dolazeći izborni slom 2020. Douglas polazi od onoga što predsednik govori. „Njegov poraz još nije izvestan“, piše Douglas, „ali znamo kako će reagovati ako bude poražen, naročito ako razlika bude mala. Jednostavno će odbiti da prizna rezultat.“

Douglas tvrdi da Trumpova očevidna rešenost da ostane na funkciji, bez obzira na volju birača, zapravo i nije najprimereniji indikator štete koju je napravio i moći koju je stekao. Douglas piše: „Neki moćniji autoritarni vladar ne bi dopustio da se nađe u ovakvoj situaciji i dosad bi već toliko korumpirao čitav proces da bi izgledi za izborni poraz bili praktično eliminisani“. Prema standardima autokrata sa dužim stažom, Trumpova kontrola nad polugama vlasti ipak je ograničena, baš kao i njegov kontakt sa stvarnošću. Ali sistem vlasti koji sada preotima nema ugrađene mehanizme zaštite od ove vrste napada. „Naš Ustav ne osigurava mirnodopski prenos vlasti, već ga pretpostavlja i podrazumeva“, kaže Douglas. Što je još gore, osobena institucija elektorskih kolegijuma koja odvaja volju birača od ishoda izbora prosto vapi za zloupotrebama.

U izbornim krizama u prošlosti politički lideri su činili sve što je potrebno da se kriza prevaziđe i bili spremni i da odstupe da bi osigurali miran prenos vlasti. Da navedemo relativno svež i bolan primer, kada je Vrhovni sud doneo odluku da se novo prebrojavanje glasova na Floridi u decembru 2000. obustavi da bi se kriza najzad okončala. Al Gore nije bio dužan da to prihvati. Douglas detaljno opisuje ustavna sredstva koja bi Gore imao na raspolaganju da je odlučio da ipak pokuša da dokaže pobedu. Međutim, iako je osvojio većinu ukupnog broja glasova, smatrao je da je važnije sprečiti dalju eskalaciju izborne krize. Predsednički izbori 1800. i 1876. takođe su završeni kompromisom, u duhu Ustava, zajedništva i dobre volje. Ali to nisu vrednosti do kojih Trump drži. Za ovaj slučaj bitan element tih presedana nisu postignuti kompromisi, već sukobi koji su im prethodili: nejasnih izbornih rezultata je već bilo i još će ih biti.

Douglas razrađuje tri detaljna scenarija koje je naslovio kao katastrofu 1, katastrofu 2 i katastrofu 3. U prvoj verziji, Trump je dobio pet miliona glasova manje od Bidena, ali javnost očekuje da će mu pobedu osigurati elektorski kolegijumi – sve dok se republikanski elektori u Pensilvaniji ne predomisle i glas daju Mittu Romneyu. Douglas, koji je napisao i dva romana, zamišlja haos koji bi u tom slučaju nastao, sve do sadržine Trumpovih tvitova („LAŽ u Pensilvaniji!!! IZDAJNIČKI elektori pokušavaju da PREVARE američki narod“) i nalepnice „Verni, a ne neverni“ za one koji podržavaju otpadničke elektore.

U drugom scenariju, hakeri na dan izbora ruše elektrodistributivni sistem u Detroitu. Veći deo grada je bez struje dobar deo dana i zato glasovi nisu prebrojani. Ishod glasanja u Mičigenu, pa tako i u čitavoj zemlji, ostaje nepoznat. Demokrati zahtevaju ponavljanje glasanja, u čemu im se pridružuje gradonačelnik Detroita. Trump tvituje: „DETROIT neće dobiti novo glasanje jer TUPAVI gradonačelnik NIJE SPOSOBAN DA ORGANIZUJE IZBORE!“ Novo glasanje se ipak sprovodi i, uprkos očekivanjima, Vrhovni sud priznaje dobijeni rezultat – ali ne i Donald Trump.

U trećem scenariju, izborna drama se razvija sporo i traje dugo. Na dan izbora, Fox News objavljuje da je Trump dobio većinu, ali pošto je ovog puta mnogo Amerikanaca glasalo poštom, sa pristizanjem njihovih glasova rezultat počinje da se menja, da bi se na kraju pokazalo da su Amerikanci ipak izabrali Bidena. Međutim, postupak brojanja i evidentiranja glasova pristiglih poštom je spor, toliko da u nekim državama nije moguće obraditi i dostaviti glasove u propisanom roku. Tako iz tri države stižu po dva kontradiktorna izveštaja o rezultatima koje su verifikovale različite agencije: u prvoj grupi izveštaja poštovan je rok za predaju rezultata, dok je u drugoj prioritet bio na stvarnom broju ukupno pristiglih glasova. U prvom slučaju pobednik je Trump, u drugom Biden.

Zastrašujuća lepota Douglasovih scenarija je u tome što za svaki od njih postoje istorijski presedani. Već je bilo odmetnutih elektora. Rusija je koristila usluge hakera da se umeša u američki izborni proces i obarala je digitalnu infrastrukturu u drugim zemljama da bi demonstrirala dominaciju: u Ukrajini 2015, u Gruziji 2008 i u Estoniji 2007. Neke države su ponavljale glasanje i to je po pravilu veoma dugo trajalo. Događalo se i da države dostavljaju izveštaje sa kontradiktornim rezultatima – 1876. godine to su učinile tri države, baš kao u Douglasovom scenariju.

Šta će biti dalje? Znamo da Trump krizu neće rešiti, već pogoršati. Ustav podrazumeva postojanje dobre volje svih učesnika, a zakoni koji se odnose na izborne rezultate veoma su neodređeni. U svakom od Douglasovih scenarija Trump će i dalje smatrati da je predsednik, iako je Biden možda pobednik u izbornoj trci. Prema Ustavu, ukoliko rezultate predsedničkih izbora nije moguće proglasiti, za vršioca dužnosti predsednika proglašava se predsedavajući Predstavničkog doma. Douglas zamišlja situaciju u kojoj Nancy Pelosi polaže zakletvu pred predsednikom Vrhovnog suda Johnom Robertsom, dok Trump čini isto pred sudijom Vrhovnog suda Clarenceom Thomasom. U drugom scenariju nema polaganja zakletvi, ali i Trump i Biden i/ili Pelosi polažu pravo na predsedničku funkciju. Pošto Amerikanci više ne žive u istoj stvarnosti, različiti Amerikanci će dobiti različite predsednike. Za to vreme Trump svojim tvitovima podstiče nasilne sukobe. „Ne smemo zaboraviti“, piše Douglas, „da u ovoj zemlji ima mnogo oružja i da je uglavnom koncentrisano u rukama najvatrenijih i najnervoznijih Trumpovih pristalica.“

„Može li se ova kriza sprečiti?“, pita se Douglas. Odgovor koji nudi ne daje mnogo povoda za optimizam. Pretpostavimo da izbori ne proizvedu veliku krizu. (Pred kraj Douglasove knjige takvo očekivanje izgleda naivno.) Pretpostavimo da Biden pobedi. „Najviše i najbolje što posle izbornog poraza možemo očekivati od Trumpa jeste nadureno samosažaljevanje i konačno prihvatanje izbornog rezultata“, piše Douglas. Ako ode – što bi zahtevalo zaista ubedljiv poraz – Trump će sigurno glumiti žrtvu i kriviti „duboku državu“ i nedokumentovane imigrante, a odlazak će verovatno otezati i odlagati. Tužno finale njegovog mandata, ako mu dođe kraj, sigurno će doneti još mnogo sukoba i zle volje. Neće biti regularnog prenosa i konstruktivne tranzicije – što je katastrofalna perspektiva usred pandemije i duboke recesije, i još jedan udarac našim predstavama o tome kako bi izbori i vršenje vlasti morali da funkcionišu.

To je najbolji mogući scenario. U najgorem slučaju, kao što tri Douglasova katastrofična scenarija pokazuju, ako razlika bude neznatna ili rezultat bude osporen, moglo bi doći do implozije ustavnog poretka i eksplozije nasilja. „To bi za Ameriku bila veća katastrofa nego Trumpova pobeda“, zaključuje Douglas. Što je strašan i sasvim ispravan zaključak.

The New Yorker

Preveo Đorđe Tomić

Izvor

[bitsevenpolski-blog]

Kupoprodajni ugovor pokazuje da je Coinbase kupio Neutrino za 13,5 miliona dolara

Vodeća američka kripto berza Coinbase kupila je blokčein startap Neutrino za 13,5 miliona dolara, prema ugovoru o akviziciji koji je navodno dobio Bitcoin Magazine u sredu 6. Marta.

Pravni dokument, čiju autentičnost nije nezavisno verifikovao Cointelegraph, datiran je 15. februara i navodi tačni iznos novca kupoprodajnog ugovora, koji je ranije bio nepoznat. U dokumentu se navodi da je kripto berza pristala da kupi “jedinice odgovarajućeg ukupnog vlasništva koje predstavljaju ceo akcijski kapital kompanije [Neutrino].”

Prema tom dokumentu, osnivači kompanije Neutrino, tehnički direktor Alberto Ornagi, izvršni direktor Ruso i direktor za rizike Marko Valeri, dobijaju 2,9 miliona dolara, proporcijalno njihovim akcijama kompanije. U međuvremenu, 360 Capital, evropska kompanija preduzetnog kapitala investirala je 565.000 dolara u Neutrino tokom 2017. godine, a navodno je dobila 4,99 miliona dolara.

Kako je ugovor potpisan, notar je svakom osnivaču platio 487.000 dolara, dok je 360 Capital dobio 4 miliona dolara. Preostali iznos - preko 8 miliona dolara - navodno se nalazi na računu Credit Suisse-a. Međutim, nije odmah bilo jasno kada će iznos biti prebačen bivšim akcionarima.

Kao što je Cointelegraph ranije pisao, Coinbase je izvršio akviziciju kompanije Neutrino sredinom februara, sa izjavom da će kompanija nastaviti da radi kao nezavisno preduzeće u svojoj kancelariji u Londonu.

Kasnije je kripto zajednica, uglavnom članovi podkasta Block Digest, otkrila da su Neutrino osnivači direktno povezani sa Hacking Team - kontroverzna IT firma koja je navodno prodalatehnologiju za nadzor vladama, agencijama za sprovođenje zakona i korporacijama širom sveta, a navodno su i autoritarni režimi među njima.

Nakon ovih vesti, kripto zajednica je pokrenula hešteg #DeleteCoinbase, koji je pozivao korisnike da prekinu poslovanje sa Coinbase-om. Kao odgovor, Brajan Armstrong, suosnivač i izvršni direktor Coinbase-a, izjavio je da će osoblje sa prethodnim vezama sa softverskom firmom Hacking Team izgubiti svoje nove uloge u kompaniji.

Bitseven.com - Transakcje lewarowane Bitcoin, dźwignia max 100x, 100% zysku, jeśli cena wzrośnie o 1% Zarabiaj niezależnie od tego, czy cena Bitcoina rośnie czy spada TRANSAKCJE LEWAROWANE BITCOIN, KTÓRYM MOŻESZ ZAUFAĆ

[urbanidesnicar]

Između Dr. Tuđmana i ćopavog bravara

Demokracija nije za Hrvate. Jer kao narod nismo politički zreli. Nama treba polu-autoritarni režim sa vrlo zajebanom osobom na čelu države. Koja će imati dovoljno ovlasti da može stopirati razne pizdarije koje se izglasaju u Saboru. I koje su protivne interesima naroda. Treba nam netko između Dr. Tuđmana i ćopavog bravara. Ovaj prvi je bio previše blag, a ovaj drugi je na listi najvećih svjetskih zlikovaca. 

Teško je danas naći takvu osobu. Osobno mislim da je jedino General Glasnović pravo rješenje za Predsjednika RH. Strog, pravedan i osoba sa autoritetom. To sam ćuo od svih onih, koji su imali čast služiti pod njegovom komandom. Nažalost ništa od toga, jer se General najvjerojatnije neće kandidirati. Zašto? Jer ne može sam protiv vjetrenjača. Da bi Predsjednik RH dobio veće ovlasti, treba mijenjati Ustav. A za to je potrebna  Saborska većina. Prigodom glasovanja o Istambulskoj progledali su i zadnji optimisti. Pa su shvatili da nas zastupa oko 80% Soroševih pijuna i 20% Hrvata. Referendum ne dolazi u obzir, sve dok "ugledni" APIS broji glasove. U riječniku ne postoji definicija pojma "hrvatski antifašisti". Jer tako se deklariraju svi oni koji mrze ovu zemlju, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest. Namjerno kažem i vjeroispovijest, pošto su isti u titino doba bili ateisti. Međutim, Hristos se redovno slavi (i kad se rodi, i kad vaskrese), a Krista nitko ni ne spominje. Najbolje ime "antifama" je dao prvi Hrvatski predsjednik: "STOKA SITNOG ZUBA". Smatram da su Američki izbori 2020. puno važniji za budućnost Hrvatske, od ovih domaćih. Jer gosp. Trump može puno toga učiniti na globalnom planu. A to se nas i te kako tiče. U isto vrijeme, ovlasti gazde Pantovčaka su manje od predsjednika saveza stanara. Slučaj kmera Pare nam je otvorio oči, i jasno je da se ni jedna bitna odluka ne donosi u Zagrebu. Kampanja na internetu je već odavno počela i već su nas uspjeli posvađati. Čudi me to? Treba biti oprezan. Ne pada mi na pamet sugerirati za koga će tko glasovati. Neka svatko hvali svoga kandidata (Škoro, Kolinda ili netko treći). Ali bez vrijeđanja drugih. Jer time samo pomažemo crvenoj buržoaziji. I vrlo lako bi se moglo dogoditi da  Zorangutan to iskoristi. Tek bi onda dotakli dno, mada se i naš Plenki svim silama trudi, da što prije kolapsiramo. Prije nekoliko godina papke je otegao jedan od istaknutijih orjunaša, drug Čićo Senjanović. Za neupućene: "orjunaš je četnik sa hrvatskim imenom". "O mrtvima sve najbolje", kaže stara izreka. Zašto? Ako je netko cijeli život bio shupack, je li ga smrt amnestira od svih grijeha? Spomenuti drug je bio suosnivač jugo-fašističkog smeća zvanog Feral Tribune. Mržnja prema Hrvatskoj, Dr. Tuđmanu i Braniteljima, samo su neke od karakteristika koje su krasile rahmetli Čiću.

 Danas njegov brat Siniša proglašava pozdrav "ZA DOM SPREMNI", nelegalnim. Znamo da jabuka ne pada daleko od stabla. Ali način na koji mi reagiramo je prosto nevjerojatan. Umjesto da dotičnog "sudiju" ignoriramo i pošaljemo u 3 lijepe P.M., mi se satrasmo objašnjavajući da je ovaj stari hrvatski pozdrav, potpuno legalan. Kome se pravdamo i zašto? Mi smo POBJEDNIČKI narod koji je porazio SRPSKI FAŠIZAM u OSLOBODILAČKOM ratu. Točka. Pobjednike treba slaviti a ne se pravdati zbog njihovog herojstva. Za sličan primjer u svijetu još nisam čuo, tako da s nama definitivno nešto nije u redu. Ništa nije slučajno, pa ni ova sapunica oko ZDS. To nekome savršeno odgovara. Papci dobro znaju da će proraditi INAT, jer nam diraju SVETINJU. Pa ćemo tako mi popizdit, na radost i oduševljenje polupismenih Soroševih DNOvinara. I onda će opet  krenuti bajke o Ustaškoj vojsci koja je "genocidisala i proterala nekoliko meleona nevinih bradatih antifašista". A ni rane od Jasenovca  još nisu "zacelile". Za vrijeme komunizma smo imali cenzuru. Danas imamo "političku korektnost". Rekli bi stari Rimljani: "Isti kur.., drugo pakiranje." Evo školskog primjera kako globalisti plasiraju dezinformacije. Kažu da Gillette posluje sa 9 miljardi dolara gubitka, jer se muškarci manje briju?! Čista laž. Osnovni razlog gubitka je BOJKOT. Krenuli su sa reklamama u kojima se pojavljuju transrodni, pederčići i ostali bolesnici. Pošto i strpljenje ima svojih granica, na internetu je pokrenuta kampanja za bojkot njihovih proizvoda. Očito je bila uspješna i još jednom pokazala da ih najviše boli kad ih udariš po džepu. Globalizam je nešto poput mafije, ali je puno kompleksniji i profinjeniji. Sve je pod kontrolom velikih korporacija, poput Facebooka, Googlea, medija, Hollywooda.... Preko njih se kontrolira i kreira naše mišljenje. Glavni igrači su ujedno i najveći dioničari, poput Soroša, Rothschilda i ostale zlikovačke "elite". Imamo dva izbora. Fokusirati se na ovo rastuće zlo (prema kome i komunizam i fašizam djeluju benigno) i probati se oduprijeti , ili ostati pasivni i pustiti da nam propagandom skrenu pozornost sa svoga paklenog plana? Odgovor je jednostavan, ali nažalost malo je onih koji ga danas mogu provesti u djelo. Ujedinjeni konzervativci i domoljubi na globalnoj razini? To već ima smisla. Unatoč svim dosadašnjim negativnim iskustvima, dosta ljudi se još uvijek upušta u rasprave sa "nebeskim narodom". Pokušavaju im objasniti istinu o Domovinskom ratu!? Budimo ozbiljni i konačno shvatimo da to nema nikakvog efekta. Neki dan sam pročitao izjavu srpskog istoričara Jovana Deretića za koga pretpostavljam da je u slobodno vrijeme duševni bolesnik. Pa tako čika Jova, između ostalog tvrdi: "Srpska antička istorija postoji od 2000. godine prije nove ere, a srpsko pismo (srbica) je najstarije Europsko pismo." Koji komad budale, žalosna mu majka.  

Još je gore kad shvatiš da čovjek misli sasvim ozbiljno i da ima puno onih koji mu vjeruju. Srbi sami sebi izmišljaju povijest i događaje, tako da ih uopće ne zanima dodir sa vanjskim svijetom. Nekada davno sam i ja komentirao po forumima srpskih portala. Imao sam 2 profila. Jedan bi bio pravi srbin, a ovaj drugi "umjereni". Nakon izvjesnog vremena  shvatim da ovi drugi jednostavno  NE POSTOJE.  Kad god bi ovaj "umjereni" pokušao reći nešto realno, uslijedio bi "opšti" napad sa svih strana i automatski bi bio proglašen izdajnikom. Vjerojatno i među njima ima razumnih ljudi ali je postotak tako mali, da nije vrijedan spomena. Zaključak? SVI SU ISTI I SVI ISTO MISLE.  

Uzalud činjenice, logika i svi pokušaji normalne komunikacije. Samo gubimo vrijeme i živce a ne postižemo ništa. Dobro razmislimo, je li nam stvarno ovo u životu treba? Trošiti vrijeme na ljude, kojima je laž smisao života? Okrenimo se sebi i svojim problemima i probajmo naći izlaz iz ove situacije. Jer vremena je sve manje... "ZA DOMOVINU SPREMNI"

[philosophyofpolitics]

„Kina nije apolitična na Balkanu“

Kineski kapital u Srbiji vidi šansu za velike profite, ali i za ulazak u Evropu, kaže za DW profesor Teokaris Grigoriadis sa Instituta za istočnu Evropu u Berlinu. Smatra da Kina tako stvara i politički kapital.

DW: Srpski predsednik Aleksandar Vučić iz Kine će se vratiti sa, kako kaže, preko milijardu dolara investicija u Zrenjanin, posebno u buduću fabriku guma. Nedavno su Kinezi preuzeli Rudarsko-topioničarski basen bor sa cenom i dogovorenim investicijama koje takođe prelaze milijardu dolara. Da li to Kina ima više svežeg novca da uloži na Balkanu nego ostali igrači?

Teokaris Grigoriadis: Tačno, mnogi su od početka godine primetili pojačano kinesko prisustvo na Balkanu i posebno u Srbiji, čija je pozicija veoma važna u infrastrukturnom i saobraćajnom smislu za jugoistočnu Evropu i vezu sa srednjom Evropom. To prisustvo Kine bi potencijalno moglo da bude problematično za evropske integracije Srbije i drugih balkanskih zemalja koje nisu u EU.

Pre nego što pričamo više o tome, zašto je balkanski krak takozvanog Novog puta svile toliko važan za Kinu?

Kina u suštini može biti u poziciji da diktira pravila i razvoj tržišta na način na koji ne može u zemljama koje su već deo EU. Izgledi za profit su za Kinu veoma visoki. Ako hoćete kompletnu sliku, ovo je vrlo lagodan način za kineski biznis da uđe i nadmeće se sa glavnim evropskim ekonomijama poput Nemačke i Francuske.

Ako pogledamo velike infrastrukturne poduhvate – most Zemun-Borča, brzu prugu Beograd-Budimpešta ili autoput u Crnoj Gori – matrica je ista: kineska banka daje kredit, kineske firme dobiju posao, kineski radnici dođu donoseći kinesku hranu. Balkan kao jedna od poluga za dalji rast kineske ekonomije?

Postoji razlika investicionog modela koji zastupa EU i onog koji zastupa Kina. Kina jeste barem polukapitalistička ekonomija sa kombinovanim sistemom centralnog planiranja i kapitalizma. Ima tržište, ali i autoritarni politički sistem koji interveniše u ekonomiju. Ne sme se smetnuti sa uma da je veoma jaka državna regulacija investicija, uključujući i one u inostranstvu. To nije isto kao pravila konkurentnosti EU koja su otvorenija, horizontalna i liberalnija pa i dozvoljavaju veće učešće lokalnih partnera.

Da li su balkanske države u opasnosti da se prezaduže kod Kine?

To bi mogao biti jedan od ciljeva spoljne ekonomske politike Kine, da veže balkanske budžete za Kinu u trenutku njihovog pristupa EU kako bi Peking indirektno postao ključni igrač u pitanju evropskih integracija posebno bivših jugoslovenskih republika. Ovi današnji projekti mogu na dugi rok biti vredan kapital za kinesku politiku.

Do sada pri kineskim investicijama – za razliku od zapadnih, ruskih ili turskih – nije bila primetna politička agenda ili barem nije bilo političkih uslova.

Oni to ne guraju u prvi plan, ali ne treba zaboraviti da Kina gaji paralelizam spoljne politike sa Rusijom po većini međunarodnih pitanja što je vidljivo u Savetu bezbednosti UN. Ne treba isključiti mogućnost da Kina može da trguje ekonomskim uticajem na Balkanu u okviru sve jačeg partnerstva sa Rusijom. Pogotovo što se Rusija trenutno pridružuje Kini kao mlađi partner – što je pre samo par godina bilo nezamislivo – zbog slabosti sopstvene ekonomije i finansija kao ishod evropskih i američkih sankcija. Zato ne treba isključiti da Kina može iskoristiti uticaj da asistira ili otvori prostor ruskoj politici na Balkanu. Istovremeno, veze Pekinga i Ankare su veoma jake. Ne treba Kinu posmatrati kao apolitičnu jer može biti i te kako politična kada je u poziciji da kapitalizuje prednosti.

Šta bi bili politički interesi Kine na Balkanu?

Tu bismo morali da idemo od zemlje do zemlje i da razdvojimo države koje jesu i one koje nisu u EU. Znamo da Nemačka i EU imaju jak interes da se Zapadni Balkan pridruži što brže. Ako bi Kina želela da utiče na evropsku politiku, najisplativiji način joj je da to urade preko Balkana. Sa racionalnog stanovišta i u pogledu troškova to je očekivano. Pitanje je koliko je Kina spremna da pretoči investicioni kapital u politički. Verujem da će to zavisiti od razvoja u drugim svetskim pitanjima i odnosa Kine i Rusije.

Ne bih se složio sa Vama da EU želi da što pre pridruži Zapadni Balkan. Imamo izjave poput one francuskog predsednika Makrona da EU prvo treba da reši svoje probleme. Nije li upravo dugogodišnje oklevanje EU otvorilo prostor za druge igrače na Balkanu?

Kao zamenik direktora Instituta za istočnu Evropu, ovde u Berlinu, mogu Vam reći da je Srbija jedna od naše tri prioritetne zemlje pored Rusije i Ukrajine. Iz političkih i donatorskih krugova nam se signalizira veliki interes za Zapadni Balkan. Vidimo projekte i rastući interes nemačke Vlade. Čak i ako to nije uvek vidljivo, Srbija ima prioritet u politici nemačke Vlade i EU u regionu. Slažem se da nisu svi saglasni oko brzine integracija ili da interesi nisu ponekad koordinirani kao što bi trebalo, ali verujem da EU razume koji rizici prete ako je proces proširenja prespor.

Da li mislite da je za zemlju poput Srbije pametno da se vidno oslanja na druge partnere poput Rusije, Kine ili Turske?

Svaka vlada treba da ima jasnu političku orijentaciju, a mislim da za to Srbiju mora biti Evropa jer ima najveći kapacitet ne samo da omogući najveću finansijsku i ekonomsku stabilnost već i da pomogne u rešavanju najvećeg političkog pitanja, kosovskog. Turska, sa pitanjem Bosne koje je i dalje otvoreno, nije optimalan izbor. Mislim da srpske vlasti treba da pripaze da ne daju obećanja prema Rusiji koja će kasnije biti teško preokrenuti tokom procesa evropskih integracija. Kina je, iz tog ugla, verovatno najbezbedniji izbor za Srbiju, ali uvek treba voditi računa o komplementarnosti sa EU.

Mnogi naglašavaju da je Srbija najlogičniji izbor za kineska ulaganja na Balkanu jer osim ekonomskih sporazuma sa EU, ima sporazume i sa Rusijom i Turskom. Zašto je Kini važna ta geografska blizina EU?

To je pitanje konkurentnosti. Takođe, treba uzeti u obzir potrebu država južne i jugoistočne Evrope za velikim infrastrukturnim projektima. Do sada ste manje-više imali monopol građevinskih kompanija iz Nemačke, Francuske, Italije… Kina nudi konkurenciju, a u ekonomijama sa slabim finansijama to može učiniti, kao ste ranije rekli, nuđenjem celog paketa: finansije, tender, izvođači, sve.

Pomenuli ste već da je Kini isplativo da uđe u Evropu kroz Balkan. Mnogi ekonomisti ukazuju da su na Balkanu jeftine i radna snaga i zemlja, a osim toga Srbija i okolne zemlje nude prilične subvencije investitorima. Da li je to pravi put za razvoj ekonomija?

Vrlo sam skeptičan. Ekonomije jugoistočne Evrope, bez obzira jesu li deo EU, trebaju bolje metode samoodrživih projekata koji donose profite i mogu da stvore viškove za dalji razvoj. Ne treba im forma državnog ili državno finansiranog kapitalizma koji čini projekte povezanim sa državnim budžetom. Mislim da balkanskim zemljama trebaju investicije koje smanjuju, a ne povećavaju pritisak na sopstvenu makroekonomsku situaciju.

*Profesor Teokaris Grigoriadis, 1980, je stručnjak za političku ekonomiju i komparativne ekonomske sisteme Instituta za istočnu Evropu pri Slobodnom univerzitetu u Berlinu. Studirao je ekonomiju i studije istočne Evrope na univerzitetima u Atini, Sankt Peterburgu, Jejlu, političku ekonomiju je doktorirao na Berkliju, a filozofiju u slovenskoj literaturi i kulturi na univerzitetu Humbolt u Berlinu.

Razgovor vodio Nemanja Rujević

DW

[superbmakerzombie]

AMERIKA PLANIRALA VOJNI UDAR S ODMETNUTIM VENEZUELSKIM ČASNICIMA Namjera je bila svrgnuti predsjednika Madura, no odustali su od ideje

AMERIKA PLANIRALA VOJNI UDAR S ODMETNUTIM VENEZUELSKIM ČASNICIMA Namjera je bila svrgnuti predsjednika Madura, no odustali su od ideje

Dužnosnici Trumpove administracije susreli su se potajno s pobunjenim časnicima venezuelske vojske zbog razgovora o svrgavanju predsjednika Nicolasa Madura, ali su na kraju odlučili odustati od toga, piše u subotu New York Times.

Američki predsjednik Donald Trumpoštro osuđuje već nekoliko mjeseci autoritarni režim Madura, sve izoliranijeg na kontinentu i suočenog s teškom gospodarskom krizom koja…

[pavlebasic]

Makron: Evropa nije supermarket

Makron: Evropa nije supermarket

U svom prvom intervjuu od kada je izabran za francuskog predsednika, Emanuel Makron (Emmanuel Macron) izlaže svoju međunarodnu agendu o Siriji, Trampu i evropskim integracijama.

Emanuel Makron obećao je da će Francuska imati jake i pragmatične odnose sa Britanijom nakon Bregzita, i da će zajedno raditi na odbrani i borbi protiv terorizma zbog, kako je naglasio, “sudbinske povezanosti” dveju…

[balkanin]

Hiljade migranata i dalje se smrzava do smrti na granici s Poljskom, Varšava krivi Putina

Hiljade migranata i dalje se smrzava do smrti na granici s Poljskom, Varšava krivi Putina

Poljski premijer Mateusz Morawiecki optužio je ruskog predsjednika Vladimira Putina da stoji iza migrantske krize na granici Bjelorusije i Poljske. On je rekao da bjeloruski autoritarni lider Aleksandar Lukašenko, blizak saveznik Putina, orkestrira krizu, ali “ima svoj mozak u Moskvi”. Najmanje 2.000 migranata zaglavljeno je na granici u veoma lošim uslovima, a prijeti im i smrzavanje, s obzirom…

[mentalnahigijena]

Zapadni Balkan nije sigurnosni problem dok nitko ne dira jednu državu. To je aksiom U EU traje sukob oko Zapadnog Balkana. Hrvatska, Mađarska, Slovenija, Češka, članice su koje zagovaraju širenje EU na taj prostor

U EU trenutno traje nekoliko ozbiljnih političkih ratova. O nuklearnom, zahtjevu deset zemalja, predvođenih Francuskom, među kojima je i Hrvatska, a i Estonija razmišlja priključiti se, da nuklearna energija bude dio zelene tranzicije - dakle, da se i u nju može ulagati iz EU fondova - smo pisali. Situacija s plinom je identična. Hoće li dobiti mjesto u zelenoj taksonomiji.

Pravi se sukob tek otvara, a to je pitanje reforme Pakta o stabilnosti i rastu gdje će se opet zakrviti sjever protiv juga. Prvi žele fiskalni zapt, drugi bi slobodnije ruke. Ali, sada ovi potonji imaju Maria Draghija, opako oružje.

Konačno, tu su Mađarska i Poljska, protivnici europskih vrijednosti. Sukob s poljskim sudom i pitanjem prevladava li europsko pravo nad lokalnim obrazac je takvog razmišljanja. Autoritarni lideri tih država svjesni su da im europsko prava ograničava manevarski prostor za populizam i jačanje samovlade.

Dodajem i unutarnje prijepore, Portugal ima problema s donošenjem proračuna, Njemačka pregovara o novoj vladi, Francuska se priprema za izbore, Nizozemska još nema vladu, Češka je u potrazi za osobom koja će dati mandat za formiranje vlade, Bugarska čeka treće izbore, Rumunjska u političkoj krizi …

Uz to, traje i sukob oko Zapadnog Balkana. Hrvatska, Mađarska, Slovenija, Češka, članice su koje zagovaraju širenje EU na taj prostor. Novi austrijski kancelar Alexander Schallenberg u petak je stigao u Bruxelles kako bi predstavio svoje politike, a prije polaska na put rekao je: “Ključni je cilj Austrije da ne bude novih podjela u Europi”, dodajući da je proširenje EU na Zapadni Balkan “pitanje koje mu je na srcu”.

Deklaracija s Brda [kod Kranja], donesena 6. listopada, donosi konstataciju iz koje se iščitava francuski, ali i rukopis zemalja sjevera EU: “Također naglašavamo važnost da EU može održati i produbiti vlastiti razvoj, osiguravajući svoj kapacitet za integraciju novih članica.” Prevedeno, kad sredimo unutarnja pitanja, možemo razgovarati o proširenju.

Rasprava se iz političkog diskursa, očekivano, preselila u medijski i stručni. Pa Europsko vijeće za vanjske poslove (ECFR) donosi tekst pod naslovom: “Nova njemačka vlada: Obećavajući znakovi za integraciju u EU”. Sa zaključkom: “Važno je za Zapadni Balkan da sve tri stranke koje bi trebale biti dijelom vlade podržavaju njihovu EU integraciju”. Lijepo, ali nedovoljno. Što je razvidno iz sljedeće rečenice iz teksta: “Te stranke posebno cijene ljudska prava i demokratsku praksu”. Upravo je to točka gdje Zapadni Balkan trpi ozbiljan deficit. Pa se te dvije silnice pobijaju.

U prošlom broju The Economist je u europskoj kolumni Charlemagne objavio tekst pod naslovom “Europska unija ne bi trebala odustati od proširenja”. U kojem je naveo niz stavova.

U četvrtak je Carnegie Europe objavio tekst “Je li EU izgubila Zapadni Balkan”. U kojem su stručnjaci dali odgovor na većinu teza koje je iznio Economist.

“EU nije izgubila Zapadni Balkan. Ostaje glavni ekonomski igrač u regiji osjetnog diplomatskog utjecaja. Problem je što lokalni čelnici prigodno napadaju EU kako bi osvojili političke bodove kod kuće, a pritom imaju koristi od pogodnosti koje europska integracija nudi stanovništvu - uključujući pristup trgovini, ulaganja i putovanja bez viza.” Ovu je ocjenu iznio Dimitar Bečev s Oxforda.

“Zapadni Balkan nije "izgubljen". Ali moramo prestati promatrati odnos EU i Zapadnog Balkana isključivo kroz prizmu proširenja. Izgledi za članstvo u EU mogu biti snažan poticaj za reforme, ali nisu preduvjet za angažman. SAD promiče promjene politike u cijelom svijetu a da ne spominje bilo kakvu mogućnost državljanstva.” Tako piše Allison Carragher iz Carnegie Europe.

A John C. Kornblum, bivši američki ambasador u Njemačkoj koji je sudjelovao u izradi Daytonskog sporazuma, brutalno je pragmatičan: “S novim visokim predstavnikom EU-a i novom njemačkom vladom na obzoru, bit će važno istražiti sve mogućnosti "nečlanstva" koje bi mogle pomoći i učvršćivanju mira i poboljšanju civilnog društva u Bosni, na Kosovu i u Srbiji. Nastavak stranih subvencija vjerojatno će biti neophodan. Aktivnije uključivanje Sjedinjenih Država i Rusije u te napore bit će ključno.”

“Najkonkretniji korak prema onome što neki nazivaju strateškom autonomijom, a drugi europskim suverenitetom učinkovita je suradnja sa zemljama u susjedstvu. Na tom su popisu Ujedinjena Kraljevina, Turska i Zapadni Balkan. Dakle, EU bi trebala tražiti alternativne načine uspostave strateškog partnerstva sa Zapadnim Balkanom. Perspektiva proširenja mogla bi se zadržati za budućnost. Frustracija koju stvara samo je kontraproduktivna. Potreban je dobro funkcionirajući odnos za suočavanja sa zajedničkim izazovima današnjice.” Pregnantno zaključuje Ilke Toygür iz Elcano Royal Instituta.

Zapadni Balkan nije sigurnosni problem dok nitko ne dira Sjevernu Makedoniju. To je aksiom. Ostalo je pitanje unutarnjih odnosa i vanjskih utjecaja. Kad je riječ o ovim potonjima, Rusija i Kina se navode kao prijetnja. Zaboravljajući da Moskva u stisku drži Bugarsku, između ostalog i plinom. Ruski se utjecaj neće smanjiti ulaskom Srbije u EU već redefiniranjem politika na Zapadnom Balkanu. Isto vrijedi i za utjecaj Pekinga.

Obje su te zemlje svjesne da na prostoru okruženom članicama NATO-a imaju ograničen doseg.

Realno, Zapadni je Balkan važan samo susjedima. I posebno Hrvatskoj, zbog BiH. A EU će ga i dalje financirati, zbog vlastitih ekonomskih interesa. Bilo bi dobro da se predloži drugi model, poput Istočnog partnerstva (Moldova, Ukrajina, Bjelarus), u koji bi se onda mogla uključiti i Turska. Iskrenost bi se cijenila, a tada bismo lakše igrali jer bi karte bile otvorene.

[mentalnahigijena]

Ekstremisti i Ugroženisti! Namjera da se pokuša predstaviti da je skup na Cetinju bio pokušaj udara na državu van je pameti, ali me ne čudi, jer oni sad žele politički obračun sa svakim vidom otpora klerofašističkom projektu ,,srpskog sveta“ – ocijenio je za Pobjedu prof. dr Nebojša Vučinić, komentarišući našu informaciju da vlast priprema krivičnu prijavu kako bi građanski protest na Cetinju 4. i 5. septembra prikazali kao skup ekstremista i pokušaj terorizma, a na spisku su i neki ugledni građanski aktivisti. Nova vlast, kaže dr Vučinić, želi da se obračuna sa suverenističkom političkom opcijom koja je pokazala spremnost na otpor klerofašističkom projektu i to je jedan od glavnih razloga da se optužuju i neki građanski aktivisti. TRAGIKOMIČNI POKUŠAJ Okupljanje na Cetinju, dodaje, bilo je, prema njegovim saznanjima, apsolutno spontano bez ikakve organizacije. - Čak ni prisustvo predsjednika države mislim da nije suštinski uticalo na namjeru ljudi da isključivo samostalno i samosvjesno, koji imaju ubjeđenja i uvjerenja u interesu nezavisne crnogorske države i Crnogorske pravoslavne crkve, dođu u Prijestonicu da brane svoje dostojanstvo i slobodu, pravo i čast Crne Gore – kategoričan je Vučinić. Namjera vlasti da aktere protesta, među kojima i građanske aktiviste, okrive da su bili dio organizovane kriminalne zavjere protiv države, za našeg sagovornika nije „ništa neobično“. - Svi autoritarni, totalitarni, profašistički i staljinistički režimi oduvijek borce za slobodu tretiraju kao ekstremiste i teroriste – ističe on. Ako se na Cetinju 4. i 5. septembra može govoriti o nasilju onda je to, naglašava Vučinić, „ona ogromna količina suzavca koja je bačena i još neutvrđena informacija o upotrebi gumenih metaka“. Poručuje da su pokušaji da se skup u Prijestonici kvalifikuje kao ekstremistički tragikomični. - Dobro se zna što je terorizam, što je pokušaj terorizma. Postoje međunarodne konvencije, postoji praksa sudova. Ako je bilo nekih nasilnih ataka i ako je nekome dokazano da je učestvovao u nasilničkim aktima, recimo u napadu na policiju ili nije postupio po naređenju policije, svakako treba da odgovara. Ali kvalifikovati skup kao teroristički akt i kao skup ekstremista to je tragikomično. No, s obzirom na to kakav je karakter političke opcije od koje to dolazi ništa me ne čudi – ističe profesor Vučinić. POLITIČKI PROCES Za pravnika i istoričara Novaka Adžića potencijalno procesuiranje grupe građana zbog navodne organizacije protesta na Cetinju sa namjerom da atakuju na državu je „klasični montirani politički proces“. - Koliko sam shvatio, fokusiran je na to da se, između ostalih, potpuno neopravdano i neosnovano sa stanovišta materijalnih činjenica, dokaza i smisla, pominje kao prvookrivljeni gospodin Veselin Veljović. On je, prema mom mišljenju, postupio časno, patriotski, profesionalno i odgovorno braneći Ustav i zakone Crne Gore i pravo na građanki otpor zlu, okupaciji, aneksiji Crne Gore koju su pokušali da primijene predstavnici aktuelne vladajuće nomenklature na Cetinju 5. septembra – poručuje on. Dodaje da se ne javlja kao Veljovićev advokat, ali mora da ukaže „da njegovo djelovanje na Cetinju nije imalo elemenata ni za prekršajnu odgovornost, a kamoli za krivično-pravni progon“ i da je na sceni politički proces. Adžić smatra i da se radi o svojevrsnoj reprizi montiranog političkog procesa, sličnog onom zloglasnom i neuspješnom protiv generala Radomira Vešovića vođenom u Beogradu februara 1921. godine, kada je kao optuženi za djelo veleizdaje oslobođen svake krivične odgovornosti. - Ali je prije toga godinu i po dana proveo u srpskom zatvoru – podsjeća on. Da se priprema krivična prijava, kako kaže, saznao je iz Pobjede, a kako je i sam bio akter protesta, kategoričan je da „sa stanovišta materijalnog, krivičnog prava, krivično-procesnog prava, teorije i procesa za to nema pravno relevantnih dokaza“. - To je politička namještaljka. Pokušaj da se ljudi iz političkih razloga, zbog neslaganja, procesuiraju bez dokaza. Najprije kao pravniku mi je neprihvatljivo takvo postupanje, a kao istoričaru, pogotovo – ističe Adžić. Kaže i da je „normalno da se podnesu krivične prijave protiv bilo koga ako postoje dokazi, očigledni i nepobitni“. Pripremu krivične prijave protiv učesnika protesta na Cetinju komentarisao je i reditelj i član organizacije „The books of knjige“ Zoran Marković Zonjo, poručujući u izjavi Gradskoj televiziji da, ukoliko je tačno da policija priprema prijavu kojom će se protesti na Cetinju okarakterisati skupom ekstremista, onda je i on među „ekstremistima i teroristima“. Zahvalio je policiji što je „suzavcem počistila Cetinje od virusa“. - Kad ogromna količina suzavca napadne nos, oči, usta, pluća… nema šanse da virus može da preživi - poručio je ironično Marković, uz konstataciju da je čuo da u Beranama poslije ustoličenja Metodija raste broj oboljelih, te da bi možda bilo bolje da su i tamo bacili suzavac. Više izvora Pobjede iz policije i Tužilaštva potvrdilo je da je u pripremi krivična prijava protiv više osoba, a kojom će građanski protest na Cetinju 4. i 5. septembra, organizovan kao bunt zbog odluke Crkve Srbije i crnogorskih vlasti da u Cetinjskom manastiru ustoliče mitropolita ove vjerske organizacije Joanikija Mićovića, zvanično proglasiti skupom ekstremista i pokušajem terorizma. Na spiskovima koji su do sada sastavljeni, kako kažu, je tridesetak osoba, a među njima ima i uglednih građanskih aktivista. Prvi na spisku, prema našim saznanjima, je bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović. Informaciju da je u jeku priprema krivične prijave potvrdio je i direktor Uprave policije Zoran Brđanin, u ponedjeljak na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu. - Onog trenutka kada vam ja kažem, stojim iza toga, da su postojale planirane pripremne i realizovane radnje usmjerene za izazivanje nasilja. Ove su riječi dosta jake i ja ih govorim sa odgovornošću. Mi iz policije posjedujemo dokaze i nadamo se da će sve ovo biti brzo procesuirano i da će biti dostavljeno, odnosno da će u odgovarajućim sudskim postupcima biti izvedeno do kraja – rekao je Brđanin, najavivši „pakleni“ sadržaj krivične prijave. K. KRSMANOVIĆ Nagrađivanje policajaca novi pokušaj ponižavanja Prijestonice Najava nagrađivanja policijskih starješina zbog brutalne intervencije na Cetinju novi je pokušaj ponižavanja Prijestonice, smatra potpredsjednik Socijaldemokratske partije Nikola Đurašković. Umjesto da se na odgovoran i ozbiljan način razmotre dokazi koji ukazuju na prekomjernu upotrebu sile prekoračenje ovlašćenja i trovanje građana, kazao je Đurašković, Vlada planira da nagradi policijske rukovodioce za nasilje. Portparola Socijaldemokrata Nikolu Zirojevića začudila je najava premijera da će finansijski nagraditi službenike Uprave policije, jer ih je, kako je kazao, stvarna Vlada i stvarni premijer već nagradio 5. septembra ujutro. - Nevakcinisani premijer koji beskrupulozno javno krši mjere može da dodjeljuje nagrade po cijeli dan, ali ne može pobjeći od istine da su Cetinje i Belveder početak njegovog kraja, za Crnu Goru otužnog, izleta u izvršnu vlast – zaključio je on. Napada na policiju nije bilo Sagovornici Pobjede – Novak Adžić i Nebojša Vučinić, kategorični su da, kako kažu, na mjestima gdje su oni 4. i 5. septembra boravili na Cetinju niko nije napadao policiju. - Bio sam na Belvederu do kasno u noć 4. septembra, onda sam se vratio u grad i bio sam na Dvorskom trgu kad je policija neosnovano, bez razloga upotrijebila silu protiv nas, mirnih demonstranata. Ujutro sam otišao na Belveder i ni tamo nijesam primijetio da je bilo upotrebe bilo kakve sile prema policijskim organima, što i snimci jasno pokazuju – kategoričan je Adžić. Bilo je, dodaje on, šenlučenja, odnosno pucanja u vazduh i ništa drugo. - Nikakvog napada na policijske organe nije bilo što i vi možete posvjedočiti, jer smo zajedno u tim trenucima bili na Belvederu - kaže on i dodaje kako je antički istoričar Tukidid kazao: „Oči su uvijek vjerniji svjedok od ušiju“. I profesor Vučinić naglašava da nije primijetio da je bilo napada na policiju. - Suprotno tome, a i sami ste svjedočili, stalno je među prisutnima preovladavala tendencija i težnja, odnosno upozorenja da se policija ne provocira, da se ne izazove nikakav sukob s policajcima, jer bi to dovelo u pitanje legitimitet čitavog skupa – kaže Vučinić.

[balkanin]

Balkanska prijetnja: Vučić i njegov autoritarni režim

Balkanska prijetnja: Vučić i njegov autoritarni režim

Srđan Darmanović Svi domaći uključeni akteri: sadašnja vlast, sadašnja opozicija (bivša vlast), Srpska crkva, politički lideri na jednoj i drugoj strani, kao i crkveni velikodostojnici, tek treba, kada i ako se stišaju strasti, da se presaberu ko je u ovome kriznom i kritičnom političkom i društvenom događaju što i koliko dobio, a što izgubio. I da, u zavisnosti od tih procjena, vjerovatno odrede…