#Nova religija | Explore Tumblr posts and blogs

filologija · 6 years ago

Text

Kratka predstavitev za informativni dan 2019

Oddelek za klasično filologijo FF UL, zloženka za informativni dan (pdf)

Oddelek za klasično filologijo deluje na Univerzi v Ljubljani od njene ustanovitve leta 1919. Na njem je delovala vrsta pomembnih raziskovalcev in prevajalcev, denimo Fran Bradač, Milan Grošelj, Anton Sovre, Erika Mihevc Gabrovec, Kajetan Gantar in Primož Simoniti. Ti so klasično filologijo na Slovenskem uveljavili kot akademsko znanstveno disciplino. Ob tem so ohranili stik z živo humanistično kulturo, ki na Slovenskem obstaja od poznega 15. stoletja. Mlajša generacija klasičnih filologov, ki na oddelku deluje ta hip, obe tradiciji nadaljuje. Oddelek ostaja v svet odprto znanstveno središče, pa tudi stičišče med akademsko znanostjo in širšim področjem kulture.

Novi študijski programi

Novi programi so sestavljeni iz triletnega dodiplomskega in dveletnega magistrskega študija. Na obeh stopnjah je mogoče izbrati dvopredmetna programa Latinski jezik, književnost in kultura, Grški jezik, književnost in kultura ter samostojni interdisciplinarni program Antični in humanistični študiji. Dvopredmetna programa imata na drugi stopnji tudi pedagoški različici. Pri dvopredmetnih programih je poudarek na jeziku in književnosti. Program Antični in humanistični študiji ob temeljitem študiju enega od dveh klasičnih jezikov ter latinske in grške književnosti omogoča delno usmeritev v sorodna področja. Ta segajo od zgodovine, arheologije in umetnosti do primerjalnega jezikoslovja in literarnih ved. Študenti programa Grški jezik, književnost in kultura se lahko na drugi stopnji usmerijo v staro ali v novo grščino. Program Antični in humanistični študiji pa poleg temeljne izbire med latinščino in staro grščino omogoča tudi enotni študij stare in nove grščine.

Predznanje latinščine ali grščine je koristno, ni pa obvezno, saj novi programi v prvem letniku vključujejo intenzivne tečaje obeh jezikov.

Študijske izmenjave in štipendije

Trenutno ima oddelek podpisane pogodbe o študijski izmenjavi z oddelki za klasično filologijo na Dunaju, v Gentu, v Pragi, v Brnu, v Solunu, v Atenah, v Komotini, v Zagrebu, v Foggii, v Milanu, v Budimpešti in v Kölnu, v Salamanci in Nancyju, v Gdansku in v Varšavi. Dvopredmetni študenti lahko izkoristijo sporazume o študijski izmenjavi na katerikoli od dveh študijskih smeri. Študentje se redno udeležujejo poletnih tečajev novogrškega jezika v Grčiji (v Atenah, Solunu, Joannini, na Rodosu, na Ikariji, Parosu) ter latinskih poletnih šol. V času podiplomskega in doktorskega študija se izpopolnjujejo v tujini kot štipendisti tujih univerz in fundacij (Nemška služba za akademsko izmenjavo DAAD, Sklad Aleksandra S. Onasisa). Vsako leto najuspešnejšim študentom Oddelka za klasično filologijo podeljuje štipendije Ustanova patra Stanislava Škrabca.

Delo po diplomi

Diplomanti oddelka so se v preteklih letih zaposlovali predvsem kot učitelji in raziskovalci na visokošolskih ustanovah (Univerza v Ljubljani, Univerza v Mariboru, Univerza na Primorskem, Univerza v Novi Gorici) in raziskovalnih inštitutih (ZRC SAZU, Pedagoški inštitut). Mnogi delujejo kot profesorji in učitelji na srednješolski in osnovnošolski stopnji. Nekateri so knjižničarji v splošnih in univerzitetnih knjižnicah. Tretji so prevajalci, gledališki ustvarjalci in uredniki na založbah. S svojim delom so znatno obogatili bero slovenskih prevodov iz latinske in grške književnosti in zanj prejeli več uglednih nagrad. Neredki se odločijo tudi za nadaljevanje študija doma ali v tujini.

Člani in diplomanti oddelka dejavno sodelujejo pri delu Društva za antične in humanistične študije. Društvo med drugim izdaja osrednjo slovensko revijo za latinske in grške študije Keria: studia Latina et Graeca.

Vsi podatki o oddelku, študijskih programih, dogodkih ter o znanstvenem, strokovnem in kulturnem delu članov oddelka so dosegljivi na spletni strani ff.classics.si.

Pregled predmetov po letnikih

* Izbirni sklop Antična kultura in civilizacija: Antična mitologija in religija. – Literarno življenje in uprizoritvene umetnosti v antiki. – Antična antropologija in filozofija kulture. – Antična tragedija. – Antična retorika. – Interpretacija antičnih filozofskih besedil.

** Interdisciplinarni sklop: izbirni predmeti s področja antične, srednjeveške in zgodnjenovoveške zgodovine, arheologije, umetnosti, književnosti; stari jeziki; teoretski in metodološki predmeti; tuji jeziki.

Latinski jezik, književnost in kultura

1. letnik | Latinščina, intenzivni tečaj. – Rimska zgodovina. – Književnost antične Grčije – Rimska književnost in civilizacija – Uvod v latinsko filologijo – Grščina 1.

2. letnik | Latinska skladnja 1. – Zgodovina latinskega jezika. – Izbrana poglavja iz latinske književnosti. – Antična kultura in civilizacija: izbirni sklop (1 predmet).* – Latinska metrika. – Grščina 2.

3. letnik | Zgodovina latinskega jezika. – Izbrana poglavja iz latinske književnosti. – Uvod v latinski srednji vek in humanizem. – Antična kultura in civilizacija: izbirni sklop (1 predmet).* – Splošni izbirni predmet.

Grški jezik, književnost in kultura

1. letnik | Grščina, intenzivni tečaj. – Grška zgodovina. – Književnost antične Grčije. – Grška kultura in civilizacija. – Uvod v grško filologijo. – Latinščina 1.

2. letnik | Grška skladnja. – Zgodovina grškega jezika. – Izbrana poglavja iz grške književnosti. – Antična kultura in civilizacija: izbirni sklop (1 predmet).* – Grška metrika. – Latinščina 2.

3. letnik | Zgodovina grškega jezika. – Izbrana poglavja iz grške književnosti. – Nova grščina, začetni tečaj. – Antična kultura in civilizacija: izbirni sklop (1 predmet).* – Splošni izbirni predmet.

Antični in humanistični študiji

1. letnik | skupni predmeti: Grška zgodovina. – Grška kultura in civilizacija. – Književnost antične Grčije. – Rimska književnost in civilizacija. – Izbirni sklop Antična kultura in civilizacija (1 predmet).* – Interdisciplinarni sklop.** – Splošni izbirni predmeti.

1. letnik | smer Latinska filologija: Uvod v latinsko filologijo. – Latinščina, intenzivni tečaj. – Grščina 1. – Izbrana poglavja iz latinske književnosti (predavanja).

1. letnik | smer Grška filologija: Uvod v grško filologijo. – Grščina, intenzivni tečaj. – Latinščina 1. – Izbrana poglavja iz grške književnosti (predavanja).

2. letnik | skupni predmeti: Rimska zgodovina. – Izbrana poglavja iz grške književnosti (predavanja). – Izbrana poglavja iz latinske književnosti (predavanja). – Izbirni sklop Antična kultura in civilizacija (2 predmeta).* – Interdisciplinarni sklop.**

2. letnik | smer Latinska filologija: Latinska skladnja 1. – Zgodovina latinskega jezika. – Izbrana poglavja iz latinske književnosti (seminar). – Latinska metrika. – Grščina 2.

2. letnik | smer Grška filologija: Grška skladnja. – Zgodovina grškega jezika. – Izbrana poglavja iz grške književnosti (seminar). – Grška metrika. – Latinščina 2.

3. letnik | skupni predmeti: Izbrana poglavja iz grške književnosti (predavanja). – Izbrana poglavja iz latinske književnosti (predavanja). – Izbirni sklop Antična kultura in civilizacija (2 predmeta).* – Interdisciplinarni sklop.** – Splošni izbirni predmeti. – Diplomsko delo.

3. letnik | smer Latinska filologija: Zgodovina latinskega jezika. – Uvod v latinski srednji vek in humanizem. – Izbrana poglavja iz latinske književnosti (seminar).

3. letnik | smer Grška filologija: Zgodovina grškega jezika. – Nova grščina, začetni tečaj. – Izbrana poglavja iz grške književnosti (seminar).

Read the full article

1 note · View note

urbanidesnicar · 3 years ago

Text

Četnik s testisima

Rus je četnik s mudima, većim brojem ljudi i boljim naoružanjem. A mentalitet im je potpuno isti. Pravoslavna megalomanija, "nebeski narodi" i mitovi o vjekovnoj ugroženosti. Naveliko se piše o nekakvom ratu u Ukrajini. Ne bih rekao. U pitanju je klasična AGRESIJA na jednu suverenu državu. Kao što to bješe slučaj i 91. Koju su nam također predstavljali kao "rat na ovim prostorima". Jugo-imbecili i srbofili su otišli i korak dalje, pa i dan danas pričaju o nekakvom "građanskom ratu"!? Imamo samo dva izbora. Vjerovati svojim očima, ili svetosavskoj propagandi?

Točka druga. Zapad više ne postoji. Godinama je postupno propadao prihvaćajući dekadentne nastrane vrijednosti, dok se u isto vrijeme zatiralo sve ono što čovjeka čini individuom i razlikuje ga od životinje. Bog, obitelj i tradicija, tamo više ne stanuju. A vrline su postale mane. Njegovo veličanstvo NOVAC je jedina religija. Bilo je pitanje trenutka, kada će sve to puknuti kao mjehur od sapuna. A puklo je izbornom krađom i smjenom Predsjednika Trumpa. Da skratim. Nema Donalda, nema ni Amerike ni NATO-a. EU nije ni spomena vrijedna.

Točka treća. Je li netko misli da je sve ovo slučajno? Dvije godine su nas lagali, kako je gripa najsmrtonosnija bolest u povijesti. Držali nas u pritvoru, ubili ljudima svaku nadu i ekonomski uništili cijeli svijet. Odjednom strašna Korona misteriozno nestane, a Rujo krene u osvajačke pohode? Uozbiljimo se, nismo djeca. Žalosno je gledati kako Joe Bidni i ostali "lideri" prijete nekakvim sankcijama. Rus se odavno spremio za takvo nešto i svoje je tržište prilagodio današnjem stanju. Ima zalihe energenata, zlata, hrane... a otvorio je sebi i nova tržišta. Kina i Indija su dvije najmnogoljudnije države na svijetu, tako da Rus ove smiješne "sankcije" ne će ni osjetiti. Sa druge strane EU 40% svojih potreba podmiruje upravo ruskim plinom. Pitanje. Tko ima više aduta u rukama? Sve češće se spominju hakerski napadi, totalni mrak i nestanak interneta. Vrlo moguće.

U životu nije baš sve crno - bijelo. Puno se stvari ne poklapa, a još je više pitanja na koja ne znam odgovor. Ispada da se slažem sa sotonjarama i globalističkim medijima? A to je nemoguće. I ne će na dobro. Koliko ovo sve utječe na plan Novog Svjetskog Poretka? Obitelji Biden i Clinton su se obogatile malverzacijama upravo u Ukrajini. Znači li to da ih Putin drži u šaci? Soroš se već godinama trudi instalirati svoje kadrove baš u tu zemlju? Ovdje sigurno postoji neki zajednički poveznik, ali ga marginalac (ja) trenutno ne vidi.

KOMUNIZAM JE ZLO! Sa puno nadimaka: Zeleni, "klimatski aktivisti", Socijal-demokrati, BLM, "antife"... Pojavio se još jedan mali tirančić-pederčić, zvani Trudeau. Ali više nitko ne priča o DIKTATURI u Kanadi. Za visoke cijene benzina nije kriva samo agresija na Ukrajinu, nego suluda zelena - prokomunistička ideologija. Pod krinkom nepostojećih "klimatskih promjena" i "političke korektnosti", zapad je postao ovisan o Kinezu i Rusu. A oni takav dar sigurno ne će propustiti.

Malo je onih koji nisu čuli za čuvenu aferu "Watergate", kada je američki predsjednik Nixon podnio ostavku. Snimani su filmovi, pisane knjige i publicitet je bio ogroman. Nedavno je na svjetlo dana isplivala još veća afera, o prisluškivanju predsjednika Trumpa. Ne samo u njegovoj rezidenciji, nego i u Bijeloj kući. I to za vrijeme cijelog njegovog mandata. Nalogodavci? Hillary Clinton i duboka država. Odjek u javnosti? Nikakav. Jer duboka država kontrolira medije.

Upravo zato je agresija Rusije na Ukrajinu, globalistima legla kao budali šamar. Ukrajinci su narod sličan nama, i jako su propatili u prošlosti. Samo jedan primjer. HOLODOMOR. Ta riječ na ukrajinskom znači: SMRT OD GLADI. Zbog Staljinove sulude zapovjedi, da seljaci moraju predati državi sve što proizvedu, umrlo je između 4 - 7 milijuna ljudi. Za nabrojati sva zlodjela koja su im učinjena pod komunističkom čizmom, trebalo bi napisati sabrana djela.

Ukrajina je raspadom SSSR postala nuklearna sila. 1994. su se naivno odrekli moćnog nuklearnog arsenala. Za uzvrat su dobili obični list papira. Gdje se zapad obvezuje da će ih zaštititi, a Rus se zaklinje "časnom pionirskom" da ih ne će dirati. Zaključak? Zajebi kume dokumente i drži se oružja. Pa makar i hladnog.

Rusi su ušli u Ukrajinu zato što mogu. Već viđeno u lijepoj našoj. Isti scenarij, samo drugi igrači. Navodna briga za "meleone nejači", u tuđoj državi. Mi smo to riješili Olujom, ali bojim se da Ukrajinci to ne mogu ponoviti. Jer na drugoj strani nisu traktoristi, nego (uz Kinu) najjača svjetska vojna sila. Svi se satraše od "oštrih osuda", ali im nitko ne će konkretno pomoći. Ovako su i nas gledali od 91-95. I uz kokice i pivu nam davali moralnu potporu. A "ugledni analitičari" se i dalje čude? Da u osamljenom izlogu razbijenog stakla stoji dijamantna ogrlica, netko bi je uzeo. Jer ga nema tko spriječiti. Kada sutra Kina zauzme Tajvan, hoće li opet biti "zabezeknutih" majstora pisane riječi?

Dok je Trump bio Predsjednik SAD, nije ih se smjelo ni podjebavati, ni provocirati. Jer su bili jaka, moćna VELESILA. Dolaskom Brandona na vlast i uspostavom socijalističke administracije, uništeno je sve što je Trump stvorio. Amerika više nije energetski neovisna, zbog sulude "progresivne" politike. Zatvoreno je nekoliko naftovoda i bušotina, pa su od izvoznika postali uvoznici nafte. Između ostalih i Ruske. Inflacija raste, gospodarstvo je na koljenima, kriminal cvjeta, a granica sa Meksikom ne postoji. Bidna administracija više liči na skupinu TNT, nego na ozbiljne političare. Stari Džo predvečer popije čašu toplog mlijeka i ode rano u krevet. Obavezno sa sobom ponese i metar. Da ujutro izmjeri koliko je dugo spavao.

Zaključak? Bila jednom jedna Amerika...A i Kanada. Tko je slijedeći? Vjerojatno Novi Zeland, čija premijerka ima facu ko' konj. Ali je zato bila odlikaš u akademiji Klausa Schwaba. Radojka Borić je za nju Monica Bellucci, ali joj na žalost škola nije išla od ruke.

Nas 'Rvate, neinformiranost sputava u razvoju. Svi bi mi rušili vladu, ali što ćemo onda? Niti imamo plan, niti se možemo dogovoriti o novoj vladi. A nemamo ni za koga glasovati. Rješenje? Jebaji ga pajdo, neka netko drugi kaže. Ja ne mogu od smijeha...

Sutra nam isti ovaj Rujo može doći na granicu. Jer tko ih sprječava da uzmu smrdiju u svoje naručje? NATO ili EU? Nećemo se zajebavat. Četnici bi Ruse bi dočekali kao oslobodioce. Upravo je iz toga razloga GENOCIDNOJ VUKOJEBINI sve dozvoljeno. EU ih doslovce moli da postanu nova članica. A to pokušavaju postići popuštanjem i nagrađivanjem. Apsolutno pogrešna politika. Sjetimo se našega puta ka EU. Izručili smo naše Generale, odrekli se svoga teritorija i mijenjali Hrvatske zakone, ne bi li ušli u ovu SOTONISTIČKU tvorevinu. Je li nam se isplatilo? Je, ali u p*čki lijepe matere.

Gdje smo trenutno mi? Šutimo i gledamo što se događa, dok nam veleizdajnička vlast prodaje zadnje mrvice državnosti. Ostaje nada da nas nitko ne će dirati, jer im nismo zanimljivi. Osim već spomenutim genocidnim komšijama. Uopće nije nemoguće da četnička stoka, opet nešto proba. Dok su se naši velikani uvlačili u shupack Briselskoj gospodi, oni su se naoružavali. A nisam 100% siguran, da smo spremni za još jedan rat. Zašto? Jer nemamo Vođu i Vrhovnog zapovjednika. 41. smo imali Poglavnika. Koji je ustrojio strašnu vojsku ali su nas zajebali tzv. "saveznici". Koji bi to isto učinili i danas. A što god tko mislio, 1991. je Dr. Tuđman bio "TAJ".

A danas? Da ne bi slučajno slijedili Mahnitog ili Anemičnog? Nema teorije. Samo je General Glasnović u stanju ujediniti i povesti ovaj narod u boj. Zašto? Jer se radi o autentičnom HRVATSKOM GENERALU. Koji ne će izdati NIKADA! Takvi se ljudi već odavno ne proizvode. Upravo zato su ga makli i podmuklo pokrali na izborima.

Najpoznatiji svjetski liječnik, Primarijus Bill Gates kaže: "Cjepiva nisu baš bila efikasna kako smo mislili. A onda se NAŽALOST(!?) pojavio Omicron koji je prirodno cjepivo, i zaustavio pandemiju." Izjaviti ovako nešto i ostati na slobodi?! A nas još uvijek privode zbog legitimnog Hrvatskog pozdrava ZA DOM SPREMNI.

Ali to nije sve. Još bi se trebali cijepiti protiv Omikrona koji je zaustavio PLANdemiju!? Tko je ovdje lud? Odjednom nestadoše mrtvi i ranjeni, kao i sve bajke o Koroni. Gdje je istraga? Koliko ih je platilo glavom zbog cjepiva? Što ćemo sa ljudima koji su ostali bez posla? Možeš se jedno vrijeme snalaziti, uz pomoć rodbine i prijatelja, Ali kad ti golubovi počnu donositi mrvice kruha, to znači da je 5 do 12.

Uglavnom, pod krinkom "brige za naše zdravlje" svijet se promijenio iz temelja. Komunizam se proširio kao kuga a ljudska prava i slobode su postale mislena imenica. Dobro obučena nova generacija debila, je sa sobom donijela (do jučer) nezamislive i bolesne norme ponašanja.

Proradila je Trumpova društvena mreža "TRUTH SOCIAL", i to je jedina pozitivna vijest. Na njoj (navodno) neće biti cenzure. U SAD je interes ogroman a do kraja Ožujka bi trebala biti dostupna diljem svijeta. Zašto se ovo i nas tiče? Jer ćemo napokon moći čitati i pisati istinu, bez straha od kazne i gašenja profila. Ako bude struje...

Puno čitam i trudim se biti informiran, ali kad zbrojim 2 i 2 vazda dobijem 5? Neke stvari jednostavno nemaju logike i nisu mi potpuno jasne. Ali gdje piše da moram sve razumjeti? Nekad te jednostavno ne ide, ili nije tvoj dan. Pa se ne možeš sjetiti ni što si jučer jeo?

A onda ti naleti lucidni trenutak. Pa tako brzo razmišljaš, da moraš staviti kacigu. Inače će te uhvatiti propuh. Tako je i ovaj tekst nastao u jednome dahu. Malo sam pretjerao, pa je na kraju bilo preko 4000 riječi. A NE SMIJEM prijeći magičnu granicu od 1600-1700 riječi (6-7 minuta čitanja). Jer je prosječnog Hrvata lakše natjerati da kopa, nego da čita. Što ću sad? Briši sinko svako suvišno slovo. A na što će sve ovo na kraju ličiti, nemam pojma?

Možda je nabolje pratiti "influencere", i pustiti mozak u šetnju po šumama i gorama, naše zemlje ponosne. Ali i tu ima "kvaka 22". Postoji opasnost da dobiješ trajno oštećenje mozga.

Pa onda prije vađenja krvi cijeli dan učiš, ne bi li ti bili bolji rezultati nalaza.

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

0 notes

mentalnahigijena · 3 years ago

Photo

U Tinderboxu Bosne, srpski nacionalista pali šibicu

Krhka multietnička vlada Bosne suočava se sa najvećom krizom od balkanskih ratova. Lider srpskih nacionalista Milorad Dodik prijeti rasparčavanjem zemlje.BANJA LUKA, Bosna i Hercegovina — Kada je bosanska agencija za lijekove u septembru pregledala kiseonik koji je prodat bolnicama za liječenje pacijenata sa Covid-19 u regionu pod srpskom kontrolom u zemlji, došla je do šokantnog otkrića: kisik je bio namijenjen za upotrebu samo u industrijskim mašinama, a ne na ljudska bića.Ali umjesto da pokuša ispraviti situaciju, lider regiona, Milorad Dodik, ogorčeni srpski nacionalista, pokušao je razbiti multietničko tkivo bosanske države, krhke unije koju je 1995. godine stvorila američka diplomatija iz olupine rata.Prvo, gospodin Dodik je najavio da stvara sopstvenu agenciju za lijekove i povlači svoj feud, koji pokriva otprilike polovinu teritorije BiH, iz nadzora inspektora centralne vlade.Od tada je prijetio povlačenjem iz multietničkih oružanih snaga Bosne i formiranjem vlastite, isključivo srpske vojske. On također želi izaći iz državne poreske agencije, njene obavještajne službe i pravosuđa, obećavajući da će ubrzati ono što on naziva “mirnim raspadom” bosanske države nastale mirovnim sporazumom sklopljenim 1995. u Daytonu, Ohajo.Bosanski istražitelji su pratili isporuke kiseonika do kompanije koju kontroliše jedan od Dodikovih bliskih političkih saveznika. Neke strane diplomate i rivalski političari vide njegove secesionističke prijetnje prvenstveno kao sredstvo za izbjegavanje navoda o korupciji. Ali u regiji gdje je sjena rata posvuda, mnogi Bosanci strahuju da je mir u zemlji ugrožen.“Neće biti mirno”, upozorio je Šefik Džaferović, jedan od tri bosanska predsjednika, od kojih je svaki izabran da predstavlja određenu etničku grupu.Kao šarenilo različitih naroda i religija, Bosna je dugo bila žarište za veće požare.Upravo je u Sarajevu, glavnom gradu Bosne, tinejdžerski srpski nacionalista započeo Prvi svjetski rat ubistvom austrijskog nadvojvodu u junu 1914. godine, i gdje su naizgled poremećena brbljanja srpskog psihijatra Radovana Karadžića nagovještavala trogodišnje puštanje krvi u 1990-ih. Ti balkanski ratovi su ostavili oko 140.000 mrtvih ljudi, uvukli ratne avione i vojnike NATO-a i stvorili jaz između Rusije i Zapada koji ostaje i danas.Sada Sjedinjene Države i Evropska unija, kojoj Bosna teži da se pridruži, očajnički žele spriječiti da nova kriza eskalira u sukob ili da stvori vrstu političke nestabilnosti koju bi Rusija mogla iskoristiti. Rusija, koja želi spriječiti ulazak Bosne u blok ili NATO, već je na strani gospodina Dodika.Trvenja u Bosni su ukorijenjena u Dejtonskom mirovnom sporazumu iz 1995., uz posredovanje Sjedinjenih Država. Sporazum je zaustavio borbe, ali je stvorio razrađen i veoma nefunkcionalan politički sistem, sa slabim centralnim autoritetom u kojem različite etničke grupe dijele vlast. Trio izabranih predsjednika su gospodin Dodik, koji predstavlja Srbe, gospodin Džaferović, koji predstavlja bosanske Muslimane, poznate kao Bošnjaci, i Željko Komšić, etnički Hrvat.Dodik je više od decenije dizao buku o srpskoj secesiji, ali nikada ranije nije izazvao tako nestabilnu krizu. U izvještaju u oktobru visokog zvaničnika Ujedinjenih naroda u Bosni , Christiana Schmidta iz Njemačke, situacija je opisana kao “najveća egzistencijalna prijetnja” opstanku zemlje od ranih 1990-ih.G. Schmidt je u nedavnom intervjuu umanjio rizik od povratka puštanju krvi i rekao da očekuje da će Dodik odustati od svoje prijetnje formiranjem posebne vojske etničkih Srba.Među mnogim Bosancima, međutim, strah je ponovo u maršu.Kada se g. Schmidt sreo sredinom decembra sa učenicima strukovne škole u Tuzli, gradu u kojem različite etničke grupe u BiH žive u rijetkom skladu, više puta su ga pitali šta radi da spriječi povratak u rat.Jedan učenik se prisjetio da su njegovi roditelji proživjeli užas sukoba u Bosni 1992-95. i upitao: „Možete li nam obećati da se ovo više neće ponoviti?“ Drugi je rekao gospodinu Šmitu: „Jedva čekam da napustim ovu zemlju u kojoj se reč 'rat' sve više koristi.”Učiteljica je pokazala fotografiju iz 1991. na kojoj je bilo desetak njenih učenika u to vrijeme, koji su svi izgledali opušteno i sretno. Četvrtina njih je, kako je rekla, ubijena u borbama koje su počele ubrzo nakon toga.U Evropi su odgovori na provokacije gospodina Dodika različiti. Njemačka i Britanija razgovaraju o sankcijama. Međutim, autoritarni lider Mađarske Viktor Orban nedavno je posjetio glavni grad srpske regije, Banja Luku, kako bi pružio podršku gospodinu Dodiku i obećao je staviti veto na svaki potez Evropske unije za uvođenje sankcija.Prema Dejtonskom sporazumu, Bosna je podijeljena na dva uglavnom samoupravna dijela: srpsku teritoriju gospodina Dodika, poznatu kao Republika Srpska, i federaciju koju kontrolišu Bošnjaci i etnički Hrvati. Federacija je, pak, podijeljena na 10 “kantona”, svaki sa svojom vladom.Mnogi Bošnjaci vide remetilačke radnje g. Dodika kao dokaz da Dejtonskim sporazumom bosanskim Srbima nikada nije smjelo biti dozvoljeno da se zadrže na vlastitom domenu, entitetu kojemu su babice poput gospodina Karadžića i bivšeg komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića, koji su od kada je u Hagu osuđen za genocid zbog masakra u Srebrenici u julu 1995. i drugih zločina.Ali gospodin Dodik i mnogi njegovi sunarodnici Srbi i dalje negiraju ratne zločine koje su počinili etnički srodnici i umjesto toga sebe vide kao žrtve, kao što su to činili tokom rata. Oni sada tvrde da se bosanski Srbi nepravedno dira, nakon odluke u julu od strane prethodnika gospodina Schmidta kao izaslanika UN-a kojom je poricanje genocida zabranjeno. Zabrana se odnosi na sve etničke grupe, ali mnogi bosanski Srbi smatraju da je to usmjereno na njih.Mirko Šarović, lider srpske političke stranke koja se suprotstavlja gospodinu Dodiku, osudio je zabranu kao “ogromnu grešku”. U intervjuu je rekao da je to ohrabrilo ratoborne nacionaliste, ojačalo dosadašnju slabu javnu podršku gospodina Dodika i ohrabrilo ga da se upusti u “nepromišljenu avanturu” koja “nema šanse za uspjeh i ima ogroman potencijal da izazove sukob”.Gospodin Dodik je nekadašnji američki štićenik kojeg je Klintonova administracija 1998. godine hvalila kao “dašak svježeg zraka”. Sada, specijalni izaslanik predsjednika Bidena za regiju, Gabriel Escobar, naziva ga prijetnjom koja “bode u srce, udara u srce Daytona”.Dodik je u oktobru upozorio da će se Srbi u Bosni “braniti svojim snagama ako bude potrebno” i rekao da se može računati na “naše prijatelje” – naime Rusiju i obližnju Srbiju – da će odbiti svaki pokušaj NATO-a da ga obuzda. alijanse.Srbija, međutim, nije pokazala interes da ponovi svoju ulogu iz 1990-ih, kada je slala oružje i paravojne bande da podrže etničke srodnike u Bosni. A koliko Rusija zaista podržava gospodina Dodika nije jasno.Prošlog mjeseca se vratio iz posjete Moskvi tvrdeći da je dobio obećanje podrške tokom sastanka sa predsjednikom Vladimirom V. Putinom. Ali Kremlj, koji obično najavljuje sastanke mnogo unaprijed, čekao je danima prije nego što je potvrdio da se to dogodilo. Tada je na njegovo mjesto postavljen srpski lider, rekavši da je Putinov „glavni događaj“ tog dana bila „konferencija o uglju“, a ne gospodin Dodik.Ipak, Kremlj je očito oduševljen što vidi Bosnu u neredu, s obzirom na to da su je Sjedinjene Države i Evropa nekada zagovarale kao primjer uspješne izgradnje nacije. Putin je godinama upozoravao bivše komunističke zemlje istočne Evrope da su zapadna obećanja o miru i prosperitetu šuplja.Veliko je pitanje da li su prijetnje gospodina Dodika stvarne ili su uglavnom političko pozorište da se okupi njegova nacionalistička baza uoči izbora u oktobru.„Verovatno ni sam ne zna kuda sve ovo vodi“, rekao je g. Šmit, izaslanik UN, dodajući da je bio na „opasnom i klizavom putu“.Gospodin Dodik je u četiri oka, kažu diplomate, nagovijestio da je njegov primarni interes držati državne tužioce izvan svog domena kako bi se eliminisao rizik da se kredibilni izvještaji o nevjerovatnoj korupciji ikada ozbiljno istraže — uključujući skandal oko industrijskog kiseonika za pacijente s Covidom.Bosanski zdravstveni istražitelj pratio je te pošiljke do kompanije sa sjedištem u rodnom gradu gospodina Dodika, Laktašima, koju kontroliše bivši ministar unutrašnjih poslova u njegovoj srpskoj regiji. “Sve je to politička igra, a politika u BiH je samo dimna zavjesa za prikrivanje zločina”, rekao je u intervjuu Aleksandar Zolak, šef Agencije za lijekove. Dodik zna da ga mogu razotkriti samo nezavisne institucije i ljudi koji govore istinu, pa čini sve da ih uništi.Gospodin Dodik je, međutim, iskoristio trenutak da zaustavi centralnu vlast. Tri predsjednika bi se trebalo sastajati svake dvije sedmice kako bi potpisali ključne prijedloge. Ali nisu se sreli od oktobra, kada se gospodin Dodik pojavio sa harmonikom i počeo da pjeva srpske narodne pjesme u svojoj kancelariji sa grupom pristalica.Od tada je odbijao ili ignorisao sve prijedloge koji su izneseni njemu i njegovim kolegama predsjednicima.„Dodik preživljava od sukoba“, rekao je Branislav Borenović, lider srpske opozicione stranke. „Mrzi stabilnost jer onda mora da objašnjava zašto živimo ovako kako živimo“, rekao je on i dodao da se Dodik „igra na emocije svog naroda i ne mari za posljedice“.Čak i ako se gospodin Dodik samo igra politike, rekao je Borenović, njegove zezancije dovode strasti do opasnog nivoa: „U zemlji od tri miliona ljudi uvijek se može naći nekoliko idiota da zapale vatru“.

0 notes

regocovsvijet · 4 years ago

Text

U toj igri staklenih niti što nas vežu vjerujem da je utkana čežnja ljubavi i svetost religija. Nemogućnost fizičke prisutnosti i bol nedostajanja uvijek smijeni snaga i ljepota njena. U tom vječitom ciklusu nedostajanja jedino svijetlo su dva oka zelena.

Pa tražim da početak bude neplaniran u zanosu, radujem se nekom nevjerojatnom, slušam je i uživam dok priča o tome što čita. Da me ludo voli ili da to od nje sad tražim. A kada Vampire smijeni njeno vještičarenje da ukradene emocije ništa ne poljulja.

Srce je slobodno da drski lopovski osmijeh i blagi dodir prikriju slabost za preživjeti kao umijeće. Jer nova je hrabrost opet biti nepobjediv za mene vječitog putnika što vjeruje da sudbina čuva za njega najljepše bogatstvo istoka.

Dok pokazujem da sam povrijeđen ili ludo zaljubljen, neću se čudjeti što te tražeći u nekom drugom ne pronalazim. I o tome nikome neću ništa reći.

Ja znam da te tamo nema. Ti si u meni sreća.

“Sve će zvijezde s tobom leći pune tajnih putovanja prije sna ti moram reći budi dobra, lijepo sanjaj”

I ako se jednom probudim ujutro a ti ne budeš uz mene ja ću te svejedno zagrliti jer svega će biti previše u mom životu osim tebe.

0 notes

stvar · 4 years ago

Text

(link za pjesmu) Juče nas je napustio jedan od najvećih majstora fudbalske igre, legendarni Diego Armando Maradona. Nestavrno popularan zbog svog talenta i mangupskog ponašanja, kako na terenu tako i van njega. Njegova slava je bila tolika da je u gradu Rosario prije 20-tak godina nastala nova religija - Crkva Maradone, čiji sljedbenici sebe nazivaju Maradonisti i vjeruju da je on božanskog porijekla. Ima puno pjesama o njemu ali je možda najupečatljivija ova, autora Alehandra Romera koju izvodi Rodrigo Bueno. Iz slučajnog poznanstva i iznendnog zahtjeva ‘napiši mi pjesmu’ rodila se ova stvar koja je samo dodatno zacementirala Maradoninu popularnost. Ostavio nas je zauvijek omađijane i otišao u vječnu izmaglicu gdje se i dalje ori ‘Ole, ole, ole, Diego, Diego’.

#maradona #fudbal #argentina #music #muzika #sljedecastvar #sledecastvar #sljedeca_stvar

0 notes

balkantimes · 5 years ago

Text

Koronavirus - Božja kazna ili iskušenje?

Što se više širi pandemija, u Egiptu, Iraku, Libanu i drugim većinski muslimanskim zemljama otkazuju se kolektivne molitve. U Jerusalimu je bilo pokušaja da se na Zidu plača ograniče molitve

HAJRUDIN SOMUN

Neki francuski naučnik je ovih dana rekao da “kriza Covid-19 dodaje neizvjesnost na neizvjesnost i strah na strah, ubrzavajući proces zabrinutosti za svijet koji se suviše brzo kreće”. Tako brzo da ga nauka ne može pratiti, a oni koji se brinu za ljudske duše smatraju da je čovjek još jednom stavljen pred Božje iskušenje. Ili da je izložen Božjoj kazni, kako i koronavirus vide još neki pripadnici monoteističkih vjera koji mu se mole u crkvama, džamijama ili sinagogama.

Na namjeru da se pozabavim tom duhovnom stranom ove globalne pošasti potakla me prošlog petka slika ispred sarajevske Alipašine džamije iz koje su poslije džume izlazili mladi ljudi, od kojih su neki po izgledu neodoljivo podsjećali na pripadnike vehabijskog pogleda na svijet islama. Nije, doduše, tog 6. marta bilo puno vjernika koji obično pune tu najskladniju sarajevsku džamiju na molitvi petkom, ali je bilo, uprkos pravovremenom i odmjerenom propisu Islamske zajednice BiH o uzdržavanju od kolektivnih džemata.

Onda sam pročitao kako je rabin Josef Bitton u jednoj njujorškoj sinagogi sazvao kadiš – kao u balkanskih muslimana tevhid – povodom godišnjice smrti svog oca. Jevrejska zajednica Great Necka se nije odrekla ni službe šabatom po kućama, uprkos stavu načelnika tog kvarta da se tako puno ljudi izlaže smrtnoj opasnosti. Treći povod dao mi je bivši milanski nadbiskup, kardinal Angelo Scola, koji je na tvrdnju kako novi koronavirus neki smatraju Božjom kaznom, odgovorio da “ideja Božje kazne, iznad svega preko dramatične situacije poput ove koju proživljavamo, ne spada u kršćansko viđenje stvari”.

Zajednice kršćanskog svijeta, kako katoličkog tako i pravoslavnog, uglavnom savjetuju svojim vjernicima da se pridržavaju smjernica Svjetske zdravstvene organizacije i nadležnih zdravstvenih ustanova. Slijede ih i zajednice s Balkana, s tim što su slovenski biskupi donijeli odluku o otkazivanju svih javnih misa i skupova, dok Zagrebačka nadbiskupija poručuje određenim grupama vjernika da se suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja i pobožnosti. Jevrejske zajednice i opštine u BiH i Srbiji su otkazale sve vjerske događaje. Islamske zajednice balkanskih zemalja takođe svoje upute vjernicima usklađuju s mjerama vlada i zdravstvenih institucija, oslanjajući se najviše na one koje propisuju reisul-ulema dr. Husein ef. Kavazović i Rijaset u Sarajevu. Zajedničko svim tim propisima i mjerama je nastojanje da se održe na okupu vjernici od kojih uveliko zavise izdržavanje i egzistencija vjerskih zajednica. Zbog toga se, naprimjer, raspravlja da li u crkvama ne doticati blagoslovljenu vodicu, kako za skorih uskrsnih ispovijedi slaviti sakrament pomirenja, i savjetuje da se na rešetke u ispovjedaonicama stave plastične folije. Izbjegava se potpuno otkazivanje džuma-namaza u džamijama. Savjetuje se rizičnim grupama da im ne prisustvuju, a broj ostalih zavisi od mjera nadležnih organa. Na Kosovu se džuma skraćuje na deset minuta, valjda po uzoru na Tursku, gdje je tamošnji rijaset najprije propisao da traje petnaest minuta, a tek prije nekoliko dana je sasvim obustavljena.

U onom od Balkana i Turske daljem svijetu islama u kojem religija nije odvojena od države ipak ima vjerskih zajednica i skupina koje se i u ovakvoj smrtnoj opasnosti suprotstavljaju propisima vlasti za koje smatraju da naginju zapadnom sekularizmu. Saudijski dvor je objavio suspenziju umre, malog hodočašća u Meku, ali se može dogoditi da se ograniči ili otkaže i veliki hadž. Što se više širi pandemija, u Egiptu, Iraku, Libanu i drugim većinski muslimanskim zemljama otkazuju se kolektivne molitve. U Jerusalimu je bilo pokušaja da se na Zidu plača ograniče molitve, jer je to otvoren prostor, ali je glavni izraelski sefardski rabin Jicak Jozef naredio Jevrejima da prestanu tamo ići i da se mole u svojim domovima “dok gnjev ne prođe i ne stigne milost iz raja”. Zatvorena su i kršćanska svetišta. Jordansko-palestinski autoriteti su ograničili pristup vjernika platou Haremi-šerifa, ali su zatvorili džamiju Al-Aksa. Međutim, i pored upozorenja ministarstva zdravstva, u jednoj džamiji daleke Malezije, u Kuala Lumpuru, okupilo se 16.000 vjernika, među kojima se najmanje 250 zarazilo koronavirusom.

Najteže je ipak stanje u Iranu, gdje upravo sutra, na prvi dan proljeća, nastupa Noruz, nova godina, koji će umjesto cvijećem i radošću, biti zavijen u crno zbog sve većeg broja zaraženih i umrlih. Čuo sam da je zaražen i Ali Akbar Velajeti, glavni savjetnik ajatolaha Hameneija, inače doktor infektolog. Zabranjene su molitve petkom u velikim gradovima, što za većinu šiita i nije veliki problem, jer su na džume, koje smatraju prvenstveno sunitskim obredom, krenuli tek s islamskom revolucijom. Problem su što su zatvorena dva najveća šiitska svetišta u Iranu, mauzoleji osmog imama Reze u Mašhadu i njegove sestre hazreti Masume u Komu, žarištu zaraze. Teško je čak i u ovakvim situacijama, a ponekad i nemoguće, urazumiti fanatizovane mase vjernika i u drugim religijama, a pogotovo šiite, da se odreknu “zijareta” svojim imamima i njihovom rodu i porodu. U Mašhadu su vlasti zatvorile ogromni, gotovo kao Vatikan veliki kompleks oko grobnice imama Reze, ali su u društvene mreže otišli snimci kako masa njegovih sljedbenika razbija metalnu ogradu i probija se unutra, dok su drugi nastavili sjedeći protest. Jedan od njih kaže: “Niko za proteklih četrnaest vjekova, čak ni za mongolskih invazija, nije zatvarao ovu kapiju”. Čuli su se i slogani protiv predsjednika Hasana Rohanija, kao jasan znak da se konzervativno krilo šiitskog klera služi i tako pogubnom prilikom da spriječi reforme iranskog političkog i društvenog sistema.

U ovakvim stanjima velikih ljudskih nevolja i prirodnih nesreća pobožni sljedbenici svih vjera se obraćaju nebu i Bogu da ih od njih spasi, ali, nasreću, samo manjina njih konzervativnijih, neobrazovanijih smatra da se na ljudski rod sručila Božja kazna što su skrenuli s “ispravnog puta”. Na takva pitanja našao sam odgovore nekih visokih zvaničnika katoličke vjere. Papa Franjo odgovara svojim svakodnevnim molitvama, čak i šetnjom po Vatikanu. Neki, kao kardinal Scola, nedvosmisleno odbijaju povezivati kaznu s vjerom u Isusa Krista. Neki su neodlučni, ne kažu da se radi o Božjoj kazni, ali gotovo svima dobro dođe i ovakva prilika da pozovu neodlučne ili nevjernike da se vrate Božjoj riječi i vjeri. Fra Josip Blažević, provincijal Hrvatske provincije svetoga Jeronima, kaže: “Nemojmo ishitreno zaključiti da je on (virus) Božja kazna. Ne znamo je li Božja kazna, ali sigurno je Božja poruka... Prestanimo stvarati paniku kao oni koji nemaju nade u vječni život!”. Župnik šestinske župe sv. Mirka vlč. Robert Šreter poručuje: “Pretjerani strah od koronavirusa je neopravdan, ali njegova pojava svakako nije Božja kazna... Ako vjerujemo u život vječni, smijemo li se, kao vjernici, panično bojati smrti?”. A požeški biskup Antun Škvorčević u pismu vjernicima o opasnosti koronavirusa kaže: “Kao vjernik usuđujem se ustvrditi da je koronavirus svojevrsna Božja kušnja kojom on provjerava našu vjernost i oslonjenost na Njega”.

Musliman, ako je iskren vjernik, može klanjati i malim prstom na ruci.

U ovom našem najbližem svijetu islama ipak se mogu naći ljudi vjere, a takvih sam susretao i kad su 1990-ih počeli ratovi protiv Bosne i Hercegovine, koji u svemu što pogađa muslimane vide Božju kaznu. Jedan od bosanskih imama koji svoje hutbe šire i putem društvenih mreža govorio je i o koronavirusu pred svojim džematom, ne znam gdje, pa je rekao: “Odgovora može biti više, ali s teološke strane nameće se ovaj: kad teroriziraš nedužne ljude zbog njihove vjere i kulture, onda ti Bog dadne virus da se zabaviš njime”. Mislio je na ugnjetavanje i kršenje ljudskih prava kineskih Ujgura, “zbog njihove vjere i kulture”, na što je taj imam Muhamed efendija Velić dobio komentar: “Ovakvo razmišljanje jednog vjerskog učenjaka je krajnje primitivno i nedopustivo... Zar ovim virusom neće biti jednako u opasnosti i ti isti Ujguri muslimani zbog kojih se mi kao radujemo?”. Na sreću, to je rijedak glas u mnoštvu razumnih poruka, a na izravno pitanje o Božjoj kazni koje mu je postavio Nikola Vučić na N1 televiziji, najrazumniji odgovor dao je Edin Urjan Kukavica, vrhunski bosanski intelektualac i šejh Nakšibendijskog tarikata. Izbjegavajući čak i pomen kazne, on u klasičnom mističnom maniru kaže: “Virus koji ne možemo vidjeti okrenuo nas je Bogu kojeg ne možemo ni zamisliti ni dočarati. Ja sam vrlo oprezan s ljudima koji tvrde da znaju šta Bog želi, namjerava, čini...”.

Tako se i povodom straha koji koronavirus sije svijetom postavljaju pitanja o Božjoj kazni, kušnjama i iskušenjima, usudu koji dolazi s nebesa zbog prirodnih ili ljudskih katastrofa i ratova. Na Balkanu, a posebno među njegovim brojnim muslimanima, najblaži oblik tog vjerovanja u usud ili kismet je izreka “Neće ako Bog da!”. Neće valjda mene, ili nas, pogoditi taj koronavirus! Ima i ovih dana, međutim, žestokih privrženika takvih predrasuda. Našao sam ih i kod meni posebno dragih Kurda. Iako je vlada u Erbilu naredila da se prekinu bilo kakvi skupovi po džamijama, crkvama i sinagogama u Kurdistanu, neki imami nastavljaju da pozivaju mlade da se oslone na Allahovu volju, obećavajući im “šehidsku nagradu” čak i u stihu: “Vi mladi krećite putem džamije/ne osvrćite se što vam je na putu/džemat naše džamije daleko je od epidemije”. Drugi poručuju: “Zaštita je potrebna, ali mi vjerujemo u Kur’an koji propisuje da se muslimani samo na Allaha moraju osloniti.” Takvima ne znači ništa ni fetva koju je izdao Ali Kardagi, generalni sekretar Međunarodne unije muslimanskih učenjaka – koji je slučajno i Kurd – prema kojoj je “muslimanima dozvoljeno da se, zbog straha od epidemije, mole u svojim domovima”.

Nadam se, zato, da se oni momci od prošlog petka danas neće pojaviti u Alipašinoj džamiji. Moj vrli prijatelj Ibrahim Hasan Abdel Basit, koga stariji sarajevski arhitekti pamte kao Ibru Sudanca, jednom je rekao da musliman, ako je iskren vjernik, može klanjati i malim prstom na ruci.

#koronavírus #balkan #balkantimes #hajrudin somun

0 notes

saibhaktabrasill · 5 years ago

Photo

Croatian, 22.NOV.2019 Om Sri Sai Ram 22. studenoga 2019. Studenti! Obrazovne institucije, koje bi trebale biti primjer u promicanju sveopće dobrobiti nacije, vode zemlju pogrešnim putem. Ljudske vrijednosti kao što su požrtvovnost, integritet, pravednost i moral gotovo su nestale. Smjernost i poštovanje prema starijima u potpuno su odsutni. Ono što danas trebamo nije novi sustav obrazovanja, novi društveni poredak, čak ni nova religija. Trebamo plemenite i moralne muškarce i žene (uttama-purushulu). Samo će tada nacija biti prosperitetna. Kakva god bila situacija na drugim sveučilištima, studenti Sri Sathya Sai instituta trebaju se ponašati uzorno i savršeno. Njegujte moralne, duhovne i društvene vrijednosti. Posvetite svoje živote očuvanju morala. Dragi studenti! Podržavajte ideale obrazovanja. Njegujte ljubav prema Bogu i u svima nadahnite predanost prema Bogu. Živite u Bogu! Potaknite druge da žive u Bogu! Božanski govor, 22. studenoga 1992. Karakter je najdragocjeniji dar obrazovanja. - Baba Sathya Sai Baba www.sathyasai.org #sathyasai #saibhakta #sathyasaibaba #saibaba #saimaa https://www.instagram.com/p/B6KKsvSghKF/?igshid=1qahtwmaygdjm

#sathyasai #saibhakta #sathyasaibaba #saibaba #saimaa

0 notes

ivan-rakitic · 6 years ago

Text

JA DOSLOVCE IMAM SUZE U OCIMA STA JE OVO JA VRISTIM URLAM KIFAM SE OVO ME PROSVJETLILO OVO JE MOJA NOVA RELIGIJA CITAT CU TO SVAKI DAN DO KRAJA ZIVOTA

Play a Part(Part three)

First, second part

Summary: Šime is trying to get over Luka and while he appreciates Dejan’s help, after an incident gone wrong, he is starting to realize things might get a lot more complicated with his best friend

Pairings: Šime Vrsaljko/Dejan Lovren, Daniel Subašić/Domagoj Vida mentioned, Luka Modrić/Mario Mandžukić mentioned

Word Count: 4496

Warnings: crying, mentions of cheating, mentions of hitting(can be read as abuse but not explicit)

Notes: This is so so late I know, I am sorry I had a writer’s block and the school started but here it is. Once again thanks to my wonderful beta @wordpuddle for editing this long ass piece and not hating me because of all the typos and ‘saids’ xD. Happy reading everyone ;)

Šime decided to get the hell away from that woman. His head was still spinning and he considered if she could be telling the truth. If she did, why didn’t Dejan tell him he had a wife before this mess started? The bad part was, his mind supplied him with memories of Dejan having a bit of a crush on him from the start. What if he just didn’t want Šime to know, so seducing him would be easier? Šime pushed those thoughts away. At least for now. He wasn’t going to fall apart in front of this woman, who seemed to be enjoying his stunned silence. “He didn’t tell you, did he?“ She tilts her head. “I guess it’s easier to pick up guys like you if he doesn’t say he’s married. But didn’t it seem suspicious that he would be with you? Imagine the scandal. A singer having a male lover. Poor you, you must have thought he really loved you.” Her cruel words each seemed like a poisoned knife right through his heart. Šime could barely breathe. How could anyone be this cruel? He didn’t know. Until today he didn’t even kiss Dejan because he wanted to. He had to get away from all this.

“You said your part. Get away from my property,” he hissed, turning to unlock his door.

“Enjoy him while you can. It won’t last. He always comes back to me,” she said, turning a knife in his heart once more. “If you are here when I look out the window, I will call the police. Don’t come back.” He stared her down and slammed the door behind him. When he heard the clank of her heels as she left, he finally broke down. His legs gave in and he slid down to the floor with his back against the door. A sob escaped him. His head was spinning. He was barely able to catch his breath. Would Dejan really do that? Lie to him for months just to fuck him? Was he some sort of a challenge because he was in love with someone else when they met? Was it- His thoughts were interrupted by his phone ringing. Even before he flipped the phone he knew who the person was because of the ringtone. Luka. Šime’s hand was shaking as he held the phone but he just didn’t have the energy to resist the temptation of hearing Luka’s voice. Before Dejan came along he had been his best friend. And he almost lost him because of his feelings that were always directed at the wrong person. No, Šime didn’t have any fight left in him. He swiped to accept the call. “Hello?” he whispered, his voice hoarse from crying. “Šime I know it’s late but are you alright? You and Dejan disappeared so suddenly and I was worried,” Luka explained, sounding embarrassed. Šime forgot how observant he actually was. Or maybe he just knew him a bit too well. “I am fine Luka. Thank you for calling me,” he answered but his voice cracked near the end. Shit. He must have heard that. There was a beat of silence and Šime could hear Luka’s breath catch. “Šime, are you crying?” Luka’s voice was calm. But it was that calmness filled with tension hidden beneath a façade. Like a wave steadily rolling towards the shore. Always reaching its peak before it comes crashing down. “No I am-” A tear ran down his cheek, interrupting his sentence. Then another one. He tried to put a hand over his mouth to muffle his sobs but he knew Luka still heard it. “Šime? Do you want me to come over?” Luka’s voice was much softer now. Šime gave himself a moment to just breathe. Luka didn’t say anything else. And then he finally breaks. “Please.” He chocked out. “I’ll be there in ten,” Luka promised before hanging up. Šime tried to calm down with little success. He barely got his breathing under control when he heard a knock on the door. As soon as Luka saw him, his face shifted from mild concern to panicking. Šime’s eyes were red and his hair a mess and Luka couldn’t remember the last time he saw him this miserable. He opened his arms and Šime practically collapsed on him. Luka was glad that he was strong enough from all the training because it seemed Šime didn’t have the energy to hold himself up anymore. He gently guided his friend to the couch in the living room so they sat down. Šime held on to Luka like his life depended on it and Luka’s heart broke. He held him until Šime calmed down. “ What happened? I have never seen you like this. Please tell me what’s wrong.” Luka begged. It was like someone cut the brakes and everything that happened just poured out of him, starting from Šime and Dejan breaking into Luka’s apartment to Dejan’s wife waiting at Šime’s door. Luka listened to him carefully, letting him get it all out of his system without interrupting. After he finished with the story, Šime felt so mentally drained that he was half convinced he was going to fall asleep before Luka managed to say anything. “Okay, so I know you are tired and whatever I say right now will just fly over your head. The one thing that I need to say is that you are sleeping in my guest room because there is no way you’re staying here when that woman knows where you live,” Luka explained. And Šime was too tired to put up a fight. So he packed some clothes and got into Luka’s car. They drove in silence and Šime let all the memories of him and Dejan slowly replay in his head. It was a sweet torture now, when he added the realization that him falling for Dejan was probably inevitable. Being in love with Luka was like being a kid addicted to candy - it wasn’t healthy but with a bit of determination you could stop it. Being in love with Dejan? It was like clinging to sweets when someone offers you a cigarette. It seems like harmless fun - something different, but before you blink you can’t spend a day without smoking. Falling in love with Luka was slow and sweet while falling in love with Dejan was fast and all at once. When they arrived to Luka’s apartment, Mario was waiting in the doorway. Šime couldn’t comprehend if he was mad or worried. Then again, Mario always looked mad to Šime unless he was looking at Luka. Šime saw that Luka and Mario did their non-verbal communication again but he was too tired and mentally drained to care. He just went to the direction of the room Luka showed him and quickly changed his clothes. He could hear Luka and Mario arguing but he could only make out few words that didn’t make sense to his fuzzy brain. In the end, his tired body gave up and he drifted to sleep. If he dreamed of a singer with dark eyes he wasn’t going to say that, at least not out loud.

The next morning he felt a bit better but there was still a weight on his shoulders that he just couldn’t shake off. He could hear Luka and Mario quietly talking in the kitchen but as soon as he appeared, they quieted down. Šime felt like he was intruding a private moment. Mario’s hand was on top of Luka’s and Šime noted with a slight confusion that didn’t bother him. If that had happened two months ago, maybe he wouldn’t be in this mess. Oh, who was he kidding. The thought of being in love with Luka was the only thing that had stopped him from falling for Dejan earlier. “Morning,” he said after a moment of silence. “Good morning. Are you feeling a bit better?” Luka asked, biting his lip worriedly. Šime shrugged. “As much as I can, yeah. I guess it’s not every day that you find out your pretended fake? boyfriend has a wife,” Šime joked. What he didn’t expect was hearing Mario chuckle. He wasn’t aware that man was even able to laugh. Under two stares, one being Šime’s confused one and the other Luka’s adoration, Mario’s smiled faltered. ��What? It was funny. I’d say almost as funny and fucked up as meeting my childhood crush and best friend after 7 years, but I think you have it worse,” Mario said.

“Well that one was kinda my fault too. Vida and I planned it,” Šime blurted out before he could stop himself. There was an awkward silence after that and Šime cursed his inability to keep his mouth shut. Mario and Luka exchanged one more meaningful look before Mario got up. “Well, thank you for that. Good luck with… the whole thing, I guess.” Mario replied. He kissed Luka on the cheek and left the room. Šime was suddenly very interested in the design of the counter rather than Luka. “Šime. I know this is not what you want to hear but you should talk to Dejan. I’m saying this to you as a friend,” Luka started. “He didn’t tell me he has a fucking wife, Luka. What is there even to talk about?” Šime interrupted him, shifting, moving his gaze to his friend. Luka sighed and dragged a hand through his hair. “Don’t you think he deserves the benefit of the doubt at least? I’m not saying you have to stay with him if he doesn’t have a good explanation, but I think he at least deserves a phone call if you don’t want to see him,” Luka continued. Šime put his head in his hands, trying to compose himself. His brain kept replaying Anita’s words.

Dejan’s wife. My husband.

It hurt to think about it. Seeing Dejan would probably hurt even more. “I don’t think I can face him, Luka. We’re not together. It was just pretend. I don’t know when I stopped acting,” Šime whispered. “Šime, open your eyes. It was never a game for him and I am pretty sure that it wasn’t for you either. If it was, you wouldn’t have kissed him the second time,” Luka trailed off, seeming a bit lost in thought before continuing, “Besides you don’t develop those feelings that quickly.” Šime knew Luka was right. But his stomach still twisted at mere thought of facing Dejan. He wasn’t even sure what he was so afraid of. “I don’t know…,” he muttered. There was another deep sigh from Luka before he put his hands on the counter that separated them. “Listen to me. I’ve known you for six and a half years, and one thing I noticed is being scared of loving someone. You are not even letting yourself acknowledge you like, let alone love someone romantically. I know you will probably remind me of the letter you left me but before that: Tell me, when did you start to like me?” Luka tapped his fingers on the counter. Šime was taken aback. He didn’t expect that question and he tried to remember when he started to have feelings for Luka. It felt like the memory was blurry, like looking at an old memory that almost seemed unreal. “I think… three, maybe four months ago?” Šime concluded. There was a small smile on Luka’s lips at Šime’s answer. “And when did you meet Dejan?” Šime could feel himself freezing up at the second question. The memory of meeting Dejan was very vivid compared to the one he was trying to remember just a moment ago. “Four months ago,” Šime recalled. It seemed impossible for those two things to be so close in time and it felt like ages were between them. It didn’t make any sense. “I might be wrong, Šime but I find it quite strange that you knew me for six years and never saw me as anything other than a friend, but as soon as Dejan appears you’re suddenly hung up on me.” Luka paused peering at Šime over his cup of coffee. “Don’t you think so?” Realization of what Luka was implying hit Šime like a train. “You think I never was in love with you,” he whispered. Luka looked him in the eyes, trapping him with his gaze. “I think you were scared of how Dejan made you feel from the moment you met him. So you made yourself think you were in love with someone who - you knew - couldn’t return your feelings. And it worked well. Until Dejan kissed you,” Luka said. Šime just stared at him, trying to make sense of it all. “And you are still scared - which I get. I was scared of how I felt about Mario too. But you need to stop running away, Šime. Give him a chance to explain. There is always time to walk away. But there isn’t always for second chances.” He explained. In that moment Šime’s phone rang, as if it was deciding Šime’s fate instead of him. The name Dejan was on the screen and Šime looked at Luka for help. Luka only nodded, smiling slightly.

Šime took a deep breath and accepted the call. “Šime, are you alright? You didn’t answer my messages and I was starting to think something happened,” Dejan’s voice sounded frantic, a little out of breath and tired, like the thought of something happening to Šime had troubled him for hours now and kept him awake at night. Could someone so expressive in all of his emotions really pretend he doesn’t have a wife? “Šime?” Dejan repeated. “I think we need to talk. Could you… meet me at the docks? In like an hour?” Šime stuttered. “Of course. Are you alright? You sound,” Dejan trailed off looking for the right word, “tense.” “It’s- I’ll be fine. Just meet me there.” He cut himself off, hanging up. It was all or nothing now. And those two were depending solely on Dejan’s explanation. He just hoped he wouldn’t end up with a shattered heart.

When Šime arrived, Dejan was already waiting for him. His hair looked like he went through it a hundred times and like he didn’t sleep at all. Šime could feel his heart squeezing for a bit at that thought, but he pushed it away. Now wasn’t the time to be emotional. Šime stopped when he was standing opposite Dejan, making sure to leave enough space between them. With the secret he carried with him now, they were miles and miles away from each other. As if an entire ocean separated them. They locked eyes and his throat felt constricted. He wanted to ask but at the same time he didn’t want an answer. He still needed to ask. “Why didn’t you tell me you have a wife?” he croaked out.

His voice didn’t sound like his own. The way Dejan’s face twisted after his words was like a punch to the stomach. Šime could easily see shock, followed by guilt. He felt dizzy because Dejan didn’t even have to say anything. Šime knew it was true. “Šime, it’s not what you think. I can explain.” Dejan said hurriedly. Šime had to laugh at that even though it left a bitter taste in his mouth. “Wow. You really do sound like a cliché cheating asshole, don’t you?” Šime snapped.

Dejan’s face twisted again in what looked like horrible pain now. Šime looked away as he felt tears gather in his eyes. Dejan didn’t deserve to see his tears. He wasn’t worth crying over. “Šime, please. I know I should have said this earlier and I understand you’re mad, but if you just let me explain-” Dejan’s speech was interrupted by something behind Šime. Or maybe someone. Šime knew before she said a word. The ominous clacking of heels gave her away. “Isn’t this adorable? Watch out pretty boy, he’s going to tell you he will leave me for you next. It’s like he’s got a script. Adorable but a bit boring, don’t you think?” Anita exclaimed. Poison was dripping in his wounded heart again. Šime could feel his vision blur and he felt trapped. It was like Dejan and his wife were tearing him apart by his seams. He was faintly aware of them shouting at each other but his ears were buzzing. He couldn’t handle all this. So Šime did the other thing he was good at. He ran. He ran and ran and he stopped only at those stairs where Dejan had left him a few days ago. He was trying to catch his breath and his muscles were burning. He sat down on the cold stairs, putting his head in his hands. His eyes were still burning and soon tears rolled down his cheeks. He bit his lip, trying to contain the sobs that threatened to escape.

He was so concentrated on trying not to cry that he didn’t hear the steps approaching until he heard a voice. “Šime?” Dejan’s voice was careful, but Šime’s head still snapped up.

[I don’t wanna talk… about things we’ve gone thorugh. Dejan’s face looked troubled and his hands were raised up, palm forward as if he was approaching a wounded animal. Šime felt anger light up in him again. “Get the hell away from me. I don’t want to see you. Probably ever again,” he hissed. He probably should have expected Dejan wouldn’t give up that easily. He came a bit closer and gently put a hand on his shoulder. What he did not expect was his own reaction. Tears started pouring down again and a sob escaped him. Even though he put a hand over his mouth, it was too late. He found himself wrapped in a careful hug. “Is this okay?” Dejan questioned quietly. Šime found himself nodding, not even knowing why. He was telling Dejan to leave just a moment ago.

Dejan wrapped his arms tighter around Šime and he felt the rest of his resolve break. He clung to Dejan but at the same time, between sobs, a few hurtful words escaped him. “God I hate you. I wish I could hate you. Why-” The sob interrupted him again and he gave up, hiding his face in Dejan’s shoulder. Dejan gently caressed his hair. “Shhh, I know. You have every right to hate me. God, Šime I am so sorry. I never wanted this to happen. To hurt you in any way,” Dejan whispered. “Then why didn’t you tell me?” Šime croaked out. He still wasn’t looking at Dejan, his face buried in Dejan’s shoulder. He wasn’t sure if he could handle looking at him while he got that answer. “Anita and I never had a stable relationship. We always fought over something but I thought I was in love with her. Until six months ago, when we got into a really bad fight and she hit me. It wasn’t anything serious but I just couldn’t continue living with her.” Dejan took a deep breath and Šime could feel him tightening his hold on him.

“We agreed we would get a divorce, but about a month later she started talking about us getting back together. I refused and moved here from Zagreb. She followed but I didn’t talk to her in six months. And then I met you.” Dejan stopped and Šime could feel how he wasn’t sure how to continue. He squeezed Dejan’s shoulder, hoping that will help him find the right words. “It was like I finally started smiling and laughing again after long time. I could actually feel the beat of the music I was singing too- it was like I woke up. But I was scared. At the beginning, it wasn’t that important but as I started falling for you, I realized more and more that you’re already pushing me away and I- I was scared of giving you a real reason to do so. I am sorry. I was selfish,” Dejan finished. There were a few moments of silence while Šime tried to process what Dejan just said. It was a lot, after all. He knew he had to say something though. He looked up at Dejan’s eyes full of determination. “I understand why you didn’t tell me. I don’t think it was okay, but I understand. But Dejan. You’re still married to her and I really need to think about this,” Šime said and gently pushed Dejan away. Dejan nodded even though Šime could see him clenching his jaw. “Could you… tell me what you decided? Even if you don’t want to see me, well-” Dejan stopped, trying to compose himself. “I would just like to know.” Šime swallowed the lump in his throat. “Yes of course. I will let you know. In any case,” he managed to voice. As he walked away once again, he came to the realization that he couldn’t imagine his life without Dejan in it. It didn’t matter if he was his best friend or something more but his life without Dejan seemed so bland. Without color. Ever since that disaster of a man came into his life it bursted into color. But was that enough of a reason to get hurt if he didn’t leave his wife? Šime wasn’t sure. He needed to sleep on it and think about it. He knew who to ask for the advice at least. One way or another it was going to be okay. *a week later* Šime was fiddling with his phone, probably for the hundredth time that day. He could hear Luka’s voice in his head clearly by now Just call him already. You are both waiting for that. Šime was always bad at taking the first step and risking it. This was huge. What if he fucked up? What if he ended up with his heart broken? What if-

No. He had to stop. He had gone through all of this already. There was no point except losing his nerves. He just had to jump right in and hope for the best. He dialed the number and prayed. He wasn’t sure if he was asking for Dejan to pick up his phone or not, but his heart felt like it will jump out of his chest. “Hello?” Dejan’s voice echoed in his head and suddenly he seemed to have forgotten everything he wanted to say. “Hello, Dejan. It’s Šime,” he said. He wanted to kick himself immediately. Of course, he knew who it was, he had his number for God’s sake! Why was he so nervous? “I wanted to tell you that I decided. To…give this another chance. If you still want to. We can try and see where this goes. If your offer still stands, that is,” Šime quickly explained, trying not to stumble over his words. “You… Are you sure Šime? Of course, my offer still stands. I just- I didn’t really expect you to say yes,” Dejan stuttered out. Šime had to laugh nervously at that. Dejan sounded exactly the way Šime felt. “I didn’t either but if I’m being honest for the first time here - I can’t imagine you not being in my life. Even if we just stay friends because of…” Šime trailed off, not being able to say ‘your wife’, “everything that happened I- I’d still like you to be here.” There was a moment of silence again and to Šime it felt like it lasted for an eternity” to spice things up a bit. “Would you like to come over?” Dejan asked abruptly, ending the silence. “Yes. I can be there in… 15 minutes?” Šime answered without thinking, surprising himself. He knew they had a lot to talk about. All of the problems they had wouldn’t go away that easily. But he wasn’t going to run away that easily this time. He was done with pretending he didn’t want this. That he didn’t want Dejan. With playing a part in a tragedy he helped to make. “I missed you,” Dejan breathed out. He supposed that was a start at least. Two people who wanted to be together. They could figure out the rest. “Don’t worry I’ll be there soon, dragi,” Šime teased gently before hanging up. If they began again, maybe it wouldn’t be an addiction that killed him this time.

It might as well just be love.

*6 months later* Šime woke up before Dejan, but instead of quietly getting up as usual, he rolled over to Dejan. He smiled at his peaceful face before attacking him with kisses all over his face.

Dejan grumbled and tried to push Šime away but he just giggled, rolling on top of him instead.

Dejan opened his eyes just to glare at him. “What do you want?” he asked sleepily. “How does your first day as a free man feel, dragi?” Šime questioned, smirking. A smile stretched across Dejan’s face at Šime’s words. “Well I am not exactly free, am I? I still have a bagudina of a boyfriend,” Dejan joked. Šime gently slapped his arm, pretending to be hurt. “I wanted to ask you if you wanted to go out for breakfast. To celebrate.” Now Dejan was smirking too. “I thought we celebrated last night…for quite a long time too,” he said. "Oh, I am sorry old man, I didn’t know I tired you out so much that you can’t get up today,” Šime smiled, his eyes sparkling with playfulness. “You little shit…” Dejan trailed of flipping them over and pinning Šime to the bed. He kissed him lightly and only deepened the kiss after Šime whined.

They parted and Dejan smiled at Šime’s flustered face. “We should get going. We’re not old men after all, and your cooking isn’t to be trusted,” he concluded, rolling to the edge of the bed. “You are an asshole,” Šime whined, “and my cooking isn’t that bad!” Dejan snorted. “If almost burning the house down while making muffins counts as ‘not that bad’, then sure dragi.” The continued their back and forth banter on the street too. While walking near the sea Šime spotted Anita walking towards them and he squeezed Dejan’s hand in silent reassurance. It was over and she couldn’t do anything about it. However, before she reached them, a man on the bicycle crashed into her, making her fall right into the sea. After the initial shock, Šime recognized Mario. “So sorry, Ma’am. Didn’t see you there from all that shallow- I mean shadow,” Mario apologized in an obviously fake tone. It took Šime one look at Dejan for both of them to burst out laughing. It was freeing to laugh and hold hand so freely. Šime also noted he had to thank Mario later but for now he would just appreciate the moment.

All was well.

@lovren-la-vida-luka

@mvsicbookfrxndom

@kjldrv

@igecko1320

@lovrenfc

@sad-forest

@roseszymczak

@snakesandcherries

@domo-no-domo-yes

@asensihoe

@mrsmodric

@lukamodrix

@zadarskabagudina

@tinymodric

@wordpuddle

@ivan-peribitch444

@pachua

@flemishyugotalian

@living-lovren

@arduango

@winters-chiid

73 notes · View notes

zanimljivaekonomija · 5 years ago

Photo

Predstavljen roman "Teodorin prsten" Vanje Bulića

Beograd, 21.6. 2019. - U Delfi Caféu u SKC-u sinoć je Vanja Bulić predstavio svoj novi roman „Teodorin prsten“. Na promociji su osim autora govorili istoričar Čedomir Antić i direktor Lagune Dejan Papić, dok je odlomke čitao glumac Aleksandar Dunić. „Teodorin prsten“ je sedmi roman iz serijala koji prati novinara Novaka Ivanovića u njegovim istraživačkim avanturama.

Dejan Papić se osvrnuo na saradnju sa Vanjom, dugu deset godina, tokom kojih je objavljeno 13 naslova u 83 izdanja. „Vanja Bulić jeste jedan od najpopularnijih Laguninih pisaca, i to s razlogom. On je jedini srpski pisac koji ovako sjajno spaja istorijske elemente sa savremenim pojavama u formi trilera koji se čita u dahu“, rekao je Papić.

Prsten kraljice Teodore, majke cara Dušana Silnog, pronađen je u njenom grobu u manastiru Banjska, a legenda tvrdi da će umreti svako ko ga stavi na ruku.

Istoričar Čedomir Antić je istakao kako srednji vek „nije imao sreće“ u našoj književnosti, te mu je izuzetno drago sto se Vanja prihvatio tako teškog zadatka da obradi književno taj period srpske istorije. „Vanja Bulić ostavlja neporeciv i veliki trag i u našoj književnosti i u našoj kinematografiji, a vreme će to i potvrditi. Pravi književnik mora da pođe od istorijske istine, a njegova umetnost je ono što on uspe da izgradi u romanu“, rekao je Antić.

Vanji, koji je ugledni novinar, urednik, voditelj, autor scenarija, pisac, ova knjiga donela je nova saznanja, pre svega o srednjem veku.„U ovoj knjizi zaista ima najmanje istorije u odnosu na prethodne, gde su glavni motivi bili religija i istorija. Roman je praktično nastao od jedne pripovetke o modnoj reviji i dvostrukom ubistvu, i u dogovoru sa urednikom Dejanom Mihailovićem i direktorom Lagune Dejanom Papićem izrastao je u roman“, rekao je Vanja Bulić i dodao da je glavni ženski lik novinarke Muške oda koleginicama sa kojima je radio u Dugi.

Na kraju promocije Bulić je potpisivao primerke svog poslednjeg romana i razgovarao sa mnogobrojnim čitaocima. Oblaci su se razišli, a mnogi su sa promocije otišli sa mišlju da uživo pogledaju Teodorin prsten koji je izložen u Narodnom muzeju.

A hoće li novinar Novak Ivanović konačno razotkriti tajnu Teodorinog prstena saznaćete ako pročitate novu knjigu Vanje Bulića, koju možete naći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

#knjige #laguna #roman #citaoci #delfi #vanja bulić #dejan papić #knjižare #književnost #srednji vek #mediji #novinarstvo #čitanje

0 notes

awesomepythagoras · 4 years ago

Text

Heraklo je ubio lava, daveći ga. Bio je to jedan od njegovih dvanaest radova. No, i Gilgameš je takođe rukama udavio lava, a i Samson davi lava.Bez razlike i kom su kontekstu shvaćena ova ubistva lavova golim rukama heroja, bar kad je to vezano za Herakla i Gilgameša – razjašnjenje nudi simbolizam: prestanak astrološkog znaka Lava.

Prema saznanjima o nekoliko Znakova unazad, smene Znakova idu ili ubistvom prethodna simbola, ili preko Mladog od prethodnog Znaka. Otud je i Hristos ‘‘jagnje Božije’‘. Sobom je obeležio vreme prestanka Ovna (a to je bila Grčka, kao što je raniji znak Bik – prezentovao Egipat).Ali s tim, što umesto da polaze od ove precizne nebeske hronologije, istorijske hronologije, kao i Bikermanova, polaze od drugih parametara, preko kojih namerno skraćuju prošlost, prebacuju zbivanja mnogo bliže našem vremenu. Važno je istaći, ovaj veliki Zodijački krug ide obrnutim redosledom u odnosu na tzv. dnevni horoskop. Počinje Vodolijom, završava se znakom Ribe, dok dnevni horoskop počinje Ovnom a završava Ribom.

Na našoj planeti istorijsko sećanje ne prelazi preko vremena u prošlosti kad se Sunce nalazilo u znaku Bika. Dakle, upravo 2000. godine Sunce je izašlo iz znaka Ribe (150. godina pre Hrista – 2000. godina). Ovim, tek proteklim astrološkim znakom Ribe obeleženo je hrišćanstvo. Kao što se u hrišćanstvu praznik dočekuje postom i molitvom, ceo taj protekli Znak nosi u sebi očišćenje, katarzu. To nameće shvatanje da je Riba zapravo bila katarza – ili samoj Vodoliji, ili nekom budućem značajnom događaju, verovatno u znaku Vodolije (2000-4150).

Stoga ne iznenađuje što su rane hrišćanske bogomolje, počevši od rimskih i drugih katakombi, bile obeležavane znakom Ribe. A bilo je to vreme progona svih misterijskih kultova, kao i hrišćanstva. Krst, kao kasniji hrišćanski simbol, uveden je posle 313. godine, kada su Konstantin Veliki i njegov savladar Likinije obznanili poznati Milanski Edikt, Akt o toleranciji vera, na prostoru Rimske Imperije. Time su zakonom zabranjeni svi dalji progoni hrišćana. Uskoro potom, prečasna majka Konstantinova, Jelena, otputovala je u Jerusalim, gde je na stratištu Boga, na Golgoti, pronašla krst na kome je Isus bio razapet. Tada se već ušlo u hrišćansku eru, da bi svega četrdesetak godina kasnije, za Teodosija Velikog, hrišćanstvo postalo – zvanična državna religija.

Pre Ribe bilo je vreme Ovna (2300-150), koje je u potpunosti odslikavalo Grčku: Zevs, Zlatno Runo, Argonauti. Prelaz Ovna prema Ribi, kako je naglašeno, išao je preko Jagnjeta koje simboliše Hrista. Ispred Ovna bio je znak Bika (4450-2300). Ovo vreme idealno odgovara Egiptu: Bik – sveti Apis. A ujedno i egipatski kraljevi (izraz faraon nije postojao u Egiptu) su u svojim ličnim imenima često nosili pojam koji označava bika: Mentu-Montu – Mentuhotep, Menkaura…

Potom, za trajanja Sunca u Ovnu, kraljevi su u imenima nosili značenje ovna: Amenehmet, Amenhotep… Tako su i ovom simbolikom obeležavali važenje odgovarajućeg astronomskog Znaka. Prema ovoj hronologiji uklapa se i pravljenje boga od strane Jevreja, dok su bili u Sinajskoj pustinji. Naime, kako se Mojsije predugo zadržao dok je primao Dekalog od Boga, Jevreji su, u svom nestrpljenju a vođeni svojim demagozima, od blaga koje su imale njihove žene, sačinili sebi novog boga – Zlatno Tele.

Ovo Zlatno Tele odgovara vremenu prelaza iz znaka Bika u znak Ovna. I ovde se, preko Mladog prethodnog Znaka, ulazi u novi Znak. Ali, hronologije se opet ne uklapaju. Za očekivati je, u stvari, to je jedino moguće vreme za Izlazak Izraelaca (Jevreja) iz Egipta – EDžodus, mogao se dogoditi između 1336-1315. godine, odnosno vremena vladavine kraljeva Eja i Horemhaba. Svakako Egzodus nije mogao biti za vladavine kralja Merneptaha (1266-1221), jer prema kraljevoj pobedničkoj steli, on je već 1231. godine vodio uspešne ratove i kod Askalona je pobedio Izraelce. Kako su Izraelci jedino potomci Jakova i njegovih dvanaest sinova, ostali među Jevrejima ne nose ime Izrailja, sasvim je jasno da je kralj Merneptah ratovao sa onima koji su neki vek ranije izašli iz Egipta.

Međutim, prelaz iz znaka Bika u znak Ovna bio je oko 2300. godine. Time bi se i ovaj istorijski podatak morao pomeriti za oko hiljadu godina u prošlost. Jer, samo tada ima logike da Izraelci, u Mojsijevom odsustvu, prave sebi novog boga – Zlatno Tele. Na ovo ih je podsticao Aron, navodni Mojsijev brat. Gledajući iz nekog drugog ugla, možda odgovor leži u nejasnom podatku Egipćanina Manetona, da su Hiksi vladali Egiptom devetsto tri godine. Prema dinastičkim razvrstavanjima egipatskih kraljevskih dinastija, na vreme Hiksa odnose se Petnaesta, Šesnaesta i Sedamnaesta dinastija, ali sa ukupnim trajnjem (za sve tri dinastije) u periodu od 1680. do 1580. godine. Te 1580. godine, dokumentovano, počinje Novo Carstvo, sa velikom Osamnaestom dinastijom.

Nemamo nikakvo konkretnije sećanje na period kad je Sunce bilo u znaku Blizanaca (6600-4450), ni istorijsko, ni mitološko; jedino imamo prisustvo velikih pilona, koji upućuju na sumersku i ranu egipatsku arhitekturu. Ispred je bio znak Raka (8750-6600); ovo vreme bi se, bar uslovno, prema pomenutim davljenjima lavova, moglo nazvati – vreme Herakla, odnosno Gilgameša. Dok se, paralelno, to vreme u Egiptu može prepoznati kao vreme skarabeja. U kasnijim hronologijama, kao Bikermanovoj, uvrštena su nova preračunavanja vremena. Tako je Heraklo razvrstan oko 1261-1209. godine. Dakle, više je nego očigledno da se ovim razvrstavanjima javalja razlika od više od sedam hiljada godina. Što se tiče Gilgameša, njegova Prva uručka dinastija prebačena je u arheološku tzv. Prvu fazu ranodinastičkog perioda (2750-2650) i Drugu fazu ranodinastičkog perioda (2615-2500).

I u ovoj hronologiji dolazi do izražaja vremensko iskakanje; prihvatanje mitske istovremenosti Herakla i Gilgameša; prema počecima znaka Raka, Gilgameš je svrstan u treći milenij, a Heraklo je na kraju trinaestog veka. Kako objasniti ovo različito svrstavanje ova dva heroja, božjih Sinova, sa razlikom od čak hiljadu i trista godina, prema shvatanjima tzv. objektivnog istorijskog vremena.

Dakle, Sunce je prešlo u znak Raka simboličkim ubijanjem lavova. Stoga je znak Lava (10900-8750), njegov kraj, u stvari vreme kad su živeli Heraklo i Gilgameš. Što se tiče jevrejskog Samsona, on je smešten u jedanaesti vek, jer je Saul vladao u tom periodu (1020-100). O ostalim Znacima do Ribe (Devica, Vaga, Škorpija, Strelac, Jarac, Vodolija) nema nikakvih podataka, nikakvog traga, ni mitološkog, pogotovu ne istorijskog.

Ali ostaje tajac. Zar u beskraju vremena, tokom milijardi godina, Maga-Jugama, tek jednom PraBraminom Danu (a u drugim?) – zar je ponavljanje imperativ čak i u malim ciklusima, uvek, kroz tih dvadesetak i više hiljada godina – zar će uvek biti ponavljani svi sadržaji, sva značenja? Prema nekim filosofskim prihvatanjima, cikličnost se odnosila na protok vremena, bar kroz desetine miliona godina. I to je besmisao, ako će sve opet biti isto. Dok u ovom malom ciklusu, krugu Zodijaka, opet bi trebale biti ponovljene sve karakteristike svakog Znaka. Ta dosada večnog preživljavanja, iako se, na sreću, ne odnosi na iste ljudske generacije, ali pamtiće se, biće zapisano da je to sve – puko ponavljanje.

Mislim, logičnije je iskazati: Sve je to van iskustvenog oblika života, koji je opet, tek trenutak postojanja – prema NJegoševom shvatanju. Ako je neminovnost ponavljanja samo usmerenje prema datom vremenu – ostaje pitanje, koje to verovatno čak i nije: Zar i na drugim svetovima? Ako je isti i taj neminovni religijski kompleks – kakva je svrha za Demijurga, večno, u nedogled, ponovno stradanje NJegova Sina. A misterijski kultovi ne bi mogli biti ni konceptom zasnovani ako ne nose mistima (vernicima) kultove stradanja boga. Zar u beskonačnost – isti sižeji? I na ostalim mirijadama svetova, zar je to maksimalni domet razuma, zar i svuda – ista zbrka, istih ponavljanja…

This slideshow requires JavaScript.

Momir Jović: Zodijački krug Heraklo je ubio lava, daveći ga. Bio je to jedan od njegovih dvanaest radova. No, i Gilgameš je takođe rukama udavio lava, a i Samson davi lava.Bez razlike i kom su kontekstu shvaćena ova ubistva lavova golim rukama heroja, bar kad je to vezano za Herakla i Gilgameša - razjašnjenje nudi simbolizam: prestanak astrološkog znaka Lava.

0 notes