#tek je 12 sati

[1-cky]

TEK JE 12 SATI

Croatian?

[gamingvodic]

Legendarne katane Elden Ring-a

Elden Ring, dugo očekivana akciona igra koju je razvio FromSoftware, osvojila je svet igara kao oluja. Dok igrači uranjaju u ogroman i zamršeni svet Elden Ring-a, dočekuje ih bezbroj oružja za izbor. Među najpoželjnijim i najikoničnijim od ovih oružja su katane. Poznate po svojim brzim i smrtonosnim udarcima. U ovom vodiču, mi ćemo zaroniti duboko u svet katana u Elden Ring-u, istražujući njihovo poreklo, jedinstvene karakteristike i najbolje načine da ih koristite.

Poreklo Katana u Elden Ringu

Pre nego što uđemo u specifičnosti svake katane, neophodno je razumeti značaj ovog oružja u svetu Elden Ringa. Katane imaju bogatu istoriju u japanskoj kulturi i folkloru, često povezane sa samurajskim ratnicima i njihovim kodeksom. U Elden Ring-u, katane nisu samo oružja za uništavanje, već su poštovani artefakti sa legendarnim pričama vezanim za njih.

Jedinstvene karakteristike Elden Ring Katana

Brzi i precizni udarci

Jedna od karakteristika katana u Elden Ringu je njihova brzina i preciznost. Za razliku od težeg oružja poput velikih mačeva ili čekića, katane omogućavaju igračima da izvode brze udarce, što ih čini idealnim za igrače koji više vole agilniji i fluidniji stil borbe.

Kritični udarci

Pored brzine, katane su poznate i po visokoj kritičnoj šteti. Ovo ih čini posebno efikasnim protiv neprijatelja sa ranjivim tačkama, omogućavajući igračima da naprave ogromnu štetu u jednom udaru.

Uchigatana

Ova katana primarno skalira sa Strength i Dexterity statovima vašeg karaktera. Vrlo dobro oružje za probojnu i sečivu štetu neprijateljima i veoma dobro početničko oružje. Ova katana takođe ima dobar bleed build-up damage, to znači da će vaš neprijatelj nakon nekoliko udarca dobiti puno štete. Takođe je startno oružje ukoliko ste izabrali Samurai klasu tokom kreiranja vašeg karaktera, u suprotom trebate ga pronaći u "Deathtouched Catacombs" u Stormhill-u. Stat zahtevi: 11 Strength | 15 Dexterity

Lokacija na mapi:

Snimak kako nabaviti ovu katanu:

Moonveil 

Ova katana skalira primarno sa Strength,Dexterity i Intelligence statovima. Vrlo dobro oružje za probojnu i sečivu štetu neprijateljima. Ovo oružje takođe dolazi sa veštinom koja dozvoljava korisniku da izvuče oružje velikom brzinom za instantni probojni napad i ispaljiuje svetlosni talas. Ova katana nije početnička i moraće te da igrate neko vreme dok ne budete mogli da je koristite. Da bi ste nabavili ovu katanu potrebno je poraziti Magma Wyrm bossa lociranog u Gael Tunnel, Caelid. Stat zahtevi: 12 Strength | 18 Dexterity | 23 Intelligence

 Lokacija na mapi:

Hand Of Malenia

Ova katana skalira primarno sa Strength i Dexterity statovima. Neki procenjuju da je ova katana najbolja u igri ali verujem da se ne bi svako složio. Ova katana je vrlo zanimljiva za korišćenje ali problem je što je tek možete nabaviti pred sam kraj igre. Da bi ste dobili ovu katanu morate poraziti Maleniu, što je mnogim igračima najteža borba u celoj igri i mnogima trebaju sati dok se ne uvežbaju dovoljno dobro da je jednom pobede. Nakon toga ovu katanu možete nabaviti u Roundtable Hold-u. Stat zahtevi: 16 Strength | 48 Dexterity 

Lokacija:

Sesti na odmor na bilo koji od Sites of Grace i u meniju birate opciju za fast travel.

Elden Ring je jako dugačka, dosta teška igra, opisati svako oružje u kratkom postu je nemoguće. Igra ima puno katana a ja sam u ovom postu opisao katane koje su po meni najzanimljivije.

[zanimljivaekonomija]

ZVANIČNO SAOPŠTENA IMENA UČESNIKA “PESME ZA EVROVIZIJU”: Sa lažnog spiska nema Kebe, Goce Lazarević, Maje Nikolić, Sofronijevića, Breskvice…

Pošto je poslednjeg dana decembra završen konkurs za izbor predstavnika Srbije za Pjesmu Evrovizije 2023. Radio televizija Srbije(RTS) je 9.januara zvanično saopštila koji su izvođači i pesme prošli konkurs, odnosno ko će biti učesnici dve polufinalne večeri 1. i 2. marta. Ukupno je na konkurs pristiglo oko 800 pesama, a pobednik i predstavnik Srbije na ovogodišnjoj Evroviziji biće poznat posle finala “Pesme za Evroviziju” koje će se održati 4. marta. Nekoliko dana pre nego što je RTS objavila zvaničan spisak učesnika u javnosti se pojavio lažni spisak koji su mnogi mediji preneli “zdravo za gotovo”, ali se ispostavilo da je od 36 navodnih učesnika sa tog spiska pogođeno tek 12 od 32 učesnika koje je odabrala selekciona komisija. Iako se neki od tih prethodno pominjanih izvođača već viđeni i kao favoriti takmičenja sada je sasvim jasno da na “Pesmi za Evroviziju” neće učestvovati ni Dragan Kojić Keba, ni Gordana Goca Lazarević, takođe ni orkestar Aleksandra Sofronijevića…Među učesnicima nema ni mlade zvezde Breskvice, pa ni Tijane Bogićević, koja je već jedanput predstavljala Srbiju na Eurosongu, kao ni Maje Nikolić i Ivane Jordan. Svi oni su navođeni kao učesnici na pomenutom lažnom spisku.

Od onih koji su prošli konkurs i koji će se takmičiti da predstavljaju Srbiju u maju u Liverpulu, u manjini su poznata pevačka imena, kao što su Tijana Dapčević (sa pesmom “Mamim”), grupa “Frajle”(“Neka, neka”) i Filip Žmaher (“Čujemo se sutra”). A od novih i sve popularnijih izvođača među učesnicima su Angelina, Zejna i nova, mlada postava grupe “Hjurikejn”. No možda je, ipak, interesantnije da se i pesma “Viva la vida” poznatih autora iz sveta narodne muzike Nine Ademovića i Gorana Ratkovića Raleta dopala selekcionoj komisiji, a nju će na “Pesmi za Evroviziju” izvesti prošlogodišnji učesnici takmičenja "Zvezde Granda” Aleksandar Simić i Nenad Osmanović. Pominje se da iza ove pesme i dueta navodno stoji Saša Popović koji je ovu numeru 11 godina čuvao u svojoj fioci baš za jednu ovakvu priliku. Među favorite ovogodišnje “Pesme za Evroviziju” može se uvrstiti jo�� jedan učesnik Zvezda Granda - Savo Perović kome je pesmu “Presidente” uradila Sajsi MC. Imena ostalih učesnika za sada retko da kome nešto znače, ali možda se baš među njima krije neko ko bi mogao da napravi iznenađenje kao što je to lane učinila Ana Đurić Konstrakta. Na spisku učesnika su, recimo, Stefan Zdravković, Ivona Pantelić, Boris Subotić, Matija Zanata, Nađa Terzić, Adem Mehmedović, Doris Milošević, pa još jedna Nađa (kojoj je pjesmu uradila Kristina Kovač), Jovana Tomašević, Filip Baloš, Stefan Maljoković, i drugi. Prva reagovanja na spisak učesnika ukazuju da je u pitanju “takmičenja anonimusa”, dok drugi odgovaraju da se takmiče pesme, pre svega, a to da li vam je neko poznat ili ne, nema veze (ili ne mora da ima veze) sa kvalitetom nastupa ili pesama. Neki su već, reagovali i na činjenicu da je predsednik Upravnog odbora RTS-a Branko Klanšček, zajedno sa Aleksandrom Filipovićem,,autor pesme “Kao grom iz vedra neba” koju će izvesti Jovana Tomašević. Producent Saša Mirković je u svom stilu i na osnovu svojih izvora već dao prognozu da će pobediti Boris Subotić! U svakom slučaju prošlogodišnji veliki uspeh Konstrakte pojačao je interesovanje za srpski izbor za Pesmu Evrovizije i ko zna kakve nas još iznenađenja i pikanterije očekuju do 4. marta, pa i do kasnih sati tog dana.

[golden-rain-pouring]

Topa rola, uvek javi kad je tu patrola,

Topa rola, mala izgleda k'o Rita Ora

[karamelaaa]

baš me briga što si njen

[hyperdrops]

Hyperdrops Cijena

Hyperdrops Cijena izuzetno prirodna formula za pokrivanje hipertenzije i njeni simptomi izbacivanja iz tijela.

Što je upotreba? Hyperdrops

Kad osnovni motiv visokog Hyperdrops krvnog tlaka nije uvijek utvrđen, on se označava kao 'presudna hipertenzija'. Dodatno je poznata i kao "primarna hipertenzija". Od onih pacijenata s prekomjernim krvnim tlakom, postotak se identificira s vitalnim visokim krvnim tlakom. Znanstveni izraz "idiopatski" također se koristi za opisivanje bolesti bez očite svrhe. Koji su neki od razloga izvan kontrole visokog krvnog tlaka? Kao što je spomenuto ranije u ovom članku, jedan je motiv zaista više ne slušati liječnika kako bi ga pogledao.

Ako se ne pridržavate rasporeda Hyperdrops lijekova na recept ili lijeka, to je bilo koje drugo. Pretjerana naknada za lijekove i zabrinutost zbog posljedica mogu također odvratiti oboljele od primanja pomoći koja im je potrebna. Ponašanje životnog stila također može duboko utjecati na probleme s povišenim krvnim tlakom. Ostajemo u brzom društvu trenutnog zadovoljenja i prepuštanja. Alkohol, pušenje, užasne navike gutanja i prejedanje svi su elementi koji pridonose hipertenziji, a ako se ne kontrolira, može izazvati nekontrolirani visoki krvni tlak.

Ishodi nekontroliranog visokog Hyperdrops krvnog tlaka su mnogi i dovode do puno nižeg sjaja i zabave života. Jedna od najneobičnijih i prijetećih situacija je kardiovaskularni poremećaj. Mentalni procesi poput sposobnosti razmišljanja i prisjećanja također mogu negativno utjecati na hipertenzivne bolesnike. Ovi su problemi još veći nametljiviji kod starijih ljudi koji imaju pad kognitivnih funkcija zbog činjenice da stariji pacijenti imaju nižu otpornost na simptome visokog krvnog tlaka.

Milijuni Amerikanaca liječnika Hyperdrops pregledavaju svakih 12 mjeseci zbog visokog krvnog tlaka i različitih povezanih situacija. Neispričane stotine tisuća troše se na lijekove i ljekovite lijekove koji mogu ili ne mogu biti vrlo moćni. Nuspojave lijekova također mogu biti ozbiljne i neugodne, a kao rezultat toga, mnogi se pacijenti okreću prirodnim kondicijskim pripravnicima i tehnikama za liječenje visokog krvnog tlaka. Ako su vas pogodili učinci hipertenzije, sada možete Hyperdrops Cijena poduzeti brojne stvari kako biste ublažili neke simptome i znatno smanjili situaciju s hipertenzijom.

Hyperdrops uklanja 5 osnovnih uzroka hypertension

Preopterecen živcani sistem (stres, nesanica itd.) - Hyperdrops ublažava osjecaj anksioznosti jer sadrži korijen valerijane i srcenicu. Toksine u krvnim sudovima - Hyperdrops poboljšava funkciju srca, cisti krvne sudove od nakupljenog otpada zahvaljujuci bioflavonoidima dobijenim iz zelene kafe i gloga. Varikozitet i trombozu - Hyperdrops poboljšava vensku cirkulaciju, razgraduje ugruške i ojacava zidove krvnih sudova jer sadrži koncentrirane tuckove cvijeta poznatog kao hmelj (Humulus lupulus). Povecan nivo šecera u krvi - Hyperdrops smanjuje kolicinu šecera u krvi, sprjecava dijabetes zahvaljujuci ekstraktima origana i preslice. Prekomjernu težinu - Hyperdrops potice mršavljenje, pojacava metabolizam i funkciju bubrega zahvaljujuci ekstraktu maticnjaka.

Liječnici nisu mogli odlučiti Hyperdrops o jedinstvenoj svrsi hipertenzije u oko devedeset do devedeset i pet posto svih slučajeva. Ova vrsta visokog krvnog tlaka klasificira se kao primarni ili važan visoki krvni tlak. Iako savršen uzrok primarnog visokog krvnog tlaka tek treba dijagnosticirati, istraživači su uspjeli otkriti uobičajene osobine kod ljudi s visokim krvnim tlakom broj jedan. Studije podrazumijevaju Hyperdrops Cijena da se najjednostavniji primarni visoki krvni tlak dogodi kod ljudi s dnevnom konzumacijom soli koja prelazi grame.

Nasljednost i rasa potvrđeni su Hyperdrops kao elementi u 30 posto slučajeva koji su proučavani. Ljudi s vlastitom obiteljskom evidencijom o hipertenziji imali su duplo veće šanse da je dobiju. A niz slučajeva visokog krvnog tlaka pretvorio se u najbolje među Afroamerikancima. Također je većina tema provjere pokazala povećanu ukočenost ili otpor svojih perifernih arterija. Ova ukočenost povezana je s Hyperdrops Cijena genetskim elementima, problemima s kilogramima i nedostatkom vježbanja, pretjeranom konzumacijom soli i starijom dobi.

Pogodnosti preparata Hyperdrops ©

Brza pomoc: Vec u prvih 6 sati nakon uzimanja, pritisak ce se normalizirati!

Ne uzrokuje nagle skokove i padove pritiska: Regulira ispravno funkcioniranje srca.

Sveobuhvatno poboljšanje zdravstvenog stanja: Uklanjanje angine pectoris, aritmije, neuroze, poboljšanje pamcenja, vracanje sposobnosti govora i kretanja nakon moždanog udara.

Djelotvorni rezultat bez neželjenih posljedica: Žive biljne celije se potpuno slažu s celijama ljudskog tijela.

Te se promjene sastoje od Hyperdrops zadržavanja korisne tjelesne težine, smanjenja količine soli koju konzumirate, odvikavanja od pušenja i smanjenja konzumacije alkohola. Neki liječnici preporučuju kardio vježbanje barem tri do četiri puta svaki tjedan. Plan unosa koji dokazano smanjuje krvni tlak je plan prehrane DASH (prehrambeni pristupi za zaustavljanje hipertenzije). Ovaj plan prehrane potječe Hyperdrops Cijena iz kliničkog promatranja DASH, koje je plaćeno uz pomoć Nacionalnih zdravstvenih zavoda.

Kako to funkcionira? Hyperdrops Cijena

Ova se dijeta sastoji od voća, Hyperdrops Cijena povrća i masti od kave, mliječne hrane. Ovaj program mršavljenja sadrži malo kolesterola i masti; a prekomjerno u kalcijumu, kaliju, magnezijumu i proteinima. Još nešto što možda ne zaboravite je pristup opuštanju zajedno s meditacijom, jogom, biofeedbackom i hipnozom. Osobe s blagim ili prekomjernim visokim krvnim tlakom možda bi trebale koristiti jednu od teških kapsula koje su razvijene za liječenje visokog krvnog tlaka.

Te tablete obuhvaćaju beta blokatore, Hyperdrops Cijena diuretike, blokatore kalcijevih kanala i inhibitore enzima koji mijenjaju angiotenzin (ACE). Osobe s koronarnim zatajenjem srca, dijabetesom ili alergijama trebaju upotrijebiti beta-blokatore s upozorenjem. Ako imate koronarno zatajenje srca, bolest bubrega ili dijabetes, tada biste trebali koristiti ACE inhibitore. Situacije u vezi s prekomjernim povišenim krvnim tlakom također mogu zahtijevati skup dvije ili više tih tableta.

Ove tablete bez zvuka uzimaju se Hyperdrops Cijena svakodnevno iz razloga što se najlakše snalaze i ne liječe hipertenziju. Hipertenzija je medicinski izraz za okolnost u kojoj je arterijski krvni tlak stalno iznad redovnog raspona. Analiza krvnog tlaka sastoji se od dva broja. Broj na vrhu predstavlja sistolički tlak. To je količina soja koju koronarno srce stvara prilikom ispumpavanja krvi kroz arterije. Kupi ovdje: https://flekosteelbalzam.com/bs/hyperdrops-cijena/

Službena stranica:-

https://twitter.com/health_benefit_/status/1356138960905334786

https://www.facebook.com/Hyperdrops-Cijena-537314993851652

https://www.youtube.com/watch?v=xGgju33gjHQ

https://hyperdrops.blogspot.com/2021/02/hyperdrops-cijena.html

https://paper.li/Hyperdrops/story/hyperdrops-cijena-JmxsbktkatPbPhsj6xWmo

https://sites.google.com/view/hyperdrops-bs/hyperdrops-cijena

https://hyperdrops.wordpress.com/2021/02/02/hyperdrops-cijena/

https://hyperdrops.medium.com/hyperdrops-cijena-96aa5a9f91a3

[srdjl]

Pulmolog iz Slovenije: U Srbiji je nemoguće pratiti obolele

(objavljeno na portalu nova.rs 12. jula 2020.)

"Zbog ogromnog broja obolelih u Srbiji ne postoji mogućnost bilo kakvog praćenja čak ni svih obolelih, a kamoli kontakata. Ne samo da je testiranje od samog starta očajno organizovano, nego sada ima i toliko ljudi koji imaju indikacije za testiranje da je praktično nemoguće sve ih testirati". Tako epidemiolološku situaciju u Srbiji za Nova.rs komentariše Srđan Lukić, beogradski pulmolog koji radi u Sloveniji.

U trenutku nove eksplozije koronavirusa u Srbiji, Lukić objašnjava kako se Slovenija bori i šta bi Srbija trebalo da uradi. Naš sagovornik kaže da smo ovde gde smo zbog “šarlatanskog Milano pristupa” i nema neka ohrabrujuća predviđanja niti rešenja kada je borba protiv pandemije u Srbiji u pitanju. Neki će reći: lako je njemu da pametuje i mrači iz udobne Slovenije – ipak, i njima savetujemo da pažljivo pročitaju to što doktor Lukić ima da kaže.

Koje mere Slovenija sada preduzima protiv korone i kako ih upoređujete sa Srbijom?

– U ovaj drugi nalet Slovenija je krenula iz bolje pozicije od Srbije tako što je nakon prvog naleta svela broj novozaraženih bukvalno na 0-2 po danu tako da je bilo moguće pratiti svaki novi slučaj, uraditi kompletnu epidemiološku anamnezu, registrovati sve kontakte, testirati ih i na taj način izolovati i sprečiti dalje širenje infekcije. Kada je COVID po drugi put krenuo da divlja po Balkanu, prvenstveno u Makedoniji i Srbiji, primećen je uvoz dvocifrenog broja slučajeva iz balkanskih država. Slovenija je svaki slučaj tretirala pojedinačno, kontakti, testiranja, izolacija, a donete su i mere karantina za sve koji dolaze iz nebezbednih država (ne samo sa Balkana) kako bi se predupredili novi uvozi. Srbija, za razliku od Slovenije, niti u jednom momentu nije imala kontrolu nad preostalim slučajevima nakon obuzdavanja prvog naleta, niti je imala nameru da je uspostavi već se išlo na varijantu “valjda će to da se sredi samo od sebe”. Nije se sredilo samo od sebe.

Kojom opremom raspolažu tamošnje zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici i kakvi su protokoli za kovid?

– Nije to nikakva svemirska oprema, ista je kao i u Srbiji. Ono što se razlikuje je organizacija koja je vodila računa i o najsitnijim detaljima – gledalo se da se izbegava ukrštanje puteva između COVID i drugih pacijenata, timovi lekara i sestara koji su naizmenično radili sa COVID pacijentima su čak međusobno izbegavali jedni druge kako ne bi svi bili kompromitovani u slučaju zaraze jednog člana jednog tima.

Ako su zdravstveni radnici imali nebezbedan kontakt odmah su testirani i bili stavljani u (samo)izolaciju kako ne bi proširili dalje virus u ustanovi u kojoj su radili. Testiranje ne samo što je bilo opsežno već je bilo i brzo (testovi su u COVID ustanovama za sumnjive pacijente stizali za par sati kako ne bi opstruisali rad). Propusti su napravljeni u nekim staračkim domovima u koje se virus uvukao i najviše žrtava je i bilo u tim domovima. 55 odsto od svih preminulih u Sloveniji je bilo starije od 85 godina. Od 111 ukupno preminulih samo četvoro je bilo mlađe od 65 godina što sve govori da su bili efikasni i u lečenju, a ne samo u sprečavanju širenja epidemije. Ono što je pomoglo je i to da je Slovenija odmah na početku reagovala, nije slala svoje građane na šoping u Milano. Takođe, nije bilo disonantnih tonova u porukama koje je država slala. Građani su u svakom momentu bili sinhronizovani sa merama koje je donela država i pridržavali su ih se čak i kada su ih veoma kritikovali, kao što je to npr. bila mera zabrane izlaska iz opštine u kojoj imaju prebivalište. Sada je situacija mnogo bolja nego u prvom naletu virusa, trenutno ima samo 15 hospitalizovanih pacijenata obolelih od COVID, od kojih nijedan nije u intenzivnoj jedinici. U celoj Sloveniji samo jedna bolnica ih trenutno leči, Infekcijska klinika u Ljubljani, a od danas je i u Mariboru otvoreno jedno COVID odeljenje. I to je sve, za sad, do sada preduzete mere drže situaciju pod potpunom kontrolom.

Šta biste predložili u Srbiji, kako suzbiti rast broja zaraženih?

– U ovom momentu to izgleda gotovo nemoguće. Zbog ogromnog broja obolelih ne postoji mogućnost bilo kakvog praćenja čak ni svih obolelih, a kamoli kontakata. Ne samo da je testiranje od samog starta očajno organizovano, pa se na rezultate čeka po nekoliko dana, nego sada ima i toliko ljudi koji imaju indikacije za testiranje da je praktično nemoguće sve ih testirati. O kontaktima da i ne govorim. U takvoj situaciji ne postoji način da se ciljano i efikasno preduzimaju epidemijske mere izolacije. Jedina opcija bi bila zatvaranje svih građana na 14 dana, što je nemoguće iz više razloga, nije potrebno da to objašnjavam. Preostaje opcija da sami građani shvate da je neophodno da poštuju nekoliko prostih mera (maska, distanca, higijena ruku), ali to je još manje moguće nego da svi budu zatvoreni na dve nedelje. Ni to ne moram da objašnjam zašto. Treća opcija bi bila da vlast smisli neke konstruktivne i podsticajne mere, a ne samo da zabranjuje i preti kaznama, ali to je tek viša matematika pošto iz iskustva znamo da je vlast u Srbiji sposobna samo da uspešno osvaja izbore od nivoa mesne zajednice do predsednika. I da polugama sile dovodi građane u red kada pomisli da joj je to što je osvojila ugroženo.

Šta je, prema Vašem mišljenju, doprinelo širenju i novom porastu broja zaraženih u Srbiji?

– Ne može se to posmatrati bez šireg konteksta. Sve je počelo od šarlatanskog Milano pristupa. Zatim je tu bila patološka potreba vlasti da se pokaže kako radi najbolje od svih na svetu u organizaciji borbe protiv COVID, a što je dosta odudaralo od stanja na terenu. Setimo se, jedna od najpompeznijih akcija je bila lična isporuka respiratora novopazarskoj bolnici, a koja se prva raspala u drugom naletu virusa. Od početka je ovladavanje epidemijom bilo prvenstveno u cilju promocije vlasti, kao i uostalom sve što se dešava u Srbiji, tako da je zbog izbora proglašena “pobeda nad COVID-om”, što je dovelo do sveopšteg opuštanja uz podgrevanje festivalske atmosfere organizovanjem sportskih događaja sa masovnim prisustvom publike. Sve to niko nije ni pokušao da vrati u kolosek dok se nisu završili izbori. Nakon toga je bilo prekasno, epidemija se ponovo raširila po mnogim gradovima, a i za bilo kakve nove mere više nisu postojali uslovi jer je vlast izgubila svaki autoritet kod građana. Sve to je iz revolta otišlo i u drugu krajnost, pa su građani namerno kršili i najosnovnije mere. To je naravno dodatno pogoršalo već lošu situaciju. Trenutno se pokušava opet sa nekim zabranama, pretnjama i najavama kažnjavanja što je u potpunosti jalovo jer sam siguran da nisu sposobni ni da iskontrolišu nošenje maski u zatvorenom prostoru, a kamoli nešto više. I na kraju da dodam još jednu veoma važnu stvar, iako daleko da je to poslednja (ima toga još, ali malo je prostora sve da se navede): nastupi nekada uvaženog profesora Nestorovića su redovno urnisali šanse da se i pomisli da će kontrola nad epidemijom biti uspostavljena.

Kakva je Vaša poruka građanima kako da se ponašaju?

– Svako mora da vodi računa o svom ponašanju. To naravno nije dovoljno ako se mnogi drugi ponašaju neodgovorno, ali je osnov. Ljudi koji pripadaju rizičnim grupama da se distanciraju od drugih ljudi što je više moguće. Rodbina, komšije i prijatelji koji nisu u riziku da se organizuju kako bi ih (uz poštovanje mera, naravno) redovno snabdevali. To sve ne znači da ljudi iz rizičnih grupa treba da se zatvore u kuće i stanove – nužno je zarad psihofizičkog zdravlja svakodnevno da izlaze napolje. Šetnja uz držanje distance, prvenstveno od onih koji ne nose maske i samim tim se ponašaju bahato, ne nosi sa sobom rizik, čak naprotiv. U slučaju da saznate da ste bili u kontaktu sa nekim kome je potvrđen COVID nema mesta panici – izračunajte koliko je vremena prošlo od poslednjeg kontakta i barem do 8. ili 9. dana od tada vodite dodatno računa da nekome ne dišete u lice (i ostalo što može preneti virus). Ukoliko dobijete simptome i znake bolesti, opet bez panike, prijavite se za testiranje i odradite to (ako je moguće, naravno zbog gore pomenutih ograničenja), pošto se na rezultat čeka nekoliko dana.

Zašto ste otišli iz Srbije i da li bi ste se vratili da radite u ovdašnjem zdravstvenom sistemu?

– Razloga za moj odlazak iz Srbije ima mnogo – neki su vezani za sam posao, neki za političku situaciju, neki za samo srbijansko društvo, a neki su strogo lične prirode. Pomenuću samo ove vezane za posao, zato što su striktno vezani za temu o kojoj razgovaramo. Nakon 12 godina rada u zdravstvenom sistemu Republike Srbije mogu slobodno da kažem da je on zasnovan isključivo na entuzijazmu ljudi koji u njemu rade. Svi ti ljudi i sada nose ovu borbu protiv COVID. Sam sistem je zasnovan na dobrim, humanim principima, ali je rukovođenje rak rana. Nedostatak para jeste problem, ali to je problem bukvalno u svakom zdravstvenom sistemu na svetu. Ljudi koji rukovode sistemom, što u ministarstvu, što u fondu i njegovim komisijama, kao da nemaju nikakvog dodira sa medicinom na terenu, pa konstantno guraju ogromna sredstva na gašenje zdravstvenih požara umesto da, sa mnogo manje sredstava, spreče da do požara uopšte i dođe. Pa tako u pulmologiji, mojoj grani, nema podrške za lečenje poremećaja disanja u spavanju, što bi se svelo na jednokratnu nabavku aparata koji se koriste za lečenje istih. Ali zato kada zbog nelečenja tih poremećaja (jer većina ljudi u Srbiji sama ne može da priušti kupovinu tih aparata) dođe do kardiovaskularnih komplikacija, na lečenje istih odu višestruka sredstva od onih koja su mogla to da spreče. I onda dobijemo bolesnije ljude, koji ranije umiru nego u državama koje u vrhu zdravstva imaju sposobnije ljude nego što je to slučaj u Srbiji. Ja više nisam mogao da izgovaram rečenicu “utvrdili smo da imate tu i tu bolest, ali na žalost fond ne želi da vam plati lečenje već morate sami to da obezbedite, ako možete”. A većina ljudi u Srbiji ne može. Takvih primera ima u svim granama medicine, neki su vidljivi, kao što je to recimo (ne)lečenje obolelih od multiple skleroze, dok su mnogi nevidljivi, kao što je to slučaj sa pomenutim poremećajima disanja tokom spavanja.

I na kraju da li bih se vratio? Naravno, ako se preokrenu svi razlozi, ili bar većina, zbog kojih sam otišao. Tu čak ovi razlozi vezani za posao imaju najviše šanse – oni drugi o kojima ovog puta nisam govorio su mnogo veći i, na žalost, teško da će se promeniti u dogledno vreme, ako se ikad i promene.

[ti-si-cilj-mog-lutanja]

Noc kada sam nas sahranila:

9. Septembar, 7 sati posle podne, dan je sve kraci i polako pada noc...

Da znam sta to znaci, trenutak tvog odlaska se priblizava, vec za 24 sata ces mi opet biti daleko, sa druge strane okeana, proklinjem tu vodurinu vec dve ipo godine i taj prokleti avion koji te opet odnosi daleko...

Znam sta je veceras, ona noc kada se pozdravljamo, mozda poslednji put, krajnje je vreme da stavimo tacku.

Najduza noc...

U 5 sati si mi rekao da mislis da neces doci, gomila izgovora, kao i svaki put, ne verujem u to!

Procitala sam poruku, besno bacila telefon, suze su same krenule, uzimam telefon i pisem cuvenu recenicu koja te uvek dovede meni, kratko i jasno:

Nemoj da se usudis da se ne pojavis...

Dve sekunde razmisljanja, brisem poruku, ne necu te moliti da dodjes, ne ovaj put!

Odgovor nisi dobio, zelela sam da veceras odlucis sam.

Odlazim u kupatilo, tusiram se, izlazeci iz kade oblacim klasican crni ves sa cipkom, koji ti najvise volis, ne, ne ocekujem nikakvu prisnost veceras, verujem da ces doci i zelim da na sebi imam sve ono sto si voleo kod mene - jednostavnost. Stavljam malo sminke, vrlo diskretno, tek onoliko da primetis da sam se potrudila da naglasim ono malo zelenog u mojim ocima.

Ispravljam plavu kosu, palim mirisne svecice, pustam laganu muziku i smejem se, ne zelim da me vidis tuznu, zelim da me pamtis nasmejanu.

Oblacim klasicne crne helanke i mekani bade mantil u kojem izgledam kao meda, i carapice naravno, uvek si pazio da se ne prehladim i opominjao me kao mama, jedna je naravno okrenuta naopacke, ne protiv uroka, ali to sam jednostavno ja.

Vec je 8 sati,

znam da neces doci do 11, do 11 te i cekam, to je nekako uvek bilo tvoje vreme...

Sedim na krevetu potpuno smirena, listam knjigu, znas da ovih dana spremam najtezi ispit, znam da verujes u mene, imam jos malo vremena da prelistam dok ne posaljes poruku da kreces za pola sata, onda cu vec biti dovoljno uzbudjena i nervozna, kao prvi put... Sa tobom uvek imam taj osecaj, isti kao kada sam ti prvi put otvorila vrata svog stana.

9 je sati,

sada sam nervozna, jos uvek nisi poslao poruku da pitas da li je kasno oko 11, mozda pola 12, ovo radis namerno, ali doci ces znam, obecao si na moj rodjendan i postujes me, to je dovoljno, doci ces sigurno.

9:30 - poruke jos nema, moram priznati prispavalo mi se, ovo cekanje umara, posebno u kombinaciji sa ucenjem.

Znas da mrzim cekanje!

Nervozno kuvam nes kafu i budi se crv sumnje da neces doci, ali i dalje verujem, jos nije jako kasno, nije proslo 10.

Donosim kafu u krevet, mirisem na svoj omiljeni parfem, la vie est belle, obozavam ga, a i ti si ga voleo i uvek si govorio, mirises isto, pocele su stvari tako da mi mirisu i posteljina, ali svidja mi se to.

10 i 15 - poruke nema.

Sada sam vec gotovo sigurna da neces doci.

Ne, necu plakati, ne mogu, ne mogu od besa...

Bes u meni vri, vristim u sebi, zasto?

Poslednje vece, jel toliko bilo tesko jos jednom me uciniti posebnom...

A sve je isto, znam promenila sam stan, i nekako mi nedostaje onaj stari, znam da sam mrzela taj mali stan, ali imao je dusu podsecao je na nas, na ono nase najlepse, mislim da bih se slomila na hiljadu komadica da se sada nadjem na vratima tog stana.

Adresa je ostala ista, ista zgrada, cak sada sa prozora mogu da vidim da li nailazis, ali nema te...

I ova noc deluje isto, prokleto duga, bez tebe nekako jos duza... Zelim da placem ali ne mogu, medjutim nebo je ljuto i place kao i svaki put kada si odlazio... Kisa toliko snazno pada da ne mogu da verujem da je noc ista kao i svaka pred tvoj let, ista kao ona aprilska, novembarska, avgustovska, svaka je bila ista, nebo je besno i divlja, kao da pokusava da nam kaze nesto, place nebo, placem ja...

Ova septembarska noc ima jednu razliku, nisi dosao da me zagrlis i kazes bices ok, budi dobra i cuvaj se.

I dalje ne mogu da placem, slusam kako susti, lije, strasni crni oblaci su nad nasim gradom i opet brinem kakav ce biti let, ziva ne budem dok ne stigne poruka:

upravo sam sleteo, sve je u redu, nisu bile strasne turbulencije.

Znam da sutra nece stici ta poruka, ni da me smiri.

Namerno mi to radis, zelis da odem konacno, da odustanem od nas i da ne mucim vise ni tebe ni sebe.

Znas da sam ljuta i da me ovo toliko boli da i da posaljes poruku neces dobiti odgovor...

Jesam, ljuta sam, i zelela sam zaista da stavim tacku, shvatila sam

da je krajnje vreme da svako krene svojim putem.

Ali nisam zelela da stavimo tacku na ovakav nacin, i ti to dobro znas, ne suzama, ne ponovnim povredjivanjem mene, ne inatom i nikako ne tvojom filozofijom da je ovako najbolje po oboje i da nam nista dobro ne bi donelo da se vidimo niti bi nam olaksalo situaciju.

Ne tako!

Ne kao picke koje se boje svojih osecanja, vec kao ljudi i prvenstveno kao prijatelji iz detinjstva!

12 je sati,

zvono na vratima se nije zaculo, tri puta kratko... Tisina i muk i kisa se stisala, kao da ni ona nema vise sta da kaze, i nebo je isplakalo poslednju suzu za nama zajedno sa mnom.

Ustajem uplakana, odlazim u kupatilo i skidam vec razmazanu sminku, vise mi nije potrebna, ne za veceras.

Oci vise nisu zelenkaste, crvene su i krvave, gledam se u ogledalo, bices ok, nije te vredan!

Vracam se u sobu,

htela sam da ugasim mirisne svecice, medjutim vec su odavno izgorele.

Umesto sveca veceras sam ugasila nas.

Kraj je,

jer ti si zeleo da me ostavis na ovakav nacin, a znas da nisam zasluzila, zasluzila sam mnogo vise, ali ja sam skromna, bilo je dovoljno samo da budes tu veceras, na sat vremena i da me zagrlis.

1:34 - Beskrajno duga noc,

nadam se da cu uskoro zaspati,

ni suza vise nema, nema ni reci, ni vriska, sve si ugusio, konacno - uspeo si.

Nocas sam nas sahranila,

nocas ja stavljam tacku, ne zarez - tacku, nas dvoje nekako uvek zajedno stavimo zarez, ostavio si me samu veceras, pustio si me da razmisljam, nisi to smeo.

Tacka je stavljena!

Srecan put ljubavi 💔

via (ti-si-cilj-mog-lutanja)

[majortomwaits]

1 to 10 😊

1. Your current favorite song

Einsturzende Neubauten - Ein Leichtes Leises Sausein, I love to listen to it late at night when everything’s quiet

2. A song that used to be your favorite, but now you don’t like

Guns N’ Roses - Patience, I still catch myself whistling the intro, it’s an old habit

3. A song that used to be your favorite that you still like

Linkin Park - The Messenger, one of the good nu metal bands

4. A song that you’re embarrassed to like

Oh god... Taylor Swift - Love Story, it’s catchy, I heard it when I was in elementary school and it’s so catchy

5. A song that reminds you of another period in your life

Motionless In White - City Lights, the edgy metalcore period when I was at my lowest mentally

6. A song that reminds you of a place you’ve been

Rise Against - Swing Life Away, reminds me of a plane to Paris 5 or so years ago

7. A song from a genre you don’t usually listen to

E.T. - Tek je 12 sati, it’s a Croatian song, the golden era of Croatian electronic music

8. A song you loved when you were a little kid

Film - Mi nismo sami, ancient song, also Croatian, still good

9. A song you loved 5 years ago

Taking Back Sunday - MakeDamnSure, it’s still good, works out as a nostalgia song for me

10. A song that reminds you of your childhood

Blondie - Maria, I remember hearing it on the radio in my parents’ bedroom

send me song asks

[langscollector]

Croatian music

I’ll include both classics and modern music. Hope you will enjoy it :)

Next to every singer/ band, there are a few songs which they are famous for.

Oliver Dragojević Cesarica Tko sam ja da ti sudim Kad mi dođeš ti

Gibonni Činim pravu stvar Ovo mi je škola Zlatne godine

Tony Cetinski Umirem 100 puta dnevno Blago onom tko te ima Opet si pobijedila Lagala nas mala

Severina Moja štikla Brad Pitt Italiana Djevojka sa sela

Mišo Kovač Ako me ostaviš Dalmacija u mom oku Svi pjevaju, ja ne čujem

Thompson Samo je ljubav tajna dvaju svjetova Prijatelji Lijepa li si  Moj Ivane

Petar Grašo Ako te pitaju Ko nam brani Utorak

Dino Dvornik Afrika Zašto praviš slona od mene Ti si mi u mislima Hipnotiziran

Arsen Dedić Sve što znaš o meni Amigo Odlazak

Goran Karan Vagabundo Lipa si lipa Ostani

Miroslav Škoro Juliška  Sude mi  Ne dirajte mi ravnicu Otvor ženo kapiju Golubica Garavušo garava

Jelena Rozga Bižuterija Razmažena Dobitna kombinacija

Massimo Iz jednog pogleda Kladim se na nas Suze nam stale na put

Vuco Tražena si roba u gradu Volim piti i ljubiti

Neno Belan Sunčan dan Stojin na kantunu

Boris Novković Tamara

Maja Šuput Amnezija 17 mi je godina

Zlatko Pejaković  A ja sam negdje rujno vino pio Nećemo noćas doma

Jacques Houdek Stotinama godina My friend

Franka Batelić S tobom

Nina Badrić Takvi kao ti Čarobno jutro Dodiri od stakla

Luka Nižetić Proljeće Amsterdam  Prava ljubav

Josipa Lisac Gdje Dunav ljubi nebo Magla Danas sam luda

Doris Dragović Šakom od stol Marija Magdalena

Ivan Zak Bolja od najbolje Obriši suze Tko mi te krade Tetovaža

Vesna Pisarović Jutro donosi kraj

Ivana Brkić Oči boje kestena

Jole Kada žene tulumare Jedna mala plava Duša od papira Nosi mi se bijela boja

Saša, Tin i Kedžo 365

Mladen Grdović Za ljubav ja dao bih sve  Nije u šoldima sve

Stjepan Jeršek Štef Sve poštivam, svoje uživam

Lana Jurčević Duša Hrvatska Vrti mi se Ludo ljeto Odlaziš La la land

Vanna Kao da me nema tu Ako je vrijedilo išta

Vesna Pisarović Neka ljudi govore Sasvim sigurna Da znaš

Daniel Popović Džuli

Jasmin Stavros  Dao bih 100 Amerika

Tomislav Ivčić Večeras je naša fešta

BANDS

Prljavo Kazalište Ne zovi,mama, doktora Previše suza u mom pivu Sve je lako kad si mlad Kiše jesenje Mi plešemo

Bijelo Dugme Đurđevdan Evo, zaklet ću se Na zadnjem sjedištu moga auta Hajdemo u planine Ne spavaj, mala moja, muzika dok svira Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac Lipe cvatu

Parni Valjak Sve još miriše na nju Jesen u meni Ljubavna Prokleta nedjelja

Colonia Svijet voli pobjednike Ti Da Bu Di Bu Da Oduzimaš mi dah Za tvoje snene oči

E.T. Prazan stan Tek je 12 sati

Magazin Došlo vrijeme da se momci žene Rano, ranije Sijamski blizanci

Pravila Igre Muška suza Kamen na duši Okovano srce Zagrli me

Zaprešić Boys Igraj moja Hrvatska Neopisivo

Slavonske lole Duša bećarska Sve je ona meni

Gazde Ja pijem da zaboravim Neće snaša tamburaša

Slavonia Band Ej lutkice Gukni golube Prokleto je

Klapa Intrade Nisan te sriće Croatio, iz duše te ljubim Samo za tebe

Feel free to add more music! <3

[receptikuvaronline]

Tain i šeboj - Verica Poznanović

New Post has been published on https://recepti-kuvar.rs/tain-i-seboj-verica-poznanovic/?Tain+i+%C5%A1eboj+-+Verica+Poznanovi%C4%87 Recepti+i+Kuvar+online

Tain i šeboj - Verica Poznanović

Tain i šeboj. E, lepoto moja, najlepši cvet u bašti. Najlepši cvet iz bašte se prvi ubere a korov nastavi da živi, i pokušava da dostigne lepotu šeboja, ako nikako onda rastom.

Kada posejem šeboj, zalivam ga i obilazim svakoga dana i to je to. Šeboj je svoj, ne dopušta da ga druge biljke ugroze. On zna da je posađen sa ljubavlju, ponekad ga gazdarica zalije, ponekad kiša, a ponekad i suze. Vetrovi i oluje mu ne mogu ništa, bacaju ga na sve strane, ali on i dalje uspravno stoji, a korov – on se sakrije ispod šeboja. E, šeboju moj.

Tain, sastojci:

3 čaše brašna, (možete koristiti raženo, integralno ili obično brašno, a možete i napraviti kombinaciju sva tri),

2 kafene kašike sitne soli,

četvrtina kafene kašičice suvog kvasca i

jedna i po čaša vode.

Tain, priprema:

Pomešajte brašno, so, kvasac, zatim dodajte vodu i sve dobro sjedinite. Pokrijte i ostavite da odstoji 12 sati.

Nakon toga ponovo promešajte i ostavite da odstoji dok se na površini testa ne pojave mehurići vazduha, a to može potrajati od 7 do 12 sati ili duže. I

stresite testo na radnu površinu, koju ste prethodno posuli brašnom, i preklopite ga kao koverat, a zatim prevrnite i ostavite da odstoji još sat, dva.

Prvo zagrejte šerpu (potrebna vam je šerpa sa poklopcem), pola sata pre prečenja, a zatim stavite testo u posudu, poklopite i pecite pola sata na 250 stepeni.

Nakon toga skinite poklopac i pecite još oko 20 minuta.

Trebalo bi da se uhvati tamna korica, a ako nije, pecite još malo dok se ne uhvati, a zatim umotajte hleb u krpu i ostavite da se hladi sat vremena i tek onda je proces završen.

Ono što je interesantno je to da hleb “peva” dok se hladi. To se odnosi na krckanje korice i to je znak da je hleb ispao dobro.

Verica Poznanović

PROČITAJ: GDE MOŽE DA SE KUPI KNJIGA TRADICIONALNI RECEPTI DOMAĆE SRPSKE KUHINJE?

Pročitajte još:

Portal Recepti i Kuvar online je svrstan u TOP 50 sajtova u Srbiji!

Ukoliko vas interesuju svi naši recepti, kliknite na link: RECEPTI. Zbirke najboljih recepata naših saradnika nalaze se u sekciji kuvar, ukoliko želite više da pročitate, klikinte na link: KUVAR. Ukoliko želite da pogledate našu naslovnu stranu, kliknite na link: RECEPTI I KUVAR ONLINE homepage.

Ne propustite nijedan recept – Recepti i kuvar online na Facebook-u. Ostanite u toku, pratite Recepti i Kuvar twitter obaveštenja!

[mentalnahigijena]

PAXLOVID ČEKA ODOBRENJE Pfizer objavio visoki postotak zaštite koji pruža njihov lijek protiv Covida: 'To je zadivljujući rezultat' Pfizer je objavio u utorak da je završno ispitivanje pokazalo da je njegov antivirusni lijek protiv Covida-19 učinkovit gotovo 90 posto u prevenciji hospitalizacija i smrti među visokorizičnim pacijentima te da najnoviji laboratorijski podaci ukazuju da lijek zadržava svoju učinkovitost protiv nove omikron varijante. Američki proizvođač lijekova objavio je u studenome da je oralni lijek učinkovit oko 89 posto u prevenciji hospitalizacija i smrti u usporedbi s placebom na temelju privremenih rezultata kod otprilike 1200 ljudi. U podatke koji su objavljeni u utorak uključeno je još 1000 ljudi. U skupini koja je primila Pfizerov lijek nitko nije umro, dok je bilo 12 mrtvih među primateljima placeba. Pfizerove pilule uzimaju se u kombinaciji s antivirusnim lijekom ritonavirom svakih 12 sati u pet dana, a početak primjene je brzo nakon pojave simptoma. Ako se taj lijek odobri, prodavat će se pod nazivom Paxlovid. Pfizer je objavio i prve podatke drugog kliničkog ispitivanja koji pokazuju da je terapija smanjila hospitalizacije za otprilike 70 posto među 600 osoba standardnog rizika. "To je zadivljujući rezultat", rekao je voditelj znanstvenog odjela Pfizera Mikael Dolsten u intervjuu. "Govorimo o nevjerojatnom broju spašenih života i spriječenih hospitalizacija. I naravno, ako se počne koristiti brzo nakon zaraze, vjerojatno ćemo drastično smanjiti prijenos (zaraze)", rekao je Dolsten. Dolsten očekuje skoro odobrenje američke Uprave za hranu i lijekove i drugih regulatora za uporabu među visokorizičnim osobama i ne vjeruje da će za to biti potreban sastanak savjetodavnog panela FDA-e.   "Vodimo vrlo poodmakli dijalog s regulatorima u Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu i razgovaramo s većinom najvećih regulatornih agencija u svijetu", rekao je Dolsten. U Sjedinjenim Državama trenutačno nema odobrenih oralnih antivirusnih lijekova protiv Covida-19. Pfizerov suparnik Merck & Co zatražio je odobrenje za hitnu uporabu svoje antivirusne tablete molnupiravir. No taj lijek je u kliničkim ispitivanjima smanjio broj hospitalizacija i smrti među visokorizičnim pacijentima za tek 30 posto, a neki su znanstvenici upozorili da lijek nosi zdravstvene rizike. Pfizerov lijek drukčije djeluje. Dio je kategorije lijekova pod nazivom inhibitori proteaze koji se trenutačno koriste za liječenje HIV-a, hepatitisa C i drugih virusa. Dolsten je rekao da su nedavna laboratorijska ispitivanja pokazala da je djelotvornost protiv omikron varijante "praktički jednako dobra kao i protiv svake zabrinjavajuće varijante Covida-19". Tvrtka je navela da bi mogla isporučiti 180.000 lijekova ove godine, a planira proizvesti još najmanje 80 milijuna 2022. Dolsten je rekao da Pfizer razmatra širenje proizvodnje jer bi nove varijante, poput omikrona, mogle značajno povećati potrebu za antivirusnim lijekovima. Čini se da su postojeća cjepiva manje učinkovita u sprječavanju zaraze omikronom. Pfizer, koji je zajedno s njemačkim partnerom BioNTech razvio jedno od vodećih cjepiva protiv koronavirusa, pristao je da proizvođači generičkih lijekova isporučuju verzije lijeka u 95 zemalja s niskim i srednjim prihodima putem licencnog ugovora s međunarodnom organizacijom Medicines Patent Pool (MPP). Međutim, Dolsten je rekao da očekuje da će za iduću godinu taj lijek uglavnom proizvoditi Pfizer. Američka vlada već je osigurala 10 milijuna doza Pfizerova lijeka za 5,29 milijardi dolara. direktno hr

[zanimljivaekonomija]

Na konferenciji za novinare najavljena Noć knjige (od 10. do 12. decembra)

Laguna i Delfi knjižare nastavljaju da promovišu književnost i čitanje organizujući 25. Noć knjige, koja će se ovoga puta održati od 10. do 12. decembra na čak 63 lokacije u knjižarama Delfi i Laguninim klubovima čitalaca u 33 grada u Srbiji i regionu (Banjaluka, Bijeljina, Tuzla, Sarajevo, Gradiška, Prijedor, Podgorica, Nikšić), kao i na sajtovima laguna.rs i delfi.rs pod pokroviteljstvom Eurobank Srbije.

Na konferenciji za novinare na kojoj je predstavljena manifestacija govorili su urednici u Laguni Ivana Misirlić i Zoran Penevski i novi Lagunin autor Darko Tuševljaković 

Ivana Misirlić je istakla da i ovu Noć knjige obeležavaju veliki popusti na izdanja Lagune:

za kupovinu jedne knjige 25%,

za dve knjige 30%,

za tri knjige 35%,

a za četiri ili više knjiga 40%.

„U promovisanju knjige i čitanja priključili su nam se i drugi izdavači, njih preko stotinu. Na njihova izdanja važiće popust od 20%, kao i na strana izdanja i gift asortiman“, istakla je Misirlićeva.

Zoran Penevski u Laguni brine o književnosti za decu i mlade, a ovoga puta čitaoci će imati prilike da biraju među sjajnim izdanjima koja se tiču i ekologije, nauke, ali i popularnim serijalima kao što su knjige o Ameliji Zubić i Janu Bibijanu.

Odnedavno novi Lagunin autor je i Darko Tuševljaković, dobitnik Nagrade Evropske unije za književnost. I u novom romanu „Uzvišenost“ Tuševljaković kombinuje realistični registar sa nečim što sadrži žanrovske elemente, u ovom slučaju je to najbliže naučnoj fantastici.

„U romanu opisujem Beograd koji možemo da zamislimo da postoji sutra ili za pet godina ili 20 godina, i cilj je dobrim delom da se iskorakom iz sadašnjosti priča o sadašnjosti. Protagonistkinja je mlada žena koja živi u budućem Beogradu, a koja se suočava sa porodičnom prošlošću koja je u dobroj meri naša sadašnjost. U pozadini svega, na svetskom planu se zbivaju događaji koji potresaju ceo svet i koji suštinski menjaju način života u zamišljenoj budućnosti. Roman je u velikoj meri potraga za savršenim. Mi stalno tragamo za savršenstvom, retko kada ga, ili nikad, ne dosegnemo ali šta ako u toj našoj trci i želji da stignemo do savršene ljubavi, u ovom slučaju najviše, dođemo do trenutka kada to bude ostvarljivo? Da li će nas to usrećiti, hoćemo li postati uzvišeni ili će se opet desiti nešto nepredviđeno?“

Promocija romana „Uzvišenost“ biće održana 16. decembra od 18 sati u knjižari Delfi SKC.

Od ostalih hitova Noći knjige izdvajamo i knjigu priča „Anđeli neće sići sa nebesa“ Đorđa Lebovića koju Laguna posthumno objavljuje, novu knjigu priča Jua Nesbea „Ostrvo pacova i druge priče“, novi roman kraljice romantične komedije Sofi Kinsele „Zabava tek počinje“, knjigu „Smišljajte i istražujte: Sabrani spisi“ Džefa Bezosa i mnoge druge.

I ovu Noć knjige realizujemo u saradnji sa brojnim prijateljima manifestacije: Bambi, Generali, Haier, Bioten, Wash&Go, STR 8, Henkel, Persil, Golden Rose, Eveline, MCF.

Izvor: izdavačka kuća “Laguna”

[psylock-e]

Legendary Croatian songs

in honor of croatia once again sending a boring ass song to eurovision, i would like to remind people that croatian bops really do exist

Tajci- Hajde da ludujemo- do i really have to explain this one? i literally dont know a single person who doesn’t know all the lyrics to that song

E.T- Tek je 12 sati and Da ti nisam bila dovoljna

Dino Jelusic- Ti si moja prva ljubav- dino aka everyone’s first crush 

Dino Dvornik- you can pretty much choose any song because Legend™ but personally i think the best one is Zasto pravis slona od mene (Uptown Funk found DEAD)

Sasa, Tin, Kedzo- 365- just try and tell me this song isn’t an absolute banger

Severina- most of her early songs because Legend™ but special mention to Moja stikla because you can deny it and hate it all you want but that song remains Iconic™

Ella- Iza ponoci- this is trash music at its worst and i fucking LIVE for it

Kasandra- I gotta a feeling- everyone seems to have forgotten about this one but i haven’t (also apparently kasandra has gone blind and doesn’t leave her house anymore? idk about y’all but that sounds like christmas future for me)

Gracia- Linđo

Prljavo kazaliste- Ne zovi, mama, doktora

Psihomodo pop- Ja volim samo sebe

Magazin- Sve bi seke ljubile mornare- THE quintessential 80′s yugoslavia song 

Tony Cetinski- Umirem 100 puta dnevno- you know why

[brlog]

17.

Destinacija: Dolpo. Ova mistična i izolirana regija na Himalaji do kraja 18. stoljeća pripadala je Tibetu, a i danas, iako formalno pod Nepalom, zbog prometne nepristupačnosti ostala je gotovo zarobljena u vremenu; većina stanovnika i dalje govori tibetanski, a religija koja se prakticira je Bon, peta škola tibetanskog budizma. Sve do 1974. godine regija je bila zatvorena za turiste zbog sumnji da se tu skrivaju tibetanski Khampe - pobunjenici koji se bore za slobodni Tibet. Nepal je 1956. priznao Tibet kao dio Kine, a 1960. potpisao o sporazum o miru i prijateljstvu s Kinom, pa im je itekako bilo u interesu držat stvari pod kontrolom, posebno u osjetljivim graničnim područjima. Zbog svega ovoga, Dolpo je danas tzv. restricted area, koju se smije posjetit isključivo s dozvolom te uz vodstvo licenciranog nepalskog vodiča. Popularnost među zapadnim turistima je stekao nakon knjige ‘The Snow Leopard��� Petera Matthiessena iz 1978. i filma ‘Himalaya’ Érica Vallija koji je 1999. bio nominiran za Oscara, ali je unatoč tome i dalje jedna od najrjeđe posjećenih treking destinacija na Himalaji. Zašto? Jer je skupo ić s agencijom, jer je komplicirano organizirat trek sam, jer je fizički i psihički zahtjevno.

Do Dolpa se može doć na dva načina: avionom preko Juphala direktno (skupo!) ili pješke - uzduž himalajskog masiva zapadno od Benija, preko lovačkog rezervata Dhorpatana, pa sjeverno preko Himalaja. Kako nemamo baš dolara na bacanje, ali vremena za hodanje imamo, izabrali smo naravno potonje. Ova naša mala putešestvija trajala je sve skupa 21 dan, tako da sam je podijelila u dva dijela: trek do Dolpa, i trek po Dolpu. Pa da počnemo:

Dan 1

Krenuli smo iz Pokhare 28.5. prvim jutarnjim busom prema Muni. Pršanjavih 111 km prelazili smo nekih 5 sati, uz povremeno mijenjanje autobusa na mjestima gdje je trebalo preć rijeku, jer su tamo postojali samo viseći čelični pješački mostovi - isti oni kakve smo viđali iznad sebe raftajući po Karnaliju. Naši jadni ruksaci koji su se cijelo vrijeme vozili na krovu autobusa, nakon ove vožnje izgledali su ko da su prošli kroz pješčanu oluju, a ni mi koji smo sjedili unutra nismo bili pošteđeni fine prašine koja se u suradnji s obilnim znojenjem ubrzo zacementirala na našoj koži. Muna je zasad zadnja točka dokle se može doć autobusom, jer dalje cesta nije izgrađena. Kad kažem cesta, mislim na grubi kameni zastor koji će možda jednog dana postat makadam, a u nekoj dalekoj budućnosti se možda čak i asfaltira! Od Mune (+1943 mnv) nas je čekalo još 2 sata laganog hoda do Lumsunga (+2150 mnv), malog sela na obronku planine. Za prvi dan laganini! Ipak, sjećam se neugodnog osjećaja u želucu kad smo izašli iz autobusa, osjećala sam takvu nervozu… nesigurna u sebe i vlastite sposobnosti, s obzirom da se nikad nisam upustila u nikakav slični podhvat. Ruksak mi teži 20 kg, i ne mogu si psihički predočit da ću ga morat nosit svaki dan, cijeli dan, iduća tri tjedna. Štapovima za hodanje unatoč, i dalje osjećam bol u koljenima, jer već godinama patim od artroze… i pitam se koliko je ovo sve pametno. No dobro, sad nema povratka! Tojest ima, jer platili smo skupo osiguranje koje uključuje evakuaciju helikopterom iz Himalaja (da, extra stavka, i ne baš jeftina), i još uvijek se tješim mogućnošću da, ako mi bude preteško, u prvom selu uzmemo portera (jeftinija varijanta) ili mulu (skuplja varijanta). Ali krenuli smo! Oblačno je ali lijepo, još uvijek smo nisko i okruženi smo zelenim obroncima sa svih strana. Naš guide Lal riješio nam je da prvu noć spavamo u homestayu, u drvenom potkrovlju, šta je izvrsna tranzicija između civilizacije u kojoj smo bili zadnjih tjedan dana, i divljine u koju se tek spremamo ić. Iskoristili smo prigodu da se otuširamo polijevajući se ledenom vodom, koja je do kuće bila dovedena šlaufom iz obližnjeg potoka. Na ovakav luksuz nećemo još dugo nabasat!

Slika 1: Luka i Lal spremaju našu prtljagu na krov autobusa u Pokhari

Slika 2: Radovi na cesti - ovu dionicu smo prohodali

Slika 3: Ništa strojevi, samo ručni rad!

Slika 4: Počelo je! Uspon do Lumsunga

Slika 5: Na brdu prekoputa, bager probija novu cestu

Dan 2

Samo dva sata hodanja jučer su nas ubila, od opterećenja i trenja ruksaka počeli smo dobivat rane na kukovima i iznad guzice. Nismo se još baš ušemili u cijelu priču i ujutro smo tromi, treba nam sto godina da se složimo, spakiramo, pojedemo i budemo spremni za pokret. Danjeg svjetla ima do 6 popodne pa ćemo se ubuduće morat ustajat ranije, oko 6 ujutro, da bi već oko 8 krenuli hodat. Pred nama je naporan dan - 1200m čistog uspona, bez stajanja, po terenu gdje se izmjenjuju kamenjar, obrađena polja koja me neumoljivo podsjećaju na sjeverni Vijetnam, i guste šume rododendrona koji je upravo u cvatu. Naš guide je rodom iz ovog kraja, njegovo selo Gurjakhani je udaljeno 10-ak km zračne linije odavde, a poznato je po lovu na psihodelični med. Gigantske pčele na velikim nadmorskim visinama oprašuju cvijet rododendrona koji u sebi sadrži kemikaliju grayanotoxin, zaslužnu za halucinogena svojstva ovog divljeg meda. Naravno da ga želimo nabavit i probat, Lal nam kaže da možda uspijemo nešto riješit po tom pitanju kad završimo s trekom :)

Slika 6: Terasasti uzgoj

Slika 7: Nadrealna šuma rododendrona

Slika 8: Luka i rododendroni u cvatu

Nakon 6 sati pentranja, iscrpljeni i gladni prelazimo naš prvi prijevoj Jaljala (+3365 mnv) i stižemo na proplanak u alpskom stilu. Tu nas čeka stado divljih konja, i jedna kamena koliba - sezonska gostiona za putnike namjernike. Sa sjevera nas kroz oblake sramežljivo gleda Dhaulagiri Himal, 120 km dugačak planinski lanac kojeg ćemo idućih tjedan dana zaobilazit da bi došli u Dolpo. Jedan od njegovih vrhova, Dhaulagiri I, je sa svojih 8167 metara sedmi najviši vrh na svijetu. Nažalost, vrijeme je preoblačno da bismo ove impoznatne gromade uspjeli sagledat u svoj njihovoj ljepoti, ali bit će za to još prigoda narednih dana.

Lal je riješio da za ručak dobijemo instant noodle, a za večeru - a šta drugo nego dal bhat. Uz rub livade, pokraj potoka, podigli smo naš lijepi novi brlog - mali narančasti šator koji smo kupili u Kathmanduu. Šator ima samo 2 kg i zbilja je minijaturan, tako da smještaj dvije osobe i dva velika ruksaka predstavlja izazov; do kraja treka ćemo se već ispraksirat u tom tetrisu!

Slika 9: Konji pasu na lower Jaljala

Slika 10: Unutrašnjost bhattija. Kuhaju se instant noodli

Slika 11: Pastir i njegovo stado u prolazu. U pozadini naš brlog :)

Slika 12: Gazda od bhattija s ukočenim vratom

Dan 3

Bilo je pitanje vremena kad će se neko od nas dvoje razbolit. Ja sam kronični sinusni bolesnik pa je red da prva obavim tu dužnost. Fala bogu lijekova nam ne fali, i tako počinjem udarat po Doksiciklinu. I gazda gostione je bolestan - ukočen mu je vrat, i tu Luka nastupa kao druid pa mu masira vrat deep heatom kojeg smo kupili u Vijetnamu. Kremu smo mu ostavili jer imamo još par sličnih, i krećemo dalje. Sad samo nizbrdo uz korito rijeke Uttar Ganga do Dhorpatana, sela smještenog na najvećoj visoravni na Himalaji. Opet je oblačno i maglovito a nije ni čudo, jer je kraj svibnja i monsunska sezona je pred vratima. Prvo naselje kroz koje smo prošli je Gurjakhat, gdje smo na naše veliko čuđenje ugledali - motor! Do dhorpatanske doline se naime može doć i jeepom iz Baglunga, šta me na trenutak obradovalo jer to znači da još uvijek imam šansu odustat od ove avanture ako zaključim da mi je preteško. Uskoro smo stigli do ogromnog proplanka omeđenog borovom šumom, konji pasu posvuda, sunčano je, idila. 

Slika 13: Pratimo rijeku Uttar Gangu

Slika 14: Iako je oblačno, lijepo je

Slika 15: Prešli smo bezbroj ovakvih ‘mostova’

Slika 16: Dhorpatan valley, raj za konje

Slika 17: Dhorpatan, ziđa se. Ova nonica nosi više nego Luka i ja zajedno!

Oko 4 popodne eto nas u Dhorpatanu i tu sad treba obavit formalnosti s organima reda - pokazat dozvole za treking i platit upad u lovački rezervat. Ovo sve je potrajalo pa se žurimo dalje, da stignemo prije mraka. Da nas malo ubrza, počela je padat i kiša, i tako se sad ogrnuti kabanicama penjemo nekih 200 m do Bhujekhunga (+3103 mnv), zaseoka s dvije kuće, od kojih je jedna gostiona. Iako dan nije bio ni približno naporan kao jučerašnji, mrtvi smo umorni i pokisli i rado bismo izbjegli podizanje šatora. Lal je pitao možemo li spavat u gostioni ali avaj! Nemaju dovoljno mjesta za sve nas. Kako, šta, zašto? Radi se naime o slijedećem fenomenu:

Svake godine u svibnju i lipnju, horde Nepalaca napuštaju svoje domove, poslove, škole, spakiraju prnje i krenu u Himalaju okušat sreću u lovu na yarsagumbu; to je parazitska gljiva koja napada larvu moljca, klija u njoj, ubije je i mumificira te joj potom naraste iz glave - ne velika, samo par centimetara. Raste na Himalaji na nadmorskim visinama između 3500 i 5000 metara, odakle se otprema ponajviše u Kinu, koja je najveći konzument ove čudne gljive. Yarsa se konzumira osušena i samljevena, a uz mnoge druge zdravstvene dobrobiti koje joj se pripisuju navodno i pojačava libido, zbog čega je zovu još i ‘himalajska viagra’. U Kini jedan kilogram trenutno doseže cijenu od 110.000$ pa onda nije teško zamislit zašto tisuće ljudi biraju provest po mjesec dana kampirajući tu po planini, klečući i čeprkajući po vlažnoj travi u nadi da će iskopat koju gljivu i malo si popravit financijsku situaciju. Nepalski gold rush!

Nama s jedne strane super, jer to znači pod a) da ćemo svjedočit jedinstvenom kulturnom fenomenu, i pod b) da će svugdje na našem putu postojat bhatti - sezonski šatori - gostione i prenoćišta za ove diggere, gdje mi možemo pojest dal bhat. S druge strane, to znači i da je cijena istog tog dal bhata skočila u nebo, kao i da za nas nema mjesta za spavanje i da se moramo snać. To nas puno ne dira jer nam je ionako draže stiskat se u našem malom šatoru nego u bhattiju na tepihu koji smrdi po neopranim nogama.

U blizini kuće nalazi se jedna mala napuštena kamena štala, i Luka i ja smo odlučili složit si unutra brlog. Imamo krov nad glavom, zapalili smo vatru, kuha se juhica. Može li bolje? Može! Samo desetak metara od kućice nalazi se izvor, lijepo uređen i ograđen kamenjem tako da čovjek može doć i sjest, i komotno oprat šta god treba (zube, noge, suđe). Sapienti sat.

Slika 18: U našem malom brlogu u Bhujekhungu

Slika 19: Ispred brloga

Slika 20: Praktični izvor pokraj kućice

Slika 21: Gazda od bhattija se sunča, a žena radi. Sve je isto kao kod nas

Dan 4

Za doručak chapati (pogača) i kajgana, ne tako loš obrok u usporedbi s dal bhatom koji mi već izlazi na uši, ali kako ulazimo dublje u planine, tako jaja postaju sve skuplja i skuplja i uskoro će nam postat pravi luksuz. Nije da ne bi rađe jeli zobenu kašu, ali nje imamo u ograničenim količinama i čuvamo je za prigode kad neće bit nikakve gostione u blizini i morat ćemo se oslanjat isključivo na vlastite zalihe hrane.

Pred nama je skoro 1000 metara uspona do prijevoja Phalgune Dhuri (+4067 mnv), i već vidim da će dan bit dug. Usput srećemo neke klince koji skakuću s kamena na kamen, bez tereta na leđima, zatim mlade Yarsaše koji neopterećeno jašu na svojim mulama (jedan od njih me upitao: Can you?, vidjevši valjda dobru prigodu da nam iznajmi koju mulu i zaradi kintu, na šta sam ja spremno odgovorila: Yes we can! Ne znam jesam li ga uspila uvjerit - sebe skoro pa jesam). Sreli smo i čitavu šesteročlanu familiju koja, skupa sa svojim bivolima, isto ide u lov na yarsu. Uskoro prelazimo granicu rasta drveća i pred nama je samo kamena pustinja i tek pokoja travka. Na prvu je očaravajuće, ima nešto privlačnog u tom ambijentu lišenom intenzivnih vizualnih podražaja. Ipak, mislim da bi me dugoročni boravak na ovakvom mjestu bacio u težu depru. Najveći problem je kad mi se pripiša da nemam di to obavit diskretno, nema stabla, žbuna ili kamena iza kojeg bi se sakrila, a planina vrvi ljudima (upravo zbog ovog Lonely Planet sugerira curama da na trek obuku - suknju).

Slika 22: Luka i Lal na usponu za Phalgune Dhuri

Slika 23: Prati nas familija Yarsaša

Slika 24: Uskoro su nas i sustigli

Slika 25: Mlado govedo bivola je premlado za hodanje pa ga gazda nosi u košari

Slika 26: Malo pomalo smo ostali bez stabala

Slika 27: Tužni Luka je tužan. Možda mu fale stabla?

Slika 28: Vrijeme je za marendu

Slika 29:  White-capped water redstart - jedini wildlife zasad

Na vjetrovitom prijevoju pojeli smo marendu i krenuli se spuštat. Do Thankura, gdje ćemo provest noć, ima malo manje od 800 metara nizbrdo. Na papiru zvuči super, ali ko god je ikad imao problema s koljenima, zna koliko su nizbrdice naporne. Čim smo krenuli, pojavila su se opet stabla rododendrona a s njima se i moje raspoloženje popravilo. Predvečer smo stigli u Thankur (+3190 mnv), predivnu zelenu dolinu sa svih strana okruženu planinskim vrhovima i borovom šumom. U dolini se nalaze 3 kamene kuće, naravno sve dupkom pune Yarsaša, a po rubu teče rijeka Sai Khola optočena mahovinom pokraj koje smo digli šator, taman kad je krenula padat kišica. Spavat je bilo divno, iako ledeno i vlažno.

Slika 30: Mule marendavaju na maglovitom prijevoju Phalgune Dhuri

Slika 31: Rododendroni

Slika 32: Idilična dolina Thankur

Slika 33: Naš brlog

Slika 34: Mistična rijeka Sai Khola

Slika 35: Gusta okolna šuma

Slika 36: Kuha se u bhattiju, nigdje dimnjaka

Dan 5

Dok smo pakirali prnje i sušili šator na prvim zrakama sunca, društvo nam je pravio znatiželjni dječak sa svojim malim janjetom. Kao i svako dosad, jutro je lijepo i sunčano, a za pretpostavit je da će se do navečer navuć oblaci. Počeli smo s laganim spuštanjem do pitoreskne rijeke Ghasdung Khole, nakon kojeg nas je čekao uspon od 440m, i to većinom uređenim stazama sa stepenicama koje su izgrađene da lovcima (uglavnom Rusima) olakšaju kretanje rezervatom. Tu i tamo pokraj staze naiđemo i na jednostavno drveno sklonište. Životinje koje obitavaju u ovim krajevima su himalajski tahr (divokoza), crni medo, crvena panda, himalajski bharal (blue sheep) i samozatajni snježni leopard koji je ugrožena vrsta i zabranjeno ga je lovit (makar realno, šanse da ga netko opazi u prirodi su ravne nuli). Nismo vidili nijednu od ovih životinja, ali smo zato prošli pokraj mnogih polja marihuane, finog himalajskog skanka koji se uzgaja tu bogu iza nogu, daleko od nepoželjnih očiju. 

Slika 37: Sušenje šatora na jutarnjem suncu

Slika 38: Klinac i mlada janjetina

Slika 39: Surovi vrhovi

Slika 40: Luka i rijeka Ghasdung Khola

Slika 41: Polja marihuane

Na kraju uspona, u malom seocetu Kayam (+2890 mnv) smo ručali instant noodle i potom krenuli dalje nizbrdo na drugu stranu. Prvi dio puta nas je pratilo troje klinaca iz Kayama koji su išli u susjedno selo prespavat da bi sutra ujutro mogli ić na misu. Misu! Znači u ovoj vukojebini postoji ni manje ni više nego - crkva. Skromna doduše, ali svejedno je impresivno da je kršćanstvo doprijelo ovako duboko u Himalaju. Nakon crkve uslijedilo je novo iznenađenje - dalekovodi!. Dakle ima i struje. Malu hidroelektranu nažalost nismo vidjeli jer nas je put odveo na drugu stranu u Tatopani (+2397 mnv), zaseok s par kamenih kuća. Tatopani u doslovnom prijevodu s nepalskog znači topla voda, a ime je dobilo po izvorima vruće vode kojih u okolici ima nekoliko. Na izvorima je sve krcato Yarsašima koji peru sebe i odjeću, i mi jedva čekamo da i na nas dođe red. Situacija je nezgodna jer sam cura i očekuje se da budem čedna pa se moram zamotat u sarong i tako prat. Nije to neko temeljito pranje (mislim, teško se oprat dok si ODJEVEN), ali bolje išta nego ništa - nakon 5 dana prašinarenja!

Yarsaši imaju svoje DIY šatore - lučna konstrukcija od bambusa i pokrov od cerade, pa tako ovog puta za nas ima mjesta da spavamo u kući, ali nije to ništa fancy, samo smrdljivi tepih na zemljanom podu. Iako preferiramo svoj mali narančasti brlog, ponekad nam ipak dobro dođe da uštedimo tih sat i po vremena koliko bi potrošili na sastavljanje i rastavljanje šatora.

Slika 42: Strmi obronci prema Tatopaniju

Slika 43: Pogled na Tatopani s brda

Dan 6

Pred nama je dug dan - u dogovoru s guideom smo spojili dva dana hodanja u jedan, da bi malo uštedili na vremenu i priuštili si dan odmora nekad kasnije na treku. To znači da smo se ustali rano i krenuli rano, ne bi li stigli na odredište prije mraka. Oblačno je, maglovito i hladno, a nas čeka 1500 metara uspona. Danas ima nenormalno puno Yarsaša po putu, posvuda su i ostavljaju smeće iza sebe, uglavnom ambalažu od instant noodli i Red Yaka - kineske kopije Red Bulla. Ponešto od toga kupimo sa sobom, ali to je već izgubljena bitka, jer njih je previše i njihovog smeća je previše, a mi imamo ograničene kapacitete u ruksacima. Tužno, uz toliko diskusije o tome koliko je treking uopće environmental - friendly, da su najveći zagađivači upravo lokalci. Po pitanju smeća, sve je isto ko u Vijetnamu, ako ne i gore.

Putem smo prošli kroz selo u kojem smo vidili nekoliko kuća s ravnim krovovima, što je uvjerljivi znak da se približavamo Dolpi, gdje je ravni krov pravilo, a ne iznimka (ovaj podatak sam saznala iz Snow leoparda, kojeg smo kupili u Kathmanduu i sad ga na treku čitam). Ručali smo instant noodle u bhattiju u selu Dhule (+3340 mnv) i brzo krenuli dalje da nas ne uhvati mrak. Uskoro smo se opet popeli u zonu bez drveća, u kojoj ćemo ostat nekoliko dana. Počela je kišica a mi smo sve sporiji i sporiji, gladni smo i iscrpljeni. Hodamo u formaciji: Lal na početku, i u pravilu puno brži od nas jer ima manji ruksak, onda ja, i iza mene Luka koji povremeno ronza jer sam prespora, ali uglavnom me bodri da nastavim dalje. Naše odredište je Phudal Phedi (+3899 mnv), mali plac za kampiranje pokraj rijeke Sen Khole, na koji smo došli po debelom mraku. Nabrzaka smo digli šatore i skuhali večeru te se brže bolje spremili za spavanjac. Ovu noć sam provela u vreći za spavanje obučena u doslovno SVU odjeću koju sam imala sa sobom, toliko je hladno bilo.

Slika 44: Ravni krovovi koriste se kao spremišta i mjesta za druženje

Slika 45: Himalajski stil košnica

Slika 46: Riskantan prijelaz mostića na mjestu di se staza urušila

Slika 47: Staza prema Sen Kholi

Slika 48: Usamljeni planinar

Slika 49: Rijeka Sen Khola u pustom ali impresivnom pejzažu

Slika 50: Sušenje suđa na zubatom jutarnjem suncu

Dan 7

Spavali smo malo duže, probudili se tek u 7, ali ni to nije pomoglo da se danas osjećamo odmorno. Iz kampa smo krenuli kasno i vucaramo se, mene boli kičma pa sam na brufenima, a sad već hodamo na visinama preko 4000 metara i zrak je rijeđi i samim time nam je sve teže. Jedna od stvari koje me muče je strah od visinske bolesti - o njoj smo pročitali puno i poduzimamo sve mjere opreza: jedemo puno ugljikohidrata i češnjaka, ne pijemo alkohol i ne spavamo na visinskim razlikama većima od 500 metara u odnosu na prethodnu noć. Imamo i tablete Diamoxa spremne ako zatreba. Ali opet, jednom hipohondru poput mene teško je ne trtarit.

Malo prije nego ćemo preć prijevoj Panidal La (+4502 mnv) naišli smo na veliki šareni kamp Yarsaša i dobili priliku vidit uživo kako izgleda ta famozna gljiva: mala, narančasta, ništa posebno. U kampu postoji par ljudi koji otkupljuju yarsagumbu od tragača i onda je na licu mjesta četkaju i razvrstavaju po veličini. Ovi ljudi vjerojatno spavaju na smjene i čuvaju svoje blago, jer je prošlih godina u kampovima znalo bit slučajeva krađe, pa čak i ubojstva. Na kojem god kraju svijeta se nalazili, pohlepa od ljudi uvijek napravi čudovišta.

Slika 51: Kostoberina - strvinar na visini zadatka

Slika 52: Šareni kamp Yarsaša

Slika 53: Yarsagumba se suši i razvrstava po veličini

Slika 54: Pustoš i magla

Prijevoj je točkasto prekriven snijegom, puše i ledeno je. Gdje nema snijega, tu je osušena kratka žuta trava. Nakon brzinskog ručka na vjetrometini krenuli smo dalje, prvo 500 metara nizbrdo, a onda 300 metara uzbrdo, da bi u podnožju brda ispred sebe ugledali ni manje ni više nego - vrtuljak! Iscrpljenom i gladnom čovjeku ovo možda izgleda kao halucinacija, ali vrtuljak je zbilja tu, metalni i zarđali. Izgleda kao da se već neko vrijeme ne koristi, a guide nam je reko da su ga tu rastavljenog, na mulama, dofurali za Yarsaše, koji jednom kad nađu koju gljivu i zarade pare, žele te pare i potrošit, malo se zabavit. Nadrealno ili ne, pitanje je hoće li itko ikad rastavit taj vrtuljak i odnit ga ća, ili će samo poslužit kao baza za bacanje drugog otpada.

Slika 55: Nadrealni prijevoj Panidal La

Slika 56: Spust prema rijeci Saure Kholi

Slika 57: Vrtuljak na +4000 mnv

Slika 58: Yarsaši odmaraju na zidiću

Slika 59: Pogled u beskraj

Oko 6 i po navečer stigli smo napokon na Purbang (+4309 mnv) gdje nas je dočekao ogromni kamp Yarsaša. Sve je puno konja koji okolo slobodno trče i pasu, mladi dečki igraju odbojku na improviziranom terenu... imaju čak i policijski šator! Policija je tu da se brine za red i mir, da ne bi bilo krađa i svađa. Koliko god mi je draže kampirat na miru i osami, ovo ipak izgleda fora, i svi ti šareni šatori daju dozu šarma dramatičnoj podlozi golih snježnih vrhova. I dalje je ledeno pa vrijeme izvan šatora provodimo koliko je minimalno moguće, i idemo spavat odma nakon večere.

Slika 60: Kamp yarsaša na Purbangu

Slika 61: Zaljubljene mule

Slika 62: Odbojka u kampu

Slika 63: Dileri yarsagumbe

Slika 64: Jutarnja romantika ispred brloga na +4309 mnv 

Dan 8

Na naše veliko iznenađenje, ujutro su se Yarsaši počeli pakirat, rastavljat šatore i ić ća! Kaže Lal da su tu mjesec dana i to je to, gotovo, odlaze. Odlazimo i mi, danas je dan D - napokon ulazimo u Dolpo. Nakon 200 metara laganog uspona dolazimo do prijevoja Jangla Bhanjyang (+4513 mnv), ulaza u Dolpo, iza kojeg se lagano spuštamo prvo kroz plitki snijeg, a potom kroz nisku travu i kamenjar. Hodanje nizbrdo ne čini dobro mojim koljenima, ali sam sretna jer znam da je sutra dan za odmor, kojeg sad već debelo priželjkujemo. 

Slika 65: Rastavljanje DIY šatora - konstrukcija od bambusa i kineska cerada

Slika 66: Ovako se pakiraju Yarsaši

Slika 67: Luki se ova stijena posebno svidila. Stari pokvarenjak!

Slika 68: Iza prijevoja Jangla Bhanjyang snijeg, kao dobrodošlica u Dolpo

Slika 69: The sound of music, Himalayan style

Slika 70: Pastirska kućica usred ničega

Slika 71: Naočiti konj

U popodnevnim satima stižemo u Sahartaru (+2884 mnv), prvo konkretnije naselje na našem treku - ima školu, dućan, ured državne uprave. Ali nema žive duše! Naravno, svi su išli u yarsu. Dolpo se nalazi u sjeni Himalaja pa monsumski oblaci nikad ne pređu sjeverno od visokih vrhova Dhaulagirija; ambijent je dosta pustinjski, postapokalptičan, krajolik je suh i gol, a kuće ravnih krovova ožbukane blatom podsjećaju me na moju mladenačku viziju Nevidljivih gradova Itala Calvina. U jednoj od takvih kuća Lal nam je uspio ispregovarat smještaj i hranu, kod nekih nonića koji se uopće ne bave ugostiteljstvom, a valjda su prestari za ić u yarsu pa im nije mrsko zaradit koju kintu ovako. Smjestili su nas u sobicu na najgornjem katu kuće - to je prirodni poredak, jer prizemlje je rezervirano za štale i za wc, a oni žive na 1. katu. Do gore se penje ljestvama koje su izrezbarene u deblu, i sama radnja nije toliko teška, koliko nepraktična kad recimo usred noći moraš na wc. Nekoliko puta. Ali s terase se zato pruža divan pogled na planinu prekoputa i naselja slična ovom na njenim padinama.

Čim smo došli, prva stvar koja nam je bila na pameti je - pranje. U selu postoji jedno jedino mjesto gdje se čovjek može oprat, a to je wc u državnom uredu, gdje su šlaufom doveli vodu s izvora i instalirali pravu pravcatu špinu. Kako su državni službenici otišli u yarsu, tako smo mi slobodni otić tamo i na miru se oprat, goli golcati. Dobar osjećaj! Da svečano obilježimo ulazak u Dolpo i kraj prve etape našeg treka, a i rođendan moje mame koja je sad 6000 km daleko od mene, pokušali smo nabavit pivo (sad smo dovoljno nisko da se trenutno ne bojimo visinske bolesti pa si možemo dozvolit malo alkohola). U jedinom seoskom dućanu piva nažalost nema, ali je Lal uspio od neke babe nabavit chaang, domaće pivo od ječma, ali nažalost još nedozrelo. Kiselo je i zrnato, ali nismo izbirljivi. Kao šlag na tortu došla je i činjenica da u Sahartari ima signala, doduše slabog, pa sam se danas prvi put nakon 8 dana dopisivala s mamom i sestrom, koje sam još prije nego šta smo krenuli na trek opširno u mailu upoznala s našim planom kretanja i rekla im da zovu nepalski GSS ako se ne javimo do nekog datuma. Ne treba reć koliko su sretne da do toga ipak nije došlo :)

Slika 72: Kuća u Sahartari sa šarenim drvenim prozorima karakterističnima za Dolpo

Slika 73: Lower Sahartara - plavi limeni krov u prvom planu je jedini kosi krov u selu - to je škola

Slika 74: Kuća u kojoj smo prespavali, i gazda na jednom od krovova

Slika 75: Luka na krovu, dole lijevo vijuga rijeka Thuli Bheri

Slika 76: Na brdu prekoputa, osamljeno naselje slično ovom

Dan 9

Jutro smo proveli povlačeći se po vrećama za spavanje, dremuckajući i čitajući knjige. Koliko god sam žudila za tim jednim lijenim danom, ipak sam bila nervozna, šta zbog smrada tepiha na kojem smo spavali, a šta zbog količine mušica koje su nas neprestano oblijetale. Ručali smo dal bhat i krenuli se pakirat, jer nećemo prenoćit tu nego par kilometara dalje, u kampu pokraj rijeke. Pozdravili smo se s domaćinima i krenuli dalje nizbrdo, kroz opustošeno selo, pokraj nekoliko gompa, do Tarakota. Rijeka Thuli Bheri koja ovuda teče ide prema Dunaiu i dalje se ulijeva u nama dobro poznati Karnali. Ovo je u povijesti bila glavna trgovačka ruta između Tibeta i Indije, a područje je pripadalo antičkom tibetanskom kraljevstvu Tichurong, s Tarakotom kao prijestolnicom. Po veličini ne veći od nogometnog igrališta, Tarakot neumoljivo podsjeća na srednjevjekovne utvrđene gradove kakve smo navikli viđat u Europi. Interesantan detalj su kruništa od osušenog drva na ravnim krovovima, koja predstavljaju statusni simbol: šta više drva imaš, to si veća faca. Ovaj neobičan običaj jedan je od razloga zašto je šuma u blizini sve rijeđa i rijeđa, iako je nadmorska visina dovoljno mala da bi drveće raslo. Drugi razlog je taj šta je drvo glavni i jedini energent za grijanje i kuhanje; ljudi često moraju prevaljivat ogroman put da bi nabavili tu osnovnu životnu potrepštinu. U Dolpu ljudi žive uglavnom od poljoprivrede, uzgajaju ječam, krumpir, heljdu, proso, pšenicu, špinat i rotkvice, i to teškom mukom jer kiše nema pa se polja moraju navodnjavat. Sve ostalo se kupuje u Dunaiu, i to po skupim cijenama jer treba sve to dopremit avionom, šta je užasno skupo, ili na mulama, šta traje dugo. Onda opet, od Dunaia do bilodi treba najmanje nekoliko dana hoda, pa onda čovjek padne na guzicu od iznenađenja kad na ovako nekoj kamenoj kućici bogu iza nogu ugleda - prozorska stakla.

Kasnije popodne stigli smo u kamp na +2500 mnv, digli šator i večerali dal bhat u bhattiju. Sutra idemo prema sjeveru, prateći rijeku Tarap Kholu, još dublje u Dolpo. Ali to je već materijal za idući post!  

Slika 77: Prava je majstorija spustit se ovim ljestvama

Slika 78: Spust prema rijeci

Slika 79: Kane chorten - kapija Tarakota

Slika 80: Prva polovica gotova! Ali još je dug put pred nama

Slika 81: GPS track

Slika 82: Profil prvog dijela treka; gore - dole, pa tako u nedogled

[andrijanakrsmanovic]

Ide-entitet

Dobro, i to sam preživela. Cela donja usna mi je otekla od anestezije ali završila sam bar kod zubarke sve što je trebalo, da ne brinem dok ne nađem nekog jednako kvalitetnog u Novom Sadu. Sad sam neko vreme mirna. Uostalom, ko zna kad ću opet da se cimam do Borče ovako k'o sad. A i vala, ovaj prevoz, i vrućina, sve i da sam u Beogradu i dalje, ne bih se skorije upuštala u još jednu ovakvu avanturu sa GSP-om...

 A kanda sam nešto zaboravila. Sve me nešto svrbi po mozgu, nešto sitno sam propustila garant, al' još kad bih mogla da se setim šta... Prijavu boravka u NS sam odradila, jesam. I net sam na kraju regulisala, voimjaoca, u rekornom roku od petnaes' radnih dana, ali se sredilo. I onog smrada od stanara sam iskipovala iz stana u Valjevu. Na silu – na silu, al' eliminisala sam ga. Još treba te račune što nije platio da regulišem, da pokrenem tužbu, i da okačim oglas na Halo da se stan ponovo izdaje. Al' to ću sve sledeće nedelje. Da prvo rešim ove sad papire. Idem sad prvo na Biro da se odjavim, pa onda u RFZO, pa u Dom Zdravlja, pa u banku po karticu, i posle u konjički klub da izjašem taj poslednji trening. Sreća te sam makar adresu u mts-u za mob sredila odmah čim sam se preselila, da makar i o tome još ne brinem. Ali zaboravila sam nešto, evo, osećam ovde u malom mozgu tu jednu tačku koja me svrbi kad zaboravim nešto...

Račune sam poplaćala sve za stari stan, jesam. Odvojila sam sa strane i kiriju za naredni mesec u NS, i to sam rešila. Upisala sam se na faks, i to jesam. Okačila oglase za časove, prevod, i reiki, kristaloterapiju i ove ostale duhovne radnje što radim, i to jesam. Zakazala sam časove od vikenda pa nadalje, i to jesam. Zakazala sam reiki i Theta tretmane, i to sam. Sutra treba da svratim do Olivere u Ministarstvo u Nemanjinoj da se dogovorimo, i posle idem do kozmetičarke i frizerke, i to da obavim dok im ne nađem alternativu u Novom Sadu... I posle toga do Lele da skoknem za Thetu... Ne znam šta sam zaboravila. Al' znam da jesam nešto. Ma 100% jesam. Evo, tačno ga tu osećam, na dnu malog mozga...

 - Dobar dan. Karte na pregled.

 Pera Kojot Supergenije. Sedi, jedan.

 Gospođa ridža je iznikla naizgled niotkud tačno pored mog sedišta. Da, naravno da imam BusPlus. I to personalizovani. Da, naravno da redovno plaćam mesečnu kartu. Više se isplati tako nego da se švercujem ili da kupujem karte pojedinačno za svaku vožnju. Da, naravno da je sada polovina avgusta a ja od kraja jula živim u Novom Sadu. I da, naravno, prvog nisam uplatila mesečnu kartu jer mi jednostavno više nije potrebna. I da, apsolutno, naravno, sada ću platiti kaznu, pet soma iz mesta. Osim ako...

 - I'm sorry, I don't speak Serbian.

 Ljubila me majka.

 - Your ticket, please?

 Gruba srpska varijanta engleskog ali solidno razumljiva. Pritom, teta ridža deluje tvrdoglavo. Biće ovo veselo iskustvo.

 - I need to have a ticket for the bus, yeah?

- Yes, you need to buy a ticket.

- Can I buy it from the driver now, yeah?

- No, you have to pay now.

- I can buy the ticket from you, yes?

- No, you have to pay.

- But I have no Serbian money. Only euros. Do you take euros, yes?

- No. But we can go to the exchange office.

- There is an exchange office here?

 Hajde, sestro, napravi magiju i stvori menjačnjicu sad usred ove nedođije. Sebeš mokri ili koji već. Niđe realne institucije osim kafane i eventualno trafike. U najboljem slučaju, tek oko Pančevca ima neka menjačnica, a do tad će valjda ridžosi da na'vataju nekog drugog ili da napuste autobus.

 - Yes, there is exchange office. Next station, we exit.

- Okay.

 Edomoega. Ma, kakva menjačnica, nema to ovde nigde u blizini, otkačiće se ova teta već usput. Ajpomozibože.

Vozimo se minut-dva. Rekla bih u tišini, ali taj koncept ne raste u gradskom prevozu. Osećam sve gadosti života koje idu uz GSP. Smrad, buka, drndanje, vozač nagazio gas kao krompire da vozi, i to na reliju Pariz-Dakar. Gospođa ridža me meri, onako urbano odrpanu, sa opasnim naočarima za sunce, u izlizanom teksas šorcu do kolena i majici koja bi trebalo da glumi američku zastavu, sa sve zvezdicama i štraftama odozgo. Inače imam taj neki klošarski vajb, rekli mi ljudi u nekoliko navrata. Delujem kao da me odgajila ulica, po oblačenju i stavu. To da sam zapravo odrasla u biblioteci i umem da jedem escajgom ako zatreba skapiraju tek nakon što progovorim. Džebiga.

- We get off here, yes?

- No, next station.

 Nije mi previše bitno kako izgledam. Bitno je ono ispod. Bitno je ko si kad ostaneš sama, nakon što se svetla na sceni pogase, a publika ode kući. Ko si kad niko ne gleda. Ko si kad te vidi samo Bog. Ja sam ista i kad sam sama i kad sam među ljudima. Barem se trudim biti. Tačnije, kad sam sa ljudima, često se zezam više nego što se inače sa sobom smejem. Ne trudim se da sakrijem depresiju iza klovnovskog osmeha, ali je ni ne puštam na druge da ih grize. Barem se trudim da je ne pustim. To sam što sam. Nije bitno gde i sa kime. Uvek sam ja. Identitet mi je takav. Dosledan, jak, i uvek do kraja iskren. Džebiga.

 - We exit here.

- Okay.

 Zapahnuo nas je vreli vetar i oblak borčanske prašine. Ovde, usred ničega, i to prilično štrokavog i musavog ničega, sa leve strane nasmešila nam se njeno visočanstvo menjačnica, glavom i repom, i obasjala mi izduženu facu i pripadajuće joj cvikere za sunce svojom ultra-moćnom crvenom svetlećom reklamom.

 - There you change money.

- Okay. Will you wait here?

- No, I go with you.

 Iza umazanog stakla, dva para plavih očiju su me odmerila od vrha glave do polovine američke zastave i nazad. Izvadila sam pedeset evra iz novčanika i gurnula u šalter.

 - Thirty euros, please.

 Devojka je odbrojala novac. Okrenula sam se gospođi ridži.

 - Is this enough?

- Yes, not all.

 Uzela je novčanicu od dve hiljade i izvadila nekakav papir.

 - This is a ticket. You can drive for one day. Until morning. What's your name?

- Why?

- Do you have a passport?

- No, I don't have any ID with me now.

- Please, tell me your name. I need to put it on the ticket. See? On this line. Because you pay now. Next bus you pay nothing. Until morning.

 Jedva sam izdržala da se ne nasmejem. Skinula sam cvikere, zagledala se gospođi u oči sa osmehom broj šesnaest, prstom na usnama i blago psihotičnom iskrom u oku, i namignula joj šmekerski.

 - Okay. I'll tell you my name. Ali prvo priznajte da dobro glumim.

- Ene, ova je naša!

 Gospođa ridža je počela da se smeje, naglas, a za njom i pripadajuća joj koleginica koja je sve vreme poslušno kasala za nama.

 - E, mala, ne bih te provalila nikad. Ne izgledaš kao da si odavde, a i ne govore naši ljudi tako dobro engleski.

- Ja sam profesorka engleskog, zato.

- E, sad ti vala ne bih ni kaznu naplatila, kako si me nasmejala. Al' da znaš za sledeći put. Stranci ne nose Svetu Petku oko vrata. Mada toliko dobro pričaš engleski da sam pomislila da si strankinja, a da ti je ogrlicu neko naš poklonio.

 Inače volim da nosim privezak sa likom Svete Petke oko vrata. Ne nosim je uvek, ali ima dana kad mi prija. Sveta Petka me prati još od 2006. godine. Početak decembra je bio, kao zombi sam se vraćala s faksa, imali smo neki kolokvijum, ispit, ili šta već. Dan pre toga sam sahranila oca, tamo, u Valjevu. U paralelnom univerzumu, takoreći. Bdenije, večera, komemoracija u školi, groblje, kapela, sahrana, telegrami, svi ti nepoznati i poznati ljudi koji su mi izjavili saučešće, tih nekoliko dana, sve je to zajedno delovalo kao jako ružan san. Iz tog sna sam se probudila tek kad sam kasno uveče izašla iz autobusa u Beogradu, 12 sati nakon sahrane. Sutradan ujutru, bila sam među prvima na faksu, umorna ali spremna za kolokvijum. Sećam se, dobila sam osmicu tada i profesor mi je rekao da je očekivao više od mene.

Baš tog dana nakon očeve sahrane, posle kolokvijuma, vraćala sam se pored Skupštine, ustondirana od svega zajedno, a onda mi je – isto tako niotkuda kao gospođa ridža pre dvadesetak minuta – prišla neka nepoznata žena i prikačila značkicu sa likom Svete Petke na rever od kaputa. Tako iz nevezanog. Nisam previše razmišljala tada o tome. Tek posle. A tad posle su me poterali porodično da se krstim, pod pretnjom da će me se odreći preko novina i da će me rođena baba, pokoj joj duši, izbaciti iz testamenta jer bejah jedini član u čitavoj familiji koji je ostao nekršten i samim tim, idealan kandidat na kog će se svaliti duhovni teret prvog i jedinog potrebnog i dovoljnog razloga za svu muku i nedaće koje su nas strefile u tih godinu dana. Strina, sestre, zet, i ostatak dinastije nam negovali su uverenje da nas je naš porodični svetac zaštitnik, Sveti Arhanđel Mihajlo, pritisnuo ružno i odneo nam tri muške glave u cugu jer em nismo slavili porodičnu slavu kako priliči pravoslavnoj porodici zbogradi dedinih komunističkih načela, em mene grešnu, sa sve tim klošarskim stajlingom i vrlo sumnjivim spektrom interesovanja glede onostranih rabota, nismo odmah po roždestvu krstili kako Gospod zapoveda. Saterana u taj duhovno-imovinski procep, odlučila sam da se krstim u Crkvi Svete Petke, na Dan Ljubavi, Vere, Nade i Majke im Sofije, i tako sebi osiguram pripadajuće mi parče babine zaostavštine i udobno mesto u apartmanu sa pet zvezdica u koji će me Sveti Petar proslediti preporučenom pošiljkon nakon što obavim svoje ovozemaljsko bitisanje.

Od tog dana pa do dana današnjeg, Sveta Petka me prati i čuva. Znam to. Osećam. Možda me ne čuva baš od svake pošasti, npr. od kontrole u busu, zlih žena, ili izgladnelih novosadskih komaraca, ali tu je. Na svaku molitvu mi odgovori, svaku želju ispuni, i pokaže mi put kad ne znam u kom pravcu da se denem. Valjda zato stroge duhovne majke i služe. Da svoju decu pouče, disciplinuju, ali i zaštite i usmere kad zatreba. Da im usade jak i dosledan indentitet koji počiva na čvrstim moralnim principima. I hvala im za to.

 Uostalom, lagati nije lepo. I treba biti iskren, pa čak i kad ti to ne ide u prilog. Celog sam života bila brutalno iskrena, prema svima, uvek, i svuda. Čak i ako sam nekada pokušala da se izvučem, k'o ovo sad, uvek sam na kraju morala pošteno platiti svaki prestup i sitnu laž. U laži su kratke noge, a pošto bih ja nekako da si ostavim otvorenu opciju da se, eto, možda u nekom trenutku u budućnosti prekvalifikujem u manekenku, valja mi sačuvati dobre batake za tu svrhu, pa tako. Zdravo je to za identitet. A ovaj moj entitet, bio on klošarski ili ne, svakako počiva prvo na čistom obrazu, čestitosti i časti, pa tek onda svemu ostalom. I taj entitet uvek ide napred, prevozom, volovskom zapregom, rolerima, na konju, u kombiju ili pešice. Džebiga.