#pozivnica

[poeticlicense12345]

"UPOZNAH JE PREKO POEZIJE I DOPISIVANJA"

Pa, da... Tako nekako...

I reč po reč, tekao je razgovor...

Kao mleko...

Volimo mleko, zar ne?!

Osećam... ili priželjkujem...

Ne znam.

Ustvari, znam...

Doživljavam...

Tajno, bezobrazno, slatko...

Zaigrano...

Mazno...

Predeš... O, da... Itekako...

Tvoj uzdah... Vrelo, daa...

Igra je to, prijatelju!

Ali, igra za velike!

Zato mora da se pazi!

Da se ne pobrkaju babe i žabe...

Tu žabac ostaje žabac!

Princeza ne sme da postane veštica!

Samo pažljivo i nikako duboko!

Tek tako da ostane plitak trag

po kome ćemo jednog dana,

uz litre razgovora i

dodire poštovanja,

da tetoviramo prijateljstvo.

I tada ćemo, mačak, znati

da li smo i dorasli ovoj igri.

Avgust, 2020

***

Ponudiš ruku prijateljstva,

ali se usput nekako zaneseš,

prihvatiš sliku pred sobom

i zaljubiš se,

onako na blic...

Poveruješ u srušene snove,

poveruješ u pogrešne izbore,

poveruješ u mladalačke greške,

u nepravednu odbačenost,

u preporod,

u mogućnost da se korenje sujete

počupa kao koren maslačka.

Upadneš kao muva bez glave

u mrežu laži

u kojoj pauk već godinama živi

i strpljivo vreba.

Zavoliš stranca

i postaneš stranac i sebi samome.

Ne znaš koliko gluposti možeš

da progutaš...

Upetljaju se tu

i saosećanje i sažaljenje...

Predaš se u jednom trenutku,

ostaviš širom otvorena vrata

da ne mora ni da gura

IZVINI u ključaonicu.

Ali, vreća sa gomilom IZVINI

postaje prevelika

i više ne može

ni na kant da se provuče...

A srasla je sa telom...

Pozivnica za Beli Bor

i poslednju čašu razgovora

za kariranim stoljnjakom

deluje kao poziv

na ispijanje krvi sa pristankom.

Pocepaš je, povučeš ruku prijateljstva...

I zauvek zalupiš vrata svakome

ko ne prihvati da sujetu i ego

okači na klin ispred moje kapije

i ko u iskrenosti ne nalazi slobodu.

Oktobar, 2021

text author: Gordana Vekić Krstić - Goca Vekić

[drazen-katic]

PATRIAM CROATIAN *********************************** Dipl.-Ing. Dražen Katić mr.sc.: Pozivnica na 32. Skype konferenciju - Dražen Katić

[djolens72]

POŠTARI

Poštare zašto nećeš nositi više ? Tek nekoliko komada paketa, par pisama i pozivnica za bajkovite sastanke istomišljenika i kartica za vesele penzionere..Kao da ćete uhvatiti u leđi i oćeš na bolovanje završiti a ko da si nešto radio ovih dana ?! A ko će tvoj reon ondak nositi, nećeš valjda dozvoliti da oni vredni šefovi i njihovi članovi porodica sa spratova i skrivenih kancelarija nevidljivih…

[bookmunchies]

Znaci mi dodje da nekog ubijem, kako ljudi ovi misle da prave svadbu kad nemaju obzira ni za koga, 2 grama razumevanja nemaju za zivote drugih, ajde bilo sta ali bukvalno su nase majke rodjene sestre, a oni nisu stavili jednu jedinu misao u to da mi zivimo u prokletoj CG?? A ne na 2 sata od Bg ko svi oni????? Prvo sto moji moraju da se ubiju da bi dosli do tamo i vratili se u roku tokom kog je smestaj zakupljen, ali onda cinjenica da sam ja dosla par dana ranije, je izgleda za njih problem epskih proporcija, jer sad moraju mene da voze do bg-a a problem im je da me odvezu do smestaja kog su namenili za nas, pa da onda nastave do svog, nego hoce da moj otac, koji ce da vozi 9-10sati, da on takav pravi krug oko celo bg-a da bi odveo moje u smestaj, a onda dosao po mene, pa ponovo na nas smestaj???!?!??!! Kada bukvalno dolaze u dve ture? Jedna krece sutra, a druga u subotu, jedan auto ima 3 drugi 4 putnika, ovi sa 3, koji ukljucuju moju rodjenu tetku, prokletu rodjenu sestru majcinu, njoj je problem da mene odvezu do tog smestaja koji su nama namenili, a nije mi jasno zasto su uopste nabavili smestaje koji su vise od sat vremena odaljeni ali svejedno. I onda su mlada i majka pricale da ja idem onda u subotu umesto u petak, ali to izgledao tetki i teci uopste nije moguce, jer kako ce 5 ljudi da stane u auto? Alo, pa auto je napravljen za 5oro????!?!?!? Ja i baka bukvalno nismo ni metar 55??? Nzm ko je ta druga zena ali koliko cuh ona je isto sitna? I kako molim necemo svi moci da stanemo? I jos sva nadrndana salje poruke?!??! E idi u tri lepe kakav je ovo cirkus. Ja sam odavno pitala sestru ciji ce momak da vozi mogu li mene da odvezu kad budu isli za bg, znaci mesec pre no sto sam dosla ovde, i ona meni sta je rekla? Naravno naravno, nema problema. Kad su oni poslali lokaciju smestaja? DANAS, prokleto danas! Kad je vencanje? U subotu, SUBOTU, ljudi, je li ovo normalno? Ja ovo nikad nisam ni videla ni cula. Isla je pre pola godine majka na vencanje neke dalje rodbine, i svo vreme su pricali oceloj situaciji, ponudili smestaj, pozvali ih na rucak, jos je bilo blize 2 puta od bg-a iako je bilo preko granice, ali svejedno put u 3-4sata staje, a imali su vise obzira od njene rodjene sestre. Razumem ja da su ljudi zauzeti, i to bolje od nje, izgleda, ali to ponasanje ko da smo i ja i moji teret zato sto, sta, zato sto smo uopste dosli na svadbu? Niko od njih uzeo nije slobodne dane, pa se zale kako im fali vremena, trebala je majka da ih zove i da vidi je li njima odgovara ovo ili ono, pa e ko se ovde udaje ja ili tvoja cerka pokondirena tikvo? Jesam li mesec dana u napred rekla da cu doci ako mogu da me odvezu, znaci tad nismo ni znali gde je smestaj, niti bilo sta drugo, a nije im na vreme bilo? Pa zar sam trebala ranije? Kad, tri dana nakon sto je pozivnica stigla? Jedina stvar koja je bila na brzinu u celoj situaciji je to sto sam pitala da ostanem kod nje a ne kod bake, jer mi je kasno majka rekla da tamo nema gde da se spava vise, jer su se otarasili garnitura koje su imali. Je li to toliki problem bio? A to sto oni salju adresu noc pre puta, to sto su u stvari hteli da rezervisu samo jednu noc pre no je majka rekla da onda nece ni da se dolazi, jer sta, treba da se krene u 1 posle ponoci da bi se stiglo na prijavljuvanje a zatim na vencanje u 1, i sutra dan mora da se ode pre 10 ujutru, obroci nisu ukljuceni, koga birga je li ko pio na vencanju, i kakvo je stanje. Pa dovraga mi smo ljudi, ne roboti. prosto bez reci.

[zoranphoto]

POZIVNICA NA PREDAVANJE I PROMOCIJU KNJIGE - Tri prijatelja iz Novog Zrina

POZIVNICA

  NA PREDAVANJE I PROMOCIJU KNJIGE   Tri prijatelja iz Novog Zrina   Autor knjige i predavač: Prof. dr. sc. Alojzije Jembrih ­­­   Predavanje će se održati u četvrtak 22. lipnja 2022 u prostorijama Hrvatske akademske zajednice Rathausstr. 15, 1010 Beč s početkom u 19:00 sati.   Nakon predavanja bit će upriličen domjenak a za glazbeni užitak pobrinut će se Mijo Mišo Bijuklić, Josip Ćenić i Matko Dispulo. Radujemo se Vašem dolasku!  

Read the full article

[tijanadmitrovifan]

♓🎏✨ POZIVNICA NIKOLI HRŽENU I NJEGOVIM PRIJATELJIMA, POSEBICE IZ VARAŽDINSKE ŽUPANIJE DA MI POŠALJU ZAHTJEVE ZA PRIJATELJSTVOM

https://www.facebook.com/nikola.hrzen

[silverygoldery]

♓🎏✨ POZIVNICA NIKOLI HRŽENU I NJEGOVIM PRIJATELJIMA, POSEBICE IZ VARAŽDINSKE ŽUPANIJE DA MI POŠALJU ZAHTJEVE ZA PRIJATELJSTVOM

https://www.facebook.com/nikola.hrzen

[dmitrovicz]

♓🎏✨ POZIVNICA NIKOLI HRŽENU I NJEGOVIM PRIJATELJIMA, POSEBICE IZ VARAŽDINSKE ŽUPANIJE DA MI POŠALJU ZAHTJEVE ZA PRIJATELJSTVOM

https://www.facebook.com/nikola.hrzen

[gtaradi]

Art is fun: 08.11. – 14.11. - tjedan kad je ponestalo morala

Svojim neprijateljima želim dug život – da bi vidjeli sve moje uspjehe.

Malo narodne mudrosti: – Bolje umrijeti od litre nego od kapi. Kako se zove zadnja stranica novina, gdje su oglasi o mrtvima? Božja Top Lista. Haso nabavio akvarij s ribicama, lijep i velik, pa pozove Muju na piće kod sebe da se pohvali. Svidjela se Muji ideja da ima kućne ljubimce, pa kad je sljedeći put sreo Hasu ponosno se pohvali: – Bolan, Haso, sad i ja imam kućnog ljubimca! Haso ga…

[evencanje]

ELEMENTI/STRANICE:

  Logo   Vaša priča   Satnica   Lokacije   Mape   Potvrda dolaska   Galerija   Raspored u restoranu

MOGUĆI DODATNI ELEMENTI/STRANICE:

  Želje i čestitke   Video   Lista pesama   Odbrojavanje   Smeštaj za goste   Učesnici ceremonije   + Sve Vaše dodatne ideje

[edinem]

Znao sam da je prava.

Osetiš.

Mogao bi da ležiš sa njom danima.

Samo ležiš. Dišeš. Ćutiš.

Ne praviš ni jedan jedini pokret.

Osim onoga što spaja usne. Ruke. I duše.

Taj pokret ne moraš ni napraviti. Napravi se sam.

Diši i slušaj. Tišina odzvanja sve prećutane reči.

Pozivnica za raj, pre raja.

Neka granica, reklo bi se.

Tamo na granici si čekao ovaj trenutak. Poseban.

Uz posebnu.

M. Selimović

[pisac-u-tami]

-Dosla je jedna djevojka, pitala je za tebe, nisi bio kuci, pa mi je tiho jecajuci dala pismo za tebe. Bila je pozivnica za vjencanje, i papir, na kojem ti je napisala nesto, morala sam procitati, tko ti je ona?

-Nije nitko, prijateljica, govorim.

-Dokle ces me vise lagati? Dosta je, reci mi istinu.

-Odlazim do sobe, iz kutije vadim jednu jedinu sliku koju imam, i pruzam joj, vidi, to je ta prijateljica. Zena je to kao da osjeca.

-Ti nju jos uvijek volis zar ne? Zato cuvas tu sliku.

-Bio je to dan kada je saznala za tebe, pa sam joj pricao o tebi, da si luda, ne vezes se lako, da si divlja, i takvu zenu je tesko smiriti. Ne volis cigarete, ali sa vremena na vrijeme bi uvijek zapalila, kada si bila tuzna. Imala je najljepsi osmijeh, i uvijek se glasno smijala. Da bi mogla satima stajati na kisi i plesati, pricao sam joj o nama, i meni kako sam se osjecao sa tobom. Vidio sam joj suze u ocima.

-Nasa kcerka se zbog nje zove tako zar ne?

Nisam stigao ni odgovoriti, vidjela je, uzela je svoje stvari i otisla je. Ne mogu da je krivim, bio sam ponosan na nju, i ako je otisla.

D.

[drazen-katic]

PATRIAM CROATIAN *********************************** Dipl.-Ing. Dražen Katić mr.sc.: Pozivnica na 31. Skype konferenciju - Dražen Katić

[adibencun]

ČUDNI SU PUTEVI POSLOVNI

Dobre stvari se dešavaju, kada se postaviš u poziciju odakle možeš vidjeti barem obrise uspjeha. Znati (sebi) objasniti zašto nešto radiš, možda, čak i važnije. Pronađi svoje ZAŠTO, ističe proslavljeni autor Simon Sinek, na što me povremeno podsjeti i jedan od mojih bližih, dugogodišnjih prijatelja. Obojica dijelimo sličan ukus kada su u pitanju videi na YouTube platformi. U slobodno vrijeme kojeg imam i previše, sakupljam ih u svoju kolekciju "Gledaj kasnije". Uistinu, zgodno dugme. Tamo trenutno imam sačuvano preko 1000 videa za pogledati. (Želim vjerovati u život nakon smrti, jer jedan nije dovoljan za SVE.)

Tražimo se i pronalazimo, neprekidno mijenjamo i sazrijevamo. Tako bi barem bilo pravilno. Međutim, ne usuđujem se tvrditi da postoji ispravno ili pogrešno. Ipak, drugačije sebi pločamo put. Zastupljeno je i vjerovanje da je on već popločan za nas. Lično pomislim, gdje je zabava u tome? Možda nešto više o tome u nekoj drugoj prilici.

Nekad optimistično pomislimo da smo tačno tamo gdje trenutno trebamo biti. Sasvim je u redu i ne znati kuda trebamo ići, šta je to zapravo konačni cilj, svrha. Problematično, s druge strane, je ne znati gdje se nalaziš. Figurativno i doslovno. Jedno je istina - na svakom junakovom putovanju (pogledaj: The Hero's Journey, autora Joseph Campbell) heroj je nesvjestan iskušenja i avanture koja se nalazi ispred njega.

U prenesenom značenju, za potrebe naše današnje priče, sve naše odluke, koliko god beznačajno izgledale, su nas dovele do tačke u kojoj se trenutno nalazimo. Ukoliko to nismo spremni prihvatiti, nismo spremni krenuti (ili nastaviti) naprijed. No, to zna biti prilično osjetljive i intimne prirode, pa bih se pozvao na amandman "ne pucaj u glasnika".

Odličan primjer, i meni lično bliži srcu, je moguće pronaći u videoigrama; herojsko putovanje obavezno započinje na nogama, a tokom vremena napredovanja kroz sistem sticanja poena iskustva i nadograđivanja stabla vještina lika kojeg kontrolišeš, moći ćeš priuštiti auto. Do tada ćeš ga ipak bezbroj puta ukrasti jer je GTA skraćenica koja u prijevodu predstavlja krivično djelo "krađa automobila".

Ako si neko poput mene i vjeruješ u očuvanje mira i harmonije, do svog odredišta ćeš odabrati šetnju ili čak taksi vozilo. Utvrđeno je da bi se češćom upotrebom javnog prijevoza smanjilo i zagađenje zraka kojeg kolektivno udišemo. Tako sam i učinio.

(PAUZA ZA PREDAH.)

Nije bilo vremena za gubljenje.

Gospođa mama me je pozvala u jutarnjim satima i prije nego što sam uspio obaviti bilo šta od svojih obaveza. Počinjem misliti da uzastopno odgađanje alarma od 08:00 do 09:30 nije najpreporučljivije za produktivno oblikovanje dana.

Bivam obaviješten o nedaći u kojoj se zatekao otac porodičnog prijatelja, osoba ograničenog kretanja, po koju sada trebamo otići na Univerzitetski Klinički Centar, mjesto bolje poznato kao "Gradina". Za taj kompleks me, pretpostavljam kao i većinu ljudi, ne vežu naročito prijatne uspomene, ali nisam mogao odbiti majku.

Gospodin je tamo nevoljko proveo noć, a trenutna misija je izbaviti ga iz njegovateljskih ruku, samo da bi mu pronašli nove, ali ovaj put u ugodnosti njegovog doma kojeg je zaradio pozivom profesora. Srećom, ja sam ipak tu, na poziv udaljen od mamine kancelarije, a njegova su djeca u Australiji i Kanadi. Nije prijateljstvo samo kad se treba družiti i slaviti, podsjetit će kasnije mama.

Već kroz nekoliko minuta nakon poziva, uputio sam se prema autobuskom stajalištu prekoputa Elektroprivrede gdje me je već čekao taksi, prijevozno sredstvo koje izuzetno rijetko koristim.

Nakon što smo razmijenili nekoliko uobičajeno prijatnih riječi po ulasku u taksi, primjetio sam da gospodin vozač nosi masku za lice (proklete bile!) sa logom kompanije kod koje sam tokom prethodnog mjeseca aplicirao za posao, što sam mu ubrzo i spomenuo.

"Kad počinješ?!" - upita me entuzijastično.

Objasnih, kako još uvijek čekam odgovor i u međuvremenu tražim druge prilike, inostrane u prvom redu. Vrijeme ne čeka nikoga. Zatim uslijedi još nekoliko pitanja nalik onima, koje bi zatekao na intervjuu za posao u sklopu provjere pozadine.

"Pa bil' ti radio?!" - ponovo kao iz topa ispuca gospodin, direktno, kako naš narod to umije. Odgovorio sam potvrdno sa smiješkom kojeg ni maska nije mogla sakriti. Nisam ga ni želio sakriti. Bio sam blago zatečen. Na moje dodatno iznenaneđenje, gospodin je odmah primio telefon u ruke i pozvao broj.

Gospođa sa kojom je komunicirao zatraži nekoliko mojih ličnih podataka koje će zabilježiti, a potom pronaći moju prijavu i provjeriti podatke. Posredovanjem gospodina na telefonu, izdiktirao sam ponovo svoje ime i kontakt broj telefona za potencijalni poziv. Zahvaljujem se gospodinu na usluzi nekoliko puta, kao i na vožnji, izlazim iz taksija kod "Prinčeve džamije" i dobijam blagi podsjet da uslugu, onu primarnu, nisam niti platio. Nezgodan način za zahvaliti nekome.

Nakon nekoliko sati i sumnjivog broja krugova oko kompleksa gdje se na "Gradini" nalazi prijemni odjel, mama i ja smo uspješno dostavili gorespomenutog gospodina na njegovu kućnu adresu. Tada sam dobio poziv od gospođe koju je moj novi prijatelj iz taksija pozvao i bivam pozvan na razgovor u poslijepodnevnim satima. Odazvao sam se bez oklijevanja.

Kao osobi kojoj pisanje molbi, zahtjeva i pozivnica nije strano, kao niti lično ili virtuelno (čitaj: LinkedIn) umrežavanje, bio sam radostan zbog nove prilike iz neočekivanog izvora - iz jednog taksi vozila.

Sada, ne mogu ti zabraniti pomisao da sam obični srećković koji je jednostavno nabasao na priliku. Nazvali bi to srećom u ipak neugodnim okolnostima. Iz iskustva pomaganja osobi sa ugrađenim katetrom, možete samo poželjeti da vi i vaši bližnji nikada ne doživite takvu sudbinu. Zapravo, bilo ko, ukoliko ste altruistični. Najveća nemoć je kada tijelo ne može ono što um želi, kaže mama.

Pored toga, istina je da sam privilegovani bijelac, samohrane majke koja mi je omogućila i više nego što je mogla, uključujući i privatno obrazovanje. Postavljen u tu poziciju, iskoristio sam svoje okolnosti, ali i aktivno djelovao da ih poboljšam. Proaktivnost me je, uz sugestije i pomoć meni dragih i bliskih osoba, odvela na studij u drugu državu, tačnije u dvije, tokom dvogodišnjeg perioda. Upisao sam se na državni fakultet kao redovni student, a potom ostvario prava na Erasmus razmjenu. Dobivši stipendiju koja djelomično pokriva troškove života, spojio sam ugodno sa korisnim. Ni to nije došlo samo, preko noći, niti bez svojih iskušenja i izazova.

Kretanje je neophodno koliko i komunikacija. Ukoliko nikada nigdje ne zakoračimo, ne možemo očekivati rezultate za koje smatramo da ih zaslužujemo. Ukoliko ne pokušamo, jednostavno ih nismo trenutno dostojni, niti imamo pravo žaliti se na kosmičke nepravde i urote protiv nas.

Ako vam ipak prilika zakuca na vrata, bez da ste morali napraviti ijedan pedalj na vašem putovanju; bit će nemjerljivo razočarana. Nastavit će potragu za osobom koja je dostojna nje. (Nešto slično kao Shazam!) Za osobom koja se kontinuirano postavlja u poziciju za uspjeh, pa čak i neuspjeh, jer šta je iskustvo bez ijednog poraza?

Sve dok se budemo kretali, mentalna mapa prostora u kojem se nalazimo, i naše uloge u njemu, će biti jasnija. Znati koja su nam mjesta blagonaklona i koja trebamo i želimo istraživati, nam može pomoći da ona potencijalno opasna i za nas štetna zaobiđemo. To je apsolutna istina i za ljude koje srećemo na našem (herojskom) putovanju. Ukoliko na našem putu susrećemo neprijatelje, krećemo se u pravom smjeru, uče nas videoigre.

Do tada ostaje samo pokušati iskoristiti svoje okolnosti na najbolji mogući način, svojim tempom, mjereći se samo sa samim sobom, bez oskudijevanja od traženja pomoći i sugestija od ljudi kojim vjerujemo i koje cijenimo. A kada se sretnim okolnostima dogodi da nas neko za nešto i preporuči, to neće biti slučajno. Sve što smo do sada napravili će nas postaviti u poziciju za ostvariti uspjeh i bit ćemo spremni opravdati investiciju i povjerenje uloženo u nas.

Najzad, čak i ako već posjedujete automobil, dajte priliku šetnji ili čak taksiju. Budite turisti u svom gradu. Nikad ne znate šta vas sve tamo čeka.

- Adi.

[ultravioletna]

Nisi me poljubio za kraj ali si me zbog toga ojačao. Za koji dan će ti stići pozivnica za kafanu. Da zajedno naručimo našu pesmu i nazdravimo meni. Meni koja ni lj od ljubavi prema tebi više nemam. Da proslavimo moju slobodu. Nestao si.

ultravioletna

[zanimljivaekonomija]

Biram srcem. Biram Srbiju. Biram Taru!

Tokom studijskog putovanja koje je organizovano za novinare nacionalnih i lokalnih medija, Turistička organizacija Srbije preporučila je turistima posetu Nacionalnom parku Tara, plovidbu Drinom, obilazak Perućca i Bajine Bašte. Baš te destinacije bile su odredište još jedne posete u okviru kampanje „Biram Srbiju“.

Zašto je Tara među omiljenim i najposećenijim destinacijama tokom cele godine uverili smo se uživo.  Lepota predele, miris borova, uređene staze kroz najlepše šumske pejzaže i vidikovci od kojih zastaje dah pozivnica su i garancija da će se u ovom zelenom kutku Srbije turisti odmoriti, okrepiti i umoriti. Svako prema svojoj želji. Baš na ovom mestu možete saznati zašto je najveća evropska životinja, mrki medved odabrao ovaj deo sveta za svoje stanište. Takođe i koje endemske vrste nastanjuju ova područja i kako se pravilno koriste hiljade biljaka koje predstavlju pravo bogatstvo ovog nacionalnog parka.

Domaćini iz lokalne turističke organizacije „Tara-Drina“ Bajina Bašta uverili su nas da je najbolji odmor posle aktivnog pešačenja -  krstarenje Drinom. I sa obale, Drina je neponovljivo zelena i čudesna za fotografisanje. Zato je nezaobilazna tačka svakog putovanja čuvena Kućica na Drini.

Svaki lokalitet prilika je za avanturu, odmor, relaksaciju, ali i za isprobavanje lokalnih specijaliteta, uglavnom od ribe.

Ako postoji destinacija pogodna za različite generacije i različite zahteve turista, onda je to Tara. Povratak u istoriju, susret sa ponosnom tradicijom doživećete u obližnjem manastiru Rača. Od posebnog je značaja bila Račanska prepisivačka škola, a nakon stradanja manastira i velike seobe Srba 1690.godine, Račani su svoja iskustva preneli severno od Save i Dunava. Sve to ponosni domaćini preneli su novinarima tokom ovog studijskog putovanja.

Destinacija na koju se obavezno odlazi ponovo. Sa takvim utiscima Turistička organizacija Srbije za ovo leto preporučuje Taru.

Biram Srbiju, Biram Taru!