#Direktno

[imonovanekretnine]

Blok 45 - Trosoban

Novi Beograd, Blok 45, Jurija Gagarina, trosoban, 90 kvm, lođa od 9 kvm, 9/12 st, cg, dva lifta, uknjižen. Odlično pozicioniran stan, funkcionalnog rasporeda, orijentisan ka Savi-jugo-istok, lako adaptibilan u četvorosoban. Nalazi se u odlično održavanoj zgradi u neposrednoj blizini TC Enjub. Stan je u izvornom stanju i zahteva ulaganja. Cena stana je 190000 eur. Foto Galerija –…

[uraandri]

BOŽE koliko mrzim ove majmune koji izmišljaju nove reči koje su em netačne em glupe ko kurac i koje vrlo često već postoje, kao ono za prilog. Moraš da imaš manje od miligrama mozga da tretiraš pozajmljenice kao najveći problem s jezikom umesto činjenice da deca ne umeju jebeno da pišu. Reč košmar je direktno preuzeta iz francuskog a sintagma noćna mora je pojava u skoro svakom evropskom jeziku u obliku mare, Mahr, mara itd, jel to znači da nam treba "nova srBska reč!!11" i za to? Možda zlospavačluk ili tako nekakvo sranje? Vlada je puna debila, narod je pun debila, dijaspora je puna debila i to se najviše ogleda u činjenici da više ne umemo da pričamo. Izvini za ovoliku poruku.

ne ne ne tebi hvala za ovu poruku jer sve si ispravno rekla/rekao i ako želiš možeš još da pričaš moje poštansko sanduče™ je uvek otvoreno. pitanje pozajmljenica mi je uvek omiljeno jer iz ljudi uvek izvlači najgluplja moguća mišljenja i najlakše otkriva koliko zapravo ne znaju ništa o sopstvenom jeziku

[ceruleanharley]

marko really said šta meni dajete te pare umjesto da ih odmah direktno ulažete u dječje bolnice i istraživanja smh

[jelenajt]

I nezainteresovanost ume da bude lepa, pogotovo kada je direktno vezana za tuđe mišljenje.

[shesadhernamewascinderella]

"Dragi prijatelju,

Ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu.

Ta žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. 

Bez nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pevanja. Sad moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! 

Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me reč može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam nju zavoleo, ali tek sa njom ja sam postao pesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašten položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednost i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna żena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. Izgubivši nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem pisati. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće.

Sećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih “Jedan nesretan čovek ne može biti pesnik”. Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.

Želi ti sve najbolje Branko.

P.S. Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj počet ću da mislim o smrti.

Ponoć je. Doviđenja."

[dragi-dnevnice2k24]

Prvo pa.. jel mora bit muško?! 🤔

Dragi Dnevniče..

Imam radosne vijesti! Barem tako mislim.

S obzirom da si mi GODINAMA (Thank you💓) vjeran prijatelj koji se veselio samnom i jedva uspijevao nešto iščitati iz mog histerično uzbuđenog rukopisa, utapao se u suzama koje su padale po stranicama dok sam ostavljala komadiće svoje duše, te uvijek vješto izvlačio iz mene po koji red više kad sam ti dolazila reda radi sa svakojakim mudrostima, vrijeme je da upoznamo i tebe i mene sa svijetom😎

Znam ja, da ti znaš, da ja znam, da ti znaš da sam se malo je reći ukakila - ok, bit ću fina, nismo sami – htjedoh reći, uplašila, ali možemo mi to skupa. Ti ćeš i dalje ostati moj najbolji prijatelj koji će se i dalje družiti samnom, jebiga nećeš se izvući; i da znam opet nisam fina, ali kao što sam i htjela upravo da kažem: ja ću se potruditi bit ja, a to uključuje i psovke i ti to vrlo dobro znaš😆

Dragi Dnevniče je kod mene nastao jako davno, a s Vama će se tek upoznati. Počet ćemo anonimno, jer ne želim da se vežete za ono što Vam ja kažem da sam, nego da si sami stvorite sliku tko sam. A i da se ne lažemo, meni je lakše da me se pljuje uopćeno nego direktno hehe🙈🙉 Možda se to promijeni, kao što se sve u životu mijenja, ali za sada ćemo ovako.

Ideja ovoga Dragog Dnevnika ako se tko pita, osim zadovoljavanja moje želje za pisanjem, je da onima koji tapkaju u mjestu, misle da nema goreg ili se boje krenuti: pokazati da nisu sami💕 Također jedna od ideja je da bude zabavnog karaktera kakvog sam i sama-hvalit ću se ja, rano je da počnete Vi. A ono u što želim vjerovat i čvrsto obećati Vam-a obećanje je meni svetinja!!- je da ću se potruditi biti iskrena kao što sam i nasamo sa Dragim.

Svi smo mi pod ovim nebom isti, i svatko svoj put bira i gradi brzinom kojom zna i umije. Nadam se da ću uspjeti u svojim tekstovima dočarat Vam kako se sve može svima dogoditi i kako ne postoji nešto što se nekome nije dogodilo ili neće.

Ja nisam poznata, ne živim u vili, nemam čak niti vozačku ni auto, i ne mogu Vam otkriti tajnu dugovječnosti niti brojeve idućeg loto dobitka, ali imam volju i vjeru. Ja sam netko tko želi pisati i do sad sam tu želju ispunjavala sebično i nasamo sa dotičnim Dragim, no vrijeme je došlo da količinu moje mudrosti, Dragi D. kaže gluposti😩 podijelim sa Vama.

Na koji način i zašto, puno me sada pitate, ali nadam se da čemo svi zajedno doći do nekih zaključaka. Jer moj Dragi nije klasični primjer dnevnika, a to ćete već sami vidjeti ako nam date priliku da nas upoznate👀

Ostavljam vas sada za prvi puta, a ja odoh u mišju rupu od straha i srama čekat opet neki novi nalet hrabrosti za novi tekst.

Vole Vas Dragi i Ja!💗

[asweetjane]

Nekad smo delili fotografije, misli, iskustva samo sa određenim ljudima, posebnim, sa onima koje volimo, a sada smo u fazonu: evo vam, pratitelji, slika mog deteta, kafa koju pijem, i situacija na poslu koja me je totalno iznervirala. Zato volim kad mi prijatelji pošalju nešto direktno i konkretno, jer je nestala ta posebnost, i takva vrsta poveravanja.

[s-tobom-dotako-nebo-bih]

ipak, neću ti direktno reći

shvatit ćeš sama

u tuđem zagrljaju

ti neće med i mleko teči

ne pomaže niko treći

da bi brže zaboravila

kako si se osećala

pusti šuplje priče

znam kako je

zaglave se osećaji

pa ni gore, ni dole

ti njemu kroz oči progledaš

kad nije tu

izgovorima ga okitiš

on ne treba ni da smišlja laži

jer šta bi od žene ostalo

kad bi stalno cela ostajala?

žena k'o žena - glavom kroz zid

razum ušuti

trenutak joj je bitan

k'o večnost ga pamti

gura na glas, pa dokle ide

onda se u tišinama sastavlja

demoni joj po mislima vladaju

ti svetu nekim čudom prikažeš anđele

jaka si, ludo

al' pazi, iznemognu i takve poput tebe

ne moraš sve sama

jednom kad ti mozak oči razbistri

uočit ćeš

neću te lagati

on je tebi samo placebo

čini ti se da si voljena

samo zato što se ponekad smiluje

pa ostane

ne gledaš između redova

zažmiriš

nećeš ni sebi da priznaš

da nije on taj

uporno verovanje žene u nešto

dok se zbog istog guši

gušni fenomen

-

radije

ako si spremna

dođi da delimo život

ispod ovog neba

umem da volim

na široke staze

u tuđim rukama

ionako nema ništa tvoje

[imonovanekretnine]

Trosoban-Namešten-Jurija Gagarina

Izdaje se trosoban namešten stan na Novom Beogradu u ul. Jurija Gagarina

Novi Beograd, Blok 62, Jurija Gagarina, trosoban, 8/14 st, cg, dva lifta, dve prostrane lođe, funkcionalan, kompletno namešten i odmah useljiv. Nalazi se udobro održavanoj zgradi u blizini OŠ Knjeginja Milica. Izdaje se na duži vremenski period uz jedan depozit. Cena zakupa je 480 eur. Foto Galerija – Slideshow Izdavanje vodi Boris Čoko, lic.br.113, mob.tel. 0658258202 Z A K A Ž I T…

[pogledomdosrzi]

Amilin otac

Ti meni nisi bila ni otac ni mati

Ti meni nisi bila niti ona nana ili majka

Kojoj odlaziš svakog vikenda

I ostaneš po par sati

Pojedeš zvrk pite

Popiješ čašu soka i kolač

I nabereš kući

Prije nego što stigneš i doći

A stara nane ostane mahati na pragu

Dok joj ti također mašeš

Sa zadnjeg sjedišta

I razmišljaš gdje ćeš večeras izaći

Ti si meni bila više od toga

Kada god bi napomenula

Da je moja majka iz Radakova

Govorila kako je razumljivo

Da ti budeš moja draža majka

Ipak sam s tobom odrasla

A nju viđala najviše jednom sedmično

Ja sam uvijek te tvoje riječi šutke slušala

Istovremeno pomišljajući kako mi je smiješno

Koliko se kao kakvo dijete iz osnovne

Boriš za prvo mjesto u mom srcu

Dok sam u drugu ruku znala

Kako si u pravu

Tebe jesam više voljela

To je oduvijek bilo čvrsto i odlučno znanje

Poprilično očigledno

I možda ne naglas ali jesam u sebi

Jasno priznavala da tebe više volim

Tako odmalena

Međutim

Danas još uvijek ništa nije drugačije

Po pitanju količine ljubavi

Samo ja to više ne priznajem

Čak ni u mislima

Čak ni u srcu

A kamoli sebi u njedra

Možda tek jedino u ovoj pjesmi

Nakon dugo vremena

Pišem ovo priznanje

Znajući da ću se truditi ubuduće

Da se ne osvrćem na ove iskrene

Srdačne riječi

Jer to si ti uradila

To si ti kriva

Što ne mogu naglas priznati

S ponosom

Da tebe više volim

Možda nisi direktno prstima

Čaprkala po mom srcu

Ali si se svojim okrutnim ponašanjem

Zavukla u srž mog postojanja

I riječima koje čak nisu ni upućene meni

Okinula moja unutrašnje prekidače

Za koje nisam ni znala

Da se mogu okinuti

Jer ti nisi bila obična majka

Ti si bila moja majka

Ti si mene prva mimo roditelja

Dočekala iz porodilišta

Ti si rekla da sam odmah bila kilaže

Za naramka

Ti si se brinula o meni dok je mama

Bila na poslu

Mijenjala pelene kad sam bila

Slabog stomaka

Ti si me tjerala da jedem

Izrendanu jabuku i mrkvu iako ja

Ni jedno ni drugo nisam voljela

Ali to je bilo jedino voće i povrće

Koje sam barem podnosila

Ti mi nisi davala da ustanem od našeg stolnjaka

Našeg tanjira sa kajganom jaja

Salamom

I hljebom

Ti me nisi puštala da odem u obdanište gladna

Iako sam ja bila vrlo izbirljivo dijete

Kada je hrana u pitanju

Zbog tebe sam bila zdrava

Jer ti nisi odustala od mene

Zbog tebe sam odlazila iz kuće počešljana

Ti si prva voljela moju kosu

I niko je poslije tebe nije češljao

Ti si me odvodila u školu

I naučila me kako sama da odem do iste

Ti si mi u Bihaću kupila lančić

Koji i sada nosim

I tada si mi govorila nakon tog putovanja

Kako sam ti ja od svih unuka

Opet najdraža

Ja sam ipak odrasla s tobom

Ti si mi kuhala tarhanu kad bih se

Vraćala iz škole

S tobom imam najviše slika iz djetinjstva

Ti si donijela Mukija medu na vrata

I folirala se da si neko opasan

A meni je to i dan danas najdraži medo

Ti si me barem jednom godišnje

Najčešće za Novu godinu

Nosala na leđima

Ti si bila moj heroj

Koji nosi tanku dekicu oko krsta

Da joj bubrezi dodatno ne ozebu

Ti si oduvijek samo pričala

Ja sam oduvijek jedne te iste stvari slušala

Mislila sam da su samo dosadne starinske priče

Onda sam odrasla

Ne u potpunosti

Ali dovoljno da razumijem o čemu

Zapravo pričaš

Svađe s mamom koje bi se dešavale

Jednom u pola godine

Pretvarale su se u svađe

Na svakih pola sata

I ja više nisam mislila

Da su to samo nesporazumi

Ja sam čula da su to

Jako često ogavne riječi

Ja više nisam prepoznavala svoju majku

Ti si bila moj prvi dokaz

Koliko su ljudi u porodici drugačiji

Kada barem malo sazriješ

Koliko su najčešće ljudi gori

Već što ih je tvoje dječije srce gledalo

Prvih par godina svog postojanja

Ti više nisi češljala moju kosu

Nisi više ništa dirala

Došlo je do tog stadija

Da se naježim na tvoje milovanje

Da se tresem na tvoj neophodni dodir

I gdje odem leći u krevet

Smetnuta

Treskavog tijela i vilice

Suznih očiju

I gdje pronalazim utjehu u nečemu

Petom desetom

Ti si jedan od razloga zašto više

Ne volim fizički dodir

Od bilo koga

Zbog tebe više ni ne plačem

Znaš i sama koliko sam bila

Razdražljivo dijete

A sada jedino plačem

U vrh glave tri puta u mjesecu

I ništa malte ne velko

Ne može da me rasplače

Ja radi tebe plačem

Svake prijestupne godine

Jer nema smisla plakati

Radi nekog koga si tek upoznao

Ja u tebi više ne poznajem

Svoju majku

S kojom sam ležala svakog jutra u krevetu

I pretvarala se zajedno s tobom da hrčem

Kako bismo zeznule mamu

Ja svoju majku imam samo na momente

Onda kada čujem da se radi nje

I moja mama smije

Onda kada ugledam detalje na njenim rukama

Kada je čujem kako pjeva

Kada je vidim kako spava

Ja tebe imam samo na momente

I ja nemam više svoju

Majku heroja

Već imam isto što je

U Sjećanjima na plava brda

Amila imala svog oca

Ja imam tebe

A ona njega

[ufamsetobije]

U TVOJE RUKE MOJ ZIVOT DRAGOM BOGU 

[zanimljivaekonomija]

Luk Blek ispraćen u Liverpul na Pesmu Evrovizije 2023

Predstavnik Srbije na Pesmi Evrovizije Luk Blek i delegacija RTS-a svečano su ispraćeni na takmičenje koje se ove godine održava u Liverpulu. Ispraćaju su, osim brojnih novinara i obožavalaca, prisustvovali i ambasadori Ukrajine i Velike Britanije koje su ovogodišnji domaćini. Pesma Evrovizije održava se od 9. do 13. maja u Liverpulu, a Radio-televizija Srbije je organizovala tradicionalni ispraćaj našeg predstavnika na festival. Ambasador Ukrajine Volodimir Tolkač i ambasadorka Velike Britanije Šan Maklaud su našem predstavniku poželeli sreću Liverpulu i uručili prigodne poklone. Tradicionalno je predstavnik Srbije na Pesmi Evrovizije dobio je prigodan poklon i od Turističke organizacije uz želju da što uspešnije poomoviše Srbiju. Zastavu naše zemlje, koju nosi u Liverpul, Luku Bleku je uručila prošlogodišnja predstavnica Srbije Ana Đurić Konstrakta. Predstavnik Srbije Luk Blek nastupa treći u prvom polufinalu 9. maja. Drugo polufinale se održava dva dana kasnije, a veliko finale je zakazano 13. maja. Na ovogodišnjem Evrosongu učestvuje 37 zemalja. Sve tri takmičarske večeri Radio televizija Srbije će direktno prenositi.

Foto: M. Karan

[zagrebjavniprostor]

Ilustracija: Agata Lučić

Plavi trg

Saša Šimpraga, 2023.

Osim što je postojanje prostorno, ono ima svoj fizički početak i kraj. U kontekstu grada ili trga kao jedinice grada, trg negdje počinje, traje i prestaje. Ono što danas nazivamo Trgom Stjepana Radića, a nekad se zvalo Trgom revolucionara, svoje granice ima katastarski, dok doživljajno, na terenu, taj prostor curi i nema fiksnu granicu osim one prema Ulici grada Vukovara i možda nogostupu pred Lisinskim. Zapravo uopće ne funkcionira kao - trg. Ideja trga za taj prostor s južne strane zagrebačkog Glavnog kolodvora vezana je uz modernizaciju, a onda i procese koji su je zaustavili. Zamišljen kao spona između Donjeg grada i Trnja, sastavni dio produžetka Zelene potkove u formi Središnje osi kao potencijalno najreprezentativnijeg urbanističkog naglaska Zagreba, budući trg desetljećima hibernira, tek povremeno oživljavan u brojnim vizijama, planovima i povremenim realizacijama koje kao da računaju s totalom trga, ali ga ne nude. Sporadične intervencije, poput zadnje u formi onoga što se kolokvijalno naziva Spomenikom korupciji, u teoriji računaju na budući trg, ali ga u praksi odgrizaju i zatvaraju. Imaginarno ime za taj prostor, Plavi trg, stvarno je koliko i sam trg. (Baš kao i donekle Plava potkova ili još plaviji centralni kolodvor na južnom kraju Avenije Većeslava Holjevca.)  

Na pitanje koji su identitetski prostori Zagreba, gotovo u pravilu se odgovara s onim prostorima, mjestima i individualnim reperima koji su ponudili određene kvalitete. Malo tko će kao identitetski bitne na prvu istaknuti naselja poput Kozari boka, Starog Trnja ili Novog Jelkovca, koji čine sastavni dio grada, često i dominantnu sliku velikih područja unutar urbane granice, ali nisu ono što prvo pada na pamet kad pomislimo na Zagreb. Međutim, u percepciji, reprezentativni, kvalitetni prostori su ono što je presudno. U tome smislu, Plavi trg nosi potencijal dvostrukog identiteta. S jedne strane značajnog javnog prostora i to novoga (većeg) mjerila, s druge značajnih individualnih arhitektonskih realizacija, a sve zajedno čini budući trg kao gravitacijsku točku čitave njegove zone. U ovom trenutku ono što je tamo arhitektonski značajno nastalo je i, s obzirom na izostanak punokrvnog  trga, ostalo donekle nedovršeno prije najmanje pedeset i više godina, ali s velikim nadama i planovima za novi trg koji jednako dugo čeka da se dogodi, ali i koji danas gotovo nitko više ni ne spominje.  

Najava izgradnje nove Gradske knjižnice u Paromlinu (neizostavno) otvara i pitanje tog budućeg trga. Plavi trg, u teoriji, počinje (već) na južnoj ogradi Glavnog kolodvora, a završava na Ulici grada Vukovara i Paromlinskoj. Narav prostora južno od željezničke pruge  u korelaciji je sa sudbinom i same pruge koja je i u 21. stoljeću i u središtu grada djelomično još uvijek - zemljani nasip. Ta zona entropije, baš kao i prostor Gredelja, uspješno se opire integraciji, a u svom paralelnom svijetu periferije u centru grada, pritom nudi određena urbana iskustva i sentiment. Prošetati dijelom Koturaške ili nekim od pitomih i derutnih odvojaka Miramarske ceste povratak je u prošlost, a posjet Gredelju svjedok raspada našega vremena, no sve to paralelno i otvara mogućnosti novoga grada. Budućnost tog prostora treba ponuditi nešto drugačije, a dominatna točka, magnet, treba biti novi trg.

Neki procesi, otvaranja, možda će se dogoditi prije drugih. Primjerice, s nakon potresa najavljenom obnovom Glavnog kolodvora imperativ je da se kolodvor i peroni bolje povežu s južnom stranom, odnosno, da, primjerice i najmanje, postojeći pothodnik koji vodi do perona konačno doživi prodor na jug i direktno izlazi na budući trg. Takva je veza potrebna i iz Trnjanske prema Petrinjskoj, tamo gdje je nekad postojao pješački nathodnik, srušen nakon što je zapadnije prokopan pothodnik. Važna je i za budući kvart Gredelj.  

Najavljena nova arhitektura knjižnice mogla bi, i trebala, potaknuti sveobuhvatnije sagledavanje i možda prvo ikad cjelovitije, materijalizirano rješenje budućeg trga. Tu priliku ne bi trebalo propustiti. Jednako kako se za tako važni prostor za grad ne treba zadovoljavati provizornim i polovičnim rješenjima. Zagrebačka praksa opetovano potvrđuje da ukoliko se riješi djelomično i „privremeno“ takvo bi rješenje vjerojatno trajalo desetljećima. Zato je taj trg točka na kojoj će Grad pokazati svoje vizije, domete i kompetencije. Možda odmak od nemoći.

Fragmentarno rješavanje prostora grada, trga, je naravno moguće, često neizbježno, no tako rješavati najvažnji novi trg ne bi bilo dobro. Rascjepkano i etapno pritom ne znači isto. Da bi se trg realizirao etapno, uputno ga je prvo cjelovito osmisliti. S obzirom na značenje, ulogu i važnost mjesta, jedini prihvatljivi put za to je onaj arhitektonsko-urbanističkog natječaja. Definiranje obuhvata jedan je od preduvjeta takvog natječaja, a to podrazumijeva i otkup preostalih privatnih parcela i raščišćavanje. Neka odavno zakašnjela rušenja u Paromlinskoj konačno su se dogodila ove godine, u ovom mandatu, i na njima se ne bi trebalo zaustaviti. Treba ih biti još.

Za sad, ne spominjanje natječaja i većih ambicija za trg u kontekstu izgradnje knjižnice je signal da se takav pristup oblikovanju trga još nužno ne razmatra - i to bi bilo pogrešno. Za taj trg potrebno je postaviti najveći set očekivanja i definirati odgovarajuće pristupe. Utoliko je novi trg i test za gradsku upravu. Višegodišnji proces izgradnje Knjižnice i društvenog centra Paromlin nudi dovoljno vremena za otkup preostalih privatnih parcela, ispražnjivanje prostora od supstandardne gradnje i provedbu arhitektonsko-urbanističkog natječaja za vjerojatno najvažniji novi trg u Zagrebu u 21. stoljeću. Upravo bi mogući natječaj i (paralelna) gradnja trga bio logični nastavak kako razvoja Trnja, tako i započetkog procesa izgradnje knjižnice koja će biti u odnosu s trgom koji joj može dati, ili oduzeti, na uspješnosti. Zagreb, dakle, ima priliku stvoriti nešto suvremeno na trgu vizija ali i kvalitativnih dosega iz prošlosti koja je prostor budućeg trg mjestimično obilježila odličnom arhitekturom. No, za to samo ideja nikad nije dovoljna. Trg i grad gradi politička volja i set mehanizama koje vlast tome podređuje. Konačno, odluka da je trg barem jednako, a zapravo i važniji, od pojedinih zgrada.    

_

Objavljeno na portalu H-Alter, 30. studenoga 2023.

[mojput-mypath]

LOŠA DJEVOJKA

Nedavno sam postala pomalo, neki bi rekli čak - nevjerojatno i sve više - bezobrazna. Uvijek sam se vodila logičkim razmišljanjem da ako ti mnogi ljudi daju isti ili sličan feedback - mora da je točno. Mislim da većina moje obitelji, prijatelja i kolegica vjeruje da nisam sasvim zdrava. Mentalno i emocionalno nestabilna.

Svjetla strana priče - ja to ne mislim.

Znam da sam umorna i moram još bolje paziti na ravnotežu između posla i odmora. To je vjerojatno izazov za većinu nas. Osim toga - nikad se nisam osjećala bolje u vezi same sebe. Kao i uvijek, zadržavam apsolutno pravo da me prosudiš kao pogrešnu, sebičnu, nezdravu. Zadržavam to pravo čak i za sebe, kad budem gledala unatrag iz nekog drugog razdoblja svog života.

Ono što se događa je da me neka nevjerojatna sila tjera da izbacim nešto iz sebe. Nemoj me krivo shvatiti, oduvijek sam bila "iskrena". Sada sam torpedo. Ne mogu se uopće filtrirati. I da, povrijedim ljude. Što zauzvrat povrijedi i mene.

Uvijek sam pažljivo slušala tuđe prosudbe i savjete i uzimala ih zdravo za gotovo. Oni mora da su u pravu; ja sam u krivu. Postoji nešto što mogu popraviti, nešto što mogu promijeniti u sebi. Naravno, to je istina - uvijek ima prostora za poboljšanje.

Nisam uvijek činila, ili nisam mogla upotrijebiti predloženo. Ipak, zadržavala sam tu prosudbu u sebi. Nastavila sam vjerovati da nešto nije u redu sa mnom. Nešto u vezi mene treba ispraviti i popraviti. Nisam savršena. Također nisam loša. Onakva sam kakva jesam. Sada sam ovakva, sutra ću biti drugačija.

Počela sam izražavati svoje mišljenje i ono što mi je na srcu. Svakako to ne radim na yogijski način. Yogiji ne bi smjeli uznemiravati tuđe umove. Ja definitivno uznemiravam tuđe umove i srca. Definitivno uznemiravam i sebe.

Nakon svega rečenog, postoji ALI. Bilo da je riječ o mom egu, umu ili istini (za mene), iskreno vjerujem da ništa nije pošlo krivo. Sve što je rečeno trebalo je biti rečeno. Odvelo nas je sve na neko drugo mjesto. Ponavljam, nemoj me krivo shvatiti, ne opravdavam svoje ponašanje.

Govorim točno ono što želim, kada želim. Nemam filtera. Kažnjena sam i još uvijek mi se sudi zbog toga. Govorim s bijesom i nerazumijevanjem, govorim pred krivim ljudima, u krivo vrijeme. To je kristalno jasno.

ALI. Nisam iznosila svoje istinsko mišljenje i srce, čini mi se, cijelu vječnost. U meni postoji i postojala je neka želja da se skrivam, da se ne otkrijem. Da bježim od konflikta i izravnog izražavanja. Najvjerojatnije sada lupetam što god i kad god, upravo zbog straha od izravnog izražavanja. Da sam imala sposobnost izražavanja svoje istine u pravo vrijeme i na pravom mjestu pred pravim ljudima, ne bih bila toliko prisiljena govoriti bez filtera sada.

Imam osjećaj da sve što izgovaram nosi težinu godina neizrečenih tereta koje sam nosila.

Možda to sve nije usmjereno direktno prema osobi ispred mene. To su samo neke stare neizrečene riječi i osjećaji koji izlaze iz mene. Stari otpori.

Vratimo se na početak - ljudi mi govore da iznosim stvari pred pogrešnim ljudima, govorim na nepristojan način, govorim nepotrebnu istinu. Dodirujem točke koje najviše bole.

Kritizirala sam majku zbog odgoja njezina djeteta, kritizirala sam kolegicu pred volonterkom koja nije imala veze s situacijom, iznosila sam svoju istinu djetetu koje vjerojatno nije moglo razumjeti o čemu govorim, ušla sam u odnos između zaposlenika i šefa.

Uspijevam pronaći najbolniju, najkritičniju točku za ljude, govorim o njoj - i uznemirujem apsolutno sve u procesu.

Da li to vježbam? Da li to planiram? Mislim da ne.

Da li samo nisam svjesna situacije, djelujem u neznanju? Moglo bi biti, ali nisam 100% sigurna da je to potpuna istina.

Da li djelujem na energiju koja se pojavljuje između mene i druge osobe, situacije? Mislim da bi to moglo biti slučaj.

Sve što vidiš u drugima; vidiš jer je i u tebi. Ono što nisi doživjela - ne možeš vidjeti. Eskimi imaju 47 riječi za snijeg. I u njihovoj stvarnosti postoje 47 različitih načina gledanja i doživljavanja snijega. U tvojoj stvarnosti i tvojem rječniku, koliko imaš riječi za snijeg? 10?

Ono što nije u tvojoj stvarnosti, ne razumiješ niti vidiš. Ono što je u tvojoj stvarnosti, unutar tebe, to možeš vidjeti. Ono što govorim drugima, to i sama nosim. Zato mogu vidjeti!

Ako kritiziram nekoga što nije jasan u komunikaciji, to je zato što ni sama nisam jasna u komunikaciji. Ako vidim nekoga tko se skriva od sukoba i suočavanja s ljudima, to je zato što isto i ja radim!

Također vjerujem da je ono što sam rekla bilo potrebno, bilo da bih razumjela tuđu točku gledanja, bilo da bih nešto protresla kod druge osobe. Ili oboje.

Moja namera je prepoznati još jasnije zašto se ovo događa. Prepoznat ću to sama. Veći dio svog života više sam vjerovala tuđim prosudbama nego svojima.

Čak i ako je moja istina tako različita od onoga kako me drugi doživljavaju. Dajem prednost vjerovanju sebi.

[1postozagrad]

INCIJATIVA ZA SADNJU DRVOREDA U ULICI SVETICE I OZELENJAVANJE U GRANEŠINSKOJ

Mjesni odbor Peščenica

Zagreb, 3. listopada 2023.

Predmet: Sadnja drvoreda i drugog zelenila u ulicama Svetice i Granešinska/Trpinjska 

Poštovani/a,

      ovime predlažemo sadnju drvoreda u ulici Svetice, na potezu između Granešinske/Trpinjske i Ulice kneza Branimira. Na tome potezu Svetica, s obje strane ulice, postoje zeleni pojasevi koji su urbanistički predviđeni za zelenilo tj. sadnju drvoreda. Osobito je važno zasaditi drvored s istočne strane ulice. S te istočne strane ulice predlažemo da se uz drvored zasadi i niže zelenilo budući da to širina zelenog pojasa dopušta, a čime i sami drvoredi postaju klimatski otporniji.

Ujedno predlažemo da se zeleni pojas između Granešinske i Trpinjske ulice znatno oplemeni biljem, kako stablima, tako i grmašicama i to raznolikog tipa. Postojeća sjenica bila bi znatno ugodnija za korištenje kada bi oko nje bilo više zelenila, odnosno kada bi ono blokiralo buku s izrazito bučne ulice Svetice.   

Sadnja drvoreda na svim predloženim lokacijama, od kojih one u ulici Svetice imaju i zeleni pojas predviđen za drvored, pitanje je javnozravstvenog standarda, ne samo s obzirom na ogromno zagađenje gustim i konstantnim prometom opterećene ulice Svetice. Taj po zdravlje ljudi izrazito negativni efekt može se umanjiti upravo sadnjom stabala.

Drvoredi općenito doprinose stvaranju ugodnijih ambijenata, bioraznolikosti, pročišćuju zrak, reguliraju temperaturu i vlažnost, smanjuju zagađenje bukom (koje se direktno veže uz npr. srčana oboljenja), reduciraju prašinu (koja se direktno veže uz npr. respiratorne probleme) i radijaciju te ljeti stvaraju hlad, a važan su doprinos i ambijentalnim kvalitetama javnog prostora.

Svaka ulica koja ima drvored je ugodnija.

Nadamo se da će tehnički uvjeti na lokaciji (eventualne podzemne instalacije) to dopustiti budući da je zeleni predmetni pojas urbanistički predviđen upravo za sadnju drvoreda koji na dijlovima ulice već i postoji.

Sadnja drvoreda na predmetnoj lokaciji u ulici Svetice predstavljala bi konkretno poboljšanje ulice, kvarta, četvrti i grada, odnosno znatno doprinijela povećanju javnozdravstvenog standarda. Utoliko molimo da se sadnja drvoreda uvrsti u Male komunalne akcije za 2024. godinu.

Na vašem ljubaznom angažmanu na poboljšanju Zagreba unaprijed zahvaljujemo.  

S poštovanjem,

1POSTOZAGRAD

1POSTOZAGRAD je građanska platforma usmjerena na poboljšanja grada i javna dobra. 1POSTOZAGRAD nije udruga, nema proračun niti raspolaže ikakvim sredstvima. Sav angažman na poboljšanjima Zagreba provodi se isključivo kroz počasni rad tj. volonterski.

[brbljivica]

AGATINA PORUKA

Odustala sam od još jednog dana

Probudila se s otvorenom knjigom na grudima

i staklenim zvukom kiše koja udara u prozor

Sa neumivenim snovima koji će me mučiti cijeli dan

Sklopila sam knjigu i ustala iz kreveta,

oči su mi bile mutne, usne sljepljene, kosa zamršene

Jedino izjutra ličim na onu djevojčicu

čije ruke vrte lutke u bakinoj kuhinji

Pila sam vodu direktno sa slavine u kupaonici.

podignula pogled ka ogledalu, otvarala i sklapala usta

stiskala i širila očne kapke, uzela četkicu za zube.

stavila je u usta i zatim spustila gaćice i sjela na WC školjku

Danas samo želim da nestanem

kao da me nikad nije bilo,

da od mene ne ostane niti sjećanje drugih ljudi

Vrtim se po kuhinji,

po glavi prebirem prošlonoćne snove.

Vani je Lodz potopljen kišom

u mom dnevnom boravku neprijateljski snovi,

a ja ne želim niti jedno.

Marko Tomaš - Varanje smrti