#uskrsnuće

[pleatonitum]

Što Biblija naučava o stanju umrlih ?

Što se događa kad osoba umre — odlazi li ravno na Nebo ili u pakao, ili ne odlazi nikamo? Je li to samo stvar osobnoga uvjerenja? Je li život nakon smrti veliki upitnik? Mogu li mrtvi ljudi priopćavati poruke živima? Je li moguće da se demoni pojavljuju u obliku pokojnika koje smo voljeli? Hoće li se Sotona koristiti ovom metodom da vara u posljednje dane? Otkrijte istinu o životu nakon…

[razistoricharka]

»Nož, revolver, strojna puška i pakleni stroj, to su idoli, to su zvona, koja će navijestiti osvit zore i uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske«.

»The knife, revolver, machinegun and the infernal machine, these are the idols, these are the bells, that will herald the dawn and resurrection of the Independent State of Croatia«.

This is an incredibly interesting Pavelic quote - the phrasing has a sense of consciously embracing being on the side of “objective evil”. As if he did the whole “are we the baddies” shtick and came away just wanting to ham it up. Like Hitler talking about being possessed by an ancient aryan spirit but for a guy who just really loves murder out of some personal pathology. This all being in idealistic terms, it’s a good pointer as to why certain nazis indicted them as being overtly savage despite little material difference in their course of genocide.

[andjelineba]

UVJETI ZA VEZU S PRIJATELJIMA IZ SVEMIRA I SA STVORITELJEM

Sada vam navodim uvjete za vezu s prijateljima iz Svemira i s našim Stvoriteljem. Ti uvjeti navedeni su u tekstu "Razgovora", a ovdje ih samo sveobuhvatno iznosim. Vi, koji ste prilično materijalističkoga mišljenja i potlačenih osjećaja, posvetite se odstranjenju ovih barijera. Pridržavati se ovih uvjeta znači zapravo pridržavati se Kosmičkih zakona našega Stvoritelja, a zahvaljujući njima povišuje se i stabilizira vaša vibracijsko - duhovna razina. Svemirski ljudi čeznu stupiti u vezu sa svakim čovjekom koji ispunjava dotične uvjete. Astronauti

1. Živjeti životom punim ljubavi, harmonije, utemeljenom na duhovnosti i osjećajnosti, životom skladnim. Ljubite li svoj duh i svoje fizičko tijelo, ljubite time i svoga Stvoritelja, jer vi ste dio Njega. Ne piti previše alkohola, najbolje uopće ne, pušači - smanjiti broj cigareta, a najbolje uopće ne pušiti. Otpustiti sami sebi !

2. Ljubiti ostala ljudska bića pa i ta koja vam čine zlo, budući da oni samo čine to što znaju. Otpustiti im!

3. Ljubiti sva ostala Stvorenja, "živa" i "neživa", tj. prirodu, biljke, životinje, kao i planetu Zemlju, koja je biće više nego što smo mi sami.

4. Smanjiti na minimum ili potpuno prestati s jedenjem mesa (moguće je početi komunicirati otprilike 10 dana poslije toga). svemogući

5. Likvidirati - uništiti negativnu literaturu, tj. knjige i časopise o ratovima, erotici i negativnim izvanzemaljcima (NLO - otmice, havarije brodova isl.) Ne komunicirati s negativnim izvanzemaljcima.

6. Ne čitati negativne knjige i časopise, ne gledati negativne filmove; dobro je ignorirati politiku jer je puna grubih vibracija.

7. Nemati nepotrebno mnogo imovine (dvije i više kuća za sebe, dva i više automobila za sebe i sl.)

8. U okviru svojih mogućnosti pomagati ljudima u nevolji. anđeoski brojevi

9. Barem minimalno raditi u korist ljudskoga roda glede širenja informacija o prijateljima iz Svemira, i to na miran i nenametljiv način.

10. Ne činiti zlo drugim Stvorenjima.

Prigodom oslovljavanja moguće je postupati ovako:

„Dragi i ljubljeni moj Stvoritelju, molim za uspostavljanje veze

             - s Tobom."

             - s mojim prijateljima iz Svemira, Aštarom, Ptaahom... itd.“

Pri tome je neophodno imati te najčistije misli i ljubav u srcu, u ruci olovku te pripremljeni papir.

Takodjer je dobro poruke provjeriti i to kod više osoba !!!  Stoga je važno djelo¨vati po skupinama. asteroidi

sljedeće teme: Čuvari, Anđeo, anđeli, vanzemaljci, galaksija, bog, Isus Krist, meditacija, raj, planeti, zvijezde, svemir, Nebo, Zora, Smiriti, Miran, Kozmos, Galaksije, Krila, Spokoj, Svjetlo, Molitva, Nada, Ljubav, Mir, Otkrivenje, Život, NLO, Astronauti, svemogući, anđeoski brojevi, asteroidi, kometi, božanstvo, meditacija i glazba, svemirske postaje, svemirski brodovi, neidentificiranih letećih objekata, meteoriti, Duhovni, Astralni, Duhovnost, Stvoritelj, Izvanzemaljski, iscjeljivanje, Izvanzemaljci, Ljudsko tijelo, Nebeski, Krist, Mesija, Spasitelj, Božji sin, Uskrsnuće, Čuda, Gospel, Učenici, spasenje, Oprostiti, Eden, Božanstvenost, božanski, Transcendencija, Mudrost,Zaštita, Vodič, Sklad, Preporod, Kozmički, Znanje, Istraživanje, vanzemaljski brodovi, arhanđeo, arkanđeo gabrijel, arkanđeo mihael, arhanđeo rafael, arhanđeo urijel, meditacija i čakre, meditacija i mantre, meditacija i opuštanje, meditacija i zvukovi, meditacija za početnike, tehnike meditacije, viđenje NLO-a, arkanđeli, meditacija i duhovnost, duhovne knjige, duhovni gurui, duhovne slike, duhovni simboli, vrste meditacije, viđenja NLO-a, anđeo čuvar, vjera u Boga, ljubav prema bogu, anđeli čuvari

Vidi više: http://www.andjeli-neba.com.hr/hrvatski/default_hr.htm

[radiogornjigrad]

KRLEŽA I USKRSNUĆE KRALJA BABILONSKOG

Ni život ni smrt ne pripada meni Ja sam tek onaj koji je u sjeni Onog što u vremenu se Ovremeni. Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni Iz zatoka tvari iz te tvarne muke U ona daleka sunčana počivališta Pruža ruke… . MAK DIZDAR (Iz pjesme „Sunčani Hristos“) . OD DJETINJSTVA U AGRAMU DO VJEČNOSTI (VON KINDHEIT BIS EWIGKEIT) . Krležina pripovijest započinje košmarnim snom i buđenjem Pere Orlića…

[trojerucica-blr]

USKRSNUĆE GOSPODINOVA / RESURRECTION OF CHRIST

[zoranphoto]

‘USTAŠKE SLUGE DOČEKALE TRAGEDIJE U SRBIJI!’ Srpski mediji udarili po Hrvatskoj: ‘Vučićevo raspeće je naše uskrsnuće’

   Ništa čudno ..... nažalost  Nakon dva nezapamćena masakra koja su se dogodila u Srbiji prošlog tjedna, dio srbijanskih medija optužuje Hrvatsku da želi srušiti predsjednika Aleksandra Vučića, referirajući se na pojedine tekstove koji se objavljuju u hrvatskom medijskom prostoru. Naime, u očitom pritisku javnosti s kojim se suočava nakon što je 13-godišnji dječak u beogradskoj školi ubio osmero učenika i domara, a 20-godišnjak u mahnitom krvavom pohodu u Mladenovcima upucao osmero ljudi, Vučić se obrušio i na prosvjede koji su se održali 8. svibnja kada su desetci tisuća ljudi izašli na ulice Beograda, poručivši vlastima da će “cijela Srbija stati” ako do 12. svibnja ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi kojima traže zaustavljanje nasilja u javnom prostoru. Vučić je, gostujući na prorežimskim medijima, pokušao umanjiti razmjer prosvjeda, rekavši da se tamo okupilo samo 9000 ljudi, a proeuropsku oporbu koja je pozvala na prosvjed optužio je da su “lešinari” nad tragedijom u beogradskoj školi. Komentirajući da mediji u Hrvatskoj pozorno prate posljednje događaje vezane uz dva masovna ubojstva u Srbiji i da im je on u središtu pažnje, Vučić je upitao zašto je on prva vijest u Hrvatskoj, a hrvatski premijer i predsjednik Andrej Plenković i Zoran Milanović to nisu u Srbiji. Najavio je i održavanje ‘najvećeg skupa ikada održanog u Srbiji’, koji bi se trebao dogoditi 26. svibnja, a oporba već upozorava da je ‘strah paralizirao režim’ te da poziva jednu skupinu građana da se suprotstave drugoj.

Traženje vanjskih neprijatelja

U traženju vanjskih neprijatelja priključio se i dio medija u Srbiji. Tako, primjerice, srpske Novosti objavljuju tekst naslova ‘Ustaške sluge jedva dočekale tragedije u Srbiji: U hrvatskim medijima traže Vučićevu glavu’, koji je, s malo prilagođenim naslovom, prenio i B92.     Novosti.rs tako pišu, uz fotografije nekolicine naslovnica, kako su “hrvatski mediji iskoristili dvije tragedije koje su zadesile našu zemlju za napad na predsjednika Vučića te da u naslovima tih tekstova traže glavu predsjednika, a ovakvi natpisi pokazuju ništa drugo nego da je upravo Vučić prepreka ustašama za njihovu dominaciju na Balkanu’.

Foto: Screenshot Kako bi dodatno poduprli svoju tezu u Vučiću kao žrtvi domaćih i vanjskih neprijatelja, podsjetili su na autorski tekst vladike bihaćko-hercegovačkog, Sergija, iz 2020. godine, o napadima na srbijanskog predsjednika. Dijelove teksta koji citiraju prenosimo u nastavku:   “Da živim u Beogradu ili negdje u unutrašnjosti Srbije, možda bih o predsjedniku Vučiću razmišljao na nešto drugačiji način, možda bih, kao mnogi, više bio vođen osobnim, a manje nacionalnim interesima. Ali, pošto sam monah i episkop koji živi i stoluje u manastiru Rmnju, na pustoj i surovoj granici Bosne i Like, moj pogled na život, suživot, na prilike i neprilike, uvjetovan je samo jednim – željom da duhovno i biološki preživi ovo moje malo i nejako stado Hristovo, koje mi je dato na brigu i staranje. Već tri desetljeća mi se brinemo da ne nestanemo, da nas ima, da ostanemo tamo gdje nas je oduvijek bilo. Za ostvarenje ovih skromnih želja uvijek nam je nedostajala pomoć, bratska ruka i razumijevanje. Zbog toga smo više iskrvarili poslije rata nego u samom ratu, jer ratne rane nam nitko nije želio vidati. Međunarodna zajednica nije bila zainteresirana da nam pomogne, a Republika Srpska nedovoljno jaka da nas snažnije podrži.   I kada smo, od mnogo nade i gledanja u istom pravcu, za čas okrenuli glavu od matice Srbije, predsjednik Vučić je pogledao nas. I ne samo pogledao, već i pomogao, i pohodio nas, dva puta, kao nijedan predsjednik Srbije do tada”, piše vladika Sergij, pa nastavlja kako je Srbija uložila novac u svaku općinu i grad Republike Srpske te četiri općine sa srpskom većinom u Federaciji BIH pa zahvaljujući tome imaju vrtiću, bolnice i ceste. Vladika je pisao i da se svakodnevno ispaljuju otrovne strelice kako bi se sve to omalovažilo. “Napada se onaj koji je bjesomučno napadnut u Srebrenici, pokušava se diskreditirati onaj koji je pomogao toj istoj Srebrenici, kao nitko do tad, a sve sa ljudskom željom da se ratne rane izliječe međusobnim povjerenjem, da nam, svima zajedno, ovdje bude bolje, da svi imaju posla, da nitko ne odlazi u bijeli svijet samo da bi našao posao a izgubio sve ono što ima samo u zemlji u kojoj je rođen – rođake, prijatelje, uspomene, sreću… Kada se vidjelo da je sve teže plašiti one druge i drugačije velikosrpskim nacionalizmom, jer je ta matrica odavno istrošena, onda se došlo na ne tako novu ideju da se za sve okrive Rusi, pa da se oni drugi i drugačiji plaše njima i, naravno, Vučićem kao njihovim eksponentom. Uzalud! Dovoljno je pogledati čije su banke, trgovački centri, gdje odlazi radna snaga i svakome će sve biti jasno. Nekome je, očigledno, dosadio mir i napredak, pa bi sada, osokoljen rezultatima američkih predsjedničkih izbora otvorio stare rane, da ubije i ono malo nade koje imaju ovdašnji Srbi, Hrvati i Bošnjaci, željni mira i povjerenja, željni svoje djece iz Njemačke, unučadi iz Irske, prijatelja iz Amerike. Bosna i Hercegovina u kojoj živim, u kojoj služim i u kojoj ću kosti ostaviti, ima komparativne prednosti: Hrvatska pomaže Hrvate, Srbija Srbe, islamski svijet Bošnjake. Nije ovoj raspetoj zemlji problem Aleksandar Vučić, već frustracije onih koji bi ovu zemlju krojili po svome, a u toj političko-krojačkoj zamisli ovdje bi bilo Srba tek toliko da dekorativno ukrase vjerski i nacionalni monolit zamišljen u nekom od mračnih centara moći. Znam da to predsjednik Vučić ne bi dozvolio, baš kao ni predsjednik Dodik, kao ni svaki drugi čestiti Srbin kojem je stalo da iza nas nešto ostane u ovoj lijepoj i strašnoj zemlji, koja nije i neće biti ničiji plijen, već prostor u kojem će život nadjačati smrt, u kojem će biti brojnije nove kolijevke nego radne vize, u kojem će susjed vjerovati svome susjedu kao bratu rođenom. Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gdje jesmo. Kad ušute, znat ću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti. Vučićevo raspeće je naše uskrsnuće!”, poručio je vladika u tom tekstu 2020. Dnevno.hr Foto : Predsjedništvo Srbije Read the full article

[tijanadmitrovifan]

♓🎏✨ BEZVREMENSKI RIBLJE

Uskrsnuće Bezvremenske Jeans Haljine ♓🎏✨ 10 Tra, 2023. 08:00 Sati!

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=166178386366696&id=100089236054064

[silverygoldery]

♓🎏✨ BEZVREMENSKI RIBLJE

Uskrsnuće Bezvremenske Jeans Haljine ♓🎏✨ 10 Tra, 2023. 08:00 Sati!

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=166178386366696&id=100089236054064

[dmitrovicz]

♓🎏✨ BEZVREMENSKI RIBLJE

Uskrsnuće Bezvremenske Jeans Haljine ♓🎏✨ 10 Tra, 2023. 08:00 Sati!

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=166178386366696&id=100089236054064

[thedraganuzelac]

FOR MY DEAR MOON LIGHT ... your European friend ... until the end ... This is my story about poeme by Jim Morrison - THE END ...

‚‚ THE END“ ... apokaliptično poetsko putovanje Džima Morisona ...

   Pre nego što ga je vreme uvuklo u vlastiti kovitlac i usisalo, ostavljajući za njim reči koje su od njega stvorile pesnika, američki poeta i pevač rok benda ’’The Doors“ Džim Morison je napisao, proživeo i otpevao mnoštvo nezaboravnih pesama. Njegova poezija temeljila se na tradiciji romantičarskih pesnika, pre svih poeziji mističnog romantičara Vilijama Blejka, kao i pesmama francuskih simbolista, gde je presudan uticaj na njega ostavio Artur Rembo( takođe tragičan lik, kao i sam Morison). Dakle, sa jedne strane ,, oluju“ su stvarali romantični sanjari, revolucionari željni slobode, promena, pravde i istinske, romantične ljubavi, idealisti sa setom i gorčinom u srcu i ,, peru“, duhoviti satiričari, estete, mistici, vizionari i tanani liričari na pragu novih horizonata, a sa druge strane, šibala je ,, oluja“ boemskih ,, jahača“ koji su raskalašno i hrabro tragali za lepotom, pokušavali da snažnim rastrojstvom čula dođu do ,,alhemije reči“, da halucinacijama ukradu svetlost i dosegnu ,, čistu poeziju“, grleći celi univerzum u trenucima revolta prema beživotnoj tradiciji. Šibala je ,, oluja prokletih pesnika“, sa svojim nedostižnim idealima i prefinjenim, pesimističnim osećanjem sveta...

... Bio je tih, stidljiv, zatvoren čovek, romantični pesnik, mistični pesnik, ali književni kritičari i publika nisu želeli da shvate da će proći vreme njegovih kožnih pantalona. Bio je uspešna pop zvezda. To je akademičare dovodilo do ludila...

... Glavna tajna The Doors je u poeziji. Bili smo bitnici koji su pisali i svirali rock and roll. Bilo nas je četiri muzičara: jedan od nas, Džim, svirao je rečima .

Ray Manzarek, the Doors

... Bio je, doista, romantični, tragični pesnik, zagledan u sebe i mogućnost prolaska kroz ,, vrata percepcije“ ka beskonačnom, dionizijsko-remboovski pijani brod i zaneseni trubadur rođen za beskrajne noći, koji je doslovno živeo i umro za umetnost, vlastite ideje i snove... Bio je neprilagođeni usamljenik, marginalac i stranac u svetu apsurda, zla i podmukle zlobe, neko ko je beskompromisno i isključivo sledio samo svoj put, razapet između neba mogućeg i pakla nedosanjanog... Bio je jezivo iskren čovek, neko ko je vlastiti, jedinstveni duh beskompromisno ispoljavao... Bio je velika, tragična duša, koja je pevala o sopstvenom kraju (The end) kao svom jedinom prijatelju... Jedinstvena duša, razigrana na besmrtnoj vatri muzike, pesme kao jedinog iskrenog prijatelja koji sa nama ostaje do kraja... Jedinstvena, beskrajno hrabra, ogoljena, očajna i bolno iskrena duša koja je pre konačnog kraja i velikog sna poželela da čuje vrisak leptira i otkaže pretplatu na uskrsnuće ...

   Jedinstveni, hipersenzibilni spoj tih dvaju svetova doneo je magiju setne lirike romantičnog sanjara - Džima Morisona, doneo je duh ,, prokletog jahača na oluji“ i raskošni svet poezije kojem se u potpunosti prepuštam, pružam ruku prijateljstva usamljenog i rezigniranog buntovnika i uz poneku reč komentara, prikaza uz dobru kapljicu sete krećem na nezaboravno poetsko putovanje... Pogasio sam svetla i zaigrao u srcu uz muziku, na njenom plamenu... Zaigrao sa jedinim prijateljem koji ostaje do kraja... ,, Inficiran“ duhom Navaho Indijanca koji umire, napušta ovaj svet odlazeći u ,, večna lovišta“, buntovnim učenjima filozofije protesta, misliocima poput Rusoa, Sartra, Hajdegera i posebno intrigantnim Fridrihom Ničeom, poezijom Artura Remboa i Vilijama Blejka, ,,Uliksom“ Džejmsa Džojsa, ,,living“ teatrom i teatrom apsurda, knjigom Normana Brauna ,, Život protiv smrti“ koja istoriju tumači frojdistički, bluesom i šamanizmom, fikcijom Edipovog kompleksa i filmskom umetnošću, koju je studirao i smatrao da u njoj ne postoje autoriteti jer učenici znaju koliko i profesori, grčkom tragedijom i umetnošću uopšte, mladi Morison poziva na put koji vodi ,, selinovski“ na ,,kraj noći“, tamo gde samo ,,odabrane“ čeka ,,carstvo blaženstva, carstvo svetlosti i slatke radosti“. Za one koji to nisu, obeležene znakom, prokletstvom, neizmernom hrabrošću i istinskim buntom, otporom prema svakoj vrsti autoriteta - za njih ostaju samo ,,beskrajne noći“ obavijene velom tajne, tame, tragike i ,,bodlerovskog spleena“, sumorne spoznaje ,, tamnice snova“ i kraja...kraja noći...

   Rođen za beskrajne noći, bez slatkih radosti, bez smeha i finih laži, nakon što je ,, otkazao pretplatu na uskrsnuće, poslao papire u ludnicu, čuo krik leptira i nežan zvuk“ i poželeo ,, svet odmah i sada“, Morison, nošen silnom poetskom energijom, razuzdanošću plesa na vatri muzike i divljinom, postavlja ključna egzistencijalna pitanja o smislu i budućnosti sebe i sveta, i uranja u introspekciju edipovske psihodrame - obračuna sa samim sobom, kao jedinim pravim prijateljem i onima koji su mu podarili život - roditeljima...

Ovo je kraj, divni prijatelju, ovo je kraj, moj jedini prijatelju, kraj naših velikih planova, kraj svih pravih stvari, kraj, bez blagoslova, iznenađenja, kraj. Nikad te više neću pogledati u oči. Zamisli šta će biti sa nama sa nama tako bezgraničnim i slobodnim kad očajnički zatražimo ruku nekog stranca u zemlji očaja? Izgubljeni u pustinji patnje, u kojoj su sva deca poludela, sva deca poludela, od čekanja kiše. Opasnost vreba na kraju grada, leti cestom kraljeva. Čudesni prizori u rudniku zlata. Kreni na zapad, draga. Uzjaši zmiju, uzjaši zmiju, hitaj do jezera, drevnog jezera, zmija je, draga, sedam milja duga, uzjaši zmiju, staru, ledenu kožu. Zapad je najbolji, Vest je the best, samo ti dođi, a ostalo prepusti nama. Plavi autobus nas zove, plavi autobus nas zove. Hej, vozaču, gde nas to vodiš? Ubica se probudio u praskozorje, navukao čizme, nabacio lice sa drevnih slikarija, i krenuo niz hodnik. Ušao je u sobu svoje sestre, posetio svoga brata, a onda krenuo hodnikom. I stigao do vrata, i pogledao unutra, „Oče?“ „Molim, sine?“ „Hoću da te ubijem. Majko, hoću da...“ Hajde, draga, okušaj sreću sa nama, okušaj, draga, sreću sa nama. I nađi me u dnu plavog autobusa... Ovo je kraj, divni prijatelju. Ovo je kraj, moj jedini prijatelju, kraj. Boli me što te puštam da odeš jer me nikada nećeš slediti. Kraj je smehu i finim lažima, kraj noći u kojoj smo probali smrt, kraj.

    Poema The End je na neki način predstavljala edipovsku psiho-dramu, obračun sa onima koji su Morrisona stvorili - njegovim roditeljima, i jedinim pravim prijateljem, tj. sa njim samim - Jimom Morrisonom. Savršena psihološka autobiografija u stihu( snimljena u potpunoj tami i kliničkoj tišini studija, uz samo upaljene sveće kraj samog Morisona,  naglašavajući dramatiku apokaliptične teme) i neprijatno iskrena melodrama dovodi nas do suštine Morrisonovog bunta s razlogom - ,, Ubij oca, pojebi majku!“. Podsvesna želja za uništenjem onih koji su mu dali život značila je potrebu za odbacivanjem svih nametnutih zakona ( od državnih do verskih) i brutalno iskrenu potrebu za nesputanošću, bezgraničnošću i slobodom življenja i stvaranja...

... Pesma koja je u svom povoju krenula svoj čudesni put ka jezi smrti, konačnom kraju jednog jedinstvenog poete, buntovnika s razlogom i hipersenzibilne, tragične duše u kovitlacu jednog burnog, prelomnog vremena, kao ’’obična“ ljubavna pesma, opraštaj od Džimove srednjoškolske ljubavi, devojke Meri, vremenom je prerasla u jedanaestominutni apokaliptični edipovski ep ... Po rečima samog Morisona početak je izgledao ovako : Kad god čujem ,, Kraj“, ona za mene ima drugačije značenje. Počelo je kao jednostavna opraštajuća kompozicija, verovatno namenjena bivšoj devojci, ali uvideo sam da bi mogla da bude i opraštanje od detinjstva. Nisam siguran ... Mislim da je dovoljno složena i univerzalna u svojoj maštovitosti da bi mogla da bude bilo šta što neko poželi“. Mračna Morisonova priča o smrti, konačnom čovekovom kraju kao jedinom istinskom prijatelju, ogoljena simbolistička poema u ovitku Edipalnog kompleksa i bošovskih zastrašujućih slika Morisonovih psiholoških razdirućih kompleksa i košmara, demona koji ga nikad nisu napustili ostavljajući ga utamničenog na graničnim egzistencijalnim područjima kao stranca, usamljenika rođenog za beskrajne noći, snimljena je u prostoriji sa potpuno ugašenim svetlima uz samo sveće koje su gorele kraj samog Morisona, kraj njegove tame koja ga je duboko prožimala i razdirala ... transponujući se u besmrtnost stihova jedinstvenog poete ...

... Hipnotički zvuk gitare Robija Krigera koja zloslutno zvuči kao indijski sitar i bubnjevi Džona Densmora dizajnirani da zvuče kao još jedan indijski, mističnim tonom obojen instrument – tabla, uvode nas u jedanaestominutni turobni, magični ep poniranja u oniričke, mračne slojeve Morisonove kompleksne ličnosti ... Stihovima ...

                       Ovo je kraj, divni prijatelju,          

                      ovo je kraj, moj jedini prijatelju, kraj,

                      naših velikih planova, kraj,

                      svih pravih stvari, kraj,

                       bez blagoslova, iznenađenja, kraj.

                      Nikad te više neću pogledati u oči.

                      Zamisli šta će biti sa nama

                      sa nama tako bezgraničnim i slobodnim

                      kad očajnički zatražimo ruku nekog stranca

                      u zemlji očaja?...

... Uznemirujućom poetikom uplovljavamo u jedinstvenu psihološku dramu jednog romantičnog lirika, stranca u zemlji očaja, na njegov put bez povratka, kosmičko putovanje ,, plavim autobusom“koji hipotetički simbolizuje drevni egipatski solarni brod i neizrecivost uznemirujuće mistike plovidbe stihovima ka beskonačnosti, većnosti i konačnom, Edipalnom obračunu Džima Morisona sa vlastitim ocem, autoritativnim admiralom, komandantom američke vojske( kojeg podsvesno želi da ukloni, ubije) i majkom, sveprisutnom u njegovom usamljeničkom odrastanju bez odsutnog oca( koju podsvesno želi da pojebe) ...

The killer awoke before dawn

He put his boots on

He took a face from the ancient gallery

And he...he walked on down the hallway, baby

Came to a door

He looked inside

 Father?

Yes, son?

I wanna kill you

Mother...I want to...

Fuck you, mama, all night long

Beware, mama

Gonna love you, baby, all night

 Come on, baby, take a chance with us

Come on, baby, take a chance with us

Come on, baby, take a chance with us

Meet me at the back of the blue bus

Meet me at the back of the blue bus,

Blue rock,

Blue bus,

Blue rock

Blue bus.

 Kill! Kill!

 This is the end, beautiful friend

This is the end, my only friend, the end

Hurts to set you free

But you'll never follow me

The end of laughter and soft cries

The end of nights we tried to die

This is the end …

 … "Ubica je obuo čizme, uzeo lice iz antičke galerije i prošetao niz hodnik. Otišao je kod sestre u sobu, pa kod brata i onda je došao do sledećih vrata i provirio unutra. 'Oče?', 'Da, sine?', 'Želim da te ubijem'. 'Majko... želim da te j...m'"… Sitar u pozadini neprestano ponavlja nekakvu mantru i vuče nas u dubinu podsvesnog, nečega opasnog, apokaliptičnog i ugrožavajućeg, u ono jungovsko podsevseno ali i nešto jako lično, morisonovsko… Ono što pravi teskobu i težinu u pozadini teksta je činjenica da opasnost ne dolazi spolja, opasnost je unutar kuće. Taj neko ide od vrata do vrata i čini jezivo delo. Snimanje matrice za finalnu verziju, (sa tekstom "Majko želim da te j...m")  bilo je tegobno, sa mnogo ponavljanja. Morison to nije mogao da uradi bez dobre količine alkohola. Iste noći, u stanju regresije  izazivanog pijanstvom vratio se u studio i demolirao ga protivpožarnom penom. Očigledno mu nije bilo lako da izrazi nešto što je ne priča o Edipu, kako neki vide, već o opasnosti koja dolazi iznutra, od onih koji su bliski. Isto imate i u pesmi "Riders on the Storm": "….ako pustite tog čoveka unutra, cela porodica će stradati"… Objašnjavajući priču o kraju, tj. smrti kao jedinom prijatelju, Morison je govorio sledeće : Ljudi se smrti plaše više no bola. To je čudno. Život mnogo više boli od smrti. U trenutku umiranja bol nestaje. I to bih nazvao – prijateljskim”…

 … Morisonov odnos prema KRAJU, odnos prema smrti kao jedinom istinskom prijatelju uporediv je sa tvrdnjom jednog od njegovih ključnih poetskih i duhovnih uzora – Vilijamom Blejkom( William Blake), engleskim pesnikom romantičarem, mistikom i čudesnim vizionarom koji je govorio da ‘’ smrt ne postoji pošto je ljudski život beskrajno hodočašće kroz vreme prema večnosti”… Otkazujući svoju pretplatu na uskrsnuće u svojoj ništa manje značajnoj poemi ‘’ When the music’s over”, želeći da ,, pre nego što potone u VELIKI SAN tj. SMRT začuje scream of the butterfly, Džim Morison postavlja jedno od svojih ključnih poetskih pitanja : ‘’ Znate li za toplo putovanje pod zvezdama, znate li da postojimo?”… Svoje jedino pravo onostrano utočište Džim pronalazi u muzici i poeziji, u onom neizrecivom poetskom nadahnuću koje nam ostaje kad muzika i život utihnu, kad se svetla na pozornici naših života sudnjeg dana pogase …

 ... Danas je već sasvim jasno da je Džejms Daglas Morison pesnik koji ima svoje mesto u istoriji američke poezije. Izrastao na temeljima tradicije koja je oblikovala izraz više značajnih pesnika njegovog doba, Morison je tu tradiciju obogatio sopstvenim poetskim zaveštanjem, nazivajući se Remboom u kožnoj jakni. Ono je sazdano i od nasleđa evropskih pesničkih tokova – romantizma, simbolizma, nadrealizma – ali je, prošavši kroz te uticaje, Morison postao pesnik američke molitve i američke noći. Poput Ginzberga, Ferlingetija ili Majkla Meklura, njegovog iskrenog prijatelja koji je rekao za Džima sledeće : Džim je bio jedan od najsvetlijih duhova koje sam poznavao, jedan od najsloženijih... Kada je jednom prestao da bude pevač u kožnim pantalonama, seks simbol the Doors , postao je divna olupina procvetala u debeljuškastog bluzera, postao je vodič kroz košmar neonskog sveta, blasfemični sveštenik duhovnosti u svetu materijalizma, pesnik koji je sred plitkoumno radosne potrošačke glorifikacije života prizivao smrt – ne bi li je nekako nadmudrio i prevario…

… Polazeći od Remboovog(Arthur Rimbaud, francuski pesnik, simbolista) principa ,, svesnog rastrojstva čula” ka čistoti poezije kao vrhunca načina ljudskog postojanja( za buntovnika i reformistu, buntovnika protiv svih normi i konvencija, Artura Remboa, poezija je bila suština čovekovog života, dok je autentični život predstavljao najuzbudljiviju poeziju), Morison je tragao za načinom kako sprovesti u delo, sam život, čuvenu Blejkovu viziju: ‘’ Ako se pročiste vrata percepcije, sve će se pred čovekom ukazati onakvo kakvo zapravo i jeste – BESKRAJNO”…

… Vrata percepcije nalazila su se unutar samog Morisonovog uma, dok je prolazak kroz njih predstavljao uzbudljivo putovanje kroz predele svesti, kroz paklenu remboovsku nostalgično-ogorčenu rekapitulaciju života u kome je duhovna smrt nastupila znatno pre fizičke( na blejkovskom putu preterivanja ka dvorcu mudrosti)… U kuhinji svoje jedinstvene, tragične, boemske, hrabre, kreativne i beskompromisne duše Morison se nalazio na putu povratka čoveka ka iskonskoj čistoti i nevinosti, nastojeći pre no što utone u veliki san stvoriti svoj novi svet – nematerijalan, neuništiv, satkan od stihova svojih mračnih, apokaliptičnih poema – pre svih The end i When the music’s over … U Morisonovoj ,, Američkoj noći”, poput Remboove ,,Iluminacije” svet se iznova gradio, u grču, u tami, na na večnom putovanju na kraj noći – bez blagoslova, iznenađenja, mogućnosti povratka …

… ,, Plavi autobus” kojim nas je Džim poveo u svojoj mračnoj poemi KRAJ na magično, kosmičko, apokaliptično putovanje stigao je na svoje konačno odredište jedne vrele letnje, pariske noći – 3. jula 1971. godine … Bio je to samo ovozemaljski KRAJ smeha i finih laži, kraj noći u kojoj je Džim konačno probao smrt … bio je to KRAJ svih velikih planova i sudbinski susret sa jedinim istinskim prijateljem u zemlji očaja … pustinji patnje gde su sva preostala deca poludela čekajući letnju kišu … spas duši izgubljenoj …

By Dragan Uzelac, avgust 2019., - posvećeno uspomeni na velikog poetu Džima Morisona, jahača oluje …

[pleatonitum]

Svakodnevno obožavanje Gospoda, zahvala i molitva

Nedjeljom: Zahvaljujemo za Uskrsnuće Isusa Krista i Božju Riječ. Molimo za spasenje ljudi. Za punomoć Božju u pripovijedanju Božje Riječi. Blagoslov za sve slušatelje Božje Riječi. Za duhovno probuđenje i obnovu duhovnog života. Jedinstvo u duhu i bratsku ljubav. Za Kristovu Crkvu, neovisno o denominacij i njezino zajedničko svedočanstvo. Ponedjeljkom: Molimo za službu crkve u…

[vladarh]

Svim vjernicima od srca čestitamo najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi Kristovo uskrsnuće, i koji svojom porukom mira, ljubavi i nade dotiče svakog od nas. Sretan Uskrs! . Čestitka predsjednika #VladaRH ➡️ link u bio! #uskrs #hrvatska #uskrsnjajaja #easter #croatia #eastereggs via Instagram http://bit.ly/2GyxFNK

[krajolikduse]

AVE CRUX, SPES UNICA

„Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. (…) Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. (…) Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima? Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem! Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.“ 

1 Kor 15, 14.20-21.30-32

Film Šutnja je najviše uspio u tome što je p( r)okazao veličinu vjere onih malenih i jednostavnih, a s druge strane veličinu pada onih velikih i pametnih. Ne možemo se prestati diviti tim običnim Japancima, seljacima, koji su s tako malo „podataka“ prigrlili Istinu i spremno umrli za Nj. Najdirljivija scena filma je baš zato ona trojice razapetih na obali, koji pjevajući himne Isusu Kristu, hrabro idu ususret smrti. Kada na kraju otpali svećenik otac Ferreira pokušava uvjeriti oca Rodriguesa kako Japanci po svojoj prirodi i kulturi jednostavno ne mogu pojmiti tko je taj kršćanski bog kojeg oni propovijedaju- moramo se gorko nasmijati. Ti isti Japanci čvršće su stajali i manje sumnjali nego ovi veliki obrazovani koji su se brzo pokolebali.

Dvojica misionara, otac Rodrigues i otac Garupe odlaze na misijsko putovanje u Japan kako bi pronašli oca Ferreiru u vezi kojeg imaju posljednju informaciju da je apostatirao od vjere. Radi se o svećeniku koji je njih utvrdio u vjeri, oblikovao njihov svećenički poziv i stoga tvrde: „We have no choice but to save his soul.“Ne mogu se oteti misli, od početka filma, kako je sav taj njihov put od početka krivo krenuo. Njihova prva i glavna zadaća odlaska u Japan se tako čini spasitiod vječne propasti oca Ferreiru, a ne sam odlazak u misije da bi širili Radosnu vijest. Odmah se i javljaju pitanja: Zar nisu od početka znali kakva ih sudbina čeka? Zar nisu znali u kakvu se opasnost upuštaju? Zar već tada nisu razmišljali što je „ispravno“ i koja je volja Božja? Ne mogu se ni oteti misli da već od početka ovi misionari previše toga stavljaju u svoje snage i lako se junače- misle da su baš oni ti koji mogu spasiti oca Ferreiru,  a kasnije će otac Rodrigues reći kako će smrću njih dvojice (navodno posljednjih svećenika u Japanu) umrijeti Crkva u Japanu. Koliko god svete bile svećeničke ruke, i koliko god jedino po njima primamo Sveto Tijelo Kristovo na ovom svijetu- Krist živi i bez njih: „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18, 20). Korijenje je počupano, kao što kažu japanske vlasti, ne kada se ubiju svi svećenici u Japanu, već kada oni apostatiraju od vjere.  Svi mi si trebamo stalno osvješćivati, kako ne bi pali u duhovnu oholost ili veliki očaj i razočarenje,  da koliko god uzvišena naša zadaća bila, koliko god nam je toga darovano- Bog može i bez nas. Ništa po nama nije postalo i ništa ne može propasti ako dragi Bog to ne dopusti. Nema grijeha ni zla koji bi bio veći od dobrog Boga.

Po dolasku u Japan, među kršćansko stanovništvo, a i tijekom cijelog njihovog boravka tamo, očito je koliko je malena vjera dvojice svećenika u usporedbi s vjerom pobožnog puka. To se vidi već u malim detaljima, na sam doticaj nevolje i muke, gladi, samoće, a kamoli tek kad će se morati odlučiti konačno za vjeru ili apostatirati. Čini se kao da su tu došli potpuno nespremni- ma koliko čovjek nikad ne može bit dovoljno spreman za takvo što. Misionari su i sami toga svjesni i dive se narodu, pa se i mole da im Bog uveća vjeru i da hrabrosti. Ipak, glavne i zadnje riječi kad se dva misionara rastaju jesu: „Stay alive, stay alive..“

Važno je naglasiti kako su i prije njihova dolaska japanski vjernici većsvjesno prigrlili vjeru, pa su i znali kakve posljedice mogu imati zbog toga. Prihvaćanjem vjere, oni su morali znati da prihvaćaju i svoju smrt. Vjernici su tada bili progonjeni i mučeni najstrašnijim metodama, a svećenici su bili podloženi i osobitim psihičkim mukama. Koliko god su kasnije vlasti pokušavale staviti sumnju u oca Rodriguesa kako upravo zbog njega umiru ti isti vjernici, to jednostavno nije bila istina. Tim više, važno je naglasiti kako otac Rodrigues nije „pao“ tek na kraju filma kada su mu direktno stavili taj odabir dok su mučili petoricu pred njim. On je već na početku, u selu u kojem su bili, sam savjetovao ljudima da nagaze na lik Isusov kako ne bi patili i kako drugi ne bi poginuli. Gorak okus u ustima ostavljaju te scene i već se tada javljaju mnoga pitanja. Na spomen patnje svi brzo padamo. Bila ona naša ili tuđa. Intelektualna vjera tako brzo gubi tlo pod nogama- sva logika ide u prilog tome da se izbjegne patnja i bol. Na kraju je upravo otpali svećenik Ferreira onaj koji i slomi oca Rodriguesa, a slomi ga upravo na pitanju patnje drugih: „Do you have the right to make them suffer? I heard the cries of suffering in this same cell. And I acted.“ Govori mu u uho da je Krist tu da bi On nešto učinio, i da bi spasio ljude koje voli. Da molitva ne može ništa. Pa ponavlja kao što su stalno svima japanske vlasti govorile: to je samo formalnost. Prije nego će nagaziti na lik Isusov, ocu Rodriguesu se pričinja da čuje Isusov glas koji mu govori da ga nagazi i kako je nosio križ zbog te njegove boli, da ju može podijeliti s njim. Je li to doista bio Isusov glas?

Očit je odgovor na to - pijetao zapijeva u trenutku kada Rodrigues zagazi na lik Isusov. Zar je Krist doista stalno šutio? Zar nije jasno rekao: „Dođe li tko meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“ (Lk 14,26). To je teška riječ, ali jasna. Tko ne ljubi Boga više od bilo kojeg drugog čovjeka i samog sebe, nije Ga dostojan. Ako Bog nije prvi, iznad svakog čovjeka, sve pada u vodu. A ako je Krist svojom žrtvom na križu otkupio i spasio cijelo čovječanstvo, zar taj isti Krist ne bi dao da se i po smrti mučenika spase drugi ljudi za vječnost? On nije umro za nas da nas oslobodi od patnje, kao što je glavni cilj budizma i kao što otac Ferreira sugerira ocu Rodriguesu. Isus Krist nije obećao miran i lagodan zemaljski život, On je obećao: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. „(Lk 9,24). Svi koji umiru i umru poradi Imena Njegova-spasit će se. Svi. I krv mučenička natopit će obilno zemlju, i Bog će obilno nagraditi tu zemlju, kao što je nekoć obilno nagradio Abrahamovu vjeru, kada je sam vlastitog sina išao žrtvovati iz ljubavi prema Bogu. „Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake..“ (1 Kor 1, 27).

U svakom slučaju, otac Rodrigues na kraju, slomljen i izmučen psihički, u već velikim sumnjama vjere,  gazi lik Isusov, a petorica njih što su mučena, bivaju spašena. Petorica njih što su ionako kršćani-što su prihvaćanjem vjere u Isusa Krista znali da je velika vjerojatnost od takvog kraja. I tako, još jedan svećenik odriče se vjere -formalno- i korijenje je počupano. A ni ocu Ferreiri ni ocu Rodriguesu nije te noći bio prvi ni posljednji put da su morali nagaziti na lik Isusov. Učinili su to poslije više puta, i na više načina.

Javlja se ono veliko pitanje nužnosti vanjskog izražavanja vjere.Kako film ide prema kraju, sve više se otkrivaju namisli japanskih vlasti koji su zapravo sami odgovorili na ovo naše pitanje. Naime, oni smatraju kako je katolička vjera opasna doktrina koja može uništiti i podijeliti njihovu državu. Da bi zaštitili svoju državu od širenja te opasne doktrine, oni žele da vjernici samo nagaze na Isusov lik i odmah su slobodni, u protivnom će umrijeti. Pritom i sami naglašavaju- to je samo formalnost: „This is just a formality. Just one step will do. We are not asking you to do it sincerely. Just putting your foot on the thing won't betray your faith.“. Dakle i Japanci se slažu s tom teorijom- dosta je u srcu vjerovati, to je jedino bitno. Oni žele samo da se izvanjski ne očituje ova doktrina- ne žele vidjeti nikakav simbol, riječ, ritual, ništa. Nije ih apsolutno briga ako će netko u srcu vjerovati, sve dok to izvanjski ne čine i ne dovode tako druge i samu državu u dodir s tom opasnom doktrinom. Imaju pravo i mudro čine- jer takva vjera nije vjera. Ta vjera nije nikakva opasna doktrina, ona ne dira nikog, nikog ne inspirira, nikog ne mijenja, ona je privatna stvar, za nju ne vrijedi živjeti, a kamoli patiti i umrijeti. Kada misionari idu u područja progona kršćana, oni su svjesni da će učenjem Radosne vijesti dovesti mnoge živote u pitanje. Mogli bi se već tada zapitati zar nije bolje uopće im ne govoriti ništa i ne dolaziti u ta područja. Ali oni znaju da je sâmo Ime Isusa Krista vrijednije od svih života, vrijedi sve patnje i svih muka i smrti. Na sam spomen Njegova Imena u srca dolazi svjetlo kakvo svijet dotad nije upoznao, i za samo taj trenutak vrijedi cijeli život.  

Nismo dobili dar vjere samo da bi bili dobri, izbjegli pakao i spasili se. To je tako mali dio Istine. Ljudi mogu biti dobri i ne poznavajući Boga. Vjera je puno više- živjeti i umrijeti za tog istog Boga, koji je nas ljubio do kraja i svoj život dao za nas. Samo je u tome sav mir i sva sreća naših duša. Nismo stvoreni da preživljavamo, stvoreni smo da živimo u Njemu i za Njega. Kakva je to ljubav ako svako naše djelo ne viče da je za Njega i zbog Njega? Čovjek je duh i tijelo, i takva mu treba biti vjera, inače nije dao sve. I inače nikad neće biti sretan niti će ikad drugi znati da je to jedina sreća i smisao cijelog našeg postojanja. Tko bi doista bio inspiriran takvim pastirom ili vjernikom, koji bi govorio da vjeruje, a izvanjski ne bi to i potvrđivao?  Nitko mu ne bi povjerovao.

Tu dolazi u priču za mene najzanimljiviji i najdirljiviji lik u filmu, Japanac Kichijiro s kojim su dvojica misionara i došli u Japan: izneređen, neopran, u odronjcima, a koji će u jednom trenutku sam za sebe reći da „smrdi na grijeh“. Evo, on je jedan od onih koji tvrdi da vjeruje, a ipak stalno gazi na Lik Isusov, čak i kada svi njegovi bližnji poginu u Ime Isusovo. No njemu savjest ne da mira i zato me podsjeća na sve nas ostale jadne ljude koji zasigurno ne možemo i ne smijemo suditi one koji su apostatirali iz tko zna kojih razloga (pa makar i vlastite slabosti), niti možemo tvrditi sada i ovdje u ovom udobnom sjedalu da bi mi bili nešto jači. Ono što me dira jest poniznost i čistoća srca tog čovjeka, a koji su ga, vjerujem, na kraju ipak spasili. Nakon toliko padova, on je stalno tražio ispovijed jer je osjećao u svojoj duši da je zgriješio, a i samo tijelo bi mu odavalo teret savjesti po nečistoći i smradu. Kako se Boga odricao, on je bio sve nepouzdaniji i kao čovjek: kada je Boga izdao, izdavao je lakše i čovjeka, i svi su sprezali od njega. Ali Bog ga je stalno zvao k sebi i pozivao ga da bude hrabar. U njemu zato vidim iskrenog jadnog vjernika koji se ipak bori da bude vjeran, jer barem u sebi zna Istinu. Koja je uvijek jednostavna.

Bog je vrjedniji od svega na ovom svijetu. Samo je On naš smisao i pravi život, i samo je u Njemu mir. On je jedini naša snaga i nitko sam od sebe nije dovoljno jak ni za što, a kamoli za mučeništvo: „Uistinu, bez mene ne možete ništa.“(Iv 15, 5). Radujmo se stoga i slavimo Boga zbog slavne Muke Gospodina našeg Isusa Krista, Kralja židovskog, koji je za nas mučen, trpio i bio pokopan, te treći dan uskrsnuo od mrtvih da se tako po Njegovu Križu spasi svaki čovjek i da nitko nikada ne umre nego vječno živi Bogu.

[svjetlostsvijetu-blog]

⬇⬇ 6. DIO ⬇⬇ Kada je došao u Jeruzalem, prozvao je vođe zbog njihovog lošeg vladanja i pokvarenosti, ali umjesto da ih sruši s vlasti, On je dopustio da ga razapnu. Isus je umro za svoje neprijatelje i njihovu pokvarenost jer ih VOLI. Kroz Isusovu smrt i uskrsnuće pokazala se ljubav BOGA prema svijetu. #isus #bog #bogjeljubav #ljubav #agape #proučimoriječ #svjetlostsvijetu https://www.instagram.com/p/Bt27LU3BRBK/?utm_source=ig_tumblr_share&igshid=ti0vps1yca12

[radiogornjigrad]

Mirna Weber: Uskrsnuće mislim srcem

Mirna Weber: Uskrsnuće mislim srcem

Uskrsnuće mislim srcem Želim stajati na glavi, da vidim što hoću-neću. Uskrsnuće slavim, obitelj mi je na prvom mjestu, Poput žumanjka od najbližih mi, bjelanjka za sreću. Hrana duhovnosti nas spaja, poput križa u tijestu. Gore je plafon, purpurna nebesa što cakle noći. Dolje krhko raspelo, trnovi, neljudski reptili. Tu peće, tu vrvi, tu slijepcu iskolačene oči Vide! Zamišljen je ovaj svijet što…