#promišljanje | Explore Tumblr Posts and Blogs

zanimljivaekonomija · 1 year

Photo

51. L’Oreal Fashion Week

Beograd, 5 - 14. maj 2023.

A Modern Renaissance for the Next Generation

(Nova renesansa za novu generaciju)

Nakon spektakularne 50. Beogradske nedelje mode, koja nas je podsetila na sve važne vrednosti kojima je ova manifestacija doprinela našoj modnoj i umetničkoj sceni, Modni studio Click najavljuje prolećno izdanje L’Oreal Fashion Week-a, koje će se održati od 5. do 14. maja. I ove sezone, ekskluzivni partner manifestacije je globalni lider u industriji lepote - L’Oreal Paris.

Novi koncept 51. izdanja L’Oreal Fashion Week-a podrazumeva ekskluzivni BFW šator, od preko 1000 m2, koji će biti postavljen ispred Ušće Shopping centra, omijenog okupljalište ljubitelja mode koje postavlja trendove bogatim izborom svetskih i domaćih brendova te na ovaj način daje vidljivost i domaćim dizajnerima kroz inovativnu formu. Multifunkcionalni šator predstavlja centralni prostor dešavanja pod kojim će biti održan celokupan revijski program po ugledu na manifestacije u modnim prestonicama poput Njujorka, Londona, Milana, Pariza...

U svom novom poglavlju, Beogradska Nedelja mode u fokus stavlja naboj energije i ideja novih generacija, koje svojom autentičnošću i snagom donose novu Renesansu. Autor aktuelne BFW kampanje je multitalentovana umetnica Nevena Ivanović, koja s upehom vodi svoj brend Neo design. Noseće fotografije kampanje „Nova Renesansa za novu generaciju“ predstavljaju ukrštanje nasleđenog iskustva i novih ideja, promišljanje baštine, ali i slavljenje autentičnosti i održivosti novih vrednosti i poslužile su kao inspiracija za 51. L’Oreal Fashion Week.

Okosnicu manifestacije čini autorska moda prestižnih domaćih dizajnera koji će kroz brojne tematske revije i samostalne kolekcije predstaviti autentični modni dizajn kao i aktuelne trendove. Na svečanom otvaranju 51. L’Oreal Fashion Weeka predstavljamo reviju Boška Jakovljevića koji obeležava 15 godina od svoje prve kolekcije muške mode.

Jedna od najzanimljivijih revija u programu BFWa biće posvećena nedavno preminuloj Vivienne Westwood, jednoj od najuticajnijih ličnosti savremene mode, pokretača pank mode, koju je odlikovala provokativna i buntovna estetika. Njena kreativnost I bogata karijera su značajno uticale na razvoj autorske modne scene kod nas tako da će najpoznatiji BFW dizajneri interpetirati uticaj Vivijen Vestvud kroz modele koje su izradili posebno za ovu tribute reviju.

Ove godine se navršava 15 godina od kada na Belgrade Fashion Weeku dodeljujemo Nagradu Boris Nikolić za savremeni modni izraz. Želja nam je da se podsetimo svih dosadašnjih dobitnika ove važne nagrade, Borisa, njegovog rada, kreativnosti, sjajnih kolekcija koje su obeležile razvoj Belgrade Fashion Weeka i uticale na formiranje autentičnog izraza domaće modne scene.

Na 51. BFWu nas očekuje još jedno izdanje Fashion Incubator programa, koji ima za cilj aktivnu podršku mladim dizajnerima u prezentaciji njihovog rada i započinjanju profesionalnih karijera. Ovoga puta, u saradnji sa dugogodišnjim partnerom Perwoll-om, pozvali smo studente, diplomce i postdiplomce modnog dizajna da na svež i progresivan način kreiraju modele na temu “Rethink Fashion”. U reviji učestvuju studenti Fakulteta savremenih umetnosti mentorke Sonje Krstić, studenti Univerziteta Metropolitan mentora Aleksandra Protića i studenti Visoke Tekstilne škole, mentorki Sonje Jocić i Ivane Najdanović

U okviru programa predstojećeg BFWa, u saradnji sa našim dugogodišnjim partnerom IQOS-om, realizujemo „Better not burned“ reviju, inspirisanu budućnošću bez duvanskog dima.

Belgrade Fashion Week iz godine u godinu podržava i promoviše različite edukativne i društveno odgovorne projekte. Kroz akciju “Koji je tvoj pogled na svet?” želimo da podignemo svest o bolestima oka i mrežnjače koje dovode do smetnji u vidnom polju, ali i o značaju preventivnih oftalmoloških pregleda.

Novi koncept BFW-a donosi i otvaranje ka širokoj modnoj publici. U sklopu prolećnog L’Oreal Fashion Weeka, Modni Studio Click po prvi put organizuje “Street & Urban Fashion Festival” na kome će novi modni brendovi, imati priliku da izlože, prezentuju i prodaju svoje proizvode u ekskluzivnom BFW šatoru. Street & Urban Fashion Festival će se održati 11. i 12. maja od 16 – 22h. Na ovaj način će Ušće Shopping Center dati priliku svojim posetiocima da bolje upoznaju atraktivne mlade brendove na tržištu. Najverniji ljubitelji mode mogu pratiti i konkurs na Tvoj centar aplikaciji i osvojiti ekskluzivne karte za sve revije, kao i druge vredne nagrade.

Finale programa ove sezone biće “Best of Belgrade Fashion Week” revija, koja će se održati u nedelju 14. maja na Velikom stepeništu na Kalemegdanu u okviru manifestacije Skupštine grada Beograda “Dani porodice” . Na ovoj reviji ćemo videti retrospektivu najatraktivnije mode sa 51. L’Oreal Fashion Weeka.

(saopštenje modnog studija Click)

#belgrade fashion week #beogradska nedelja mode #fashion week #nedelja mode #modni studio click #beograd #loreal fashion week #loreal #next generation #moda #fashion #street #urban #fashion incubator #brendovi #ušće shopping centar #modne revije #fashion show

0 notes

weekly-tea · 1 year

Text

3.4. - 9.4.2023.

Uskrs.

Pogledaj:

Emergency: NYC

youtube

Nisam bila svjesna da će biti ovako realno i bez cenzure, zaista otvara oči i tjera na promišljanje.

Pretty Baby: Brooke Shields

youtube

Lijepo. Sa porukom.

Lewis Capaldi: How I'm Feeling Now

youtube

A ono, gledljivo, reda radi.

Zasladi se:

Sladoledi Croccantino i aROMA.

#Youtube

0 notes

nowiswhatmatters · 2 years

Text

Spring Ayurvedski Kundalini Detox Day 1

San... San da smo Andro i ja in the charge of our department. No one else was there. Also, the hair-drier in the drawer. (I should wash my hair and I need a hair-drier, or at least I think I need it). Zajednička Sadhana ujutro te promišljanje o namjeri - da svako jutro nakon Sadhane, sjednem u miru, i pišem. Barem 10 minuta. I ako nemam što za napisati, da i to napišem. A sad sam imala, to. Za prepričati san. Ustala sam "jedva", i htjela sam još spavati. Anyway, nakon zajedničkog predavanja, nazvala sam maminu prijateljicu, našla se s njom kako bih pokupila gel za čiščenje lica i kremu od Aloe koje mi je naručila i dala joj novce za to. Baš kad sam došla do bankomata podignuti novce, 2 čovjeka su bila kod njega i praznila ga. Strpljivo sam pričekala da završe. Nakon toga, tržnica.

“The mind is a superb instrument if used rightly. Used wrongly, however, it becomes very destructive. To put it more accurately, it is not so much that you use your mind wrongly - you usually don’t use it at all. It uses you.” - Eckhart Tolle

0 notes

astrowhitelion · 2 years

Text

SAVET DANA - PETAK 07.10.22

U petak 07.10 Merkur će još jednom da napravi trigon sa Plutonom u Jarcu. Za kratko vreme ćemo imati ponovo skladan aspekt između ove dve planete.

Ovo donosi duboko promišljanje i duboku analizu. Ovo je aspekt koji često imaju veliki detektivi, koji mogu da otkriju svaku tajnu. Zato ako nam je nešto ostalo nejasno ili ako niste do kraja otkrili neku dugo čuvanu tajnu, sada će se ona sama pokazati ispred vas. Sazrelo je vreme da nešto saznamo, što je jako važno za nas u ovom trenutku. Pluton čuva najveće tajne, a Merkur je uvek radoznao da nešto novo čuje i sazna. Dok se Merkur kretao retrogradno, on se zapravo vraćao u neku prošlost, gde je ostalo nešto nejasno i nezavršeno. Sada se polako kockice same slažu i mi ćemo dobiti celu sliku.

Mesec će biti u znaku Riba i naša Duša je spremna da sazna veliku istinu. Ovo je takođe sjajan dan za sve nadarene umetnike i pisce. Njihova kreativnost je njihov način da svedoče istinu. Merkur i Pluton imaju poseban odnos.

Mi znamo iz mitologije da je jedino Hermes imao tu moć da se kreće između dva sveta i prenosi poruke između bogova. Pluton će već narednog dana u subotu 08.10 posle punih pet meseci retrogradnog kretanja da krene direktno! Da li to Pluton preko Merkura želi da nam poruči da nas čekaju velike promene? Pluton uskoro napušta znak Jarca i sada se sprema za veliki prelazak u znak Vodolije, što će doneti ogromne promene i potres u celom svetu!

Mi te promene već sada vidimo i svet se svakim danom pred našim očima jako menja i zato ne možemo, a da se ne upitamo: Šta će nam Pluton u Vodoliji doneti?

Da li će se svet na vreme zaustaviti i dozvati pameti ili će nas Pluton zaustaviti, što nikako ne bi valjalo, jer ako Mars govori o ratu, Pluton govori o atomskom ratu! Zato, ovaj trigon između Merkura i Plutona ima poseban značaj.

Prvo Merkur je izuzetno jak i inteligentan u znaku Device, koji je ljudski znak.

Zatim, Merkur predstavlja čoveka.

Treće, pre nego što Merkur ponovo za godinu dana dođe u svoj znak Device, Pluton će već u martu 2023 da pređe u znak Vodolije. Sve se nekako namestilo da se ove dve planete nađu tri puta za mesec dana u skladnom aspektu. Za mene je ovo znak, da će se čovečanstvo osvestiti na vreme i da će shvatiti da je čovek mali u odnosu na moćnu prirodu.

Razumećemo, da mi nemamo drugu planetu na koju možemo da odemo i da je Zemlja naš dom, koji moramo da čuvamo. Pluton vlada jezgrom planete Zemlje, on je bog podzemnog sveta. On ne deluje stalno, on je nevidljiv, ali kada deluje to menja naš život iz samog korena. Zato je sada vreme da se svi udružimo i svojom pozitivnom energijom, utičemo na one koji odlučuju o sudbini sveta, a time i o našoj sudbini, kako bi se dozvali pameti! Uvek, kada čovek misli da je svemoguć pokaže se da je zapravo jako mali!

Ovo je poruka Plutona preneta Merkuru na jedna lep i prijateljski način. Ja sam je čula i razumela, kao što sam sigurna da ste je i vi čuli i razumeli, a nadam se da će je čuti i oni koji misle da vladaju svetom! Srećno!

#astrologija #horoskop #ljubav #merkur #pluton

0 notes

petrarka-na-aparatima · 3 years

Text

Sedmo pismo

Ah, rekao sam ti. Nisam to ovako očekivao, mada, uživao sam, mogu reći. Nadam se samo da nisam puno zas**o. Uživao sam, dok sam ti govorio o curi koja je obuzela moje boemsko srce. Nadam se da si barem na kratko pomislila da si to ti, jer jesi. Ja zaista ne znam ni za jednu drugu.

Imaš moje srce, moju dušu, mozak, stihove i redove koje sam ti pisao i još ih pišem. Sve imaš i tvoj sam. Biti ću, oduvjek i zauvjek, samo tvoj. Rekao sam već, istrajaću u ovoj borbi i na ovom putu, kad već nisam na onom božijem. Volio bih, da sam ti mogao sve reći otvoreno. Ne kajem se, ali više bi mi bilo srcu milo da sam ti rekao, odnosno imao snage reći, kako moje srce kuca samo za tebe, nego što sam rekao da moje srce kuca samo za jednu osobu.

Iskren da ti budem, ako sam te bar malo natjerao na promišljanje poslje te moje izjave, drago mi je iskreno. Da i ja tebi sada malo vratim za sve ono što ti činiš mom zaljubljenom srcu i ovoj ludoj glavi. Mozak si mi popila, stvari mi iz ruke ispadaju zbog tebe, postao sam nespretan i saplićem se dok hodam. Nespretno zaljubljeni ja...

Jedva čekam svirku, tu noć zamišljam već danima.

18.05.2021

#my writing #writers #writing #poets on tumblr #pismo #ljubavno pismo #lovely writer #writers on tumblr #love letters

5 notes · View notes

materados · 4 years

Text

Prvi izvor koji mi je bio potreban kod pisanja zadaće iz društvenih medija je bio Web 2.0 i Semantički web: ista ili različita odredišta? Neka razmišljanja iz područja informacijskih znanosti. Napisan je od strane Sonja Špiranec i Mihaele Banek Zorice. U članku se govori o postojanosti poteškoća koje, unatoč iznimnom tehnološkom napretku, prate postupke otkrivanja i pretraživanja informacija usmjeravaju pažnju na nove koncepate poput Weba 2.0 ili Semantičkog weba, čija bi primjena mogla doprinjeti, ili već doprinosi (pre)strukturiranju informacijskih krajolika. U prvom će se dijelu izlaganja autorice stoga osvrnuti na Web 2.0 i Semantički web te ideje na kojima počivaju. Važnu kariku za njihovo razumijevanje predstavlja promišljanje Semantičkog Weba i Weba 2.0 iz rakusa teorijskog korpusa, metoda i načela koje je razvila informacijska zajednica. Uz opis načela i filozofije ovih dvaju fenomena, ukazat će se na neke moguće (Semantički web) i postojeće (Web 2.0) funkcionalnosti, i to ponajprije u specifičnim područjima primjene. S obzirom da se obama konceptima pripisuje snažan potencijal za razna okruženja, rad će se osvrnuti samo na neka, poput obrazovanja (npr. Obrazovni semantički web) i informacijskih djelatnosti (Knjižnice 2.0). U zaključnom će dijelu rada autorice sučeliti oba koncepata te se osvrnuti na mogućnosti njihovog ukrštavanja, koje bi se moglo usmjeriti prema primjeni rezultata društvenog označivanja tj. folksonomija za izgradnju i uspostavu zasad nedostajućih ontologija i time otvoriti put prema Semantičkom webu. dosta toga sam saznao iz ovog članka što prije nisam znao o povijesti weba i njegovom razvoju što će mi pomoći u daljnjem razvoju znanja prema ovoj disciplini.

1 note · View note

gtaradi · 22 days

Link

#AsimUgljen #MiroČabraja

0 notes

zagrebjavniprostor · 5 years

Photo

Ulica je važnija od zgrade

Saša Šimpraga, 2019.

Zagrebačka Šubićeva ulica možda najbolje izgleda kad se, iz pozicije pješaka, gleda s križanja sa Zvonimirovom i to u smjeru sjevera. S te točke, osim dvije bolnice na brdima, u daljini, iza Kvaternikovog trga, može se razaznati i zabat historicističke Kuće Ž (slovo je stilizirano na fasadi), one na tramvajskoj stanici na Maksmirskoj. Taj je detalj zanimljiviji od, primjerice, neispravnog rasvjetnog stupa na Kvatriću koji ima glumiti nekakav orijentir upravo u odnosu sa Šubićevom, no to ne radi. Pitanje je godine kada će biti uklonjen, kao i promjenjeno otužno uređenje čitavog trga. Ono što će ostati su prostorni odnosi Kvaternikova trga i Šubićeve ulice koje s budućim preuređenjem treba dodatno potencirati. Šubićeva je i vizualno najvažnija ulica tog bitnog gradskog trga, a taj primat promijeniti se može samo otvaranjem trga prema Heinzelovoj, preduvjet čega bi bilo rušenje bivše zgrade kupališta, što u budućnosti i nije isključeno i to unatoč sadašnjem spomeničkom statusu zgrade koji se može dovesti u pitanje.

Šubićeva je šira i važnija i od većine okolnih ulica, a čak i natprosječno duga za donjogradsku ulicu. Ni arhitektura joj nije jednoobrazna, što inače katakterizira mnoge zagrebačke ulice. U slici Zagreba, Šubićeva ima i nekoliko bitnih pojedinačnih kulturnih momenata. Primjerice, zgrada Hrvatskog liječničkog doma arhitekata Frane Cote i Zvonimra Požgaja iz 1936. godine ističe se po neobičnom tretmanu pročelja i nenametljivoj vrhunskoj arhitekturi; Fedor Kritovac odrastao je u zgradi pored Češkog doma; zasjedanje Sabora i proglašenje državne neovisnosti Druge hrvatske republike dogodilo se u za tu ulicu lagano predimenzioniranoj zgradi INA-e izgrađenoj na mjestu nekadašnje Tvornice Sila - parceli na kojoj će prije izgradnje INA-e izložbu postaviti grupa Biafra; a reklamni slonić bivše tvornice Gorica primjer je odličnog dizajna, dio industrijeske baštine i jedna od popularnih identitetskih točaka i ulice i kvarta. Sve to samo su dijelovi mozaika Ulica Pavla Šubića, koja se tako zove od 1928. godine.

Izložba grupe Biafra na mjestu nekadašnje tvornice Sila i buduće zgrade INA-e

Spomenuti pogled kroz dubinu Šubićeve će uvijek biti atraktivan, a to bi, iz pozicije pješaka, iskustveno, mogla i trebala biti i sama ta ulica. To, međutim, danas nije slučaj. Karakter Šubićeve nije onaj koji poziva na zadržavanje, ne nudi tu mogućnost ni sporadično, s izuzetkom parkića na uglu sa Zvonimirovom. Šubićeva ulica nije ni posebno zdrava: od plinova do buke. Njena glavna značajka je znatni promet i gotovo potpuna podređenost automobilima. Pritom se ulica s manje više istim tretmanom u punoj dužini, istovremeno poprilično razlikuje u svom sjevernom i južnom dijelu. Potonji će vjerojatno još dugo zadržati dominantno prometnu ulogu, dok onaj sjeverni ima više izgleda ranije promijeniti program i približiti se ulozi koja bi potencirala urbanitet, otvarajući, između ostaloga i mogućnost zadržavanja. Rječju ona može i treba postati (i) pješačka zona i to kao poveznica tri bitne točke: Kvaternikova trga, tržnice i novog bloka Badel te (jednom) pješačke Martićeve ulice koja bi novu pješačku zonu povezala s onom starom oko glavnog zagrebačkog trga.

Promišljanje alternativa za Šubićevu na tome tragu postoji već više od pola stoljeća, pa i od kada je započela radikalna transformacija čitave zone iz industrijske u stambeno-poslovnu, zapravo od kada je nekad periferni dio grada postao ugodni gradski kvart. Jedan od najvažnijih iskoraka pritom je formiranje Parka Bratola Kašića, doslovno na mjestu nekadašnjih industrijskih hala Tvornice Elka. Industrija je nekad zauzimala i mjesto sadašnje tržnice. Park je nazmjenjiv kao društvena točka kvarta i funkcionira daleko bolje od Kvaternikovog trga.

Tvornica Elka na mjestu današnjeg Parka Bartola Kašića

Danas prostor zone Kvatrić ima sve preduvjete da preuzme značajniju ulogu središta istočnog dijela centra Zagreba, ali mu nedostaje pješačke infrastrukture koja bi iz kvartovski relevatnog, podigla njegovu važnost na razinu grada i time čitavom pješačkom Zagrebu dala malo veće, primjerenije, mjerilo.

Utoliko su i mogućnosti Šubićeve bitno oblježene kontekstom središta istočnog centra grada. Kvatrenikov trg nominalno je nositelj te uloge, iako je zbog promašaja u organizaciji, oblikovanju i načinu upravljanja ne ispunjava na odgovarajući način.

U zoni trga, najživlje je mjesto tržnica. Osim oblikovne nadogradnje te dvije važne točke, za pravi iskorak ključna je bolja poveznica između njih, ali i s trećom neodvojivom točkom tj. sada nedovršenim blokom sa zapadne strane Šubićeve.

Najavljena izgradnja “Bloka Badel”može biti povod za takav iskorak. Ne ulazeći u sam blok, što bi sve mogao biti, a to uključuje i značajniju urbanu prazninu, njegov program je po prvođenju (međunarodnog) arhitektonsko-urbanističkog natječaja 2012. godine sada zadan i za prepostaviti je da će se kao takav jednom i izgraditi. Nemoguće je predvidjeti kad bi to moglo biti, no nova izgradnja uvelike će transfomirirati lokaciju i doslovno iz temelja promijeniti njen izgled, ali i identitet, načine upotrebe i značenje za kvart i grad. Uspješnost te transformacije ovisit će i o tipu komunikacije koja će potencirati ili zanemarivati mogućnost povezivanja s kontekstom – u prvom redu ulicom. Uspjeh neće biti (samo) u (svemu) onome što će blok udomiti, već načinu na koji će se otvoriti. Posrednik tih odnosa je ulica i nebrojene mogućnosti pristupa u odnosu na onaj kakav je sad.

Tržnica Kvatrić i Šubićeva ulica, foto: Saša Šimpraga

Baš kako bi pri svakom budućem uređenju Kvatrića treba strateški promišljati čitavu mikrozonu do Martićeve, tako bi prilikom izgradnje Bloka Badel trebalo već u startu računati s prilagođenim programima i to svih obližnjih ulica. U prvome redu zbog organizacije pojedinih elemenata samoga bloka, kao što su kolni ulazi i pristupne komunikacije sadržajima koji će biti komercijalni i javni.

Za promjenu sadašnjeg programa ulice, što može biti brzo i lako, u prilog ide i činjenica da se u neposrednoj blizini već sad nalaze dvije javne garaže (ispod Kvaternikogov trga i u Martićevoj). Automobili već sad ne bi uopće trebali parkirati na dijelu Šubićeve od Martićeve do Kvatrića. I postojeća tramvajska mreža ide na ruku naglašenije pješačke uloge tog dijela ulice. Korak dalje je sve ono što još ta ulica može biti.

Šubićeva drvored danas ima samo na malom dijelu uz tržnicu, a nekad ga je imala i u svom južnom dijelu. Uklonjen je za potrebe širenja tramvajske mreže i kolnika u vremenu snažnog uzleta kulture automobila, što karakterizira ulicu i u sadašnjosti. Kapacitet ulice je takav da u svom sjevernom dijelu, sada otužni (više puta podsađivani) drvored platana uz ogradu placa, može biti zasađen i sa zapadne strane ulice.

Južni dio Šubićeve s drvoredom

Uvođenje dodatnog drvoreda, ozelenjavanje javnog prostora, nužno je i u sklopu prilagođavanja klimatskim promjenama. Nijedna novouređena gradska ulica s kapacitetom da drvored ima, ne bi trebala biti bez njega.

Konačno, jedan od argumenata koji bi mogao ići u prilog novoj Šubićevoj je po najavama, a i sukladno minimalnim standardima, nastojanje da se Tržnica Kvatrić konačno natkrije. Tako i treba biti. Drugo je pitanje kad će se to dogoditi, a promjena je imanentna. Ona se neće dogoditi brzo, ali će se dogoditi jer to nalažu standardi. Bilo bi dobro da se tu pritom dogodi arhitektura koja će ponudit više od pukog krova. I to je moguće kad se povise očekivanja. Šteta je i da neke od gradskih tržnica nemaju popodnevne ili večernje programe vezane uz incijalnu svrhu, ovdje npr. (gradski) tjedni popodnevni sajam cvijeća, kao novi i gospodarski poticajni sadržaj. To bi značilo upravljati, nuditi i graditi mjesto i grad. Arhitektura s očekivanjima dala bi tržnici na važnosti, posjećenosti, možda i ispravila sve dosadašnje arhitektonske propuste. Dodatni sadržaji dali bi joj još i više. A takvo mjesto treba i ulicu koja nije samo parkiralište.

Ulica je važnija od zgrade, zapisao je američki teoretičar arhitekture Paul Goldberger. Zgrada, uostalom, postaje dijelom grada tek posredstvom ulice.

Što će sve udomiti Blok Badel jednom kad nastane i zaživi ne ostavlja dvojbe oko određenog ekskluziviteta. Neoliberalna demoracija, piše Noam Chomsky, umjesto građana proizvodi potrošače. Umjesto zajednica, proizvodi shopping centre. Iako se ovdje neće raditi o klasičnom trgovačkom centru, zadaća ulice nije ništa manje važna. Ulica utoliko ima i ne samo gradotvorni, već i ogroman demokratski značaj.

Blok Badel, odabrano rješenje

U slučaju Šubićeve, scenarij je trojak. Od toga da se neće dogoditi ništa, preko toga da se znatnim proširenjem nogostupa na račun sadašnjih parkirališnih kapaciteta stvori pješaku nakloniji prostor koji bi mogao uključivati i novi drvored, klupe i drugu komunalnu opremu, do radikalne promjene programa. One koja bi iz dominatno prometne, Šubićevu pretvorila u naglašeno pješačku ulicu, eventualno s umirenim automobilskim prometom s obzirom na ulazno-izlazne rampe garaže na Kvaternikovom trgu (a u budućnosti bez rampi na tome mjestu i prometa). Ni najzahtjevnije od ovih rješenja u osnovi nije teško, ali je u Zagrebu, pa će se na to čekati nepotrebno dugo.

Tekst je objavljen na portalu H-Alter, 17. prosinca 2019.

6 notes · View notes

remenar · 1 year

Text

Registar tjednih aktivnosti

Koliko puta ste sami sebi ili nekome rekli da nemate vremena za vježbanje? Čitanje? Pisanje? Edukaciju? Uvijek postoji "nemam vremena" pojam. Ili u pojedinim situacijama grižnja savjesti da na nešto trošite vrijeme? Ne zabrinjavajte se, niste sami, mnogi ljudi to rade. Kontinuirani osjećaj da nemamo vremena. Svjesno i ne svjesno. Jednostavna metoda upravljanja vremenom je Registar tjednih aktivnosti. Na hrvatskom jeziku zvuči loše. Zvučnije je na engleskom - Weekly rhythm register. Inicijalni tvorac registra je Darren Hardy. Njegov prijedlog registra možete pronaći ovdje. Kako registar upravlja vremenom? U biti je jednostavno ali zahtijeva disciplinu i promišljanje. Disciplina se odnosi na određivanje realnog broja aktivnosti kojima se želimo posvetiti. Nakon ispunjenja ciljeva, tjedno ili mjesečno, poticajno je nagraditi se. A da bi oslobodili vrijeme morate identificirati distraktore i gutače vremena koji ne pridonose ciljevima koji su vam bitni. Mudro je umjereno se odricati. Ako uzmemo paralelu s dijetalnim programima, većina ljudi odustane ako se u potpunosti odreknu pojedinih namirnica - primjerice čokolade. Jednaki efekt ima odricanje od notifikacija i gutača vremena. Smanjite koliko vam je ugodno smanjiti. Nakon nekog vremena smanjite dodatno.

Postavljanje aktivnosti i ciljeva

Nije problem napraviti listu od 100 aktivnosti. Ali budite realni što vam je uistinu bitno, poslužite se ili Pareto principom ili MoSCoW metodom. Promislite koliko vremena vam je potrebno za aktivnost te cilj aktivnosti. Ukupan zbroj vremena za svaku aktivnost neka se uklapa u vrijeme koje imate u danu. Počnite skromno. Mali dnevni i tjedni ciljevi. Primjerice ako ste odlučili hodati svaki dan ne zadajte si vrlo visoke ciljeve kao što je 15000 koraka, 7 puta tjedno. Krenite s minimalnim brojem, npr. 6000 koraka, 3 puta tjedno. Postepeno gradite naviku. Ostavite si prostora za dane kada nije objektivno postići cilj (primjerice ako ste za vikend kum/kuma na vjenčanju :) ). Time se postiže da se ne osjećate loše ako ne ispunite cilj za taj dan tj. tjedan. Budite agilni s aktivnostima ali ujedno i rigorozni. Postepeno dodaje aktivnosti ili povećavajte cilj. Ako se pokaže da je u nekom trenutku broj aktivnosti pre visok ili cilj pretjeran, smanjite. Ali zadržite neki minimum. Manjim ciljevima ostavlja se prostor za napredak ali i za "over achiever" mentalni podražaj. Osmislite aktivnosti za Mind, Body i Soul. Po jednu za svaku kategoriju. Mind je edukacijski napredak. Body je fizička aktivnost. Soul je društvena tj. duhovna komponenta. Ako možete povezati dvije od aktivnosti u istom vremenskom okviru, izvrsno (primjerice, kada hodam slušam audio knjigu). Za određivanje aktivnosti i ciljeva preporučujem S.M.A.R.T.E.R. model iz knjige "Your Best Year Ever" od autora Michael Hyatt. Ukratko: - S - Specific: aktivnost mora biti konkretna, "Vježbati" je širok pojam, "Trbušnjaci" je puno konkretnije - M - Measurable: aktivnost mora biti mjerljiva, "Trbušnjaci" ne daju mogućnost praćenja izvršenja, ali "10 trbušnjaka" je vrlo lako mjerljivo - A - Actionable: aktivnost mora pozivati na akciju, primjerice "Napravi 10 trbušnjaka svaki dan" - R - Risky: većina preporuka je postaviti si cilj koji je ostvariv. Autor preporučuje postavljanje "stretch" ciljeva tj. malo više od ostvarivog. S druge strane, neka istraživanja preporučuju da se postave realni ciljevi a u slučaju da se cilj "probije" postiže se "over achiever" pozitivno stanje uma. Rekao bih da je ovo jako ovisno od osobe do osobe. Svatko će drugačije reagirati ako ne dostigne "stretch" cilj. Neki će biti razočarani te potencijalno dovesti do odustajanja. Drugi će biti oduševljeni. Procijenite koji ste tip osobe, kako se osjećate ako ne uspijete ostvariti neki cilj ili kako se osjećate kada izvršenje bude bolje od definiranog. - T - Time Keyed & Triggered - aktivnost mora imati vremenski okvir. U mom primjeru je to da pročitam jednu knjigu mjesečno, što je 4% knjige dnevno. Za neke aktivnosti odredite si i vrijeme izvršavanja. Primjerice, odredio sam si da čitam news feed svako jutro uz kavu. Nije konkretno vrijeme (npr. u 7 sati) ali je uzrokovano drugim okidačem. - E - Exciting: aktivnost mora biti potaknuta i odražavana realnim razlogom zašto ste započeli aktivnost. Fizička aktivnost u obliku hodanja, u mom slučaju, je uzrokovana postavljanjem primjera zdravog života prema klincu. - R - Relevant: aktivnost se mora moći uklopiti u vaš životni ritam, dostupno vrijeme i trenutnu životnu situaciju. Da li možete izdvojiti svako popodne 3 sata za teretanu, ako radite do 17 sati i imate kod kuće 6-to godišnje dijete koje vas jedva čeka vidjeti i igrati se s vama?

Uklanjanje distraktora

U trenutcima kada pratite aktivnost, koliko je moguće, uklonite distraktore. Distraktori su predmeti i događaji iz okruženja koji oduzimaju pažnju. Jedan od najvećih distraktora modernog doba su mobilni uređaji. Konkretno notifikacije aplikacija na mobilnim uređajima. Notifikacije ugasite ili trajno ili upalite "Do-not-disturb". Razmislite koje notifikacije su bitne da na njih reagirate trenutno a koje mogu čekati. Da li je stvarno svaki Like i komentar na Instagramu nužan da odmah odgovorite? Ako ne radite u agenciji za menadžment društvenih mreža, slobodno to ugasite. Dodatno, razmislite koje vrste notifikacija su nužne. Paljenje ekrana, zvukovi i vibracije su vrlo moćni alati preuzimanja pažnje. Ako svakih 17 minuta se pali ekran uz melodiju i vibraciju, nije moguće ostati koncentriran na bitno. Moderni mobilni uređaji omogućavaju vrlo veliku fleksibilnost prilagodbe notifikacija. U mom slučaju - vizualne, zvučne i haptične notifikacije su ostale upaljene samo za telefonske pozive i SMS-ove. Ako radite na računalu, distraktori su jednako tako prisutni. Ugasite mail, IM alate (Teams, WhatsApp) i slično. Ugasite sve što vam nije potrebno za aktivnost na koju se fokusirate. Ili ako vam iz nekog razloga aplikacija mora biti upaljena, recimo zbog statusa dostupnosti na Teams alatu, podesite opcije notifikacija. To se odnosi i na sve tabove u Internet pregledniku. Krivi klik na otvoreni YouTube kanal... Ugasite radio i TV. OK, radio može ostati ako ste se tako naviknuli ali izbjegavajte FM/DAB radio. Radio nije samo glazba. Tu su reklame, spikeri, vijesti i slično. Zadnje što trebate je informacija da je 30% popusta na prirodno gnojivo u vrtnom centru. Koristite usluge za stream glazbe ili pustite CD. Pobrinite se da je lista tj. CD dovoljno dug da izbjegnete traženje nove liste ili CD-a usred fokusiranja. TV... Ako to nije aktivnost kojoj se želite posvetiti, ugasite ga. Pomične slike su distraktor koje ljudski mozak nije u mogućnosti ignorirati.

Riješite se gutača vremena

Svjesni ste koliko vremena trošite na aktivnosti koje nisu na listi? Da li je baš ta treća epizoda "Prijatelja" bila potrebna? Ili baš taj sedmi video restauracije Game Boy konzole? Vjerojatno nije. Neke aktivnosti je teško mjeriti ali mobilni uređaji omogućavaju vrlo precizan pregled na što je korišten uređaje svakog dana. Na Android mobilnim uređajima to možete pronaći u "Digital Wellbeing" postavkama. Na iOS uređajima u "Screen Time". Priznajem, mene je neugodno šokiralo koliko vremena provodim na društvenim mrežama a da na kraju dana nisam mogao izdvojiti ništa što sam novo naučio. Rješenje je vrlo jednostavno, ograničio sam vrijeme korištenja tih aplikacija na maksimalno 15 minuta dnevno.

Nagrade

Osmislite male nagrade nakon uspješnog tjedna ili mjeseca. Neću vam preporučiti da se nagradite hranom da izbjegnem optužbe za povišen kolesterol ili šećer u krvi. Čime i kako, ovisi o vama. Nije nužno da je potreban financijski trošak. To može biti i da si na kraju mjeseca dozvolite dodatnih 30 minuta gledanja YouTube videa. Za mene su to knjige i kemijske olovke. Knjiga koju si priuštim na kraju mjeseca mora biti fizička. Tako na polici uvijek imam vidljiv podsjetnik da sam mjesec dana izvršio aktivnosti i ispunio ciljeve. Kemijske olovke su kontinuirani podsjetnik kada njom pišem i evidentiram napredak u Registar.

Kreiranje i održavanje registra

Registar vodite kako vam najviše odgovara. Digitalno, papirnato, svejedno je. U Excelu na računalu ili u notes aplikaciji na tabletu. Koristite ono što vam je ugodno i na što ste navikli. Meni odgovara papirnato. Paljenje računala je proces koji traje a rokovnik mi je uvijek pri ruci. Dovoljno je da okrenem stranicu u rokovniku. Ovako to izgleda kod mene.

Moj registar je podijeljen na praćenje dnevnih aktivnosti i dugoročnih zadataka bez fiksnog datuma (to-do). Registar sadrži soul aktivnosti (slika klinca i kava s kumom), mind (pogledati edukativan kratki video, pročitati one page summary pdf, pisanje za članak, čitanje knjige) te body (6000 koraka). Kavu s vjenčanim kumom sam stavio jer nas užurbani ritam rada i života vodi iz tjedna u tjedan pa prođu mjeseci a da ne vidimo na kavi. Iz svake knjige naučim nešto novo ali ne stignem fizički čitati količine knjiga koje bi htio da naučim nešto novo. Zato sam stavio da pogledam edukativan video i pročitam one page summary neke knjige. Pisanje je namjerno ostavljeno kao širok cilj jer nisam još u fazi da mogu staviti konkretan cilj (npr. Napiši 2000 znakova). Čitanje knjige je namjerno postavljeno na 4% knjige. Veći cilj mi je pročitati 1 knjigu mjesečno što je ekvivalent 4% dnevno (u biti 3,33 ali jednostavnosti računanja radi je na 4%). 6000 koraka je tu jer sam maknuo s liste boks. Trenutno nisam u mogućnosti dedicirati svoje vrijeme točno 3 puta tjedno u točnom vremenskom terminu. Ali da održim neki oblik fizičke aktivnosti stavio sam hodanje. 6000 koraka je minimalno, znanstveno dokazano, da ima zdravstvenog učinka. Volio bih da je ta brojka od 8000 do 10000 ali se opet vraćam na zadnji "R" - Relevant. Predzadnji stupac je cilj aktivnosti, tj. egzaktni broj ponavljanja u tjednu koji želim postići. Zadnji stupac je broj koliko puta sam ovaj tjedan odradio aktivnost. Uvođenje registra pomoglo mi je naći vremena za aktivnosti za kojima sam žalio i koje sam oduvijek htio raditi ali sam imao osjećaj nedostatka vremena. Nakon što sam stavio sve aktivnosti koje želim raditi, svaku sam doradio pomoću S.M.A.R.T.E.R. metode. Te u konačnici odabrao koje su mi trenutno relevantne i bitne. S konačno definiranom listom nestao je osjećaj da će mi te aktivnosti oduzeti puno vremena od obitelji, jer više niti ih je bilo tako puno a niti ne uzimaju toliko vremena koliko sam zamišljao da oduzimaju. Nazivi nisu prema S.M.A.R.T.E.R. metodi jer ne stanu na jednu stranicu u notesu (A5 veličina) :) Da li vodite registar aktivnosti? Da li ste voljni pokušati? Pišite u komentare. Pogotovo me zanima nakon nekog vremena kako napreduje i registar i aktivnosti :) “ The rhythm of daily action aligned with your goals creates the momentum that separates dreamers from super-achievers.” - Darren Hardy Read the full article

#timemanagement #weeklyrhythmregister

1 note · View note

homeoftheraindeer · 5 years

Text

Antropomorfnost Boga? (ulomci Ksenofana, Ozrena Žuneca i Ćirila Čoha)

Nego, da volovi i konji i lavovi imaju ruke

i da rukama svojim slikati mogu i djelati kao i ljudi

likove bogova na svoju bi slikali sliku,

konji konjima slične, a volovi volu podobne,

i tijelu bi davali oblik na svoju prispodobu

Etiopljani kažu da su bogovi tuponosi i crni,

a Tračani da su očiju plavih i crvene kose.

Ksenofan, fragmenti B15 i B16 u prijevodu Jure Kaštelana; Diels, Hermann Predsokratovci. Fragmenti I., Zagreb 1983., str. 133.

Spinoza ovaj motiv gotovo doslovce ponavlja, rabeći doduše prispodobe prilagođene vremenu uspona znanosti:

Kad bi trokut mogao govoriti onda bi govorio upravo to da je Bog eminentno trokutan, a kružnica [bi govorila] da je Božja narav u eminentnom smislu kružna i na taj način svak bi svoje atribute pripisivao Bogu i Boga sebi činio sličnim, a sve ostalo bi mu se pokazivalo kao ružno. (Ep. 56)

Međutim, budući da svaka filozofijska kritika onakve biti Boga kakva se pojavljuje u prihvaćenim predodžbama govori ponajprije o konkretnoj epohalnoj krizi same religije, u Spinozinu ponavljanju Ksenofanova motiva krije se mnogo više od standardnog racionalističkog prigovora prosječnom tumačenju objave. Antropomorfizam religije sam po sebi znači bliskost bogova ili Boga i ljudi, njihovu načelnu usporedivost, a daje i široke mogućnosti za izgradnju i legitimaciju morala i vrednota ljudske zajednice budući da se osnovne odredbe ljudskog života mogu uvijek shvatiti kao utemeljene u božanskom poretku ili Božjoj volji.

ulomak iz Ozren Žunec, Benedikt de Spinoza, u Damir Barbarić, Filozofija racionalizma, Zagreb: Školska knjiga 1997., str. 206.-207.

Finiti ad infinitum nulla est proportio. (Nikola Kuzanski, De visione Dei, 23.)

Između konačnog i beskonačnog, nema nikakvog odnosa. Čovjek kao istraživač mjeri istinu svojom vlastitom mjerom i tako biva mjera svih stvari. Približava se istini ali o njoj ne može imati znanje. Prava mjera istine je Bog, Beskonačno. Ljudskom mjerom je ono božansko neizmjerljivo. Poimanje toga moguće je kroz poimanje kruga. Tako je Kuzančeva čuvena rasprava De docta ignorantia, (O učenom neznanju) gdje se predmet tog (ne)znanja, istina, izlaže kao coincidentia oppositorum, promišljanje kruga. U prvom poglavlju stoji:

Svako se istraživanje sastoji u postavljanju odnosa i poredbi, bilo to jednom lakše drugi put teže. Ono beskonačno kao beskonačno nespoznatljivo je zato što izmiče svakoj usporedivosti.

Da je problem spoznaje općenito usporediv sa spoznajom kruga izričito se kaže u trećem poglavlju:

Konačni um ne može precizno dosegnuti istinu o stvarima. Istina nije nešto više ili nešto manje već je nedjeljiva. Ono što nije istina ne može precizno mjeriti istinu. Za usporedbu, ono što nije krug ne može mjeriti kružno koje je nedjeljivo.

Ova se usporedba u nastavku još jače produbljuje:

Intelekt je spram istine kao (upisani) mnogokut prema (opisanom) krugu. Što upisani mnogokut ima više kutova to je sličniji krugu. Pa ipak, čak ako se broj kutova poveća u beskonačnost, mnogokut nikada ne postaje jednak krugu. Savršena preciznost bila bi identitet

Ovo svojstvo kruga kojim se on pokazuje kao paradigma odnosa ljudske i božanske mjere, odnosno spoznaje, najopširnije je prikazana u jednom od kasnijih djela Kuzanskog, u De quadratura circuli. Dokazujući kako je kvadratura kruga nemoguća Kuzanski navodi razlog da kvadrat ili bilo koji mnogokut i krug nisu entiteti iste vrste, premda se može utvrditi da određeni mnogokut može doći bliže zadanom krugu od drugog. Mnogokut može biti veći ili manji ali ne može dosegnuti apsolutni maksimum ni u stvarnosti ni u mogućnosti. U usporedbi sa mnogokutima koji dopuštaju veće i manje, područje kruga je područje apsolutnog maksimuma. Ono što se broji ne može dosegnuti snagu shvaćanja jedinstva, a mnogostrukost ne može dosegnuti snagu jednostavnosti. Svi teolozi žele dosegnuti vječnost sličnu krugu, jedinstvenu i najjednostavniju. Ali konačna moć je nesumjerljiva sa bilo kojom ne-beskonačnom, kao što područje kruga ostaje nesumjerljivo sa bilo kojim područjem ne-kruga. Krug je savršen lik i sadrži sva moguća savršenstva likova; njegova površina uključuje sve površine i nema ništa zajedničko s bilo kojom od njih; u sebi je jedinstvena i jednostavna; on je apsolutna vječnost forme svih formi i opet nema ništa zajedničko ni sa jednom formom.

Kada bi lav pogledao na lice Boga, vidio bi ga kao lava, jelen u obliku jelena, a orao kao orla... Na taj način u svim pogledima to lice svih lica je zaklonjeno, i kao u zagonetki ne može biti otkriveno. (Nikola Kuzanski, De visione Dei, VI.)

U De Pace Fidei Kuzanski u istom duhu govori o nemogućnosti svođenja svih religija na jednu. Tu pripovijeda kako su pred prijestolje Božje došli predstavnici svih naroda i svih religija žaleći se na to da ih raznorodnost vodi u sukobe i mržnje. Molili su ga da im pokaže svoje pravo lice i da im tako omoguće svima zajedničku religiju. No Bog ih nije uslišao, istina o Bogu prisutna je u svim religijama ali na taj način što te religije upućuju na njenu odsutnost. Ta bi se istina izgubila kad bi sve religije bile svedene na jednu. To je kao u krugu: pravilni mnogokut se približava krugu, i što ima više kutova tim je veća ta bliskost, ali ipak on nikada neće postati krug. Pokušaj poistovjećivanja kruga na jedan od pravilnih mnogokuta pa ma koliko stranica imao ukinulo bi istinu kruga.

Svako biće teži da odredi Boga unutar svoje ograničene egzistencije: tako trokut želi triangulaturu, a kvadrat kvadraturu kruga i tako dalje sa svim drugim mnogokutima. Krug, kao i Bog, apsolutno nadmašuje svaku mjeru mnoštva jer je on veći od bilo koje istražive mjere. On nadilazi i svaku finu mjeru najmanje frakcije jer je on finiji od svih frakcija. On ne može biti precizno dohvaćen niti uzlaženjem niti silaženjem.

Ćiril Čoh, Krug - mjera istraživanja i bivanja, 2006.

#филозофија #бог #ћирил чох #човијекообличје #philosophy #books

1 note · View note

moteltrogir · 6 years

Photo

Hotel du Lac, Tunis / foto: Saša Šimpraga, 2018.

BAŠTINA JE GRAĐANSKO PITANJE

Nataša Bodrožić i Saša Šimpraga, 2018.

Arhitekt Emin Turki jedan je od osnivača organizacije Édifices & Mémoires (Zdanja i sjećanja) koja je posvećena istraživanju i zaštiti arhitektonske baštine Tunisa. Organizaciju je 2014. godine, u vremenu nakon Arapskog proljeća, osnovalo šest arhitekata okupljenih oko Nacionalnog fakulteta arhitekture i urbanističkog planiranja u gradu Tunisu.

Ovaj intervju nastavak je afričke serije razgovora o modernističkoj baštini južne obale Sredozemlja koji nastaju u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir i Mediteranske mreže modernizma.

Kad je osnovana vaša organizacija i što su vam glavne aktivnosti i ciljevi? Što vas je potaknulo da osnujete organizaciju koja se bavi arhitektonskom baštinom?

Događaj koji je potaknuo osnivanje organizacije koja se bori za očuvanje i vrednovanje baštine posjet je vilama u sklopu kompleksa predsjednika Bourguibe u Monastiru (Skanes). Tijekom toga posjeta osvijestili smo činjenicu da ta arhitektonska remek-djela nisu zaštićena nikakvim uredbama. Vile koje je projektirao glasoviti arhitekt Olivier Clément Cacoub početkom 1960-ih godina i ukrasio kipar Abdelaziz Gorgi bile su prepuštene na milost i nemilost tržišta nekretnina i moglo ih se u svakom trenutku uništiti. Tada smo shvatili da nešto zaista nedostaje na razini prepoznavanja arhitektonske baštine.

Jedna od vila u sklopu predsjedničkog kompleksa u Monstiru, Tunis, arhitekt Olivier Clément Cacoub, 1960-e. / foto: Édifices & Mémoires

Od svoga osnutka udruga se usredotočila na tri osi djelovanja:

Prvo: Popisati baštinska zdanja na području Tunisa kako bi se potaknulo sveopće promišljanje o vrednovanju i razvoju baštine.

Drugo: Omisliti pilot projekte rehabilitacije uzimajući u obzir trenutačna ograničenja povezana s ekonomskim i socijalnim kontekstom te javno informirati o iskustvu s tim procesom.

I treće: Staviti svoje resurse na raspolaganje državnim i privatnim tijelima kako bi se kontekstualizirano razmotrilo zakonodavstvo koje se bavi tuniškom arhitektonskom baštinom.

Udruga Édifices & Mémoires utemeljena je 31. prosinca 2014. godine.

Vaša se organizacija pokušava “definirati kao pregovaračko tijelo između znanstvenog istraživanja i građanske akcije”, a time vaše djelovanje smještate u širi društveni i politički kontekst. Ulaze li vaše aktivnosti u polje “politika prostora”? Naime, često smo suočeni s time da se očuvanje modernističke arhitektonske baštine - što nedvojbeno jest javni interes - sukobljava s megalomanskim apetitima developera i investitora kojima očuvanje baštine nije u fokusu, a posebno ako je riječ o objektima koji su relativno mladi pa se i ne doživljavaju kao baština tj. izgrađeni su u 20. stoljeću.

Doista kao tijelo pokušavamo predstavljati poveznicu između građanske akcije i znanstvenog istraživanja jer snažno vjerujemo da je nužno približiti diskurs i vizije s obzirom na to da rješenje problema baštine, a što uključuje teme poput urbane kompaktnosti nasljeđa,

pitanje nekretnina... ne može biti jednostrano i mora se omogućiti svim uključenim stranama da izraze svoje potrebe.

Ne možemo poricati da se naši gradovi razvijaju i građanske potrebe mijenjaju od razdoblja do razdoblja, što znači da opstanak baštine ovisi o njezinoj uklopljenosti u taj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj.

Pitanje koje se stoga postavlja jest kako baština može pratiti tu transformaciju?

Nekoliko je eksperimenata dokazalo da baština nije u opreci s razvojem grada, nego mu, upravo suprotno, može biti pokretač. Nužno je popratiti razvoj nadzornim tijelima koja bi jamčila poštivanje gradske povijesti s jedne strane i odgovarala potrebama denzifikacije starih središta s druge.

Stadion u gradu Tunisu / foto: Saša Šimpraga

Ako se vratimo unatrag, do samog početka Arapskog proljeća 2011. godine koje je i započelo u Tunisu, postavlja se i pitanje novog identiteta koji je postuliran upravo kao posljedica revolucije. To je osobito prisutno kod mlađih generacija koje se pokušavaju naći u «nacionalnom» pripadanju, a koje pritom prati odgovarajuća ikonografija. Koji tip nasljeđa je u simboličnom smislu odigrao ključnu ulogu u « izgradnji scenografije » novih okolnosti u Tunisu nakon ustanka 2011. godine?

Habib Bourguiba, prvi tuniški predsjednik, želio je raskinuti s prošlošću vladavine begova. Odmah po njegovu stupanju na vlast, 1956. godine, taj je raskid obilježen rušenjem više zdanja reprezentativnih za tu vladavinu, kao što je Dar al-Taj u La Marsi (Tunis).

Srušeni Dar al Taj / foto: Wikipedia

Nakon 31 godine vladavine Bourguiba je smijenjen i na vlast 1987. godine dolazi Zine El Abidine Ben Ali. On je pak krenuo mijenjati ili jednostavno zapuštati neke simbole vlasti prvoga predsjednika, pa je tako, recimo, premjestio Bourguibin spomenik i na njegovu mjestu izgradio toranj sa satom.

Spomenik je nakon revolucije vraćen na svoje prvotno mjesto, a zadržan je i sat. Taj bi se čin moglo smatrati simbolom asimilacije i pomirbe s prošlošću.

Avenija Habib Bourguiba / foto: Wikipedia

Dakle, proživjeli smo gotovo 55 godina povijesti koju su oblikovali različiti protagonisti, te je revolucija 2011. godine omogućila da se ta povijest preispita i da se putem arhitekture dopre do istine.

S druge strane, revolucija još nije iznjedrila novi arhitektonski pokret. Dosad još nema simbola koji je utjecao na arhitektonsko promišljanje.

S obzirom na bogato i raznoliko nasljeđe koje je odredilo izgleda današnjeg grada, vaša je organizacija osobito fokusirana na graditeljski sloj iz vremena Francuskog protektorata, dakle vremena prije neovisnosti. Koliko se taj tip nasljeđa uklapa ili ne uklapa u novi nacionalni narativ Tunisa i koje su posljedice takvog (ne)odnosa po pitanjima očuvanja arhitektonske baštine ?

Još prije nekoliko godina ustvrdili smo manjak na razini priznavanja naročito te baštine u kolektivnoj svijesti Tunižana, pa tako i od strane vlasti. Možda zato što je to arhitektura koja podsjeća na ožiljke kolonizacije. No, danas je Tunis neovisna država i ta arhitektura svjedoči o kulturnoj raznolikosti koju Tunis posjeduje, baš kao što je to i rimsko kartaško ili osmansko nasljeđe.

Većina „europskih četvrti“ ne smatra se baštinom i nije zaštićena zakonom o arhitektonskom nasljeđu, te središte grada Tunisa broji tek pet zaštićenih zgrada, a nije ustanovljen nijedan perimetar zaštite.

Grad Tunis, detalj / foto: Saša Šimpraga

Nadležno Ministarstvo je osim toga pred Skupštinu iznijelo plan zakona kojima bi se olakšalo rušenje zgrada koje propadaju. Taj zakon odnosi se među ostalim i na zdanja izgrađena u doba kolonizacije i predstavlja opasnost za tu baštinu. Reagirali smo suradnjom s tuniškim Društvom arhitekata s kojima sastavljamo dokumentaciju o gradskim zonama koje valja sačuvati. Ta će dokumentacija biti upućena odgovornim vlastima na raspravu.

Posebno ističete ulogu novih tehnologija u procesima očuvanja, prezentacije i popularizacije baštine. Možete li navesti neka od iskustva u tome smislu, metode koje koristite i na koji način radite sa zajednicom, volonterima itd.?

Polazimo od principa da je baština građansko pitanje i kao takvo ne smije biti predmetom rasprave samo stručnjaka. Stoga smo 2014. godine putem društvenih mreža lansirali akcije poput „Winou el Patrimoine“ (Gdje je baština?) kojoj je cilj senzibilizirati i uključiti građane u debatu te im osvijestiti bogatstvo njihove baštine.

Akcija „Winou el Patrimone“ danas broji više od osam tisuća članova koji svakodnevno razgovaraju o pitanju baštine, njezinoj budućnosti i izazovima s kojima se suočava.

Ta je akcija, jednako tako, omogućila da se započne s mapiranjem baštine diljem Tunisa. Ta je mapa vidljiva na internetskoj stranici www.edifices-et-memoires.com. Pomogla je tomu da šira javnost upozna dotad posve nepoznata zdanja iz različitih regija Tunisa.

Podrška UNESCO-a nam je omogućila da ojačamo taj eksperiment lansiranjem projekta Skupni opservatorij baštine u sklopu kojega nastojimo formirati promatrače baštine kojima je misija:

popisati baštinu u svojoj regiji; senzibilizirati svoju izravnu okolinu te upozoriti na nepoštivanje baštine.

Također smo sa Sveučilištem u Liègeu pokrenuli projekt P@trimoinia. Riječ je o novom pristupu prisvajanja baštine. Napravili smo internetsku platformu za upravljanje geolokaliziranim informacije, s naglaskom na arhitektonsku i nematerijalnu baštinu. Pokrenuta je pilot operacija za pristup podacima o baštini in situ putem mobilnog terminala, što olakšava pristup lokalnoj kulturi. Taj pilot program slijedi povijesni put Ibn Halduna (poznati arapski povjesničar, opa.a).

Kako bi opisali grad Tunis i njegov razvoj, posebice u vremenu modernizma, ali i danas?

Grad Tunis / foto: Saša Šimpraga

Problem grada Tunisa jest taj što on nema jasno određene granice. Prosječni Tunižanin, kad ga zamolite da vam skicira svoj grad, najčešće osvijesti da ne može. Prihvaćanje granica prvi je korak kako bi se pokrenule akcije i ovladalo razvojem grada. Kao u slučaju većine gradova u razvoju, Tunis također proživljava krizu modernosti koja je zapravo kriza identiteta. Budući da je politički plan maglovit, suprotan smjeru stjecanja neovisnosti i ulaska u modernizam, danas postoji identitetska dvosmislenost – je li Tunis mediteranski, muslimanski, arapski, europski grad, prijestolnica? – u kontinuitetu sa sociopolitičkim raspravama koje se vode. Čini se da se kao identitetska odrednica prihvaća jedino demokratski zaokret te stoga demokratizacija javnog prostora i shodno tomu grada. Projekt Zdanja i sjećanja (Édifices et Mémoires) u nekom je smislu nastavak te volje da si prisvojimo odnedavna demokratski urbani prostor.

Jedno od istaknutih zdanja grada Tunisa je Hotel du Lac (« Hotel pored jezera », arhitekt Raffaele Contigiani, izgrađen od 1970. do 1974. godine) koji se doživljava kao svojevrsni amblem grada u arhitektonskoj zajednici, pa je tako i ispirirao čak i logo vaše organizacije. Koji je značenje te poznate, ali danas napuštene, zgrade za grad i koji je njen sadašnji status?

Hotel du Lac je ikona i znamenitost grada Tunisa, to je jedan od prvih državnih hotela kojim upravlja Tuniški nacionalni ured za turizam (ONTT). Izgrađen je nakon stjecanja neovisnosti, kada je postojala politička volja da se tuniškoj arhitekturi da modernistička orijentacija.

Hotel du Lac, detalj, arhitekt Raffaele Contigiani, Tunis, 1970.-74. / foto: Nataša Bodrožić

Njegov položaj na Aveniji Mohameda V. dao je identitet toj aveniji gdje su potom izgrađene druge prestižne građevine poput sjedišta središnje banke. Ipak i unatoč njegovoj velikoj arhitektonskoj i tehničkoj vrijednosti, Hotel du Lac nije zdanje općeprihvaćene estetike.

Oko budućnosti tog hotela vrte se brojne priče, ali nijedna još nije potvrđena. Kažu da ga je kupila libijska tvrtka koja ga želi srušiti i na njegovu mjestu izgraditi stambenu zgradu. Upozoravamo na to da Hotel du Lac nažalost ne uživa nikakvu zaštitu.

U izradi loga naše organizacije nadahnuli smo se arhitekturom tog hotela jer smatramo da ta građevina savršeno ilustrira raspravu o baštini. Ta je zgrada obilježila vrijeme kad se Tunis jasno okrenuo modernizmu, njezina estetika ne nailazi na jednoglasno odobravanje, ona ne odražava službeni „arapsko-muslimanski“ identitet zemlje i danas je prepuštena zaboravu. U njoj je okupljeno više aspekata koji definiraju položaj baštine u Tunisu općenito.

Koje su još neke od istaknutih modernističkih zgrada u gradu Tunisu i imaju li neke od njih službeni status kao zaštićena kulturna dobra? Koja je uopće politika prema osiguravanju službenog statusa spomenika za moderna zadnja u Tunisu?

Kao u slučaju Hotel du Lac, vrlo je teško postići da se moderno nasljeđe prizna kao arhitektonska baština. Državna politika se, osim nekoliko primjera, ograničila na arapsko-muslimansku arhitekturu. Pojam moderne baštine, dakle, nije još prihvaćen. Kao primjere možemo navesti Vilu Corbusier ili Burzu rada.

Uloga našega udruženja je osvijestiti o važnosti prepoznavanja i očuvanja upravo te vrste baštine. Zbog toga uostalom vodimo kampanju identificiranja baštine s tuniškim Društvom arhitekata, kako bismo postigli da se ona službeno, od vlasti, prizna.

Burza rada, arhitekt Cyrille Levandowski, 1960-e / foto: Édifices & Mémoires

Danas uglavnom napušten, turistički kompleks El Mansurah u Kelibiji inicijalno je projektirao i djelomično izveo hrvatski arhitekt Ivan Prtenjak krajem 1960-ih i početkom 1970-ih. Kasnije je dosta toga izgrađeno od strane drugih arhitekata, a kompleks nikad nije dovršen. Jedno od Prtenjakovih zdanja u sklopu kompleksa je i Kuća pokraj mora, koja je bila nominirana za Nagradu Aga Khan, i koja zaslužuje pažnju kao važn dio lokalne tuniške i afričke, a s obzirom na arhitekta, podjednako i hrvatske i europske kulturne baštine. Ujedno to je i zgodan okidač za spajanje naša dva konteksta: onog tuniškog s onim hrvatskim, posebno s obzirom da to nije jedina tuniško-hrvatska veza, počevši od drugih projekata i realizacija arhitekta Prtenjaka u Tunisu, do činjenice da je arhitekt Contigiani inspiraciju za Hotel du Lac našao u Talijanskom paviljonu na Zagrebačkom velesajmu. Koja su vaša razmišljanja o tome?

Kao prvo, želio bih naglasiti da sam zahvaljujući vašemu radu saznao za postojanje tog arhitektonskog remek-djela, Kuće pokraj mora, što dokazuje da valja uložiti još mnogo truda u identificiranje baštine. Nadam se da će i ovaj intervju doprinijeti konkretnijoj suradnji i s hrvatskim tijelima kako bi se ta baština sačuvala i kako bi se razmislilo o mogućnostima njene obnove.

Kuća pokraj mora, arhitekt Ivan Prtenjak, 1969., Kelibija, Tunis / foto: Ivan Prtenjak

Osim toga, i Hotel du Lac i Talijanski paviljon Zagrebačkog velesajma potvrđuju tu modernističku orijentaciju kojoj su i Hrvatska i Tunis težili od sedamdesetih godina 20. stoljeća, konteksti su povezani.

Kuća pokraj mora (desno, i njena replika lijevo), Ivan Prtenjak, Kelibija, Tunis, 1969. / foto: Saša Šimpraga/Motel Trogir

Mi radimo na priznavanju te arhitekture kao nacionalne baštine, a to nije lak zadatak, ali je usput pokušavamo upisati u kontekst širi od državnih granica. Želimo povezati ono što je ostvareno u Tunisu s drugim projektima i pokretima koji su zaživjeli u drugim zemljama, poput Hrvatske.

Intervju je objavljen na portalu Vizkultura, 31. listopada 2018.

S francuskog prevela: Mirna Šimat

Fotografije: Nataša Bodrožić, Édifices & Mémoires, Ivan Prtenjak, Saša Šimpraga, Wikipedia

Ativnosti organizacije Édifices & Mémoires pratite ovdje i na Facebooku.

Intervju je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir i Mediteranske mreže modernizma. Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze iz Zagreba.

Ostale intervjue nastale u sklopu suradnje projekta Motel Trogir i Vizkulture pročitajte ovdje: vizkultura.hr/pravo-na-stan-kao-glavni-izazov/ vizkultura.hr/moderna-arhitektura-maroka/ vizkultura.hr/africki-i-azijski-opusi-hrvatskih-arhitekata/

Tunis: https://vizkultura.hr/intervju-ivan-prtenjak/

7 notes · View notes