#radnici u Njemačkoj

[cgvijesti]

Radnicima njemačke kompanije rekordni bonusi

Njemačka kompanija Mercedes-Benz od 1997. godine dijeli dio profita sa svojim zaposlenima, a ove godine će im biti isplaćen rekordni iznos. U 2022. godini, oko 100.000 Mercedesovih radnika dobilo bonus od 6.000 eura kao “znak poštovanja” nakon profitabilne 2021. godine, a nakon prošlogodišnjih performansi, njemački gigant je najavio rekordni bonus u iznosu od po 7.300 eura. Novac će dobiti oko…

[adriaticpulse]

Kolika je prosječna zarada u Njemačkoj u 2024.?

[zoranphoto]

Njemačka danas: Rad na crno, neplaćanje doprinosa i skrivanje po gradilištima

  Najmanje dvanaest eura na sat za sve - ideja je koja stoji iza obvezne minimalne plaće u Njemačkoj. Ali to ima svoje nedostatke. Poslodavci imaju trikove kojima mogu minirati minimalne plaće     Utorak ujutro u Frankfurtu: vozila carine su na putu prema jednom od najvećih gradskih gradilišta - kreće racija agencije za financijski nadzor nad ilegalnim radom. 'Istražujemo sumnju u kršenje ugovora o radu', kaže Arne Niestrath iz glavnog carinskog ureda u Frankfurtu za Tagesschau. Sve niti se spajaju i morat će prekontrolirati 260 ljudi, kao i vodstvo gradilišta. Na licu mjesta prvi korak je prikupljanje svih osobnih podataka i provjera građevinske dokumentacije. Kasnije će nadležnima trebati dani da ih procijene, ako su ih uopće sve snimili. O kontroli na gradilištu brzo se pročuje pa radnici 'nestanu u neko skrovište', objašnjava Niestrath i dodaje: 'Oni se ovdje snalaze bolje od nas.' Frustracija odjekuje dok to govori. Antonio je jedan od radnika koji se 'snalazi' na gradilištima. Ne želi reći gdje je radio, kao ni svoje pravo ime. Jedan je od rijetkih koji je na kraju ipak pronašao put do savjetovališta Poštena mobilnost. Ono je namijenjeno radnicima iz istočne i srednje Europe, a povezano je s Njemačkim savezom sindikata. Daje informacije o radnim pravima i pruža podršku u slučaju sukoba. Antonio još ne zna ima li hrabrosti tražiti svoja prava od poslodavca. Antonio nikad nije uhvaćen u carinskoj kontroli. Misli li on da je to dobro ili loše? Ne zna. Nema ugovor o radu, nema određeno radno vrijeme. I nije plaćen po satu, nego po kvadratu. Ekstrapolirano na njegovo radno vrijeme, to ponekad iznosi 3,50 eura, ponekad pet eura po satu. No tada priznaje da mu je inspekcija 'možda pomogla'. Ali kontrole su se smanjile u posljednjih deset godina: diljem zemlje s gotovo 63.000 na gotovo 53.000 godišnje. Jedan od razloga je nedostatak osoblja i kontrolora. Ali to nije sve, kritizira Frank Buckenhofer, odgovoran za carinu u policijskom sindikatu. On kaže da je carina 'skrpana' od svega i svačega te na terenu nema pravog utjecaja, stoga poziva na sveobuhvatnu financijsku policiju s odgovarajućim ovlastima.     Kršenje minimalne plaće rijetko dolazi samo. Utaja poreza, isplate plaća na ruke i neplaćanje doprinosa za socijalno osiguranje najčešći su prekršaji. Prema istraživanju Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW), između 750.000 i više od tri milijuna zaposlenika prevareno je za svoj novac. 'Raspon je jako širok jer je ilegalne aktivnosti teško zabilježiti', kaže Johannes Seebauer iz DIW-a. Osim toga, od uvođenja minimalne plaće zapravo je povećan broj poslova u sektorima s niskim plaćama, što pogađa zaposlenike, studente, umirovljenike i ljude koji ne govore njemački. Za Antonija prekršaji poslodavca znače manje doprinosa za mirovinsko, manje bolovanja, manje regresa. Barem službeno. Za regres nikad nije čuo, a za slučaj bolesti nije se isplaćivao novac. Sada želi potražiti drugi posao na gradilištu. Ovaj put želi paziti na svoja prava. Neće mu biti teško naći nešto novo jer su radnici poput njega prijeko potrebni. Digitalno snimanje ne bi onemogućilo varanje na minimalnoj plaći, ali bi ga otežalo. To pokazuju primjeri poput onog iz pivovare u Oberurselu. Prijavljuje se svatko tko je počeo raditi - bio stalni, bio privremeni radnik. Uz ukupno gotovo 80 zaposlenih, digitalni sat donosi samo prednosti za iznajmljivača Thomasa Studanskog: 'Prije su uvijek bile rasprave u stilu 'bio sam tu toliko i toliko dugo, radio sam toliko i toliko'. Toga više nema.' Tako bi trebalo biti posvuda, ali daleko je od toga u Njemačkoj. Samo deset eura u gotovini umjesto dvanaest eura minimalne plaće - i ne samo u ugostiteljstvu i građevinarstvu. Damping u plaćama masovna je pojava i popis zahvaćenih industrija je dugačak. Tportal.hr Photo by Mikael Blomkvist Read the full article

[mentalnahigijena]

TRAGEDIJA CRNE GORE KROZ ŚEĆANJE NA INTERNACIJU 1. dio Jedan od „logora smrti” nalazio se u Đenovićima Nenad Stevović je sa Mihalom Spevakom koautor knjige: „Nađmeđer 1914-1918, logor i groblje crnogorskih interniraca”, Matica crnogorska, Podgorica, 2018. Ovdje donosimo dio iz te studije, u kome se govori o jednom od najtežih perioda crnogorske istorije

Kultura śećanja predstavlja temeljni postalat cjelokupne kulture jednog naroda i dokaz svjesnosti o potrebi očuvanja sopstvenih identitetskih karakteristika. Za budućnost crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta borba śećanja protiv zaborava je od krucijalnog značaja.

Prvi svjetski rat, planetarni sukob koji je odnio milione ljudskih žrtava i izazvao ogromna materijalna razaranja, s pravom nazvan Veliki rat, počeo je sa ciljem nove kolonijalne podjele svijeta, a završio raspadom četiri carstva, stvaranjem novih evropskih država, Oktobarskom revolucijom u Rusiji i konstituisanjem Društva naroda. Kraj rata značio je i kraj zarobljeničkim mukama velikom broju Crnogoraca koji su bili internirani u logorima Austrougarske monarhije. Tokom 1916. godine, nakon polaganja oružja i raspuštanja crnogorske vojske, crnogorski vojnici i civili su internirani u 68 logora širom Austrougarske. Velikom broju njih to je bila posljednja životna stanica, umrli su i sahranjeni na logorskom grobljima u tuđini. U većini slučajeva familija žrtava nikada nije saznala kako je umro i đe je pokopan njihov bližnji. Mnogo je zaboravljenih crnogorskih grobova koje nikada niko nije pośetio, hrišćanski upalio svijeću za pokoj duše, položio cvijet u znak poštovanja i ljubavi prema svom bližnjem.

Zastrašujuća pojava

U hronologiji ratova u svijetu upotreba logora u ratne svrhe pojavljuje se u drugoj polovini 19. vijeka, u američkom građanskom ratu (1661-1865) i prilikom španske kolonizacije Kube (1895). Zarobljeničke logore su koristili i Britanci u Južnoj Africi u anglo-burskom ratu (1899-1902) i Njemci u zapadnoj Africi prilikom gušenja ustanka u Namibiji. Ali niko nije do tada primijenio logore u ostvarivanju ratnih ciljeva u tako zastrašujućem obimu kao Austrougarska carevina i njeni saveznici tokom Prvog svjetskog rata 1914-1918. Megalomanski carski ciljevi i nerealne ambicije o novoj preraspodjeli svijeta potpuno su zaokupirali svijest i pažnju bečkih ratnih jahača apokalipse, ne vodeći računa o bijedi i zlodjelima koje su nanijeli ljudima. Za vrijeme Velikog rata u Austrougarskoj je bilo 300 ratnih logora, u Njemačkoj 50, u Bugarskoj minimum 25, u Turskoj i Albaniji nepoznat broj. Iza njih su ostala masovna groblja i razbacani grobovi.

Internirani civili

Internirci iz Crne Gore su bili razmješteni u desetine logora, a samo u pet većih sredinom 1918. godine bilo ih je blizu 9.500. Još toliko Crnogoraca bilo je na raznim prisilnim radovima. Samo u radničkim četama po Crnoj Gori u aprilu 1918. godine bilo je 6.720 radnika. Na radove su odvođene čitave porodice. Tako je, npr. u Belišću u Sloveniji radilo preko 300 radnika iz Crne Gore, među kojima je bilo žena i đece. Najgore je bilo u radnim logorima po crnogorskom primorju i Albaniji u kojima su radnici svakodnevno umirali od iscrpljenosti i gladi. U Đenovićima kod Herceg Novog, kako u prikupljenoj građi navodi tadašnji komitski prvak Vuksan Minić, bio je “logor smrti”.

Tačan broj logoraša i broj umrlih nikada nije utvrđen. To se odnosi i na broj interniranih oficira, vojnika i civila iz Crne Gore čija internacija je počela u drugoj polovini 1916. godine. Ratni zarobljenici i internirani civili iz Srbije i internirani stanovnici Crne Gore zatvarani su u iste logore, ali su unutar logora smještani u posebne barake. Austrougarska nije vojnicima i oficirima crnogorske vojske priznavala status ratnih zarobljenika iz razloga što nijesu bili zarobljeni. Svi građani Crne Gore koji su se našli u logoru za Austrougarsku komandu su tretirani kao internirani civili.

Procjena

U evidencijama i popisima koje je vodila Kraljevina SHS, u dopisima, molbama i zahtjevima koje je upućivala međunarodnim organizacijama, kao i u usmenoj komunikaciji i pisanoj korespodenciji sa predstavnicima vlada drugih država, internirani logoraši iz Crne Gore nijesu posebno evidentirani, već su tretirani zajedno sa Srbima kao srpske žrtve. Na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. godine delegacija Kraljevine SHS dala je procjenu, koja je prihvaćena kao činjenica, da je u austrougarskim logorima u toku Prvog svjetskog rata bilo zatvoreno 147.677 njenih vojnika, podoficira i oficira, od kojih je 50.000 umrlo u logorima, a 97.677 preživjelo rat. Takođe je data procjena da je u istom periodu u Austrougarsku internirano 50.000 njenih građana, od kojih je u logorima umrlo oko 20.000. Podaci za Crnu Goru nijesu posebno obrađivani, već su sastavni dio ukupne procjene. Pariska mirovna konferecija održana je neposredno po završetku rata, bez obavljenog zvaničnog popisa žrtava i bez stručnog istraživanja žrtava za mirovnu konferenciju. Podaci koje je iznijela delegacija iz Beograda počivali su na procjeni jednog njenog diplomate, generalnog konzula u Pragu Jovana J. Vučkovića. Na osnovu njegovih procjena, koje su urađene bez stručnjaka iz te oblasti, Austrougarskoj je dostavljen odštetni zahtjev. Konzul Vučković je koristio tri njemu dostupna izvora: podatke iz štampe Eho de Bulgaria od 11. maja 1917. godine, izvještaj austrougarskog Crvenog krsta od 1. februara 1918. godine i podatke Crvenog krsta Srbije od 1. februara 1918. godine.

Netačni podaci

Prihvaćene cifre daleko su od stvarnih i bazirane su na sporadičnim sekundarnim izvorima, poput štampe, izvještaja Crvenog krsta, svjedočenja i procjena. Primarnih izvora nije bilo, jer su organi Austrougarske, Njemačke i Bugarske izbjegavali saradnju sa Međunarodnim Crvenim krstom. Podaci koje su šturo i rijetko dostavljali nijesu bili tačni, a do pred kraj rata nijesu priznavali da u zarobljeničkim logorima drže i internirane civile, što je bilo zabranjeno Haškom konvencijom i međunarodnim ratnim pravom. Savremeni istraživači koji naučno tretiraju ovu temu izražavaju sumnju u tačnost iznijetih cifara i traže nova istraživanja radi približavanja istorijskoj istini. Navedene činjenice dodatno otežavaju istraživačke napore da se približno utvrdi ukupan broj interniranih građana Crne Gore i broj onih koji se više nijesu vratili u svoju domovinu i čije kosti vječno počivaju po logorskim grobljima tadašnje austrougarske monarhije. Od 300 formiranih logora, 10 najvećih, sabirnih, su se nalazili u Nađmeđeru, Aradu, Doboju, Nežideru, Boldogasonu, Šopronjeku, Mauthauzenu, Ašahu na Dunavu, Hajnrihsgrinu i Braunauu. Crnogorci su internirani u svih 10 velikih i još 58 drugih logora.

Logori

Oblast Vojne komande Požonj (današnja Bratislava), kojoj je pripadao Nađmeđer, za vrijeme Prvog svjetskog rata obuhvatao je djelove teritorija današnje Slovačke, Austrije i Mađarske. Zbog geografskog položaja i dobrih transportnih veza ta oblast je bila najprikladnija za formiranje logora, pa je tako na relativno malom prostoru sagrađeno 10 logora za ratne zarobljenike i internirane civile. Najviše ih je bilo na teritoriji današnje Mađarske: Kenjermezo, Csot, Hajmasker, Ostfiasonjfa i Zalaegerszeg. U granicama današnje Austrije su bili Šopronjek i Boldagason. Na teritoriji današnje Slovačke nalazili su se logori za zarobljenike: Šamorja, Dunajska streda i Nađmeđer. Svi ti logori su bili sabirni i iz njih se odlazilo na prinudni rad širom monarhije. Samo u tih 10 logora početkom 1917. godine, evidentirano je 440.590 zarobljenika, od kojih je u matičnom logoru boravilo 67.828, dok ih je na radovima van logora bilo 372.762. Godinu dana kasnije, 1. januara 1918. godine, brojno stanje u 10 logora koji su pripadali Vojnoj komandi Požonj povećano je na 576.767 zarobljenika, od kojih je van matičnih logora na prinudnom radu širom monarhije bilo 495.186 logoraša.

[prijedor24]

“Dojče Telekom” u Banjaluci traži 2.000 radnika

Grupa od 14 direktora “Dojče Telekoma”, jednog od najvećih telekomunikacionih operatera u svijetu boravila je nekoliko dana u Banjaluci, u kojoj pokušava da pronađe 2.000 ljudi za igradnju digitalne infrastrukture u Njemačkoj, saznaje portal CAPITAL. Za vrijeme svog boravka oni su održali na desetine sastanaka sa domaćim preduzećima čiji bi radnici već naredne godine mogli da rade na jednom od…

[balkantimes]

Intervjui - Angus Deaton: „Slobodno tržište ne garantuje zdravstvenu zaštitu“

Jedva da neki ekonomista poznaje radnički sloj u SAD bolje od Angusa Deatona. On kaže: “Već decenijama njima nije dobro. Ne tek sada od Corona krize.”

Johanna Roth

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U Shenandoah, nekadašnjem rudarskom mjestu u američkoj saveznoj državi Pensilvaniji u takozvanom Rust Belt, 20 posto ljudi živi ispod granice siromaštva.

Dok prosječna dužina života u Njemačkoj raste, ona opada u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu: Fenomen takozvane “Deaths of Despair”- smrti iz očajanja –  potresa američku javnost. Od devedesetih godina stalno raste smrtnost među bijelim Amerikancima između 45 i 54 godine. Ljudi umiru od pretjerane upotrebe alkohola, prevelikih doza droge ili kroz samoubistvo.

Uzrok  njihovog očajanja je sve veća gospodarska nepravednost, argumentuju ekonomisti Angus Deaton i Anne Case u svojoj novoj knjizi “Deaths of Despair and the Future of Capitalism”. Sir Angus Deaton, rođen 1945., je profesor ekonomije na Univerzitetu Princeton i nosilac Nobelove nagrade za ekonomiju. Zajedno sa svojom suprugom Anne Case, profesoricom emeritusom na Princetonu, on već više godina istražuje temu smrti iz očajanja.

ZEIT ONLINE: Gospodine profesore Deaton, u Vašoj aktuelnoj knjizi, koju ste napisali zajedno sa Vašom suprugom Anne Case, Vi opisujete koliko bijelih Amerikanaca srednjeg doba, bez završene visoke škole, prerano umire – kroz samoubistvo, alkohol ili droge, uslovljeno očajanjem zbog socijalnog pada. U toku Corona krize prijavilo se već deset miliona Amerikanaca kao nezaposleno. Da li ste zabrinuti da će takve smrti iz očajanja u radničkom sloju sada rasti?

Angus Deaton: Naravno da će Corona kriza otežati životnu situaciju mnogih radnika. Kao što znate mi imamo vrlo visoku stopu infekcije sa Corona virusom u SAD i socijalno rastojanje će se morati održati još neko vrijeme. Tako će još mnogo više ljudi izgubiti svoj posao. Međutim, ja ne vjerujem da će zbog toga nužno umrijeti više ljudi.

ZEIT ONLINE: To nam morate objasniti.

Deaton: Čak i za vrijeme svjetske gospodarske krize početkom 20. stoljeća stopa smrtnosti bila je ukupno niska. Bilo je doduše više samoubistava ali manje saobraćajnih nesreća jer se manje ljudi kretalo cestama. Ja sam danas opet pročitao da bolnice u Njujorku imaju relativno manje pacijenata bez corona virusa jer se naprimjer događa manje nesreća na gradilištima. Također i kod njege starih paradoksalno je situacija u vrijeme recesije bolja: Ako gospodarstvo raste staračkim domovima je često teško naći osoblje jer se tada traže bolje plaćeni poslovi. Ako gospodarstvo stoji loše više ljudi uzima posao u njegovalištima. I to može spasiti neke živote.

ZEIT ONLINE: Ali uprkos tomu SAD se nalaze na ivici teške gospodarske i zdravstvene krize koju mnogi Vaše kolege procjenjuju fatalnijom nego talas gripe nakon Prvog svjetskog rata i krah berze nekoliko godina kasnije.

Deaton: Stanja koja mi opisujemo traju jedan veoma dugačak vremenski period. Ljudi ne umiru ranije zbog kratkoročnih gospodarskih previranja nego zbog dugoročnih. Važno je razjasniti da je smrt iz očajanja sistemski i puno dugotrajniji fenomen nego jedna recesija.

ZEIT ONLINE: Na koja previranja Vi mislite? U uvodu vaše knjige Vi pišete: „U Americi se dešava nešto što truje radnički sloj.“ Šta je to „nešto“?

Deaton: Plate rastu presporo ali prije svega sa rastućim tehnološkim promjenama nestali su mnogi jednostavni poslovi. Šta stvar čini u SAD još gorom nego drugdje je to da tamo ne postoji socijalna država prema evropskom uzoru. Slobodno tržište ne garantuje zdravstvenu zaštitu. To je odavno poznato ali SAD su jedina zemlja uporedivog blagostanja koja zatvara oči pred tom činjenicom.

ZEIT ONLINE: Kakvu ulogu igra deficitarna struktura zdravstvene zaštite?

Deaton: Zdravstvena zaštita počiva na sistemu koji je potpuno naduvan. U međuvremenu SAD izdvajaju 18 posto svoga bruto domaćeg proizvoda za zdravlje, više nego za vojsku. Stvar je samo u ovome: Ljudi od toga imaju samo štetu. Često zdravstveno osiguranje ide preko poslodavca i to vrši pritisak na plate. Često jednostavno nije moguće dati pristojnu platu radniku i obezbijediti mu zdravstveno osiguranje. Posljedica: Mnoga dobra radna mjesta nestaju u korist onih lošije plaćenih.

ZEIT ONLINE: Zašto knjiga o mortalitetu? Šta nam ona govori o društvu?

Deaton: Ona objašnjava šta ide po zlu. U SAD već dugo traje debata o tome da li je radničkom sloju stvarno tako loše. Ali smrt se ne može simulirati. Kad ljudi počnu umirati zbog siromaštva onda se ne može tvrditi da to čine tek tako.

ZEIT ONLINE: Umiru li ljudi stvarno zbog siromaštva? Oni ne izgladnjavaju nego očajavaju kako stoji u naslovu Vaše knjige?

Deaton: Težak gospodarski položaj je jedna stvar. Lošiji je raspad socijalnih društava koji slijedi iz toga. Dobar posao i primjerna plata su osnove za dug i zdrav život. Vi možete dobro sijati ali ako tlo nije dobro neće ništa iznići. Vremenom je ovo tlo u SAD postalo sve manje hranjivo i to se pokazuje u zajedničkom životu. Mnogi roditelji žive daleko od svoje djece jer su se ovi radi posla morali odseliti. Manje je crkava, manje je sindikata. Sindikati ovdje imaju dvostruku ulogu jer oni se nekada nisu borili samo za više plate nego su bili i važan faktor socijalnog života.

ZEIT ONLINE: I sada uz to dolazi Corona kriza.

Deaton: Vrlo je teško predvidjeti šta će se desiti sa tržištem rada. Ali to je sasvim jasno vrlo loše vrijeme da bi se imala zdravstvena zaštita bazirana na poslodavcu. Veliki dio ljudi koji su proteklih tjedana izgubili posao izgubiće sa istekom mjeseca i zdravstveno osiguranje. Doduše postoji takozvani Cobra zakon prema kome se zdravstveno osiguranje može produžiti i nakon otkaza. Međutim to znači da morate sami platiti dio za poslodavca. A Obamacare je ovisna od savezne države u kojoj živite.

Uz to dolaze i ljudi koji uprkos zaposlenju nisu bili osigurani. Ali i prije Corona krize nije bio samo jedan uzrok nego splet najrazličitijih faktora koji su vodili do ovih umiranja.  Ljudi, o kojima mi pišemo – dakle bijeli radnici u sredini njihovog života – umiru od droge, ciroze jetre ili samoubistvom. To su sve stvari koje oni sami sebi čine. Međutim šta dovodi do toga da oni to rade je znatno kompleksnije nego „samo“ loš zdravstveni sistem. Nije to jednostavno tako da bi manje ljudi umiralo kada bi imali samo bolje zdravstveno osiguranje. Za to, šta te ljude u biti muči, ne postoji bolničko liječenje.

ZEIT ONLINE: Ali zar nije također greška u zdravstvenom sistemu da se u SAD tako lako dobijaju opijati i mnogi zbog toga postaju ovisni?

Deaton: To je tačno. U njemačkom zdravstvenom sistemu porodični ljekar ne bi svoje pacijente jednostavno slao kući sa mjesečnom zalihom opijata. U SAD je to moguće. To međutim ne leži na statusu osiguranika nego na tome da su farmaceutska preduzeća kao ono familije Sackler, koje je zaradilo milijarde dolara sa smrću ljudi, od sistema orijentisanog na profit upravo podstaknuta da preplave tržište sa svojim preparatima.

ZEIT ONLINE: Kratko rečeno: Kapitalizam ubija ljude?

Deaton: Očajanje zbog toga jer dobar, jednostavan život više ne postoji. Jer upravo to plodno tlo, o kome sam govorio – dobri, sigurni poslovi za ljude bez visokoškolske naobrazbe – sve više isušuje. Bez posla ne izostaje samo prihod nego u mnogim slučajevima dolazi u pitanje i značaj cjelokupne egzistencije. I tako su onda ljudi lake mete za samoliječenje koje obećava otklon od svakodnevnice. To je opet plodno tlo za farmaceutska preduzeća, koja prodaju Oxycodon. Ili za čašu viskija kad se dođe kući pri čemu je to u poređenju sa opijatima relativno skupo.

ZEIT ONLINE: U Vašoj knjizi ukazujete da završetak koledža predstavlja jednu vrstu razdjelnice između onih koji imaju dobar život i onih koji propadaju. Zašto to ima takvo značenje?

Deaton: Četiri godine bakalarskog studija bitno odlučuju o tome da li ćete kasnije dobiti dobar posao ili ne. Ali problem u osnovi počinje mnogo ranije. Sistem obrazovanja u SAD je od obdaništa postavljen na tome da se kasnije ide na koledž. Ali to naravno ne može svako. I zbog finansijskih razloga, ali ne samo radi toga.

ZEIT ONLINE: Ne bi li bila dobra strategija olakšati pristup visokim školama?

Deaton: Za one koji bi rado htjeli na koledž, sigurno. Ali svako neće da studira! U drugim zemljama imate mnogo diferenciranije puteve u profesionalni život i nema ni blizu takve socijalne stigme protiv jednostavnih poslova kao ovdje u radnom društvu visokih tehnologija.

ZEIT ONLINE: To sa stigmom me čudi. Nije li „američki san“ upravo slobodan od takvih hijerarhija?

Deaton: To je tačno. Međutim okolnosti su se promijenile. U našem današnjem industrijskom društvu puno više toga ovisi o spoznajnim, analitičkim sposobnostima nego prije. Moj šurjak ispričao mi je o svojoj odluci iz šezdesetih godina da ide na koledž. Njegovi prijatelji su mu rekli: Zezaš li se? Za šta trebaš diplomu visoke škole? Sa tim ne možeš platiti ni svoju najamninu! U međuvremenu to se obratilo.

ZEIT ONLINE: Zašto su upravo bijeli muškarci i žene više pogođeni od Deaths of Despair ?

Deaton: To oni uopšte nisu. Afroamerički dio stanovništva je to očajanje jednostavno pretrpio dvije decenije ranije. Od šezdesetih godina kada su mnoga preduzeća svoje pogone izmještala iz velikih gradova bile su crnačke zajednice pogođene istom dezintegracijom kakva se bijelcima događa od sredine devedesetih godina i traje do danas.

ZEIT ONLINE: Donald Trump je 2016. u velikoj mjeri bio izabran upravo od ljudi koje Vi opisujete: Pripadnici bjelačkog srednjeg i radničkog sloja bez diplome visoke škole. Kako to da upravo oni vjeruju u njega? Nije li on, kao milijarde teški preduzetnik, personifikacija sistema pod kojim oni trpe?

Deaton: Ja nisam politolog i ne mogu reći zašto oni vjeruju u Donalda Trumpa, ali ja znam zašto nisu vjerovali u Hillary Clinton. Od sedamdesetih godina demokrati su se kontinuirano razvijali u akademsku i elitističku partiju. Bjelački radnički sloj u SAD već dugo nema povoda da se osjeća politički reprezentovan.

ZEIT ONLINE: Pritom je američko gospodarstvo proteklih godina opet bilo u boljoj situaciji. Trump je čak uzeo sebi za pravo da kaže da je on obezbijedio čudo u zapošljavanju. Kako se to uklapa u Vaša posmatranja?

Deaton: Tačno je, doduše, da su se SAD oporavile od finansijske krize 2008. i tačno je da postoji trend rasta plata kod neakademičara. Ali plate su neposredno pred Corona krizu bile još uvijek niže nego na bilo koji datum osamdesetih godina. Dakle to je bio više pokret na gore u velikoj krivulji padanja proteklih 40 godina. Isto važi za radna mjesta: Iako se na prvi pogled može radovati vrhu u statistici zapošljavanja to se brzo raspline kad se ustanovi da je taj vrh niži nego onaj prethodni.

Izvor

[superbmakerzombie]

VELIKA RACIJA Uhićene osobe s 'područja bivše Jugoslavije', brojni radnici s ovih prostora istražuju se zbog neovlaštenog boravka u Njemačkoj!

VELIKA RACIJA Uhićene osobe s 'područja bivše Jugoslavije', brojni radnici s ovih prostora istražuju se zbog neovlaštenog boravka u Njemačkoj!

Oko 1000 policajaca i carinika, uključujući specijalne policijske postrojbe SEK, sudjelovalo je u velikoj raciji kodnog imena ‘Midas’ koja se u četvrtak odvijala diljem Njemačke. Meta racije je bio rad na crno na gradilištima, a uhićene su četiri osobe.

Uhićeni pripadaju ‘obiteljskom klanu’ iz, kako njemački mediji navode, zemalja ‘bivše Jugoslavije’, a stari su između 29 i 53 godine. Oni su…

[jedimolivolicom]

Hamburg: Na sportskom terenu otkrivena velika betonska svastika Građevinski radnici u Njemačkoj otkrili su ogromnu betonsku svastiku na sportskom terenu u Hamburgu. http://ift.tt/2zmizJ7

[cgvijesti]

U Njemačkoj se povećava broj radnika sa skraćenim radnim vremenom

U Njemačkoj se povećava broj radnika sa skraćenim radnim vremenom

U Njemačkoj se prvi put od januara povećao broj radnika sa skraćenim radnim vremenom i u periodu avgust – novembar porastao je sa 76.000 na 187.000, objavio je minhenski Institut za ekonomska istraživanja IFO. Kako je navedeno, energetska kriza izaziva blago povećanje skraćenog radnog vremena u Njemačkoj u proizvodnim djelatnostima, a porast je najizraženiji u prerađivačkoj industriji, gdje je…

[cgvijesti]

Njemačka otvara vrata stranim radnicima

Njemačka otvara vrata stranim radnicima

Foto: Anadolija Njemačka privreda godinama ne uspijeva da privuče dovoljno kvalifikovanih radnika, a taj problem će se odlaskom brojne generacije bejbi-bumera u penziju uskoro dodatno zaoštriti. Vlada je u srijedu predstavila plan kojim šire otvara vrata radnoj snazi iz država izvan Evropske unije. Prema okvirnom nacrtu, stranci više neće biti ograničeni radom samo u struci, pa će, na primjer,…

[adriaticpulse]

Kako ostvariti povrat poreza u Njemačkoj?

Povrat poreza (Steuererklärung) je važan proces za sve koji rade i borave u Njemačkoj. Povrat poreza omogućava smanjenje porezne osnovice putem odbitaka za određene troškove, što rezultira povratom plaćenog poreza na dohodak. Pogledajmo koje se sve stavke mogu obračunati prilikom povrata poreza te kako taj proces funkcionira, osobito za ljude koji rade u Njemačkoj, a imaju obitelji u Hrvatskoj,…

[cgvijesti]

Deutsche Bahn planira zapošljavanje 25 hiljada ljudi

Deutsche Bahn planira zapošljavanje 25 hiljada ljudi

Njemačka državna željeznička kompanija Deutsche Bahn (DB) saopštila je kako ove godine želi da zaposli čak 25 hiljada ljudi. Pritom, dio novozaposlenih, kako navode njemački mediji, neće morati ni da zna njemački jezik. Planirano je da njih devet hiljada bude raspoređeno na potpuno nova radna mjesta koja će tek biti uspostavljena, a planiraju da dio radnika dovedu iz inostranstva. Tri hiljade…

[zoranphoto]

SPREMA SE REVOLUCIJA U NJEMAČKOJ? Zahtjev je radikalan, moglo bi se podijeliti društvo: Sindikat je odlučan i sve glasniji, ohrabrila ih Ljevica

Prava radnika stoljećima su alat borbe sindikata, političara i poslodavaca, a sami radnici najčešće sve promatraju kao statisti. No, kroz povijest su se prava radnika poboljšavala kako je civilizacija napredovala i bogatila se, a rasla su i udruženja radništva, sindikati, cehovi i slično. Da se kotačić još malo pomakne, čini se da se trude radnici sindikati radnika u metalskoj industriji u Njemačkoj.

Zanimljiva ideja

Naime, IG Metall, sindikat radnika u njemačkoj metalskoj industriji, najavio je u četvrtak odlučniju borbu za uvođenje četverodnevnog radnog tjedna, a tu inicijativu je podržala i stranka Ljevica. “To je sljedeći korak u jedan atraktivni industrijski radni svijet u kojem se rad i privatni život dobro nadopunjuju”, rekao je predsjednik IG Metalla Joerg Hofmann. Jedan od najutjecajnijih sindikata u Njemačkoj koji predstavlja i zaposlene u automobilskoj industriji, najavio je kako će četverodnevni radni tjedan uz zadržavanje pune plaće biti jedna od glavnih stavki budućih pregovora o kolektivnim ugovorima. Hofmann je ukazao na to da je metalna industrija i u prošlosti bila predvodnik “naprednih pregovora” za njemačku industriju. Tako je u pregovorima 1978. izborila 35-satni radni tjedan koji u međuvremenu vrijedi za zaposlene ne samo u metalskoj nego i u elektrobranši.     Spomenuo je iskustva iz Švedske, Islanda ili Belgije pokazuju da ovakva organizacija rada podiže produktivnost i smanjuje radni pritisak. “Četverodnevni radni tjedan za zaposlene predstavlja manje stresa i više vremena za život”, zaključio je Schirdewan.

Poslodavci nisu oduševljeni

Predstavnici poslodavaca su odbacili prijedlog sindikata ukazujući na već sad skraćeni radni tjedan od 35 sati u usporedbi s drugim gospodarskim oblastima. “Uz to treba pridodati drastično porasle cijene energenata koje nas opterećuju kao i cijene prilagodbe industrije novim ekološkim zakonima”, rekao je Gerhard Erdmann iz uprave Saveza metalske industrije. Što će iz svega izaći, ostaje za vidjeti. Dnevno.hr Photo by Ingo Joseph   Read the full article

[zoranphoto]

EUROPA GORI, LJUDIMA JE PREKIPJELO! Mega štrajk u Njemačkoj, potpuna paraliza europskog diva, Francuzi upozoravaju: Prijeti kaos

Danas je u Njemačkoj počeo opći jednodnevni štrajk prometnog sektora koji je potpuno paralizirao željeznički, zrakoplovni i pomorski promet. Do štrajka je došlo zbog zahtjeva radnika za povećanjem plaća u uvjetima oštre inflacije, koji su se odazvali na poziv sindikata Verdi i EVG. “Radnička borba koja nema utjecaja je bezuba”, rekao je šef Verdija Frank Werneke javnoj televiziji Phoenix, priznavši da će štrajk oštetiti putnike diljem Njemačke, no, kako je rekao “bolje jedan dan napetosti s mogućnošću postizanja dogovora o plaćama nego tjedni akcija”. Kako bi spriječio nedostatke u opskrbi, ministar prometa Volker Wissing naredio je saveznim državama da ukinu ograničenja na isporuke kamionima u nedjelju, dok je od zračnih luka zatražio da dopuste polijetanje i slijetanje u kasnim noćnim satima “kako bi zaglavljeni putnici mogli stići do svojih odredišta”. Without workers nothing moves!@MUC_Airport looks like a ghost city during workers #Streik From Greece our solidarity with the workers of Germany on #strike for wage raises! pic.twitter.com/iNRjs4Hzko     — PAME Greece International (@PAME_Greece) March 26, 2023  

Eskalacija zbog plaća u doba rastuće inflacije

Verdi predstavlja oko 2,5 milijuna zaposlenih u javnom sektoru, dok EVG predstavlja 230.000 radnika na željeznicama i autobusnim prijevoznicima. Rijedak zajednički poziv na štrajk u Njemačkoj označava eskalaciju oko plaća u vrijeme rastuće inflacije. Verdi traži povećanje mjesečnih plaća od 10,5 posto, dok EVG traži povećanje od 12 posto za one koje zastupa. Poslodavci – uglavnom država i poduzeća iz javnog sektora – dosad su odbijali zahtjeve, umjesto toga nudili povećanje od pet posto uz dvije jednokratne isplate od 1000 i 1500 eura, ove i sljedeće godine. U iščekivanju štrajka u ponedjeljak, državna željeznička tvrtka Deutsche Bahn (DB) u potpunosti je obustavila sve međugradske vlakove, a mnoge regionalne i lokalne veze bit će u zastoju. Predstavnik DB-a opisao je štrajk diljem zemlje kao “neutemeljen i nepotreban” i pozvao sindikate da se “odmah” vrate za pregovarački stol. Tvrtka očekuje da će štrajk imati “veliki utjecaj” na cijelu željezničku mrežu i obećala je obavijestiti svoje klijente “što je brže moguće i sveobuhvatnije moguće” o otkazivanju i kašnjenju. Njemačko udruženje zračnih luka priopćilo je da je štrajk “prešao svaku zamislivu i opravdanu mjeru”, dok procjenjuje da će biti pogođeno oko 380.000 putnika u zračnom prometu.

‘Mega štrajk’ nakon akcije u drugim javnim sektorima

Kao i mnoge druge zemlje, Njemačka se bori s visokom inflacijom nakon što je ruska invazija na Ukrajinu dovela do skoka troškova hrane i energije. Uz inflaciju od 8,7% u veljači, poslodavci su optužili radničke predstavnike da pridonose problemu svojim zahtjevima za povećanjem plaća za koje kažu da će samo pothraniti inflaciju. Sindikati to osporavaju i ka��u da je od njihovih članova zatraženo da snose teret naglo rastućih troškova života. “Mega-štrajk”, kako su ga nazvali lokalni mediji, uslijedio je nakon akcije posljednjih mjeseci u nekoliko njemačkih sektora, uključujući poštu, zračne luke i lokalni prijevoz. Treći krug pregovora o plaćama zaposlenih u javnom sektoru trebao bi početi u ponedjeljak. Neki su sindikati ipak uspjeli izboriti velika povećanja plaća. Poštanski radnici osvojili su prosječne mjesečne povišice od 11,5% ranije u ožujku, au studenom je IG Metall, najveći njemački sindikat, osigurao povišice od ukupno 8,5% za gotovo četiri milijuna zaposlenika koje zastupa.

Mirovinska kriza u Francuskoj: Premijerka želi “smirivanje”

Prosvjed u Njemačkoj pokazuje da val ozbiljnog nezadovoljstva kruži Europom, u Francuskoj zbog najavljene mirovinske reforme ulice gore već duže vrijeme. Francuska premijerka Elisabeth Borne treba u tjednu koji počinje 3. travnja primiti parlamentarne skupine i političke stranke, pa tako i oporbene, te predstavnike kompanija kako bi “smirili zemlju”, rekla je u razgovoru za AFP. Ostavljena je i mogućnost sastanka sa sindikalnim i poduzetničkim organizacijama idućeg tjedna, dodala je premijerka. Prosvjedi i nasilje potresaju zemlju otkad je 16. ožujka, bez glasovanja u Narodnoj skupštini, prihvaćena sporna reforma o povišenju dobne granice za umirovljenje za dvije godine. U utorak, dva mjeseca od početka prosvjeda protiv tog zakona, predviđeni su novi prosvjedi, pa vlada i sindikati upozoravaju na opasnost od “kaosa”. “Moramo smiriti” situaciju, rekla je Borne, odbivši zahtjev čelnika CFDT-a, glavnog sindikata u Francuskoj, Laurenta Bergera, da se provedba reforme privremeno prekine. Reforma je prihvaćena i “nastavlja svoj put” do Ustavnog vijeća koje će dati svoje mišljenje, nakon čega predsjednik Republike “treba potpisati zakon”, kao što predviđa Ustav, rekla je. Prosvjedi protiv mirovinske reforme nastavili su se u subotu u nekoliko velikih gradova, s povorkama u kojima je sudjelovalo više stotina ljudi prije novog velikog prosvjeda u utorak. Zadnji prosvjed održan u četvrtak mobilizirao je između 1 i 3,5 milijuna ljudi, rekli su izvori, a nezadovoljstvo je ponegdje eskaliralo i otelo se kontroli. U Parizu su se prosvjednici sukobili s policijom i na mnogim mjestima su podmetnuti požari. Dnevno.hr Read the full article

[cgvijesti]

DW: Njemačka očajnički traži radnike

DW: Njemačka očajnički traži radnike

Foto: Shutterstock Bilo da se radi o industriji, bolnicama ili zanatu – manjak radne snage je sve veći problem u Njemačkoj. Priliv radnika iz inostranstva ne funkcioniše kao što se zamišljalo. Sada bi trebalo reformisati Zakon o imigraciji. Moglo je to da bude jedno lijepo veče. „Imao bih sto za Vas“, rekao je vlasnik restorana preko telefona, „ali nažalost nema ko da Vam kuva“. Ovo nije…

[cgvijesti]

Njemačka vapi za radnicima sa Balkana

Njemačka vapi za radnicima sa Balkana

Foto: Depositphotos Uskoro bi doseljavanje i zapošljavanje u Njemačkoj moglo još da se olakša. Jer, milioni radnika nedostaju i mogli bi da se pronađu u našem regionu. To diktira demografiju i Njemačke i Balkana. Da dođe svako ko može da radi! Tako se ukratko može opisati apel Kristijana Dira, šefa poslaničke grupe Liberala u njemačkom parlamentu. “Nakon faze gastarbajtera šezdesetih i…