#uzrok

[sacredwhores]

Jovan Živanović - Do Not Mention the Cause of Death (1968)

[zdravljeirecepti]

Prvi znak DEMENCIJE se javlja godinama PRIJE oboljenja - PRIRODNI LIJEK ...

[aristotels]

Gender inequality and misogyny are far older than hundreds of years. Ṣaḥīḥ al-Bukhārī is 1200 years old and states that women are intellectually deficient and make of the majority of Hell, as a woman’s testimony is worth half of a man’s and women abstain from prayer during menstruation. Confucianism is 2500 years old and inherently patriarchal. The Viking Gargas banned women from carrying weapons, speaking in court, dressing in men’s clothing, resisting sexual advances from one’s husband, or inheriting property.

fully agreed, but its based on exploation of services imo; a woman is supposed to provide services (wasnt rly economical back then). if a class of people is subservient then it becomes its inherent perceived quality and bleeds into moral superiority towards them too. women in olden times were supposed to be slaves to their husbands, because their services were needed to uphold patriarchy.

the issues behind any sociological bigotry always relate to materialism, and then bigotry is created to keep it that way, not the other way around.

same way with antiblackness and christian superiority. crusades didnt happen because of hatred for muslims - it happened because of need for expansion and resources, then hatred was crafted to justify it.

im not sure how to translate "uzrok i povod" into english, but there is a difference between a cause and justification for it. literally had "uzrok i povod" driven into me in history classes in school. my teacher was a yugonostalgic marx loving woman. you have to recognize whats the actual purpose behind a conflict versus whats being used to justify it.

this would require people to be educated about materialism. you cant adress hatred for women without adressing why its happening - what lays behind it. and you cant say to men "we need women giving free services to uphold patriarchy, a system which we materially benefit from", you have to fabricate hatred and moral reasoning. "women are stupid, intellectually uncapable, weak, they arent the same as us" is going to be easier to swallow for a common man. (especially in older times when we didnt have marxist analysis yet).

this has been perpetuated through history SO much that people believe it and its taken for granted now. undoing bigotry cant happen without recognizing that its... fake. a story. a fable. something artifically crafted. the effects of it, however, are very real.

[ti-i-ja-mozda-nekada]

DA LI JE FER ZANEMARITI NEČIJE OSJEĆAJE

Day 17: Ovaj dan neka bude znak pitanja. Ni jedno ni drugo nije imalo pravo na ovo. Ni u jednom trenutku. Ni pod bilo kojim razlogom. Šta god da je bio razlog, nije trebalo biti uzrok. Ne u situaciji kada su obje strane dale srce na dlanu. 1:1 situacija fer, pošteno i korektno.

[razdragana]

Ovo nije budućnost koju smo čekali. Ali jeste stvarnost, koja nam se dešava. I umesto da nas probudi iz beznađa, gurnuće nas dublje.

Nametanje kontrole nije rešenje, već sloboda.

Sloboda da se kaže nije mi dobro, nisam zadovoljan/a - a da odgovor ne bude ne znaš kako je meni

Sloboda da se ukaže na prekršena pravila, da se ne prećuti nepravda - a da se na to ne odgovori ko ti je kriv što ne umeš da se snađeš, ne možemo ništa, znaš ti ko je on/a

Sloboda da se bori za bolje uslove života - da savet ne bude ćuti može i gore, bar imaš posla

Sve se gleda kroz prizmu posledica, kad ćemo sagledati uzroke.

Ljudi nemaju vremena za sebe, za svoje najbliže. Ljudi su nezadovoljni, nesrećni, frustrirani, ljudi su robovi posla, novca, društvenih mreža i medija, ljudi su u strahu od talasanja

Nema slobode

Ljudi su anestezirani rečenicom "ćuti, može i gore"

Buđenje je bolno, ali nepohodno

[belog-grada-crna-princeza]

S obzirom da se 12. maja obeležava Svetski dan svesti o Sindromu hroničnog umora stavljam u nastavku spisak mogućih simptoma.

Sindrom hroničnog umora ili mijalgični encefalomijelitis je neuroimunološko oboljenje koje se javlja najčešće kod mladih osoba i češći je kod žena.

Uzrok je najčešće neka virusna ili bakterijska infekcija, može se javiti i u sklopu lajmske bolesti, nakon porođaja, nakon povreda glave i vrata ili nakon težih trauma. Okidač je uglavnom stres. Lek zvanično ne postoji, ali je terapija usmerena na poboljšanje simptoma i kvaliteta života.

Smatra se da do 1/3 ljudi nakon preležanog C0V1DA ulazi u ovo stanje, tako da je ova bolest nakon pandemije postala veoma česta i globalno se sada sprovode ozbiljna istraživanja o uzrocima i mogućim terapijama. Uprkos svemu tome, mnogi lekari i dalje nisu upoznati sa dijagnozom i greškom simptome pripisuju psihičkim bolestima, čime se nanosi ozbiljna šteta obolelima i dolazi do pogoršanja. Depresija i anksioznost jesu česti komorbiditeti, ali se javljaju kao sekundarni odnosno u sklopu sindroma, a ne nezavisno od njega. Bolest je ozbiljna, u najtežim slučajevima vodi u invaliditet, a s obzirom da je multisistemska i da zahvata celo telo mogu se kao posledica javiti i druge životno ugrožavajuće komplikacije kao što su miokarditis, oboljenja jetre, pankreasa i slično. Može izazvati i druga autoimuna oboljenja poput multiple skleroze, dijabetesa, lupusa itd jer je imuni sistem u disbalansu.

Ako se prepoznajete u ovim simptomima i oni vam traju duže od 6 meseci, a po nekim novijim kriterijumima je dovoljno i da traju 3 meseca, kod dece i 1.5 mesec, važno je što pre reagovati jer su šanse za izlečenje bolje ukoliko se ranije krene sa lečenjem.

U Srbiji i regionu se jedini ovim dijagnozama bavi profesor doktor Branislav Milovanović koji državno radi na Institutu za kardiovaskularne bolesti Dedinje, a privatno radi u okviru ordinacije Neurokard na Novom Beogradu. Ja mogu da kažem da je mene bukvalno spasio i da ću mu biti večito zahvalna jer je ne samo vrhunski stručnjak i izuzetno posvećen lekar, već je pre svega čovek <3

[80s-reject]

organi ce mi se raspast 😔

ceroza jetre, uzrok: cedevita too good 😔

[poeticlicense12345]

PRAVIM SJAJEM MOŽE SJATI SAMO ŠTO JE ŠTO JE PROŠLOST SAD, ŠTO NE MOŽE DA SE VRATI, ŠTO JE BILO KO ZNA KAD

Da li ste ikada pomislili kako ovo vreme nije za vas i da bi sve bilo mnogo bolje da ste se rodili koju deceniju ili vek ranije? Mislite li da su ljudi tada bili baš onakvi kakvi bi trebalo, cenile su se prave vrednosti, muzika je bila bolja i, uopšte, život nije bio ovako težak?

Da li (jugo)nostalgično gledate u žućkaste fotografije vaših roditelja, baka i deka obučenih po tadašnjoj modi i mislite kako su ti prohujali dani bili lepši i jednostavniji, što potvrđuju i njihove priče iz mladosti?

Reč nostalgija nastala je spajanjem grčkih stos (vraćanje kući) i algos (bol). Skovao ju je J. Hofer, tada student medicine, u svojoj disertaciji 1688. godine. Poslužila mu je za opisivanje čežnje za kućom koju su švajcarski plaćenici osećali boreći se u stranim zemljama.

Koncepti slični nostalgiji pojavljuju se u kulturama širom sveta.

Označava duboku emociju, koja bi najbolje mogla da se opiše kao melanholična čežnja, za voljenom osobom ili stvari koja nije tu i verovatno se više nikada neće vratiti. Opisuju je i kao „ljubav koja ostaje kad osoba ode”.

U budističkom učenju se pojavljuje koncept patnje, gde se smatra da je uzrok svih patnji požuda – u proširenom smislu, želja ili žudnja. Najdublji oblik patnje je nezadovoljstvo što se stvari, onako promenljive i nestalne kakve jesu, ne poklapaju sa našim očekivanjima. Prilično pojednostavljeno rečeno, patnja prestaje kad se iskorene žudnja i vezanost.

U zapadnom društvu i današnjem vremenu, nostalgija više nema negativnu konotaciju; kad je dozirana, poboljšava raspoloženje i povezuje nas sa drugima. Prisećanje „dobrih starih vremena” utkano je u naš svakodnevni život, od Fejsbuka koji nas podseća na naše nekoliko godina stare objave pa do uramljenih porodičnih fotografija, koje svi imamo kod kuće na polici ili na zidu.

Ruku pod ruku sa tim ide idealizacija prošlosti, odnosno pamćenje prošlih događaja kao lepših i boljih nego što su zapravo bili.

kad je reč o pamćenju prošlih događaja, u svesti nam najduže ostaje i najživlje se sećamo kako smo se osećali. Konkretni detalji vremenom manje ili više izblede.

Sva naša sećanja, kao i sve naše misli, su subjektivne. Ako smo sećanje vezali za pozitivnu emociju, zapamtićemo ga kao nešto pozitivno.

Objektivno gledano, devedesete godine prošlog veka nisu bile baš najsrećniji period naše istorije, pogotovo u političkom i ekonomskom smislu. Od sankcija, preko hiperinflacije i ratova pa do bombardovanja, nije manjkalo događaja koji ostavljaju rane na duši i gorak ukus u ustima.

Uprkos tome, veliki deo nas, tada dece, ništa od toga nije osetilo i pamti te godine kao divan period. Znam ljude kojima čak ni bombardovanje nije ostalo u ružnom sećanju, jer su bili previše mali i sakrivanje u skloništa su doživeli kao igru.

Generaciji naših roditelja je, uglavnom, Jugoslavija ostala u svesti kao najlepše doba. Život je bio drugačiji, a oni mladi. Ta velika država je, kao i sve ostale stvari na svetu, imala svoje prednosti i mane, ali je preovladavajuće osećanje bilo optimizam. Tako su je i zapamtili i preneli i nama, pa se pojavila nova generacija jugonostalgičara koja u toj državi nikada nije živela.

Osim za ličnu istoriju, ovo važi i za kolektivno pamćenje. Primer za to je idealizacija pedestih godina 20. veka u SAD, kroz medije predstavljena kao doba vintidž mode, milkšejkova, plavih lokni Merlin Monro i lepih porodičnih kuća sa savršeno pokošenim travnjakom.

Često slušamo o čežnji za zlatnim dobom ljudske istorije, kada su cvetali moral i kultura, znao se red i sve je bilo drugačije nego sada, i (sudeći po žalopojkama onih koje sam ja imala prilike da čujem) nimalo nalik sramotnoj dekadenciji savremenog čoveka, posebno novih generacija.

Na nove generacije žalili su se i Aristotel i Horacije, još u antičko doba. Tokom (ne tako malog broja) vekova koji su prohujali od tada pa do sada, nastalo je mnogo dela u kojima se ponovila ista žalba, pa se nameće pitanje: koliko je prva generacija ljudi bila dobra i bezgrešna kada sa svakom narednom ljudi sve više kvare, a čak i danas ima dobrih ljudi?

Takođe: ako je (svaka?) prethodna generacija bila bolja od one naredne, kako i zašto se to desilo, ako ih je ona generacija koja se žali vaspitavala?

Što se tiče morala, promiskuitetnosti i stava da je pre bilo više ljubavi i da se nije mislilo samo na zadovoljenja fizičke potrebe, uzela bih primer iz 14. veka. Đovani Bokačo je u to doba, na prelazu iz srednjeg veka u humanizam, napisao svoje najpoznatije delo, Dekameron. Ako ste ga pročitali, znate da se zaplet velikog broja novela vrti oko seksa. Ne bogougodnog seksa u cilju produženja vrste (u srednjem veku, jedino takav nije bio greh), nego neobaveznog, iz uživanja, često sa ljudima koje su junaci prvi put u životu videli.

Kaže se da dobri pisci umeju da daju tačniju i jasniju sliku društva nekog doba nego istoričari.

Još jedna tzv. pošast današnjice je moderna tehnologija, pre svega Internet i društvene mreže. Otuđuju nas. Opskrbuljuju nas većim brojem informacija nego što nam treba i nego što je zdravo.

Iste brige su postojale još od nastanka štamparske mašine, koja je bila trn u oku, pre svega Crkvi.

Ljudi su se opet jako zabrinuli u 18. veku, kada su dnevne novine postale popularne.

I opet, kad je na scenu stupio radio.

Kao što već možete i da pretpostavite, isto je važilo i za televiziju, uređaj za koji su „njegovi protivnici izrazili žalbu da preti da ugrozi radio, razgovor, čitanje, obrasce porodičnog života i rezultira vulgarizacijom američke kulture”.

Problem je i odbacivanje tradicionalnih vrednosti; daleko od toga da su one a priori loše, ali isto tako, na sve manje ljudi (pre svega mladih) utiče ona famozna krilatica „a šta će ljudi reći?” koja tera ljude da rade ono što njima lično možda ne odgovara, ali – „to tako treba”.

„Verovatno ne postoji period u istoriji u kom su mladi ljudi pokazivali tako jaku i nedvosmislenu tendenciju da odbacuju staro i žele novo”, kako reče jedan novinar Portsmutskih večernjih novosti u svom članku. Objavljenom 1936. godine.

Vremena se menjaju i način života se menja. Utopijsko zlatno doba nikada nije postojalo; današnje vreme ima mnogo loših strana, da, ali imalo ih je i svako prethodno.

Ljudi su oduvek bili isti.

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[lale-i-knjige]

A ne valja tako! Vi u Sudnji dan ne vjerujete (82/19) - ne vjerujete da će doći do polaganja računa, odgovora i kazne. Ovo je taj uzrok zablude i uzrok ograničenja. Srce koje negira obračun i kaznu ne ide putem upute, dobra i poslušnosti. Srca se uzdižu, postaju providna ona koja se pokoravaju svome Gospodaru i klanjaju se sa puno ljubavi, za njih nema straha od posljedice, ona ne hlepe za nagradom, nego takva srca vjeruju u Sudnji dan i plaše ga se, očekuju ga, da bi dočekali svoga Gospodara koga vole, željno, čekaju da se sretnu s Njim i gledaju u tom pravcu, a kada čovjek potpuno negira i ne vjeruje u taj Dan, onda on nema u sebi ni najmanje odgoja, pokornosti ni nura. U njemu ni srce ne živi niti će se savjest kod takvog čovjeka probuditi.

Sejjid Kutb, U okrilju Kur'ana

[sinderelaa]

Samodestruktivna

Možda i nije velika stvar ako

Zakasnim kući par minuta

I nisam neorganizovana i ne znači da

Ne marim za svoje obaveze

Ako na prvu ispada da neke sitnice ne idu po kroju

Ne znači da nisam nikako učila ako se

Moj trud vidi samo na kraju

Pobogu nikada nisam ljuta i tolerantna sam prema svima

I onoj osobi što bi me gazila svakodnevno

I onom insanu što za hljeb traži

I onoj osobi na dnu džehennema što je

Svima bih pomogla bez imalo oklijevanja

Neke stvari se ne razumiju dok se ne provjeri

Šta se dešava iza kulisa

I ako ne odgovorim tri dana na poruku

Ne postoji mnogo situacija koje bi tome bile uzrok

Samo jedna i to je da nisam dobro

Ako sam vjerski nastrojena ne znači

Da ne želim da čujem kako ti je bilo sinoć

Ako me zanima šta se dešava u tvom životu

Ne znači da sam radoznala, već te volim

Al' za behind the scenes uvijek treba bit' radoznao

Jer ne znamo kroz šta ko prolazi

I nikad nije onako kako se čini.

[sacredwhores]

Jovan Živanović - Do Not Mention the Cause of Death (1968)

[shekyspeare]

”Dova i sadaka spadaju u najveće uzroke koji pribavljaju dobro i otklanjaju zlo.”

Ibn Tejmijje, rahimehullah

-N-UM.com

[jelenajt]

Posledice možemo izbjeći ali će nas uzrok uvijek sačekati.

[ti-i-ja-mozda-nekada]

PRVA PREPREKA

Day 7: Prvo razočaranje koje bi mogla da tako nazovem je tvoja šutnja. Nije razlog šutnje uzrok razočaranja, već to da nakon već mnogih lijepih noći i priča i povjerenja, nisi stekao povjerenje u mene da mi kažeš ono što je istina. E to je ustvari zaboljelo, jer sam vjerovala tada da smo bili došli do tačke gdje jedno drugom možemo stvarno reći sve. To je bila noć o maloj.

[zzzbunjena]

decembar

dok na telefonu, rekla bih radiu ali odavno smo prerasli takve izvore muzike, ide neka lagana od divljih jagoda. boze koliko ih volim. ti si mi pokazao za pjesmu marija. slusam je neprestano. ti i ja smo otvorili prozor i ostar vazduh je zapljusnuo nasa lica. zapalili smo cigarete i samo gledali u jednu tacku. snijeg je bio tako umirujuc. odjednom se u meni razbuktala vatra. osjetio si je. osjetio si sve sta se desava u meni. mozda vise i od mene same, ako je moguce. znao si da si uzrok te vatre koju ne samo da izazoves, nego je dodatno razbuktavas u meni. pjevali smo, plesali, provodili vrijeme bas kako smo pricali da cemo to jednom uraditi, kada ja zavrsim srednju i ti se osamostalis. i ta sudbina, koju smo tolko ocrnili misleci da ne postoji i da ju je izmislila masa lijenih ljudi kao opravdanje za njihov (ne)rad. ona nas je cula te veceri, cula je svaki nas plan i nase cerekanje. bila je hladna prema nama, isuvise. razdvajala nas je tako da se grizemo u sebi. a sada, kada ponovo imam tebe, to je samo nadoknada svega onoga sto smo mogli proci zajedno a nismo. sada zivimo i volimo se duplo vise. i neka nikada ne prestane ova noc i svaka sljedeca u kojoj me imas.

samo moja mašta i pusta nadanja (:

12.12.'22 /23.07

[opgpereglin-blog]

Zašto moj ljiljan mira umire? (I kako to popraviti) Lijepi, izdašni ljiljan mira ( Spathiphyllum ) obično se lako održava u zatvorenom prostoru. Uznemirujuće je kada stvari krenu po zlu, ali ova sobna biljka se često vraća uz pravilnu njegu. Pogledajmo zašto vaš ljiljan mi... #Bolestiištetočinesobnihbiljaka #Njegasobnihbiljaka #Sobnebiljke