#poruke

[aeternum-vale]

Oliver se ne bi složio

[ulicnamacka]

Ne znam kad sam tačno shvatila da mi samoća pruža najveći mir.

Ali se mogu zakleti da znam da je ona sad dio mene.

[lifeinbooks]

previse ja izgledam nadrkano za nekog ko se veze za 2 dana preko poruka

[elenaki88]

[nrosei]

she feels like magic

[kmica]

⏳

[kafasacimetom]

Nikada se prva ne javljam.

[njezan-cvjetic]

💗💌

[pleatonitum]

Pismo jednom umjetniku 1 dio

Naravno da nisam čovjek čije bi razmišljanje za tebe trebalo biti mjerodavno. Jer niti sam neki poseban pisac, niti sam neki kvalificirani kritičar, a niti sam neke dovoljno široke naobrazbe da bi ono što ti želim reći imalo značaj za tvoj stvaralački rad

Dražen Radman (autor) Naravno da nisam čovjek čije bi razmišljanje za tebe trebalo biti mjerodavno. Jer niti sam neki poseban pisac, niti sam neki kvalificirani kritičar, a niti sam neke dovoljno široke naobrazbe da bi ono što ti želim reći imalo značaj za tvoj stvaralački rad ili čak za tvoj život. No, odvažit ću se i napisati bar nekoliko riječi nadajući se da ćeš ih barem pročitati. Nedavno…

[oci-moje-lepe]

pa dobro…

[allberrtina]

[ulicnamacka]

Ima to jedno mirno mjesto sa prelijepim pogledom. Jednom sam na tom mjestu bila srećna u nečijem zagrljaju. Smjela bih se zakleti da u tom trenutku niko drugi na svijetu nije postojao.

[lifeinbooks]

Spuštene roletne. Isključeno svetlo. Isključen ton. Seen. Seen jer reči nemam. Seen jer neću da tražim reči samo da bih nas spasila. Bez odgovora. Neka postupci govore Reči su se odavno potrošile.

[tvoja-tt]

Volela je Italy, jadransku oazu.

Volela je chardonnay.

Volela je Beograd i hotelska jutra u dvoje.

Volela je izlaske, kratke haljine i štikle.

Volela je glasnu muziku.

Volela je moje špagete.

Volela je Fudbalski i Košarkaški Klub Partizan.

Volela je i mene, samo ja ne znam da li sam ikada stvarno voleo nju.

Mislim da je nisam nikada ni preboleo.

Tvoja.t.t.

[uraandri]

sramote bez

[petrarka-na-aparatima]

Ludak bez riječi

Nikad nisam manje mogao reći

Nikad opet, toliko nečega na duši

Uvijek kada si u pitanju ti

Prolazio sam stalno pored tebe

Svaki put sa vatrom koja jede

Rasturala me tako svaki put

Želim da kažem, ali šutim

Pored tebe, sve i jedan put

U autobusu, ispred pekare

Na kiši, po suncu, snijegu

Molim se da te vidim

Na kraju samo prođem

Tako, prestadoh te viđati zauvijek

Kazna... reklo bi se možda

Kad bi barem nekako, nekim čudom

Makar i kroz vazduh do tebe došlo

Da negdje ima osoba koja vjeruje

Koja zna da možeš i želi ti sve najbolje

Da je ta osoba blizu, ali uvijek tako daleko

Ni sam ne zna zašto je pored tebe prolazio

A stalno te toliko volio, pa i danas

Poslije svega, osnovne i srednje

Vraća se da ti pjeva, kako je i uvijek

Vraća se pisanju, da bi tebi pisao

Viđa te u staklima kafanskih prozora

Pomalo ludi, ali uvijek je i bio lud

To uvijek i samo u tuđim očima

Po prvi put vide to i one njegove

Unutarnje...

I još veću pored te ludosti, ljubav

To mu je i nada i utjeha i sreća i spas

Sve mu je to i to tvoje ime nosi

Jedina mu je želja ostala sada

Da može isto on i tebi biti