#and if pravi survived !!

[nariul]

“ YOU! We’re the one who considered MASS INFECTION! “

hooray more endoparasitic ! here , TAKE IT

[end0parasitic]

I like to think that Pravi didn't die, mostly because it was sort of an off-screen death. I AM VERY HOPEFUL, OKAY?!?

Though I highly doubt he's still alive.

Also, can we just take a minute to think about how strong Cynte is?! LIKE, HE ONKY HAS AN ARM BUT MANAGES TO MOVE AROUND FAST. He's so cool and I won't shut up about it.

i have been thinking about the possibility of praví’s survival, though if he did, we would not see him at all (if we saw any character from the last game, it would definitely be luce. probably gonna be luce (i <3 her, i need to do more stuff with her)) since cynte travels to the arkship near the beginning of the game (? maybe) and praví can’t exactly hitch a ride. i think

in terms of story, i think praví living would be fun if it was a different, more story focused game, but i think his ass is cooked. but i will still huff praví survives stories in every flavor, revenge and half dead or cynte letting him live.

could you IMAGINE cynte’s workout routines? he has to have the dirtiest chin known to man. did you see the shotgun spin in the newest devlog? that stuff was insane. imagine your egotistical colleague scuttling in with five guns on his back as you’re about to die. and he’s still a bitch. cynte will hold onto his ego and pride even in death.

[dailyadventureprompts]

Dungeon: The Castle of Great-Pyre Lake 

“I operate under the principle that if that folk immortalize your downfall in a ballad or skip-stone rhyme, you were likely an ‘arse and deserved everything you had coming”.

-Pravi Thornmead, haflfing bard. 

Adventure Hooks: 

Settling in at the local tavern, There’s a story the locals tell late at night; part folktale, part ghost story,  and it begins with a man who had everything. Like any man who had everything he was never satisfied, and  his many abuses (detailed below) of the poor tenants who he presumed to possess culminated in his attempt to replace a maid he’d recently work to death by purchasing the daughter of the village cobbler. Having had quite enough of this spendthrift tyrant, the daughter led the villagers in sealing the man who had everything, along with all his possessions and his many guards inside his richly appointed castle and setting the whole thing on fire. The party is welcome to venture out to the swamp and see the still blackened ruins, to perhaps poke through the ashes for some treasure as many have before. Perhaps they’ll come back and spend a few of those coins on drinks for the ones who told them the tale, eh? 

The deposed master of this domain once imported beasts from all over to fill his menagerie, discarding them into the wilderness when he grew bored of them. Folks still tell tales of the hobbled chimera that held up in the hills some generations ago, and even today there’s a dangerous number of cockatrice still stalking the marshland. 

Though tales of the Man who had Everything’s cruelties are myriad, a sharp eared treasurehunter might pick out a story where a starving farmer was offered the chance to pay off his debts to his lord if he retrieved a particular sapphire ring before the end of the day. After getting the farmer to agree to the terms of this bet, the man who had everything showed him this ring, and tossed it down an old well. Neither the farmer nor the ring were ever seen again, but perhaps the party will fare better in delving into the dark and chilling aquafer in the hopes of loot. 

Setup:  While he burned, the Man who had Everything ( who’s name was Lord Andras Vernocck) thought nothing of escape, instead racing about his increasingly smoke filled castle attempting to save his treasures and cursing his treacherous servants and inattentive guards. His squawking ( and all the fire) caught the attention of a dark spirit of pride and cruelty that’d come to live, stealthy as a tapeworm, in his abode.  This devil approached the dying Andras, who’d collapsed trying to haul a portrait of himself out of a burning study ( the delicious irony), and offered to repay his host’s unwitting hospitality by ensuring that Lord Vernocck survived the disaster. Fortunes could rebuilt after all, and he’d even do the noble a courtesy befitting of his station and not take his soul in the bargain. 

Fearful of the flames and losing anything more, Andras Vernocck accepted the deal without hesitation, immediately regretting it as the devil walked off into the conflagration untouched, laughing all the while.  In the proceeding hours, the man who had everything was reduced to nothing along with the rest of his possessions, his soul secured to this plane by the devil’s bargain, unable to escape to any afterlife. 

When the fires died down  all that was left of Vernocck was his charred and blackened skeleton, around which his being slowly began to reconstitute. He now exists as a twisted form of vampire, his flesh nothing more than compacted ash hanging off his bones, forced to hide in the ruins of his once palatial home for fear of a wind that may flay him, or the water that will dissolve him into mud. Truly unable to die until the devil releases him, Andras has devolved into something piteous and feral, driven to stalk and rob those who come to loot his destroyed home, driven by visions of rebuilding the privilege of his past. 

Background:  Like any other man who had everything he was never content, either with his money or his malice, and engaged in petty acts of cruelty to flaunt his high station above those poor souls who lived on his land. As he walked he’d toss gold coins into gutters and animal pens, just to watch laborers foul their clothes scraping in the muck. He’d amuse himself by importing exotic beasts from forign lands as pets and when he’d tire of them he’d release them onto the common land, either to die or to terrorize his tenants. To spite winter’s chill he’d keep every grand room in his drafty castle blazing hot, having his servants chopping and carting in loads of firewood during snowstorms to feed the hearths of halls they’d otherwise be forbidden from entering.

Things came to a head when one day the man who had everything showed up at the house of the village cobbler. He was there to make a purchase he said, and hefted a pouch that jingled most appealingly.  

“I’ve made you many fine shoes already” said the cobbler, “but anything in my shop is yours”

“ Anything? Good”  said the Man who had Everything. “ I was attended by your lovely daughter last time I was here for a fitting, and have decided I’d like her to be a maid in my castle. She is very pretty, and my last one caught a chill and died quite suddenly.”  And with that he dropped the pouch, which spilled gold and rubies across the Cobbler’s floor.

The Cobbler was stupefied, as was their daughter, it was enough money to feed her remaining siblings for years, but all were well aware of the cruelty with which the man who had everything treated his servants.

“ Give me a day to finish my work and a day to pack my things.” Said the daughter to the Cobbler’s horror. “ On the third day I’ll be on your doorstep ready to do clean your castle from top to bottom.

The Man who had everything smiled and tipped his hat, pleased at his purchase, and returned to his castle. The Cobbler broke down into tears, and could only be consoled when their daughter told them her plan.  They went to the Cobbler’s cousin the Smith, and the Smith brought many nails. They went to the Smith’s beau the Boatmaker, who carried up thick barrels of pitch. They went to their neighbors who together brought up timbers and their tools, and on the night before the third day they went in secret to the Man’s muchabused servants, who brought them to the backways of the castle, under the noses of their employer’s guards, who were stupefied by a sudden and unscheduled donation from the town’s master brewess. 

Quickly and quietly as they could, the cobbler’s daughter and all her friends and neighbors nailed the Man’s castle shut, turning it into a vast trap . 

The villagers stood and watched their work burn through the night, and on the dawn of the third day the cobbler’s daughter stood at the doorstep and surveyed her work. “ I was called to be a maid but it seems this castle is already clean” She said, “ From top to bottom I see nothing but good, clean ash here, and that will be swept away by the wind without my help. Pray help me friends look this over, and we can see if we can find anything that needs cleaning”.

And so the villagers walked through the ruin, scraping up what gems and other riches had survived the blaze. It would do little to repay the years of abuse heaped on them by the man with everything, but still a little pay was more than the Man had ever given them. 

[gamer-logic]

Hetalia 2p Headcanons: Eurovision

Flavio is responsible for Maneskin's outfits for Eurovision 2021 and forces Romano, Luciano, and Feliciano to model them.

Luciano makes sure his entire mafia votes for them.

All three of them outvoted Feliciano on who should represent them because Feliciano wanted to bring back the dancing gorilla.

Francis drug a snoozing Francois along who woke up to Barbara Pravi's "Voila" and was actually really impressed and invested in it which is rare for him to be.

Gilbert and Lutz teamed up and got Ludwig drunk enough to approve of the middle finger costume and even got pictures of him wearing it while drunk afterward! Poor Klaus just gets dragged along for the ride but also finds the song to be uplifting with it and Gilbert's and Lutz's antics cheering him up. He looks forward to it every year now.

Oliver joins a sulking Arthur in the corner after coming dead last with 0 points and they both cope by baking, though it's mostly Oliver since he won't allow Arthur into the kitchen after he somehow set fire to a bowl of cereal.

Ivan and Viktor attempt to intimidate the juries for more points because they thought Manizha deserved it with their message.

Meanwhile, in North America:

Mathew, Alfred, Allen, and James are all half wondering wtf is wrong with Europe and why everyone is going nuts, half-laughing at everyone's, mostly Germany's, expense, and half Gathering future blackmail.

Meanwhile in Asia:

Yao grounds Zao for trying to sneak onto the stage at Eurovision after seeing him on TV. He also grounds him for plagiarizing songs for the Asian version of Eurovision. "They call it a copyright because you do not have the right to copy!"

Kiku and Kuro immediately make Nightcore versions of every Eurovision song played by anime versions of the competitors on Youtube.

All in all, the 2ps were at first weirded out by the new and strange concept of Eurovision but also happy that it brought Europe and the world together after the World Wars when their world ended up being destroyed by them. They're glad this world was able to survive and get to enjoy this. They also end up getting super invested and competitive like their 1ps!

[incaseyoueverfoolishlyforget]

22 questions.

RULES: simply answer the following 22 q’s and then tag 22 (or however many) people you’d love to get to know more!

tagged by @starcassstic​ (<3)

Name: Patricia

Nickname(s): Patty, Piti (that’s my family nickname tho)

Zodiac sign: Virgo

Height: 5’2 / 159cm

Hogwarts house: Ravenclaw

Last thing I googled: cm to foot (to answer the height question).

Favorite musician/s: One Direction, New Politics, Britney Spears, Bitter:Sweet, Morat, Twenty One Pilots, Barbara Pravi, Billy Joel, Lana del Rey and Imagine Dragons

Last song I listened to: Remember by Seinabo Sey ft Jacob Banks (yes I’m elu trash)

Song stuck in my head right now: They’re two: Тает лёд (Tayet lyod) by Grebz (Грибы) (it’s in russian an although I don’t understand anything it’s great!) and Yeah Yeah Yeah by New Politics

Followers: this is my side blog and I don’t use it as much as I want to so only 7 haha

Following: again I don’t use tumblr that much so I’m just following 79 blogs

Amount of sleep: 6 to 8 hours but its like 4 in the morning and the rest after I return from uni

Lucky number(s): 13, 24, 6 and 7

What I’m wearing: black shirt, grey sweats and the basic adidas sneakers

Dream job: Anything related to literature, translator or business woman 

Dream trip: Paris, man

Favorite food: Ok so I’m from Peru and here we have the best food in the world (and I’m not being biased) so probably nobody will know about these but I love ceviche, lomo saltado and rocoto relleno (;

Instruments: I can play like two songs in piano so piano lol

Languages: Fluent In: English, Spanish and French (I can understand it but when speaking sometimes I get a lil bit clumsy since I haven’t spoken any french in 3 years). Basics for survival: French and Portuguese (bc it’s really similar to spanish)

Favorite song(s): Oh, here we go: the three I mentioned before, Je me dis que toi aussi (the piano version), the Mamma Mia (1 & 2) soundtrack, Closer by Lemaitre, Heart to Break by Kim Petras, Golddigga by Melody Sweets, The One by Kylie Minogue, Dirty Laundry and Get What I Want by Bitter:Sweet, Low by Flo Rida, Berlin by New Politics, Girl Almighty by One Direction and Kiwi by Harry Styles.

Random fact: I’m ambidextrous and my mom doesn’t let me use the phrase Oh God bc I’m an atheist so now I have to just say Oh (it really is random)

Aesthetic: there’s no way I can describe the mess my aesthetic is haha

I’m tagging @lucasetelliott @eliottdemmaury @renewskamfrance @srodvlv @evak-skam @jebentnietalleen @demaury @princelallemant @all-things-skam @choupichoups @skamappreciation <3

[krinsbez]

Watching the Watchers: On Deep History

(large portions of this post, and honestly lots of what I’ll be posting, were written by my primary collaborator, Carandol. Please keep this in mind)

Once, there was a golden age, the age of the Primevals, whose magical   technology let them reshape life and reality itself. Naturally, it ended  in disaster.

No one knows what went wrong, but it brought the Primeval civilisation   crashing down, leaving only a pervasive magical miasma, the Influence, which warped normal life into pravi; monstrous perversions of nature, possessed of unnatural power.

In time, thirteen of the pravi rose to godlike power, far dwarfing their peers. Locked in eternal cold war, they dominated the world for   uncounted years while unnoticed a new species walked the path to civilisation: humanity. Barely the blink of an eye later, by the standards of the immortal Thirteen,  the shamans of this new race bound the influence, drawing on it to empower warriors who would protect humanity against the pravi, warriors known to a later age as the Shadows. There  are no dates for any of these events, which all long predate ancient   Sumer. Only the Thirteen know how many years they have lived, and even   they can not truly say when the Primeval civilisation fell. It might have been 500,000 years ago; it might have been five million.

The spell that brings forth the Shadows is called the Opacandum. It is, essentially, the Influence, bound and with a different name. Before the Binding, the Influence was wild. In tainted areas, it could spontaneously produce pravi, and randomly twist magic. After the Binding, it is still possible to draw on the Influence, but you have to actively try to do so - using appropriate spells, or the inherent talents of many pravi - it doesn't just happen by itself. Man's numbers were kept low by pravi predation, but some of the high tier pravi overcame their instinctive distaste, seeing ways to use these creatures as tools in their schemes. These more friendly contacts are the ultimate source of the oldest human magical traditions. The Binding was accomplished at the dawn of humanity, before we'd left Africa, and involved some 126 shamans, chiefs, warriors, and hunters, the best and brightest humanity had to offer at the time, gathering at a place of power, and doing battle with the Influence for 7 days and nights. One by one, those gathered fell, some slain, some mentally or physically broken, some corrupted into Pravi. When the spell was complete, and the Influence was bound, only 18 survived intact; they became the First Guardians. The cost of the spell, asides from the loss of life, was such that the place of power ceased to be a place of power, and all of humanity aged a year and a day. It had repercussions wider than they guessed. By locking away the wild Influence, they disrupted all the spells world-wide that relied on it, including the defences of many second tier pravi. There were many attempts to take advantage of this unexpected opportunity, leading to magical battles across the planet, culminating in Toba, a volcanic eruption to dwarf Krakatoa, as pravi society adjusted to the changed rules of magic. The Thirteen, though, stayed above the carnage. From the human perspective, their grand ceremony resulted in the death of most participants, and climactic disaster - which neatly stops the first guardians using the prestige of their success to set themselves up as wizard-kings. Instead, they were forced into the shadows, where they've stayed ever since.

[survivingart]

Razlikovanje med pojavom in pojmom umetnosti ali vprašanje kaosa in reda

Da začnemo raziskavo razlike med pojmom in pojavom, je treba sprva odgovoriti na zelo pomembno vprašanje zaznavanja. S tem mislimo na zaznavanje posameznika, seveda pa so ugotovitve na ravni posameznika v veliki meri uporabne tudi v kontekstu kolektivne percepcije ljudi, kar bomo bolj razdelali v nadaljevanju.1 Naše dojemanje je tisto, ki definira kako nekaj je in kako ni, in dopušča vprašanja, kot so kaj je oz. ni in zakaj nekaj je oz. ni. To razlikovanje je tudi eden glavnih krivec za napačno predstavljeno problematiko vprašanja vrednotenja statusa umetniškosti določenega predmeta in posledi��nih težav z iskanjem kakovostnih odgovorov na to vprašanje.

Treba je razumeti, da človeško bitje ne vidi življenja (predmetov, oseb, celo pojmov) kot to, kar so — se pravi predmeti, osebe, pojavi — ampak kot funkcije, ki jih le-ti zanj(o) predstavljajo. S tem seveda ne želimo povedati, da smo računalniki iz matrice, ki svoje okolje dojemamo kot skupek enačb, ampak, da je vse, s čimer smo v stiku, v najbolj bazičnem pogledu razdeljeno na dve področji, za kateri imamo mnogo imen. Taoizem ju imenuje jin (kaos) in jang (red), krščanstvo dobro in slabo, splošno pa jima lahko nadenemo imenovalca ovira in pripomoček (s primeri ne želimo predstaviti tematike kot striktno vezano na teologijo, po enakem principu namreč deluje tudi naš pravosodni sistem). Med ovire spada vse, kar nas pri doseganju naših ciljev ovira, nasprotno temu je vse, kar nam pri doseganju ciljev koristi.

Vzemimo za primer vrečke, ki jih ponujajo trgovine pri nakupu sadja in zelenjave. Ta predmet od točke, ko ga odtrgamo s stojala, do točke, ko pridemo domov, opravlja svojo nalogo — funkcijo vrečke. Ko pa iz nje vzamemo kupljeno zelenjavo in le-to pospravimo v hladilnik, vrečka prestopi iz reda v kaos (pod pogojem, da od nje nimamo več koristi). Takšno vrečko odvržemo v smetnjak. Predmet, ki je še pred kratkim služil določenemu namenu, sedaj za nas le-to funkcijo izgubi in postane neklasificiran, in s tem tuj. Seveda smo za takšne predmete ustvarili svoj klasifikator — pojem smeti. Smet pa predstavlja kaos, nekaj, kar je treba čim prej odstraniti iz našega življenja. Vrečki nismo spremenili njenih fizičnih lastnosti, ni izgubila svojo, lahko bi rekli vrojeno funkcijo (v sebi nositi predmete), jedrno se je spremenilo zgolj naše dojemanje tega predmeta. In to zgolj zaradi spremembe našega zaznavanja njegove funkcionalnosti. Prav tu pa je tudi težava, ki otežuje pogovore o evalvaciji umetnosti.

Umetnost kot pojav je subjektivna. Beseda subjektivno pa ne pomeni nič drugega kot drugačno razbiranje funkcij predmetov (s katerimi smo v stiku) od npr. naših kolegov, prijateljev itd. Pojem umetnost tukaj uporabljamo v obliki njegove splošne uporabe v družbi. Ne glede na to, ali se ali se ne zavedamo, večino časa ne govorimo o pojmu umetnosti, čeprav se mogoče kdaj zdi tako, ampak o pojavu. Ko govorimo o fiziki npr., govorimo o določenih enačbah in funkcijah, ne o pojmu fizike same, in ko govorimo o umetnosti, govorimo o določenih um. delih, ki jih (zavestno ali nezavestno) držimo v delovnem spominu, ta pa diktirajo našo percepcijo o tem, kaj za nas umetnost je.

Tu je moč opaziti razliko med predmetom kot takšnim in predmetom kot funkcijo (kot orodjem). Ljudje ne dojemamo sveta kot skupek predmetov, temveč kot skupek orodij, skupek funkcij, ki v določenem trenutku za nas opravljajo koristno delo, v drugem pa nas zavirajo. Tako pa sedaj raziščimo glavno misel tega poglavja, namreč razliko med pojmom in pojavom.

Pojavi so vse, kar je čutno zaznavno, pojmi pa so miselne tvorbe. Ironično prav s prejšnjim primerom nakazujemo, da, vsaj za nas, v resnici ni pojavov, obstajajo zgolj pojmi. In tu je zelo pomembna misel, da podrobna klasifikacija pojma niso njegove fizične lastnosti — gugalnica in štor si ne delita mnogo fizičnih lastnosti, oba pa lahko opravljata funkcijo nečesa, na kar lahko sedemo. O tem nam pravi slika Ceci n’est pas une pipe (To ni pipa) umetnika Renéja Magritta, ki, kot pravi napis na delu, ni zares pipa. Kljub svoji izraziti podobnosti s pravim predmetom, ostaja zgolj podoba le-tega — upodobljena iluzija predmeta, namenjenega kajenju tobaka, ki ni zmožna opravljati njegove funkcije. Prav tako to delo, kljub temu da je slavljeno kot eno izmed mnogih odličnih umetniških del, ne predstavlja pojma umetnosti, saj je umetnost tudi performance Marine Abramovićz naslovom The Hero (Junak); umetnost je prav tako serija pikčastih del umetnika Damiena Hirsta itd. Pojava umetnosti (kot vse ostale pojave) seveda ni mogoče definirati s pomočjo njegovih »objektivnih« lastnosti — vse so namreč pogojene subjektivni interpretaciji.

Ta besedna zveza pa ne pomeni nič drugega kot skupek ovirajočih in pomožnih lastnosti določenega pojava, prastaro vprašanje o dobrem in slabem (zlu). Kar je dobro za nas, ni nujno dobro za druge, saj se naše potrebe (in temu primerno tudi pričakovanja inželje, ki jih čutimo od določenega pojava) razlikujejo od drugih. Od tod izvirajo rek Za nekoga smetje, za drugega zaklad. in podobne fraze, vse opisujoče eno in isto lastnost sveta — fizične lastnosti pojavov ne definirajo naše (dojemljive) realnosti, njihove funkcije v povezavi z našimi nameni pa.

S to mislijo pa tudi odpiramo debato o pomenu pojma umetnosti. Če bi iskali definicijo pojava umetnosti, bi se znašli v brezizhodnem krogu subjektivnega dojemanja sveta,čigar definicij bi bilo prav toliko kot posameznikov, vključenih v debato. Če pa se raje vprašamo o pojmih, ki so zgolj klasifikatorji oz. imena funkcij določenih pojavov, pa smo zmožni najti mnogo bolj funkcionalne odgovore na svoja vprašanja, saj v banalnem primeru razlikovanja med stolom in mizo obiskovalcu iz drugega planeta ne bi bilo takoj jasno, zakaj zgolj določena višina predmeta diktira popolnoma drugačno klasifikacijo le- tega oz. lahko bi se vprašal, od katere višine naprej je lahko visoki barski stol brez naslonjača klasificiran kot mizica in kdaj se manjša mizica za v dnevno sobo lahko spremeni v sedež?

from Surviving Art https://ift.tt/2U93GjT via IFTTT

[dotkomnecenzurisano]

Pre neko veče smo ponovo bili u „Crnoj Kući“, tačnije klubu CK13, po ko zna koji put ove zime. U moru odličnih koncerata, ovo je bio jedan od onih koje sam ja, lično, najviše iščekivao. I najviše od njega očekivao. I nisam se prevario. Svirao se stoner rock sa svim svojim primesama i uplivima drugih podžanrova. Gledali smo tri benda naoko, sličnog usmerenja, a ustvari dosta različitog zvuka. Gledali smo tri odlična benda, tri benda jako usvirana, prepuna energije i entuzijazma da prilično ispunjenom klubu pruže sve što znaju i umeju.

U CK13 smo stigli dok je trajala tonska proba zbog već zakazanog intervjua sa „Northern Revivalom“ i već na tonskoj probi smo mogli da vidimo kakvom energijom raspolaže vranjanski „Cardinal Point“ sa kojim smo se susretali dosada samo na youtube kanalu. Intervju možete čitati u drugom delu članka, a prvo ćemo vam dočarati utiske sa koncerta.

                                            CHEAP MOONSHINE (Novi Sad)

Prvi je nastupio „Cheap Moonshine“, bend iz Novog Sada, trio (mnogo puta do sada se pokazalo da su tri čoveka u bendu dovoljna, ako svako radi svoj posao najbolje što može) koji svira u osnovi stoner rock, ali sa očiglednim uplivima dooma i „benda od kojeg je sve počelo – Black Sabbatha“ i desert rocka „a la Kyuss“ začinjen psihodelijom. Mantija ! koju je obukao pevač je znak da u tekstovima ima i okultnog.

Da li je to njihovo stvarno opredeljenje ili marketing saznaćemo u nekom mogućem intervjuu. Kako mi se čini, pesme su im prilično duge (što ne znači i dosadne) i u osnovi je neki „masni“ riff na koji se nadograđuju (psihodelične) melodije. Članovi „Cheap Moonshine-a“ su Milan Radeta Peca – basi vokal, Miloš Tepić Mitep – gitara i Nemanja Drljača Krsta – bubnjevi. Bend je lepo zapalio publiku, ali je sledeći bend ugrejao klub do tačke usijanja.

     CARDINAL POINT (Vranje)

 Južnjačka krv u momcima iz Vranja je donela toliko energije da su svi morali poskidati višak odeće od temperature koju su podigli Cardinal Point. Vranjanski rokeri iza sebe imaju odličan debi album „Spit On Trust And Reliance“ , svrali su na EXITu, Rumuniji i Bugarskoj, kao i u većini značajnijih klubova po Srbiji. Stoner zvuk u kojem ima, po mom skromnom mišljenju I uticaja grandža, naročito “Alice in Chains” ali i modernog zvuka poput “Clutcha”, “Planet Of Zeus” i “Monster Magnet”. 

This slideshow requires JavaScript.

Najbolja reakcija publike je, naravno, bila za pesmu “Mesmerized” za koju je grupa snimila, inače, odličan spot.  Izvrstan, poletan i pre svega energičan nastup je zaista oduševio Novosađane, a bend (Miodrag Dimitrijević Shima – vokal i gitara, Milan Stojković Zverko – bubnjevi, Dejan Mitić Beci – bas gitara i Milan Stefanović (kojeg znamo i iz sjajnog “Mud Factory” ) – gitara je obećao da ćemo se videti ponovo. Jedva čekam.

NORTHERN REVIVAL (Novi Sad)

 Na kraju je došao red na sludge / southern metal atrakciju, kojoj je ovaj koncert poslužio kao novosadska promocija albuma ” Life Surviving Tips” kojeg su izdali za beogradskog izdavača Nocturne Media Records. Northern Revival je krenuo u 23 časa i 10 minuta i kako je sve moralo da se završi do ponoći krenuli su brzo i žestoko sa potpuno novom pesmom “Mr. Rabbit”. Sledile su “Truth on a hold plate” i pesma koja odskora ima i spot “Over the Edge Life Consumer”, pa je i publika burnije odreagovala na nju.

This slideshow requires JavaScript.

Pevač Petar Randelj je suvereno vladao scenom, a gitarista Aleksandar Rajić je iz svog instrumenta propraćenim gomilom efekata koji su upotpunili čvstu ritam-sekciju u sastavu Davorin Vrhovac i Marko Šumanovac izbacivao gromove u vidu riffova. Srednji deo nastupa je publika ispratila malo hladnije, ali su već prvi taktovi “Heavy Deliver Man”, dosada najvećeg hita ove novosadske stoner / sludge atrakcije bili znak za opšte odobravanje i prvu pravu “šutku” na koncertu. Ostatak svirke je bio odličan, kao i reakcija publike. Novosađani vole “Northern Revival” I “Northern Revival” voli Novosađane koji su se pojavili u zavidnom broju za CK13. To je bilo itekako vidljivo te večeri u “Crnoj Kući” i bend je potvrdio reputaciju odličnog, usviranog benda i koncertne atrakcije.

Intervju sa gitaristom Aleksandrom Rajićem i pevačom Petrom Randeljom možete pročitati u drugom delu teksta.

———————————————————————–

Postojite od 2012. godine, a do oktobra 2014. niste svirali. Šta ste za to vreme radili ? Smišljali u kom pravcu će ići bend, ili ste od početka znali šta hoćete ? Vežbali ste da se predstavite publici u što boljem svetlu ?

Bend je nastao u oktobru 2012., tamo negde do leta smo vežbali, pravili pesme. Otprilike smo odmah znali šta ćemo da sviramo, a sa svirkama smo ustvari počeli u prvim mesecima 2014. godine. U tom periodu , nekako cele 2013. je bilo turbulencija u bendu, jer je bubnjar s kojim sam napravio bend, napustio sve zbog nastavka školovanja i nije mogao da odgovori jednom ozbiljnom i predanom radu za koji sam biozagrejan.Dakle ozbiljna priča, kada je sklopljena ekipa, nastaje početkom 2014. godine.

Ime vam je „Northern Revival“ a svirate neki stoner ili kako ga neki nazivaju „southern metal“.Malo mi je to kontradiktorno i neobično.Ili ste to hteli, baš namerno, da tako nazovete bend suprotno onome što svirate ?

Naziv benda je namerno dat. Može da se gleda kao neka šala, pošto jesmo sa Severa, pogotovo bubnjar i ja, mi smo iz Banata. Namerno smo hteli da u nazivu grupe bude odrednica – odakle smo. A naravno, hteli smo da bude fora, nadali smo se da će ljudi razumeti. Sviramo southern metal, južnjački zvuk a u imenu pojam – Sever.

Meni je odlična fora, zato sam i pitao. Zvuk vam zavisi od riffova. Oni su ustvari u centru svake pesme. Koliko je tebi kao gitaristi važno ubosti pravi riff ? I koliko je to teško ?

Pošto sviram gitaru, čak i kad slušam neku pesmu najvažniji mi je riff. Ako mi se svidi riff, velika je verovatnoća da će mi se svideti i pesma. Važan mi je riff, ritam, a možda se neće svideti pevačima, ali ja vokal primarno posmatram kao zvuk , a tek kasnije se usredsređujem na tekst i na tematiku pesme.

Predstavi mi album malo. Detalje neke, gde je snimano, koliko dugo i tako to

Sniman je u Novom sadu, u studiju „Positive Family“ u Adicama. Producent nam je bio Aleksandar Bojanić (gitarisata iz benda Kolaps) . Kod njega je sve rađeno, produkcija i miks. Samo snimanje nije trajalo dugo, ali nismo želeli da žurimo pa smo snimali u fazama. Nasnimili bi prvo sve gitare, pa bas, pa bubanj, vokala na kraju. Između smo imali pauze u kojima sve to preslušavali, malo dorađivali, gledali gde nam se možda potkrala koja greška… Malo smo se igrali i sa opremom i sa zvukom. Malo smo usput menjali i aranžmane , ali, generalno nismo puno menjali osnovnu strukture pesama. Nije bilo nekog velikog pritiska i mislim da je to bilo presudno da nam se finalni proizvod baš svidi i da potpuno stanemo iza njega. Album je bio snimljen negde krajem februara, početkom marta 2016. a produkcija je trajala i duže nego samo snimanje jer smo hteli da budemo sigurni da je to-to. Zvanično, album je bio gotov krajem aprila 2016. i od tada smo internzivno vežbali nove pesme da bi što bolje zvučale uživo.

Sa ove distance, koliko si zadovoljan albumom ? Da li bi sad, u ovom trenutku nešto menjao ?

Što se tiče samih pesama, ne. Možda neke sitnice koje se tiču opreme i miksa. Generalno, to je to što smo hteli da uradimo.

Ja kad pominjem stoner, meni je prva asocijacija Kyuss. Koji je bend najviše uticao na vas ? na tebe, lično ?

Od detinjstva, praktično od samih početaka mog slušanja muzike, definitivno – Black Sabbath. Iako su oni, pre svega, neki doom metal, sad iovako svašta spada pod neki stoner zvuk , tako da u njega trpaju i doom i sludge, neki južnjački zvuk, psihodeliju. Mislim da su Sabbath ipak početak svega toga.

Odgovorio si odmah i na moje sledeće pitanje : Da li je Black Sabbath početak svega, tog zvuka koji vi svirate. Pe neki dan su odsvirali svoj zadnji koncert. Tvoj komentar na to ?

Naravno da mi je žao što neće svirati, ali život ide dalje. Njihovo nasleđe je živo.

Izdali ste album za Nocturne media. Koliko ste zadovoljni izdavačem ?

Promenili smo izdavača. Za sada smo zadovoljni sa Nocturne-om. ZA EP kojeg smo izdali za Miner Recordings imali smo i fizički CD, za ovaj album nemamo. Sada nam je bilo najbitnije da što više ljudi čuje za nas pa nam CD nije bio toliko bitan, u početku. Postoji samo album u obliku digitalnog fajla koji se može naći svuda na netu i samim tim smo se i odlučili za izdavača koji nam je ponudio digitalnu distribuciju. Dosta reklame imamo i od samog izdavača u raznim medijima, opet prvenstveno na internetu. Ipak, nismo zatvorili mogućnost i Nocturne nas ne ograničava da ako nađemo nekog zainteresovanog da nam objavi disk u fizičkom obliku da to i ne uradimo.

Gde se album tačno može naći ? Na Bandcampu ? Ili neki sličan servis ?

Ne, mi smo okačili kompletnog na Youtube, kao i spotove. A pošto je digitalna distribucija album može da se nađe na Deezeru, Spotify, Amazonu i još nekih skoro tridesetak raznih servisa.

Nocturne je ranije izdavao jedan sjajan časopis u štampanom obliku, koji, nažalost, više ne postoji. Jesi li svestan podatka da trenutno u celoj Srbiji ne postoje nijedne novine koje pišu o rock muzici, generalno ?  I kako to komentarišeš ?

Naravno da sam svestan toga. I to je bio jedan od razloga zašto smo se odlučili za Nocturne media kao izdavača, koji deluje snažno u sferi interneta. Žao mi je što nema štampanih izdanja jer se sećam sa kakvim žarom sam čitao , recimo Rock Express, srpski Metal Hammer, ali tad sam bio srednjoškolac. Čak sam jedno vreme u nedostatku naših novina uzimao engelsku verziju „Metal Hammera „ koja je bila neuporedivo bolja od naše (istina i skuplja), ali koliko vidim ni toga više nema kod nas da se kupi, tako da nam internet ostaje jedini izvor informacija. Pošto nemam iluzija da se na našoj Televiziji ili radiju mogu čuti informacije te vrste.

Da li ste svirali negde van Srbije ? Ako jeste, gde je to bilo i gde vam je bilo najbolje ?

Dosada smo svirali van Srbije, u Mađarskoj, Rumuniji, Sloveniji , Bosni… To je, otprilike, to. Najviše sam iznenađen, recimo. Rumunijom, jer sam imao predrasuda da je kod njih sirotinja, javašluk, da scena ni ne postoji. Letos nas je jedan organizator zvao da sviramo na nekom festivalu. Pristali smo, bili tamo i oduševili se.Najveći utisak na mene je bio prisnost publike sa nama.I dalje traje ta saradnja i povremeno orgaizator tog festivala nam organizuje svirke po rumuniji gde vrlo rado sviramo. Što se tiče same organizacije, Slovenija je i dalje što se tiče tehničkih uslova i standarda mnogo ispred i nas i regiona.

Da li ti je ostala neka svirka u sećanju ? Po bilo čemu, lošem, dobrom, nekom događaju ?

Najdraža svirka mi je bila kad smo pravili prvi „Asskicking Fest“ ovde u Crnoj Kući.Mislim da je to bilo pre dve godine. Nismo znali šta da očekujemo, ali je razmena energije između benda bila neverovatna. Na jako viskom nivou. Bilo je brutalno dobro.

Gde biste svirali sutra ? Da možete da birate, odaberite jedno mesto, jedan grad, jedan festival ?

Ima toliko mesta. Recimo, Rock Am Ring ! Ili u Brazilu, na Marakani ! Pored same muzike, jako su nam važna i putovanja. Uvek upoznamo neke nove ljude.

Pero, priđi, imam za tebe jedno pitanje. Podsećaš me malo stavom i glasom na Phila Anselma. Koliko je on uticao na tebe ?

Kad sam bio klinac imao je jako puno uticaja na mene, ali što sam bio stariji tražio sam neki svoj izraz. Postoji doza Anselma, ali se trudim da budem svoj. Koliko uspevam u tome, reći će slušaoci.

Još jedno pitanje za tebe. Ranije si pevao u bendu „Inqusitia“ koji je imao dosta drugačiji zvuk od ovog. To je bio neki death/black/ thrash. Koliko sam upoznat izdali se neka dva dema i ništa više. Zašto ?

Tačnije, izdali smo jedan kratki demo od tri pesme i jedan ceo album koji smo snimili kod „Bandara“ (mastermind grupe „Piknik“ , prim. Red.).Nema ga nigde zato što sam ga kačio na youtube kanal kojeg su mi ukinuli. Mada, može da se nađe na Fejsbuku. Tamo sam ostavio kao uspomenu , pa ako je neko zainteresovan da čuje, eto…

Da li i privatno slušate ovakvu muziku kakvu svirate ?

(u glas) Naravno ! Ne isključivo, ali najviše takvu muziku. U poslednje vreme slušam puno stonera, jer me zanima gde će sve to otići. Zanima me i na kojoj opremi rade i sami riffovi su mi zanimljivi, ali dosta u poslednje vreme slušam i neke drugačije izvođače. Kao što su Bob Dylan, Johnny Cash pa sve do nekog death metala.

Omiljeni domaći bend ?

Uf, to je jako teško pitanje !

 Ne moraš odgovoriti (smeh) .

Van Gogh ( kroz smeh uleće Pera) !

  Hajd sad ozbiljno.

Nemam omiljeni bend, ali, trenutno, neka bude Eyesburn !

    Otkud pivo sa vašim imenom ? Neobičan marketinški potez, ali efektan .

Ideja je došla sama od sebe.Nismo mi ništa novo izmislili, u inostranstvu odavno bendovi imaju svoja piva, neki i viskije i druga pića. Iskoristili smo priliku što neki naši prijatelji imaju zanatsku lokalnu pivaru. Došao sam na ideju da bi bilo cool da se lokalni bend poveže sa lokalnom pivarom.

  Probao sam pivo. Odlično je. Kako se zove ta pivara ?

Pivara se zove „Razbeerbriga“ ! Kontaktirali smo ih i izašli su nam u susret i tako je krenula lepa saradnja koja će se možda i nastaviti.

Čini mi se da dugo scena nije bila jača. Imapuno dobrih bendova, različitih žanrova i puno mesta za sviranje. U Novom Sadu ja ne pamtim ovoliko aktivnih bendova i ovoliko aktivnih klubova. Postavlja se pitanje, ima li publike ?

Ima publike, ali fakat je da su bar 50 % te publike, ljudi iz bendova. Upravo zbog nepostojanja medija koji bi ispratili sve koncerte i sva dešavanja. Upravo „underground muziku“ kojoj i mi pripadamo prate, uglavnom ljudi, koji pripadaju tom svetu, a najviše ljudi iz „underground“ bendova. Problem je i hiperprodukcija i teško je u toj ponudi odabrati bend kojeg bi gledali. Ako posmatram sebe kao slušaoca dolaim do zaključka da imam problem šta bih gledao, jer postoji puno grupa koje, naravno, rade svoje promocije, koncerte, imaju svoj marketing kako bi došli do slušalaca. A ponuda je sve veća. Primetio sam da se bendovi približavaju publici i na stare načine, plakatima, fanzinima. Nije samo internet sredstvo reklamiranja. Postoje „eventi“ na Fejsbuku, ali zna da bude kontraproduktivno kada cimate ljude nekoliko puta da ih podsetite na koncert ili neki događaj da oni iz inata, odustanu. Neposredni kontakt je sve važniji. Dosta pažnje mnaš bend poklanja plakatima , upravo zbog toga da bi došli do nekih drugih ljudi koji nam nisu prijateji na Fejsbuku, ne prate nas redovno, ali će se možda zainteresovati za naš rad.

Dosta pažnje poklanjate spotovima. Spotove vam je režirao Mihajlo Obrenov iz dreDDupa. Kako ste zadovoljni saradnjom sa njim ?

Mi smo prezadovoljni ! Samo prvi spot samo radili sami, tačnije, moj brat nas je snimao na jednoj probi, a kasnije smo hteli da to izgleda što profesionalnije, pa smo kontaktirali Mihajla koji nam je rado izašao u susret.

Spotovi su zaista odlični.

Hvala, mi smo zaista jako zadovoljni tom saradnjom i dopada nam se kako su spotovi ispali. Spotovi su vrlo bitni i oni su jedan od načina kako se približiti publici.

ps. Konceru je prisustvovao i autor spotova – koji više ne daje nikakve izjave ni intervjue. Od ranije poznat redakciji. :)

Kako pobediti neukus ? Koji je sveprisutan ?

Mislim da je jedini način da se deca uče da misle svojom glavom, a ne kako bi trebalo da misle. Nije čak ni bitno šta će od muzike slušati. Mislim da je spas u edukaciji i obrazovanju. A to ovom narodu strašno fali.

I za kraj, planovi za budućnost ?

Ne razmišljamo o tome da stanemo. Guramo napred. Ja, lično, nikad nisam zadovoljan i smatram da uvek može bolje. Želja mi je da što češće sviramo. Nebitno je da li su to klubovi ili festivali. Sviranje nas čini srećnim. Malo mi je krivo što nama, kao bendu iz Srbije treba i do 10 godina što neki demo bend iz Zapadne Evrope postigne za dve, ali se ne damo. Guramo i dalje. Snimaćemo pesme, spotove, albume… Ići ćemo na turneje. Planovi su tu, videćemo koliko su ostvarljivi.

Hvala vam na razgovoru ! A sad svirka !

Hvala i vama. Nadam se da ćete se dobro zabaviti.

RECENZIJA – Northern Revival, novosadska promocija albuma + intervju Pre neko veče smo ponovo bili u „Crnoj Kući“, tačnije klubu CK13, po ko zna koji put ove zime.

[kinematografija-blog]

New Post has been published on Kinematografija

New Post has been published on http://www.kinematografija.net/eva-cvijanovic-redateljica-jezeve-kuce-animacija-to-nesto-carobno-887/

EVA CVIJANOVIĆ, redateljica „Ježeve kuće“: „Animacija, to je nešto čarobno!“

Bonobostudio

Posljednjih dana, hrvatsku filmsku kulturu razveselila je vijest da će na ovogodišnjem izdanje prestižnog filmskog festivala Berlinale, svjetsku premijeru doživjeti i dva hrvatska filma: „U plavetilo“ Antonete Alamat Kusijanović te animirani film u režiji Eve Cvijanović „Ježeva kuća“.

Eva Cvijanović, ilustratorica je i animatorica porijeklom iz Sarajeva, s dugogodišnjom kanadskom adresom. Vrlo rano, Eva je otkrila ljubav prema animaciji, a život u Montrealu omogućio joj je vlastiti umjetnički razvoj, koji je na sreću postigao i šire razmjere uveseljavanja publike. Evina ljubav prema animaciji postepeno se razvijala, a njen trud i strast prepoznali su mnogi. Evin najnoviji projekt „Ježeva kuća“mnoge od vas vratit će u djetinjstvo, a vrlo vjerojatno postati i dio djetinjstva nekih novih naraštaja. Već poznata priča Branka Ćopića, kroz djelo Eve Cvijanović zaodjenula se novim, animiranim ruhom, te uz pomoć brojne ekipe stručnjaka i umjetnika stvorila novo izdanje priče o ljepoti i važnosti doma.

Predstavi nam se kratko. Tko je Eva Cvijanović u svijetu animiranog filma?

Eva Cvijanović, živi u Kanadi već preko dvadeset godina, u Montrealu od 2002., a rođena sam u Sarajevu. Animaciju sam studirala na Concordia fakultetu i poslije jednog nezavisnog filma sam se s puno sreće uspjela ušuljati kroz vrata National Film Boarda zahvaljujući njihovom Hothouse programu koji daje priliku mladim umjetnicima napraviti jednominutni film u samo tri mjeseca. Poslije Hothousa sam režirala još jedan samostalni film, „Seasick“ koji je bio prikazan  2014. na Animafestu. „Ježeva kuća“ je do sada daleko najambiciozniji  projekt koji sam završila i prvi film koji nisam sama animirala.

Što animirani film i animacija znače tvom životu? Kako si otkrila ljubav prema animaciji i kako se ona razvijala?

Animacija, to je nešto čarobno! Za publiku, a i za one koji je stvaraju. Ona nam daje moć materijalizirati svjetove koji postoje samo u mašti, zapravo, pravi od nas nekakve bogove :). Kada sam otkrila da mogu provesti cijeli dan crtajući sličice koje se jako malo razlikuju jedne od drugih samo da bih dobila iluziju pokreta, da me to ne izluđuje već ubaci u neku meditaciju, i da rezultat  može nasmiješiti ljude, to je bilo to. Prvi crtić koji sam napravila je bila šala za moju sestru, nacrtana u microsoftovom Paintu. Sličio je na nešto što bi danas bio “gif”, guza koja se šeta na muziku Beastie boysa.  Malo po malo su ti gifovi postali duži i kompleksniji, da bi na kraju moj diplomski rad bio film od jedanaest minuta, nastao prema drami Samuela Becketta. S tim filmom su me primili na studij animacije i tako je sve počelo!

Poznato je da živiš u Kanadi. Kako je život u Kanadi utjecao na tvoj rad u animaciji?

Živim u gradu gdje je glavno sjedište NFB-a tako da je to bio veliki plus. Lijepo je dijeliti bljutavu hranu NFB-ove kantine s Oskarovcima, Norman McLarenovim bliskim prijateljima te s drugim isto tako zanimljivim ljudima bez kojih svi ti filmovi nikada ne bi bili završeni. Naravno ne dijeli se samo hrana nego i savjeti i ideje, a  to  je nešto neprocjenjivo. Uz to, dobro je što u Kanadi još uvijek postoji sistem financiranja umjetnosti, tako da sam ja uspjela sama producirati dva svoja filma, i to u dosta ranom razdoblju svoje karijere.

NFB

Posljednjih dana tvoje ime se dosta spominje u medijima u kontekstu “Ježeve kuće”. Naime, ti se redateljica animiranog filma “Ježeva kuća” nastalog prema književnom predlošku Branka Ćopića. Kako si došla ne ideju da priču o Ježurku Ježiću preoblikuješ u animirani film?

„Ježeva kućica“ je oduvijek bila jedna od mojih najdražih slikovnica. Znala sam ju napamet kao mala, a kada sam je opet pročitala prije nekoliko godina, bilo mi je jasno da je to priča koja bi mogla taknuti i ljude koji nisu s njom odrasli. Jednom kada sam je pročitala s očima animatora i redatelja, vidjela sam potencijal tog Ćopićevog svijeta i zaželjela sam ga kreirati i  poigrati se njime. Jednom sam prilikom tako usput s Jelenom Popović (producentica animacije NFB) popričala o toj ideji i u jednom popodnevu  spontano napisala scenarij.. Naravno velika je sreća  bila da je jedna od producentica National Film boarda čitala tu priču od malih nogu kao i ja te da sam u njoj pronašla partnera koji mi je pomogao uvjeriti ostatak njezinih kolega u činjenicu da je to priča koju vrijedi adaptirati za ekran i za širu publiku.

Bonobostudio

“Ježeva kuća” našla se na listi animiranih filmova koje će se prikazati na ovogodišnjem Berlinaleu u programu Generation Kplus. Što to za tebe osobno znači, pa onda i za cijelu brojnu ekipu koja je radila na filmu?

Ovo je prvi put da je jedan od mojih filmova primljen na Berlinale i naravno da mi je iznimno drago. Radujem se prilici da premijeru „Ježeve kuće“ vidi tako velika internacionalna publika. Jedan od ciljeva snimanja ovog filma bio je pokušati prenijeti ljepotu i toplinu ove priče  ljudima kojima ime Branka Ćopića ništa ne znači tako da je ovo stvarno idealna prilika da Ježurka upozna svijet. Što se tiče ekipe, još dok smo snimali film, Berlin nam je bio kao neki cilj snova, tako da smo svi presretni.

Možeš li mu usporediti “Ježevu kuću” s tvojim prethodnim projektima ( The Wall, Play, Once upon a manytime, Survival of the fittest, Kiss i Seasick)?

Zanimljivo je da su svi moji filmovi dosta drugačiji jedni od drugih, ali ipak imaju nešto zajedničko. Kada ih gledam ovako kronološki vidim vrlo jasno kako sam od “The Wall-a” došla do „Ježeve kuće“.  “The Wall” je napravljen po priči koju je davno napisao moj otac,  onako tipični prvi studentski film, malo filozofije, malo tehničke vježbe. Glavni lik samac traži svoj put. Mislim da su različite verzije tog lika u svim mojim filmovima i da je na neki način Ježurka Ćopićeva verzija tog arhetipa. „Play“, moj diplomski film, i prvi film gdje sam se poigrala s tehnikom stop animacije je neka ekstremna verzija toga. Tu glavni lik Frank sam kreira svoju izmišljenu svakodnevnicu i stvara ju iz  svojih snova i fantazije. Njegov cijeli svijet je u njegovoj kućici i glavi. Poslije toga sam se okrenula svojoj prošlosti i korijenima s “Once Upon a Many Time” koji se bavi pričom mog odlaska iz Sarajeva. Taj film je bio moje pomirenje s ratom i svim što je to donijelo, te generalno jedno pomirenje s našom kulturom koje sam se kao tinejdžer do neke mjere i sramila. „Kiss“ je bio proizvod Hothousea i obilježava moj ulazak kroz NFB-eva vrata. Zatim „Seasick“, kojeg prati klapska pjesma, je rođen iz čežnje za morem i obalom, i taj film mi je svojim uspjehom malo šire otvorio vrata svijeta animiranog filma.“ Ježeva kuća“ je dakle film o jednom liku koji je uz svu svoju slavu, stravu i poštovanje ipak jedan mali autsajder i ono što mu je najdraže je njegova skromna kućica, njegov mali osobni svijet.

Bonobostudio

“Ježeva kuća” je okupila raznoliku ekipu stručnjaka. Među njima su se našli Rade Šerbedžija, Darko Rundek, Vanja Andrijević i iz Bonobostudija, Jelena Popović i mnogi mnogi drugi. Kako je bilo raditi na projektu koji je okuplja tako puno znalaca i stručnjaka?

Bilo je i lijepo i kompleksno, ali uvijek strašno nagrađujuće. Sigurno je da se sama nikada ne bih upustila u ovakvu avanturu. Tako mi je drago da je Ćopićeva priča uspjela okupiti toliko velikih umjetnika i talenta i da su se svi ti divni ljudi pristali upustiti u moju interpretaciju njegovog djela. Nabrajanje svačijeg osobnog doprinosa trajalo bi predugo, ali eto, ovo je bio prvi put u mojoj karijeri da sam imala takvu ekipu i mislim stvarno da su se svi posvetili filmu s istom energijom i ljubavi koju stavljaju u svoje vlastite projekte. Toliko ljubavi mora zračiti kroz ekran i nadam se da će zaraziti publiku.

Savjetnik za izradu lutaka i animacija bio je Tim Allen, stalni suradnik Tim Burtona i Wesa Andersona. Koliko je njegov angažman doprinio “Ježevoj kući”?

Tim je doprinio u toliko da nam je pomogao na vrlo kreativan i efikasan način riješiti neka pitanja i probleme na koje smo nabasali tijekom produkcije, bilo to za vrijeme izgradnje setova, lutaka, ili snimanja. Bez njega bi sigurno izgubili puno više vremena na eksperimentiranju i traženju raznih rješenja.

Bonobostudio

Što očekuješ od filmske kritike i publike kada je u pitanju “Ježeva kuća” i kada će je šira publika moći vidjeti?

Stvarno nemam nekakvih očekivanja, što se tiče filmske kritike. To nije baš nešto na što mislim dok pravim film. Važno mi je da film ima lijep i očaravajući svijet, da se drži kao cjelina, i da je nešto što bih i sama voljela vidjeti . Što se tiče publike, svjesna sam da kod nas svatko ima svoju verziju te priče i animiranog filma koji bi od nje nastao.To je stvarnost velikih priča i to sam znala kada sam se uputila u ovu avanturu, ali namjerno nisam nikada išla prema tome da ostvarim sve te različite verzije već sam se  koncentrirala na svoju. Nadam se da ćemo moći početi prikazivati film u hrvatskoj krajem proljeća i jedva čekam vidjeti reakcije.

I za kraj, ono najvažnije, kakvu reakciju djece očekuješ na novo izdanje već poznate priče o Ježurku Ježiću, te što je tebe ovaj projekt naučio?

Naučila sam puno, puno toga o animaciji, o filmu, o ljudima, ali mislim da je najljepša stvar od svega toga bila prisustvovati silnoj ljubavi koju svi gaje prema Ježurku i mislim da mi je od toga srce  malo naraslo. Jako me zanima kako će djeca reagirati. Mislim da većina animatora sačuva malo veću porciju svog unutrašnjeg djeteta nego prosječna osoba tako da se nadam da je moje unutrašnje dijete napravilo prave odluke. Zbilja sam presretna rezultatom i ponosna sam na rad svih koji su sudjelovali tako da se nadam da ćemo uspjeti očarati i mlađu ekipu.

NFB

[ackegamesblog]

Igre koje će obeležiti 2017. godinu

2017. samo sto je počela, a ako se po jutru dan poznaje, onda ova godina obećava pregršt novih i zanimljivih igara. Iz mora noviteta izdvojio sam 12 naslova kojima se jako radujem ove godine. Nadam se da će zaista biti onoliko dobre koliko ih predstavljaju. Da ne dužim više. Idemo redom.

12) Prey

Prey je pucačina iz prvog lica koja se pojavila jos 2006. godine. Igra je bila zaista fantastična i pokupila sve pozitivne kritike, kako od samih kritičara tako i od igrača. Ono što se ovoj igri zameralo jeste multiplayer mod koji je, blago rečeno, osakaćen do bola. Ubrzo nakon toga najavljen je i drugi deo, Prey 2, međutim ovaj deo nikada nije ugledao svetlost dana jer je razvoj na njemu obustvaljen 2014. godine. Kao kompenzacija za to stiže nam reboot za jedini deo… WTF Bethesda?! Kako god… Svakako raduje vest da ćemo ipak videti nešto „novo“ iz Prey univerzuma.

Platforma: PC, PlayStation 4, Xbox One

Datum izlaska: Prva polovina 2017.

11) For Honor

A sada nešto potpuno drugačije. Sigurno je još neko kao klinac maštao o tome da je vitez u sjajnom oklopu koji spašava princezu od zmaja koji bljuje vatru. E pa ovo je to! Osim što nema zmaja. Ni princeze. A ni oklop vam nije baš sjajan. Ali i dalje ste vitez, a to je ono sto je bitno. For Honor je akcioni hack‘n‘slash naslov koji je smešten u srednji vek. Na raspolaganju su vam tri frakcije, a to su vitezi, samuraji i vikinzi, i svaka ima četiri različite klase dok su vam od oružja na raspolaganju ceo srednjevekovni arsenal. Zvuči uzbudljivo? Znam!

Platforma: PC, PlayStation 4, Xbox One

Datum izlaska: 14. februar 2017.

10) Vampyr

Vampyr je akcioni RPG iz trećeg lica. Sudeći po trejleru ovaj naslov mnogo podseća na onu staru Vampire the Masquarade igru. Izgleda da je sistem pomalo sličan igri Dishonored, jer u zavisnosti od toga da li ste se odlučili da budete dobar ili loš vampir, zavisice i vaša priča u igri. Meni sasvim dovoljan razlog da uđem u ovu avanturu. I činjenica da se radnja odvija u Londonu.

Platforma: PC, PlayStation 4, Xbox One

Datum izlaska: U toku 2017.

9) Spider-man

Šta bi ova lista bila bez jednog super heroja. Okej, znam da se igre po junacima iz stripova nisu baš proslavile prethodnih nekoliko (mnogo) godina, ali ako je sudeći prema svemu prikazanom, mislim da ovog puta možemo zaista ocekivati nešto potpuno drugacije. Vizuelno, igra izgleda predivno. Prava je milina gledati Spajdija kako se veša sa krova na krov Njujorških nebodera. Ostaje nam samo da vidimo kakav će biti gameplay, ali ja se nadam najbolje. Look out… Here comes the Spiiiider-maaaaaan.

Platforma: PlayStation 4

Datum izlaska: U toku 2017.

8) Injustice 2

A gde je jedan super heroj tu slede još gomila drugih. Doduše iz drugog univerzuma. Iako nisam veliki ljubitelj tabačina (ili ti borilačkih igara) iz prostog razloga što sam glup za njih, sa Injustice kecom sam se odlično zabavio. Kao veliki ljubitelj DC heroja i negativaca nisam mogao da propustim priliku, a da sa Betmenom, Flashom, Wonder Woman (mmmmmmmmmm Wonder Woman…) i ostalom ekipom ne potamanim po nekog zloću. Ili da polomim Supermenu vilicu sa Jokerom (da, ne volim Supermena pa to ti je). Samo ću reći da Injustice 2 obećava sve ono sto je i kec imao. Samo na kvadrat bolje.

Platforma: PlayStation 4, Xbox One

Datum izlaska: 16. maj. 2017.

7) Resident Evil 7: Biohazard

Resident Evil je franšiza koja je svoje putešestvije zapocela kao survival horor, ili u prevodu preživljavacki horor naslov. Vremenom se to menjalo pa je sve više postajao akcioni horor šuter, a samim tim i naslov je vremenom počeo da gubi na kvalitetu, naročito posle jako uspešnog četvrtog dela koji je i dan danas jako popularan. Resident Evil 7: Biohazard se vraća korenima i unosi dosta novina. Ovaj naslov se polako vraća korenima i vraća onaj survival osećaj koj se negde u medjuvremenu zagubio. Prvi put imamo priliku da Resident Evil zaigramo iz prvog lica, tako da ce to biti jedno veliko uzbuđenje za sve stare i nove igrace. Kada smo još u prvom delu daleke 1996. poskočili sa stolica kada nam je kroz prozor uletelo nekoliko zombi džukela, mogu da zamislim šta će sada biti. Još kada na to dodamo da RE7 preporucuje korišćenje VR uredjaja radi boljeg „užitka“… Uh… Pelene… Spremne! Toalet papir…Spreman! Idemo!

https://www.youtube.com/watch?v=tS05LB-3W4c

Platforma: PC, Playstation 4, Xbox One

Datum izlaska: 24. januar 2017.

6) The Legend of Zelda: Breath of the Wild

Nova Nintendo Switch konzola samo što nije ugledala svetlost dana. A kako bolje promovisati novu konzolu nego izbaciti jednu uspešnu franšizu iz već pomenute kuhinje. The Legend of Zelda: Breath of the Wild je 19. (slovima devetnaesti) naslov sa nazivom The Legend of Zelda. Šta je novo? Za razliku od prethodnih naslova ovaj deo ce sadržati otvoren svet koji je spreman za istraživanje od samog početka igre. Svet će biti ogroman. Najavljeno je da će svet biti i do 12 puta veći od onog iz Twilight Princess. Kao velikom fanu Zelde (razmisljam ćerci da dam ime Zelda, ako je ikad budem imao) ovo dolazi u pravom trenutku i zaista ne postoji bolji naslov i način da se prezentuje nova Nintendova konzola. Ako cena bude bila dovoljno pristupačna za naše tržište (uzeći u obzir koliko carina i PDV dere) ovo će biti sigurna kupovina.

https://www.youtube.com/watch?v=1rPxiXXxftE

Platforma: Nintendo Switch, Wii U

Datum izlaska:  3. mart 2017.

5) Persona 5

Persona 5 je još jedan naslov koji je jako dugo proveo u razvoju. Prvobitno planiran za PS3 zatim odložen po milion puta sve dok na kraju nije prebačen za PS4, ove godine, tacnije aprila, nam stize ta odavno vec najavljena Persona 5. Da budem iskren, nisam odigrao nijedan Persona naslov, ali brat obožava ovaj serijal i gledajući njega kako je gutao sate i sate u ovoj igri, bio sam i sam uvučen u ceo taj svet kao pasivan igrač, da ne kazem posmatrač. Jedino što me je sprečilo jeste sama dužina igre. Igre su jako duge i nisu onaj tip igara koje mogu da se završe u roku od par dana. Srazmerno tome nikad nisam imao dovoljno vremena da ih započnem, jer sam znao da cu zanemariti sve ostalo oko sebe. Sada pošto sa vremenom stojim sasvim solidno (i pored posla), Persona 5 će mi biti prvi naslov iz ovog serijala. Volim RPG pa to ti je!

https://www.youtube.com/watch?v=wPqSkzNNPIg

Platforma: PlayStation 4

Datum izlaska: 4. april 2017.

4) Horizon Zero Dawn

I idemo još jedan RPG. Doduše ovog puta akcioni RPG. Horizon Zero Dawn je jedan od onih naslova koji previše obećava i čiji trejleri i gameplay to sve jako verno prezentuje. Priča se odvija u post-apokaliptičnom svetu nastanjen robotima u svim mogućim oblicima i veličinama. Vaš zadatak je da glavnu junakinju, Aloy, povedete na putu od njenog utočista do otvorenog sveta gde ćete istražiti nove horizonte koje su nastanila ova mehanizovana bića. Kao pomoć za to će vam poslužiti raznovrsno oružje koje ste sakupili i sami napravili od raznoraznog đubreta koje roboti za sobom ostavljaju. Sve to izgleda i zvuči jako fascinantno i ovo je zapravo jedan od onih naslova za koji se očekuje da probije granice uobičajenog.

https://www.youtube.com/watch?v=5KGoFScxFCM

Platforma: PlayStation 4

Datum izlaska: 1. mart 2017.

3) God of War

Originalna trilogija God of War igara je završena i odavno smo se pitali šta će se dalje desiti sa ovim serijalom. E pa stiže novi God of War. Ne, ovde se ne radi o ributovanoj ili rimasterovanoj verziji prvog dela. Radi se o jednom sasvim svežem i novom nastavku God of War serijala. Priča se dalje nadovezuje na Kratosa i njegov život nakon sto je srusio antičku Grčku i nemilosrdno pobio sve Grčke bogove sa Olimpa. Zašto onda nije nazvan God of War 4? Verovatno zato što nam se u ovom delu predstavlja novi Kratos koji pokušava da se bori sa sobom i svojim unutrašnjim demonima koji u njemu izazivaju bes. Na neki način označava i novi Kratosov početak te je samim tim i razvojni tim smatrao da je jednostavno „God of War“ naslov sasvim prikladan za ovaj deo. Da napomenem još i da se mesto dešavanja odvija na samom severu tadašnje Evrope, i uvodi nas u svet nordijske mitologije. Ahhhhhh… Nordijska mitologija, prosto genijalno!

https://www.youtube.com/watch?v=CJ_GCPaKywg&oref=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DCJ_GCPaKywg&has_verified=1

Platforma: PlayStation 4

Datum izlaska: U toku 2017.

2) Mass Effect: Andromeda

Kada se Mass Effect pojavio prvi put još pre desetak godina, napravio je pravi bum na igračkoj sceni. Gomila igrača se instant zaljubilo u svet (ili bolje rečeno svemir) Mass Effecta. Imao je sve što je potrebno. Prepoznatljivo grafičko okruženje, sjajnu muziku, sjajnog glavnog lika, odlični sporedni likovi, fenomenalnu priču i naraciju, pregršt akcije i pucnjave i ceo Mlečni put otvoren za istraživanje. Te stavke su bile ključ za uspeh, ne samo prvog dela, već celokupne trilogije. ME: Andromeda se vraća sa jednim jedinim zadatkom. Da sve to digne na jedan novi nivo u jednoj novoj, nama najbližoj i mnogo većoj galaksiji. Andromedi. Odatle i naslov. Mislim… realno.

https://www.youtube.com/watch?v=YcidXF1pk4c

Platforma: PC, PlayStation 4, Xbox One

Datum izlaska: 23. mart 2017.

1) Final Fantasy VII Remake

U stvari… Veliki je znak pitanja za ovaj naslov da li će se uopšte i pojaviti ove godine. Dosta ljudi tvrdi da ovaj naslov nećemo videti pre kraja 2018. godine. Ali zašto sumnjam u to? Postoji razlog. SquareEnix prosto voli da iznenadi. Isto tako nam je po principu „bup s neba pa pravo u rebra“ pre dve godine na E3 sajmu predstavio prvi trejler za ovaj remake. Od onda je većina ljudi na iglicama i zaista niko nema pojma šta se zapravo dešava sa ovim naslovom. Imajući u vidu par činjenica, a to su, da je Final Fantasy XV konačno ugledao svetlost dana, da se o Kingdom Heartsu 3 gotovo nimalo ne priča i da je ove godine, gle čuda, 20 godina od kako je izašao originalni Final Fantasy VII, imam jak osećaj da će to da se desi negde krajem ove godine i to baš u oči novogodišnjih praznika. Naravno, ništa od ovoga ne mora da bude tačno, ali više informacija nas očekuje na predstojećoj konferenciji za novinare u februaru, i nadam se najboljem, posto su iz SquareEnixa najavili iznenađenje.

https://www.youtube.com/watch?v=A3sBZ5Nr4hc

Platforma: PlayStation 4

Datum izlaska: TBA (To Be Announced – Bice objavljeno)