#slijedi

[80s-reject]

upozorenje gledateljima: sadrzaj koji slijedi moze biti uznemirujuc

CEDEVITAAAAA

[silencekamila]

Znate li sto mi eto prosto nije jasno...

Lezim u krevetu, razmisljam, 3 ujutro je.

Ne mogu da shvatim zasto mi ljudi moramo napravit gresku da bi iz nje naucili i bili bolji?

Cekajte, ne mislim na neku materijalnu gresku kao krivo odrezat papir

Ja mislim na zasto moramo prema nekom bit govno, bezobrazni i okrutni

Da bi prema drugoj osobi koja slijedi bili bolji?

Zasto ne mozemo od pocetka bit najbolji?

[snoviuniverzuma]

Ponekad morate zaboraviti ono što je prošlo, cijeniti ono što je još ostalo i radovati se onome što slijedi.

[dijetemjeseca]

Dom St. Peter, 1130-1181., Worms, Germany

Carska gradnja, romaničke rozete, jednostavna mrežišta, masivni šprljci, dvotravejni sustav, presvođena, jednostavni stupovi.

U Njemačkoj se proširio tip crkve s antitetičkim građevnim skupinama koje se sastoje od transepata, korova, tornjeva nad križištem i bočnih tornjeva. Karolinški uzor iz Centule slijedi i katedrala u Wormsu. (Muller, Vogel; 2000., 379)

[poeticlicense12345]

Sjedim u kafiću i pišem.

Doduše ne kao Tin Ujević, pokraj prozora boemske Ilice, sa olovkom i bilježnicom tvrdih korica. Ne, ja sam u kafiću MSU-ua, hladnog prostora i daleko od prozora. Ali ljudi su tu. Neki piju vino, neki pivo, a ja gazirano, bezalkoholno piće. Kao da pokušavam okrenuti sliku, izbrisati pjesnika u baloneru sa nakrivljenim šeširom što ispija kavu i lozu dok udara polemiku sa slučajnim sugovornikom.

Ne, ja sam hladan...i umoran.

Potrošen!

Ili nisam, ta nebi pisao da jesam. Nebi tražo smisao u stropu sa velikom flekom nastalim od vlage. Strop moderne umjetnost propada, možda slijedi Grad, onaj koji ne pomično stoji u devedesetima, poput stranačkog parazita, ne močnog u svom ne znanju, a sigurnog u stranačku knjižicu.

Ne, ovaj Grad je prestao rasti 1996. Tada je posljednji puta poslao jasnu poruku, složno rekavši "Ne gasi radio". Od tada muk.

I meni je vrijeme da zašutim, već sam previše rekao.

A i onako me se ne ćuje od "zvukova tišine"

text author: Antun Hernaut

[pogledomdosrzi]

Do smrti

Kaže doktorica

Ovako će ti do smrti biti

Zar ovako majko draga

Sa hematomima po rukama

Sa krvi u lavorima

Sa ožiljcima po arkadi od padova

Zar sa jaucima od bolova po čitavu noć

Ovako da ti bude

Dok ti ne otklanjaju dženazu

Žao mi je što smrtni otkucani čas

Ne možeš da dočekaš u postelji mirno

Žao mi je tebe

Zar da ovako dočekaš kraj

Sa psovkama dok ti jezik ne pobijeli

Od suhoće i napornog rada

Sa nabreklim venama po glavi i vratu

Od huje kad nešto nije po tvom

Zar sa pobacanim flašama i escajgom

Zar sa galamom što se čuje do komšije

Koji čak ni ne dijeli zidove s nama

Hoćeš li s ovim umijećem

Ostavljenim iza sebe

Umrijeti

Zar ćeš umrijeti

Nesvjesna svojih postupaka

Jel' mi treba biti lakše jer to nije

Tvoja iskrena namjera

Tvoja iskontrolisana radnja

Tvoj nesanjani san

Jel' trebam reći

Hvala Bogu što mogu na sav glas razglasiti

Da mi je majka dobar čovjek

Koji ne zna više šta priča

Kakve strahote viče

Koji je lanac vuče

I od kojih nepromišljenih koraka

Jel' mi treba biti lakše

Što me vidiš kad me i nema

Što mi se ne sjetiš lika

Nakon sedmicu dana neviđanja

Što me zamišljaš na mjestima

Kojima nikad ne bih primirisala

Jel' mi treba pasti kamen sa srca

Kada znam

Da neću znati

Šta ću dočekati

Koji urnebes mi se sprema

Tik iza jedne okuke

Koja ludost slijedi iza molbe

Da ti se naspe voda

Koja uvreda biva iduća

Dok mi govoriš koliko sam divna

Jel' me treba radovati

Što si isti čovjek kakav si bila

Dok si mi jedina ti dirala kosu

I brinula se da budem spremna

Za svaki novi dan

Samo što ti je um sada zaškraban

Nervnim čvorovima

Neke rijeke su davno presušile

Neke kule su se otkad već srušile

Jel' me treba uzbuđivati pomisao

Ili zalediti kosti u meni

Mogućnost da se kroz određeno vrijeme

Ne sjetiš ni sebe

A kamol mene

Jel' me se sjećaš

Majka

Hoćeš li me se sjećati

[zzzbunjena]

dok sam bila mladja, nisam razumjela zasto ljudi raskidaju, zasto veze koje izgledaju najsavrsenije na svijetu prestaju da traju, kao da je ljubav izmedju njih potrosena i odavno predjena igrica. dok ja nisam usla u prvu vezu, i desilo mi se ono sto se svima prije ili kasnije desi. sa drugom i trecom nije bilo toliko tesko, znala sam sta radim i sta slijedi. jer, ljubav je takva. budes navucen na necije dodire, opijen tudjim mirisom i savladan njihovim ocima. onda ti se sve cini nestvarno, lebdis, posjecujes sedmo i osmo nebo i ostajes tamo. pad je za ocekivati pa se ne prepustas previse. ali boli na kraju krajeva. nesto sto me vise grize od tih ljudskih nastupa, su oni koji uopste ne nastupe. oni sa kojima smo mogli, koji su mogli sa nama ali nismo. ne krivite vrijeme, vrijeme je uvijek pravo, i za tebe i za njega. prosto, budu neki ljudi koje zelimo i koji nas zele, ali se ne desi nikad nista. mozda zelja sa njegove strane nije bila dovoljno jaka. jer ja znam da sam od moje utihnula.

05.02.2023. M

[ljubavniromani]

Nakon predaha s porodicom: Dino Merlin nastavlja turneju

Nakon kraće pauze Dino Merlin ovog vikenda nastavlja veliku turneju “Mi”. Naša zvijezda tako će u subotu, 16. novembra, održati koncert u Ženevi. Potom 29. i 30. novembra zbog velikog interesa slijedi dupli spektakl u Berlinu, a 3. decembra na redu je Sofija. Nakon koncerta u Podgorici koncem oktobra, Dino je napravio mali predah, a on najradije vrijeme provodi u Sarajevu s porodicom. Često…

[radiogornjigrad]

Putovanje duše uz „savršeno sjećanje na smrt“

„Iako dolazi zima, često odlazi na kupanje po mjesečini. U dvorištima mlade noći domaćini pale korov po dvorištima. Obale su strmina s koje se zovu morske nimfe. Grad sa svojim sumracima spomenik je preminulom. Život slijedi meki ritam mora koji ustrajnošću briše sjećanja. Praskozorje nakon bluda je prizivanje nove čežnje. Šapat se pridružuje prošlim stvarima. Svi su bjegunci pred smrću. Nevažno…

[haber-euro-turk]

OVO NIJE VIĐENO OD POČETKA RATA, RUSI MUNJEVITO NAPREDUJU!

Ukrajinci očajni: “Njihova taktika je primitivna, ali su neumoljivi…” Izvor: Sergey Bobylev / Sputnik / Profimedia Svakog jutra slijedi ista turobna rutina duž istočnog fronta koju Andrij i njegova četa brane. U tri sata ujutru ustaje u svojoj zemunici i potom budi svoje vojnike. Zatim provjerava njihove zalihe municije i, ako stigne, nešto pojede prije početka novog neprijateljskog napada u…

[weekly-tea]

2. 9. - 15.9.2024.

Zaželjela sam se ponovno gledati fjlm ''Cura za sve'' (No Hard Feelings).*

* konzultirala se sa bilješkama - prošla je ravno godina dana otkako ga prvi put gledala, ja mislila max pol god wooow

Film:

Borderlands

Trejler ovog filma mi se učinio fora, nisam ni znala da ću ići na 4D prikaz u kino, nikad nisam bila, a ovaj film kao stvoren za extra efekte. Na prvu sam bila šokirana, ali odlično iskustvo!

Beetlejuice 2 (Beetlejuice Beetlejuice) - Bubimir Bubimir

Onak. Opet išla gledati film sa 4D efektima koji su deffo pripomogli efktnosti i smanjili prosječnost.

Netflix:

Unsolved Mysteries

Predlagalo mi već prije ovu doku seriju, ali me nekak nije privlačilo, no sada mi se učinilo dovoljno intrigantna i baš je guš gledati. Premda, nisu mi sve ep zanimljive, pa ih ni ne gledam. Četiri sezone vani, peta slijedi već sljedeći mjesec.

Doku:

In Vogue: The 90s

Našlo me. Lijepi omaž. Tri ep izašle; završi treća, pomislim ''premalo je to, nekako čudno zgotovljeno''. No, bez brige, sljedeći tjedan slijede tri nove ep.

On repeat:

Senidah - Idi Gade

Baka Prase x Voyage - VVS

Paris Hilton feat. Megan Thee Stallion - BBA

The Kid LAROI - Girls

Voyage feat. Ceca - Muškarčina

[dragi-dnevnice2k24]

Plati pa se klati - empatija u minusu!

Dragi Dnevniče..

Da odmah najavimo povezano-nepovezani tekst jer trenutno čekam da mi se javi kako je prošla operacija moje najbolje prijateljice, kume i duše moje duše❤️ i jesu li izvadili onog rakonju što nas smeta da se počnemo veselit svatovima koji su tu za malo jače od mjesec dana i paralelno s tim balasniram sa kolegom u vezi sahrane njegove mame koja je samo zaspala, uz dodatak svojih klasičnih problema.

Ispričavam se jer već u prvim redovima ovog teksta, riječi koje čitate su grozne ali to sve me toliko frustrira jer je sve s novcem i empatijom povezano. Mojoj prijateljici su rekli da nije ništa u javnom zdravstvu pa sad 2 mj od toga je hitna operacija kod privatnika. (Da se ogradim: svaka čast svima koji dobro obavljaju svoj posao u bilo kojoj struci). Kolegi je mama umrla u nedjelju i on je do jučer skupljao novce za sahranu i karmine.

Stvarno ne želim da se ovaj tekst pretvori u razgovor o raku ili o smrti jer ne želim ni ja o tome pošto su te dvije stvari su nažalost u mom životu i dalje opipljiva tema. Obećajem da ćemo doći do tih priča ali to ću se potruditi u vedrijem duhu pisati o moja dva andjela od gore❤️❤️, jer ima ljepših stvari za reći o njima nego ova sranja.

Ugl.. s obzirom da mi je malo show u glavi odlučila sam si dati si nekog posla protekalih dana da zaokupim glavu od ovih gluposti. Tu sam samoj sebi presudila jer sam na kraju i popizdila toliko da evo sad to moram provući kroz svoje redove 😤

Znači potaknuta Dragim Dnevnikom kao jednom idejom za moj osobni rast i ispunjenje svoje želje krenula sam u razna “istraživanja”: tuđih priča, ideja, uspjeha i svega što ide s tim, jer ideja iza ovoga je da se ljudi mogu pronaći. Ja osobno vodim još dvije stranice sa divnim ljudima (ubacit ću koje) ali te stranice su već ajmo reći našle svoje mjesto pod suncem pa mi nisu mjerodavne za potrebe ovog teksta jer ne mogu reći kakav im je bio početak pošto sam naknadno upala u tu priču, traju godinama pa mi ni to ništa ne znači za ovo vrijeme danas, ali sad su lijepa jedna zajednica ljudi.

Na stranu sad to, moj fokus je bio na malim stranicama, odnosno na početcima kao što je i ova stranica koju isto od nule plasiram u ova bespuća onlajna 😂 mišljenja su podijeljena što je i razumljivo, no zaključak je više manje isti. Jedni kažu da je teško i gotovo nemoguće ako nisi stalno online, ako ne smaraš sve koji te vole (dok to ne prestanu 😂) da ti lajkaju, komentiraju, šeraju, reklamiraju i sve što uz to ide; isto tako i da ako ne platiš lajkove ili followere da će teško bit i postati vidljiv, a kamoli nešto više. Dok drugi, valjda ovi sanjari kao ja, kažu da je izvedivo uz veliki trud i autentičnost, ali isto da se pomirim da će biti teško.

Ok, druže, teško mi je bilo i počet raditi ovaj posao koji sad radim bez iskustva i znanja, pa sad godinu poslije nebi nikad rekla koliko sam htjela dati otkaz i prije nego sam počela jer me moj Duško (panični napad iz milja) polako počinjao preuzimati pod svoje. Srećom pa sam Jarčina koja jesam pa ne odustaje bez borbe, pa tu bitku kao i sve ostale-nije dobio 💪🏻

Nego, opet sam ošla s teme, i kaže Dragi da je bolje da se vratim jer ne želim stvarno da ovaj tekst odiše crnilom i mojim frustracijama🤦🏻‍♀️

Dakle, ne mogu se oteti dojmu da je sve tehnološki i materijalno toliko ošlo daleko da smo mi kao ljudi počeli lagano odlaziti u tri lepe… empatija je danas postala misaona imenica. I doslovno nam se plasiraju neke nerealne stvari, i sve više i više se pretvaramo u stado koje slijedi😢

Jedna djevojka s kojom sam se čula vezano za njenu stranicu mi je rekla, citiram: “tužna sam jer se samo podržava i lajka nešto što je već na nekom glasu, nebitno dobrom ili lošem, a netko tko tek počinje i da je to što počinje najbolje na svijetu, ne može zaživjeti jer eto nevidljiva sam, jer nisam influencer i jer ne ulažem pare u reklame i kupnju pratitelja”. Mogu samo reći da se slažem s njom donekle nakon ovih par dana što sam se zaokupirala istraživanjem.

Zanima me zašto je teško podržati nekoga. Zašto nam je problem stisnuti taj prvi lajk ili zapratiti nekoga ko ima desetak pratitelja i tek počinje graditi stranicu ako nam se već sviđa viđeno ili pročitano. U vremenu kad su društvene mreže sve: i privatne i poslovne; sve nam je omogućeno, a zapravo je teško jer ne ovisi samo o nama. I sama sam u sličnoj situaciji, profil se pravi od nule, pala sam tu kao s Marsa i eto ljudi ja pišem. Volim te me, lajkajte me i vodite do zvijezda! Da i baš! 😂 Razumijem da nije sve za svakoga, niti ja ne klikćem prati i lajk kao da sutra nema za stvari koje me ne zanimaju ili mi se ne sviđa poruka iza ideje, ali ako mi se nešto svidi mene ne zanima jesam li jedina koja je lajkala ili 1001. Ali nismo svi isti, i ne mogu mjerit zašto netko bi ili nebi ono što bi i ja.

Globalni zaključak svega ovoga je da ako nemaš pare vrlo vrlo vrlo teško ćeš išta. A to je tužno. Evo samo u ovom tekstu su navedenih par primjera toga. Legica ode besplatno-nije joj ništa, ode privatno-rak u odmakloj fazi. Kolegi umre mama odjednom-tretiraju ga kao jadnika jer ih moli za koji dan duže da se odgodi sahrana da može skupiti novaca da sve to napravi kako spada. Stranica neka koja objavljuje “gluposti” sa kupljenim pregledima i followerima i nudi te iste usluge (dobijanja pregleda, lajkova i pratitelja) broji tisuće lajkova, dok druga npr. crtanje, vrtlarstvo ili npr kuhanje ima veliki doseg, kvalitetan sadržaj koji nam ajmo reći može koristiti, ali nije influencer, reality učesnik ili online prodaja i teško uspjeva, pa najčešće odustaje jer shvaća bez para teško da će bit muzike.

Iskreno, kaže Dragi da polako odlazim u depresiju tekstualnu što Vam neželim; pa mogu samo reći da sam stvarno tužna koliko smo zastranili. Dok nije bilo društvenih mreža, na ulici, u parku i pijesku svi smo bili isti. Navijali smo na školskom igralištu za malog Ivicu kad bi svoje prve minute dobio jer smo bili sretni zbog njega i jer si se nadao da možeš i ti biti mali Ivica danas,sutra. Nije ti bilo bitno jel Ivica ima 20 kuna u džepu ili nema i odakle potiče. Ali evo ovo sutra što je došlo nije isto kao što je danas bilo nekad. Ja još uvijek živim u iluziji da ima nade da se vrati ta ljudskost u nama. Jer ako netko iz svoje sobe nacrta prelijepu sliku, otvori profil i ne dobije ni jedan lajk, a da tu istu sliku objavi neka popularna stranica bilo bi puno lajkova znači da smo zaglibili i više nego mislimo.

Podržavajmo jedni druge. Ljubaznost ne košta ništa. Osmijeh je također besplatan. Ono što je nama možda bezvrijedno, je nekome možda sve.

Vole Vas Dragi i ja❤️

[pleatonitum]

Čistilište – na zemlji ili nakon smrti?

Čistilište – na zemlji ili nakon smrti? Postoji li šansa za spasenje nakon smrti? Biblija jasno opisuje da je nakon smrti svake osobe njen sud nepovratan, te da više nema mogućnosti za pokajanje ili prihvaćanje Isusa Krista. Odluka koju donesemo ovdje na Zemlji određuje našu sudbinu u vječnosti. Kroz vlastiti život imamo mogućnost prihvatiti Božju milost i oprost, no nakon smrti slijedi sud koji…

[offstage-euthymia]

Okvir.

Okviri poglavlja u kojem se nalazimo su mnogi potpomogli da se može razmišljati van kutije ili istih okvira.

Ima onaj osjećaj kad uđeš u stari muzej.

Miris i čistoča povijesti, modernizma ili bilo kojeg stila.. i slike dizajna interijera kao i struktura i građa arhitekta.

Refleknsa reflekcija.

Ali taj muzej umjetne kulture kad dopreš do dijela i rada uokvirene slike i prilike.

Gdje uđeš, kad potpuno uroniš u podneblje onog nečijeg rada.

Možda poput muzeja i građe i međe okvirnih okvira slijedi novi kist ili nova tinta, glina koja morfira strukturu onoga što slijedi.

Slika kao neka vrsta portala u koju uđeš i gledaš cijelu organizacijsku slobodu.

Onoga od prije i onoga do sad.

Kad uđeš u sliku i pogledaš da si u novoj prostoriji, poput novog muzeja gdje vidiš što jesi i gdje jesi i što jesi.

Sva umjetnička dijela koja si nekoć krojio u svim pravcima i svi pravci koje koristiš ili si nekada koristio.

Možda se , kad uđeš i vidiš objektivnost te subjektivne mjere koju sa prisustvom osjećaja gajiš volju za onim što goniš.

Gdje se otvorila prostorija u kojoj gledaš pramce i znalce, umjetnike i borce i razno razne kipove, skulpture i slike.

Poput prilike i prilika putem prilike gdje sad stojiš i nagađaš: "a gdje sad?" - Kao nepoznanica sa poznatim dijelom koje si već bio odavno ti sam sebi.

Prostorija u kojoj nema tijeka vremena i diviš se svakoj ili možda sa trunkom razmijevanjem posmatraš svoje umjetnine i umjetničke galerije.

Od malena, odrastanja i do sada.

Možda bi bilo uredu otvoriti sljedeća vrata? Ako ste za.

A što je iza njih? To će se već saznati.

Gledam da si nabavim vrt u blizini.

Ako je zaista moguće baciti pogled u prošlost, može se i u budućnost.

Možda je taj muzej samo podsjetnik za ono dokle si stigao.

I uvijek je tu i bit će otvoren za daljnu izložbu koju samo ti vidiš.

I uvijek je tu da vidiš i odmoriš jer kolo ide i tijek i splet događaja za sutra i sada se odvija. Čak i jučer.

Sad bi bilo uredu da ne ostanemo dugo ovdje.

Ima još slika i prilika.

I još mnogo toga što se rukama kipa i sipa.

Vrijeme je da izađeš van okvira i dođeš nazad gdje si sada.

- Marko Tivanovac

[ljubavniromani]

Sipam običan omekšivač u sudoper u KUHINJI: Hvala vodoinstalateru na ovom savjetu!

Vodoinstalater biti u današnje vrijeme, jako je korisna stvar, jer, se itekako lijepo može naplatiti rad. Jako je mali procenat osoba koje se razumiju u probleme sa cijevima, odvodima i vodom uopšte. Slijedi jako koristan savjet na ovu temu… Odvod je vjerojatno izvor neugodnog mirisa. Vodoinstalater je s mojom majkom podijelio korisno rješenje za ovaj problem, a mi ga primjenjujemo svaki put kad…