#kulturama

[makemycitybreak]

Det enda som är bra med Uppsala är fr leoparden. Och typ ungdomens hus rip men leoparden är faktiskt det finaste vi har.

[poeticlicense12345]

PRAVIM SJAJEM MOŽE SJATI SAMO ŠTO JE ŠTO JE PROŠLOST SAD, ŠTO NE MOŽE DA SE VRATI, ŠTO JE BILO KO ZNA KAD

Da li ste ikada pomislili kako ovo vreme nije za vas i da bi sve bilo mnogo bolje da ste se rodili koju deceniju ili vek ranije? Mislite li da su ljudi tada bili baš onakvi kakvi bi trebalo, cenile su se prave vrednosti, muzika je bila bolja i, uopšte, život nije bio ovako težak?

Da li (jugo)nostalgično gledate u žućkaste fotografije vaših roditelja, baka i deka obučenih po tadašnjoj modi i mislite kako su ti prohujali dani bili lepši i jednostavniji, što potvrđuju i njihove priče iz mladosti?

Reč nostalgija nastala je spajanjem grčkih stos (vraćanje kući) i algos (bol). Skovao ju je J. Hofer, tada student medicine, u svojoj disertaciji 1688. godine. Poslužila mu je za opisivanje čežnje za kućom koju su švajcarski plaćenici osećali boreći se u stranim zemljama.

Koncepti slični nostalgiji pojavljuju se u kulturama širom sveta.

Označava duboku emociju, koja bi najbolje mogla da se opiše kao melanholična čežnja, za voljenom osobom ili stvari koja nije tu i verovatno se više nikada neće vratiti. Opisuju je i kao „ljubav koja ostaje kad osoba ode”.

U budističkom učenju se pojavljuje koncept patnje, gde se smatra da je uzrok svih patnji požuda – u proširenom smislu, želja ili žudnja. Najdublji oblik patnje je nezadovoljstvo što se stvari, onako promenljive i nestalne kakve jesu, ne poklapaju sa našim očekivanjima. Prilično pojednostavljeno rečeno, patnja prestaje kad se iskorene žudnja i vezanost.

U zapadnom društvu i današnjem vremenu, nostalgija više nema negativnu konotaciju; kad je dozirana, poboljšava raspoloženje i povezuje nas sa drugima. Prisećanje „dobrih starih vremena” utkano je u naš svakodnevni život, od Fejsbuka koji nas podseća na naše nekoliko godina stare objave pa do uramljenih porodičnih fotografija, koje svi imamo kod kuće na polici ili na zidu.

Ruku pod ruku sa tim ide idealizacija prošlosti, odnosno pamćenje prošlih događaja kao lepših i boljih nego što su zapravo bili.

kad je reč o pamćenju prošlih događaja, u svesti nam najduže ostaje i najživlje se sećamo kako smo se osećali. Konkretni detalji vremenom manje ili više izblede.

Sva naša sećanja, kao i sve naše misli, su subjektivne. Ako smo sećanje vezali za pozitivnu emociju, zapamtićemo ga kao nešto pozitivno.

Objektivno gledano, devedesete godine prošlog veka nisu bile baš najsrećniji period naše istorije, pogotovo u političkom i ekonomskom smislu. Od sankcija, preko hiperinflacije i ratova pa do bombardovanja, nije manjkalo događaja koji ostavljaju rane na duši i gorak ukus u ustima.

Uprkos tome, veliki deo nas, tada dece, ništa od toga nije osetilo i pamti te godine kao divan period. Znam ljude kojima čak ni bombardovanje nije ostalo u ružnom sećanju, jer su bili previše mali i sakrivanje u skloništa su doživeli kao igru.

Generaciji naših roditelja je, uglavnom, Jugoslavija ostala u svesti kao najlepše doba. Život je bio drugačiji, a oni mladi. Ta velika država je, kao i sve ostale stvari na svetu, imala svoje prednosti i mane, ali je preovladavajuće osećanje bilo optimizam. Tako su je i zapamtili i preneli i nama, pa se pojavila nova generacija jugonostalgičara koja u toj državi nikada nije živela.

Osim za ličnu istoriju, ovo važi i za kolektivno pamćenje. Primer za to je idealizacija pedestih godina 20. veka u SAD, kroz medije predstavljena kao doba vintidž mode, milkšejkova, plavih lokni Merlin Monro i lepih porodičnih kuća sa savršeno pokošenim travnjakom.

Često slušamo o čežnji za zlatnim dobom ljudske istorije, kada su cvetali moral i kultura, znao se red i sve je bilo drugačije nego sada, i (sudeći po žalopojkama onih koje sam ja imala prilike da čujem) nimalo nalik sramotnoj dekadenciji savremenog čoveka, posebno novih generacija.

Na nove generacije žalili su se i Aristotel i Horacije, još u antičko doba. Tokom (ne tako malog broja) vekova koji su prohujali od tada pa do sada, nastalo je mnogo dela u kojima se ponovila ista žalba, pa se nameće pitanje: koliko je prva generacija ljudi bila dobra i bezgrešna kada sa svakom narednom ljudi sve više kvare, a čak i danas ima dobrih ljudi?

Takođe: ako je (svaka?) prethodna generacija bila bolja od one naredne, kako i zašto se to desilo, ako ih je ona generacija koja se žali vaspitavala?

Što se tiče morala, promiskuitetnosti i stava da je pre bilo više ljubavi i da se nije mislilo samo na zadovoljenja fizičke potrebe, uzela bih primer iz 14. veka. Đovani Bokačo je u to doba, na prelazu iz srednjeg veka u humanizam, napisao svoje najpoznatije delo, Dekameron. Ako ste ga pročitali, znate da se zaplet velikog broja novela vrti oko seksa. Ne bogougodnog seksa u cilju produženja vrste (u srednjem veku, jedino takav nije bio greh), nego neobaveznog, iz uživanja, često sa ljudima koje su junaci prvi put u životu videli.

Kaže se da dobri pisci umeju da daju tačniju i jasniju sliku društva nekog doba nego istoričari.

Još jedna tzv. pošast današnjice je moderna tehnologija, pre svega Internet i društvene mreže. Otuđuju nas. Opskrbuljuju nas većim brojem informacija nego što nam treba i nego što je zdravo.

Iste brige su postojale još od nastanka štamparske mašine, koja je bila trn u oku, pre svega Crkvi.

Ljudi su se opet jako zabrinuli u 18. veku, kada su dnevne novine postale popularne.

I opet, kad je na scenu stupio radio.

Kao što već možete i da pretpostavite, isto je važilo i za televiziju, uređaj za koji su „njegovi protivnici izrazili žalbu da preti da ugrozi radio, razgovor, čitanje, obrasce porodičnog života i rezultira vulgarizacijom američke kulture”.

Problem je i odbacivanje tradicionalnih vrednosti; daleko od toga da su one a priori loše, ali isto tako, na sve manje ljudi (pre svega mladih) utiče ona famozna krilatica „a šta će ljudi reći?” koja tera ljude da rade ono što njima lično možda ne odgovara, ali – „to tako treba”.

„Verovatno ne postoji period u istoriji u kom su mladi ljudi pokazivali tako jaku i nedvosmislenu tendenciju da odbacuju staro i žele novo”, kako reče jedan novinar Portsmutskih večernjih novosti u svom članku. Objavljenom 1936. godine.

Vremena se menjaju i način života se menja. Utopijsko zlatno doba nikada nije postojalo; današnje vreme ima mnogo loših strana, da, ali imalo ih je i svako prethodno.

Ljudi su oduvek bili isti.

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[pollonegro666]

2023/03/04 También tiene cabida los aspectos relevantes que preocupan a la sociedad y el homenaje a las culturas de otros lugares lejanos pero hermanados por la lengua y la historia.

There is also room for the relevant aspects that concern society and the homage to the cultures of other distant places but twinned by language and history.

Google Translation into French: Il y a aussi de la place pour les aspects pertinents qui concernent la société et l'hommage aux cultures d'autres lieux lointains mais jumelés par la langue et l'histoire.

Google translation into Italian: Spazio anche ad aspetti rilevanti che riguardano la società e l'omaggio a culture di altri luoghi lontani ma gemellati per lingua e storia.

Google Translation into Portuguese: Há também espaço para aspectos relevantes que dizem respeito à sociedade e à homenagem às culturas de outros lugares distantes, mas irmanados pela língua e pela história.

Google Translation into German: Auch relevante Aspekte, die die Gesellschaft betreffend, und die Hommage an die Kulturen anderer entfernter, aber durch Sprache und Geschichte verbundener Orte, finden Platz.

Google Translation into Albanisch: Aspektet përkatëse që kanë të bëjnë me shoqërinë dhe homazhet ndaj kulturave të vendeve të tjera të largëta, të cilat lidhen përmes gjuhës dhe historisë, gjejnë vend gjithashtu.

Google Translation into Armenian: Տեղ են գտնում նաև հասարակությանն առնչվող համապատասխան ասպեկտները և հարգանքը այլ հեռավոր վայրերի մշակույթներին, որոնք կապված են լեզվի և պատմության միջոցով:

Google Translation into Bulgarian: Намират място и релевантни аспекти, свързани с обществото и почитта към културите на други далечни места, които са свързани чрез език и история.

Google Translation into Czech: Své místo najdou i relevantní aspekty týkající se společnosti a úcta ke kulturám jiných vzdálených míst, které jsou propojeny jazykem a historií.

Google Translation into Croatian: Svoje mjesto pronalaze i relevantni aspekti koji se odnose na društvo i odavanje počasti kulturama drugih udaljenih mjesta, koja su povezana kroz jezik i povijest.

Google Translation into Danish Relevante aspekter vedrørende samfundet og hyldest til andre fjerne steders kulturer, som er forbundet gennem sprog og historie, får også plads.

Google Translation into Slovak: Svoje miesto tu majú aj relevantné aspekty týkajúce sa spoločnosti a úcta ku kultúram iných vzdialených miest, ktoré sú prepojené prostredníctvom jazyka a histórie.

Google Translation into Slovenian: Najdejo mesto tudi relevantni vidiki, povezani z družbo in poklonom kulturam drugih oddaljenih krajev, ki jih povezuje jezik in zgodovina.

Google Translation into Estonian: Oma koha leiavad ka ühiskonnaga seotud olulised aspektid ning kummardus teiste kaugete paikade kultuuridele, mis on seotud keele ja ajaloo kaudu.

Google Translation into Suomi: Myös yhteiskuntaan liittyvät oleelliset näkökohdat ja kunnioitus muiden etäisten paikkojen kulttuureille, jotka liittyvät kielen ja historian kautta, löytävät paikkansa.

Google Translation into Greek: Σχετικές πτυχές που σχετίζονται με την κοινωνία και τον φόρο τιμής στους πολιτισμούς άλλων μακρινών τόπων, που συνδέονται μέσω της γλώσσας και της ιστορίας, βρίσκουν επίσης θέση.

Google Translation into Dutch: Ook relevante maatschappelijke aspecten en eerbetoon aan de culturen van andere verre oorden, die via taal en geschiedenis met elkaar verbonden zijn, krijgen een plek.

Google Translation into Norwegian: Relevante aspekter knyttet til samfunnet og hyllest til kulturer i andre fjerne steder, som er knyttet sammen gjennom språk og historie, får også plass.

Google Translation into Polish: Istotne aspekty odnoszące się do społeczeństwa i hołd złożony kulturom innych odległych miejsc, które łączy język i historia, również znajdują swoje miejsce.

Google Translation into Romanian: Își găsesc un loc și aspectele relevante legate de societate și omagiul adus culturilor altor locuri îndepărtate, care sunt legate prin limbă și istorie.

Google Translation into Russian: Соответствующие аспекты, касающиеся общества и дань уважения культурам других отдаленных мест, которые связаны через язык и историю, также находят место.

Google Translation into Serbian: Релевантни аспекти који се односе на друштво и омаж културама других удаљених места, који су повезани језиком и историјом, такође налазе место.

Google Translation into Swedish: Relevanta samhällsaspekter och hyllning till andra avlägsna platsers kulturer, som är sammankopplade genom språk och historia, får plats.

Google Translation into Turkish: Dil ve tarih yoluyla birbirine bağlanan toplumla ilgili yönler ve diğer uzak yerlerin kültürlerine saygı da yer bulur.

Google Translation into Ukrainian: Знаходять місце також актуальні аспекти, пов’язані з суспільством і пошаною до культур інших віддалених місць, пов’язаних через мову та історію.

Google Translation into Arabic: تجد الجوانب ذات الصلة بالمجتمع وتكريم ثقافات الأماكن البعيدة الأخرى ، والتي ترتبط من خلال اللغة والتاريخ ، مكانًا أيضًا.

Google Translation into Bengali: সমাজের সাথে সম্পর্কিত প্রাসঙ্গিক দিকগুলি এবং অন্যান্য দূরবর্তী স্থানের সংস্কৃতির প্রতি শ্রদ্ধা, যা ভাষা ও ইতিহাসের মাধ্যমে সংযুক্ত, একটি স্থান খুঁজে পায়।

Google Translation into Simplified Chinese: 与社会相关的方面和对其他遥远地方的文化的敬意，通过语言和历史联系在一起，也找到了一席之地。

Google Translation into Korean: 언어와 역사를 통해 연결되는 사회와 관련된 측면과 다른 먼 곳의 문화에 대한 오마주도 장소를 찾습니다.

Google Translation into Hebrew: גם היבטים רלוונטיים הנוגעים לחברה והומאז' לתרבויות של מקומות רחוקים אחרים, המחוברים דרך השפה וההיסטוריה, מוצאים מקום.

Google Translation into Hindi: भाषा और इतिहास के माध्यम से जुड़े अन्य दूरस्थ स्थानों की संस्कृतियों और समाज से संबंधित प्रासंगिक पहलुओं को भी जगह मिलती है।

Google Translation into Indonesian: Aspek relevan yang berkaitan dengan masyarakat dan penghormatan terhadap budaya dari tempat lain yang jauh, yang terhubung melalui bahasa dan sejarah, juga mendapat tempat.

Google Translation into Japanese: 社会に関連する側面と、言語と歴史を通じてつながっている他の遠い場所の文化へのオマージュも、場所を見つけます。

Google Translation into Kyrgyz: Коомго тиешелүү актуалдуу аспектилер тил жана тарых аркылуу байланышкан башка алыскы жерлердин маданиятына таазим кылуу да өз ордун табат.

Google Translation into Malay: Aspek yang berkaitan dengan masyarakat dan penghormatan kepada budaya tempat lain yang jauh, yang dihubungkan melalui bahasa dan sejarah, juga mendapat tempat.

Google Translation into Mongolian: Хэл, түүхээр холбогдсон алс холын бусад орны соёлыг хүндэтгэх, нийгэмтэй холбоотой холбогдох талууд ч мөн адил байр сууриа олж авдаг.

Google Translation into Panjabi: ਸਮਾਜ ਨਾਲ ਸਬੰਧਤ ਪ੍ਰਸੰਗਿਕ ਪਹਿਲੂ ਅਤੇ ਹੋਰ ਦੂਰ-ਦੁਰਾਡੇ ਦੇ ਸੱਭਿਆਚਾਰਾਂ ਨੂੰ ਸ਼ਰਧਾਂਜਲੀ, ਜੋ ਕਿ ਭਾਸ਼ਾ ਅਤੇ ਇਤਿਹਾਸ ਰਾਹੀਂ ਜੁੜੇ ਹੋਏ ਹਨ, ਨੂੰ ਵੀ ਥਾਂ ਮਿਲਦੀ ਹੈ।

Google Translation into Pashtun: د ټولنې اړوند اړخونه او د نورو لرې پرتو سیمو کلتورونو ته درناوی چې د ژبې او تاریخ له لارې سره تړلي دي هم ځای موندلی شي.

Google Translation into Persian: جنبه‌های مرتبط با جامعه و ادای احترام به فرهنگ‌های دیگر مکان‌های دور که از طریق زبان و تاریخ به هم پیوند خورده‌اند نیز جایگاهی پیدا می‌کنند.

Google Translation into Sundanese: Aspék anu aya hubunganana sareng masarakat sareng ngajenan budaya tempat-tempat anu jauh sanés, anu dihubungkeun ku basa sareng sajarah, ogé mendakan tempat.

Google Translation into Tagalog: Ang mga nauugnay na aspeto na may kaugnayan sa lipunan at pagpupugay sa mga kultura ng iba pang malalayong lugar, na konektado sa pamamagitan ng wika at kasaysayan, ay nakakahanap din ng isang lugar.

Google Translation into Thai: แง่มุมที่เกี่ยวข้องกับสังคมและการแสดงความเคารพต่อวัฒนธรรมของสถานที่ห่างไกลอื่น ๆ ซึ่งเชื่อมโยงกันผ่านภาษาและประวัติศาสตร์ก็พบสถานที่เช่นกัน

Google Translation into Urdu: معاشرے سے متعلق متعلقہ پہلوؤں اور دوسرے دور دراز مقامات کی ثقافتوں کو خراج عقیدت، جو زبان اور تاریخ کے ذریعے جڑے ہوئے ہیں، بھی جگہ پاتے ہیں۔

[ljubavniromani]

JABUK0V0 SIRĆE PRIJE 0BR0KA: U čemu pomaže trik koji postaje ekstremno popularan pred Novu godinu?

Poslednjih godina, jabukovo sirće je postalo predmet intenzivnih istraživanja, a njegovo korišćenje pre obroka sve je popularnije među ljudima koji vode zdrav način života, kao i među naučnicima. Ova prirodna supstanca koja je u prošlosti bila korišćena u raznim kulturama, sada se ponovo vraća u savremene dijete i wellness rutine, a posebno je popularno u periodima prazničnih trpeza. Sa dolaskom…

[andjelineba]

Božanska veza između neba i anđela

Nebo, carstvo beskonačnog mira i ljubavi, često se zamišlja kao mjesto stanovanja anđela, onih eteričnih bića koja djeluju kao glasnici božanske volje. U različitim kulturama i vjerovanjima, anđeli su poštovani kao čuvari čovječanstva, koji nas vode prema svjetlu i istini. Njihova nebeska prisutnost nadahnjuje nadu, vjeru i težnju za dobrotom u našim zemaljskim životima. Zora

Vjeruje se da anđeli premošćuju jaz između neba i zemlje, a njihovi svijetleći oblici utjelovljuju čistoću i milost božanskog. Svaki anđeo ima jedinstvenu ulogu, od pružanja zaštite tijekom izazovnih vremena do dostavljanja poruka duhovnog uvida. Mnogima pomisao na anđele koji bdiju nad nama s neba donosi neizmjernu utjehu i sigurnost. Smiriti

U veličanstvenosti neba, za anđele se kaže da pjevaju himne hvale, a njihovi se glasovi usklađuju u nebesku simfoniju. Ova nebeska glazba, često prikazana u umjetnosti i književnosti, simbolizira vječnu vezu između božanskog i smrtnog. Podsjeća nas da nebo nije samo udaljeno područje nego duhovno stanje bića koje se može osjetiti kroz djela dobrote, ljubavi i vjere. Miran

Da bismo osjetili prisutnost anđela, moramo otvoriti svoje srce njihovom vodstvu. Često komuniciraju suptilnim znakovima - perom, blagim povjetarcem ili čak neočekivanim činom ljubaznosti. Usklađujući se s tim trenucima, možemo se povezati s nebeskim svijetom i osjetiti toplinu anđeoske zaštite. Kozmos

Prihvaćanje vjere u nebo i anđele obogaćuje naše živote osjećajem svrhe i božanske povezanosti. Njihova nas prisutnost nadahnjuje da težimo dobru, podsjećajući nas da čak ni u najmračnijim životnim trenucima nikada nismo istinski sami. Nebeski anđeli uvijek su uz nas, osvjetljavaju put svojim nebeskim sjajem.

Pogledaj više: http://www.andjeli-neba.com.hr/hrvatski/default_hr.htm

[lookerweekly]

Knjiga “Koreni evropske civilizacije”, u izdanju Mladinske knjige, je riznica znanja o praistoriji i najznačajnijim kulturama iz tog vremena, Lepenskom Viru, Starčevu i Vinči, i ima za cilj da doprinese širenju znanja i očuvanju naše kulture za naredne generacije. Rad na pripremi ovog značajnog, enciklopedijskog, dela trajao je nešto oko dve godine, ne računajući višedecenijsko izučavanje navedenih tema od autora – prof. dr Dušan Mihailović, dr Jasna Vuković i dr Boban Tripković.

| LookerWeekly

https://lookerweekly.com/najavljujemo/koreni-evropske-civilizacije-je-riznica-znanja-o-praistoriji/

[radiogornjigrad]

Ivan Lovrenović: HRVATSKI JAZUK

Hrvatski se „standard razlikuje od srpskoga jezika jer je u njega upisana povijest cijele hrvatske kulture u susretima sa zapadnim i drugim kulturama“ – argumentira gospođa Dubravka Oraić Tolić iz HAZU u obrazlaganju potrebe za Zakonom o hrvatskom jeziku. Od dosadašnjih argumenata o razlici, a čuli smo ih u dugu vijeku bukadar, ovaj je najslabiji, gotovo kapitulantski. Jer za svaki stari i novi…

[zoranphoto]

Vlada nije prstom mrdnula da ih zadrži: Tisuću eura za Hrvata previše, ali dvije tisuće za Nepalca ili Filipinca nije

Nevjerojatno zvuči podatak, ali statistika kaže kako je ipak istinit, da je Hrvatska postala useljenička zemlja. Nakon valova iseljavanja, a posebno posljednjeg nakon ulaska u EU, u kojem smo izgubili od 350 do 370 tisuća stanovnika, Hrvatska je posljednjih godina počela uvoziti na desetke i stotine tisuća stranih radnika. Turizam, trgovina, građevina i ostaci industrije doslovno vape za radnom snagom, a nje, zbog niza iseljeničkih valova, jednostavno više nema na domaćem tržištu. Nema je ni u, prema Hrvatskoj tradicionalno emitivnom tržištu radne snage, Bosni i Hercegovini. Domaće agencije, koje posreduju u pronalaženju radne snage, pokušale su pronaći radnu snagu na Kosovu, u Srbiji, Makedoniji i Albaniji. Međutim, navedeni bazen odavno su iscrpila mnogo bogatija tržišta poput Austrije i Njemačke. Na koncu su se u posljednjih nekoliko godina okrenule tržištima Filipina i Nepala. Nakon nekoliko godina intenzivnog ulaska radne snage na naše tržište postupno, samo ove godine država planira izdati čak 200 tisuća radnih dozvola, možemo vidjeti kako su Filipinci, Nepalci i Indijci postali neizostavan dio radne snage od turizma i trgovine do građevine. Tihi, mirni i povučeni, pokušavaju zaraditi za svoje obitelji u domovini kako bi im omogućili bolju budućnost.

Visoka tolerancija

Baš kao što su naši djedovi i očevi išli trbuhom za kruhom od SAD-a, Južne Amerike, Australije do Njemačke. Hrvati znaju što znači biti stranac u tuđini i raditi kako bi se prehranile mnogobrojne obitelji u domovini. Možda upravo zbog toga u Hrvatskoj dosad nije zabilježen ni jedan ozbiljniji incident ili ispad povezan s rasnom ili vjerskom netrpeljivošću prema uvezenim radnicima. Možda je i urođena, prirodna, smirenost i visoka tolerancija Nepalaca i Filipinaca pridonijela njihovu lakšem adaptiranju u naše društvo. Hrvatska je, nažalost, politiku useljavanja i kretanja strane radne snage prepustila agencijama za posredovanje radnom snagom. U cijelom neredu i izostanku sustavne državne migracijske politike imali smo i sreće. Agencije su se orijentirale prema tržištima i kulturama koje nisu konfliktne pa porast useljavanja nije pratio porast stope kriminaliteta i kaznenih djela kao u brojnim zapadnim zemljama koje su se ranije susretale s fenomenom dolaska strane radne snage. Dakle, nije uopće upitan propust države koja nije izradila jasnu strategiju o strukturi radne snage koju želi, tržištu s kojeg želi uzimati radnu snagu, ali ni jasan plan adaptacije doseljene radne snage. Iako broj useljenika stalno raste, još nitko nije izašao s jasnim planom što ćemo sutra s tim ljudima. Središnja država pretvara se da to nije njezin problem i posao. Kao da misle kako će ti ljudi sutra otići nekamo drugamo te kako im je RH samo usputna postaja. Sve dok su strani radnici na relaciji posao – kontejnerska naselja u kojima su smješteni, oni nisu izazov za društvo. Međutim, kao što se to događalo i na zapadu, tako će i u Hrvatskoj, s protokom vremena, ti ljudi “izaći” iz svojih kampova i kontejnerskih naselja i pokušati pronaći svoje mjesto u društvu. Dio njih će dovesti žene i djecu, dio će se nastojati obrazovati.    

Iseljena mladost

Ukratko, s vremenom će željeti, potpuno prirodno, bolji društveni položaj za sebe i svoje obitelji. Jesmo li, kao društvo, spremni za to? Treba imati na umu kako je Hrvatska već nekoliko puta pala na ispitu odnosa prema vlastitoj dijaspori. Podaci kažu kako je iseljena Hrvatska daleko brojnija od domicilne Hrvatske. No ta i takva domicilna Hrvatska nije učinila baš ništa kako bi svoj rast i razvoj temeljila na potencijalu vlastite dijaspore. Nije iskoristila zanos koji je nastao osamostaljenjem, nije prepoznala trenutak – ili možda nije željela? Povijest kaže kako se hrvatska dijaspora kočila i onemogućavala na svakom koraku pri pokušaju investiranja u RH. Napisane su i ispričane stotine priča o našim uspješnim poslovnim ljudima iz dijaspore koji su se odazvali zovu domovine i pokušali izgraditi posao u Hrvatskoj. Redom su njihovi pokušaji završavali propašću, a nerijetko su se u inozemstvo vraćali potpuno opljačkani. Kako to da ljudi koji su uspjeli u surovom kapitalizmu SAD-a, Australije ili Kanade ne mogu uspjeti u RH? Odgovor je dosta jednostavan, ali i poražavajući za nas kao društvo i državu. Ti naši ljudi, zanesenjaci, uletjeli su u žrvanj socijalističke birokracije koju je naslijedila RH. Cijeli sustav bio je postavljen tako da ne dopusti uspjeh ljudima koji su neovisni o domaćoj politici i koji su svoj kapital stekli svojim radom u inozemstvu. Strukture koje hrvatskim društvom upravljaju u kontinuitetu posljednjih osamdeset godina vrlo dobro znaju kako s kapitalom i uspjehom dolazi i politički utjecaj. Jer, kako kontrolirati nekoga tko ti nije dužan ugovor, koncesiju ili kredit? S vremenom bi dio povratnika vrlo vjerojatno težio političkim promjenama u zemlji, a to se nije smjelo dogoditi. Najbolji primjer povratnika koji se želio ogledati u politici je Boris Mikšić i njegova sudbina. Stoga nije ni čudno što se uspješni povratnici u Hrvatskoj mogu izbrojiti na prste jedne ruke.

Isti obrazac

Analize kažu kako su se i Jugoslavije i Republika Hrvatska trudile uputiti izvan granica dio stanovništva kada je situacija u zemlji bila pred političkim vrenjem. Najpoznatiji primjer smirivanja stanja u državi otvaranjem granica zbio se 1966., kada Jugoslavija dopušta odlazak radnika u inozemstvo pod prijetnjom unutarnjih nereda. Od tada kao da se ništa nije promijenilo. Stječe se dojam da su vlasti u RH odahnule pošto su, nakon ulaska u EU, državu napustile stotine tisuća mladih obitelji. One su, potencijalno, kao i 1966., mogle biti opasnost za vladajuću oligarhiju. Ovaj zaključak nameće se nakon analize koja nam potvrđuje da država nije učinila apsolutno ništa kako bi te mlade ljude zadržala u zemlji. Umjesto buntovnih Hrvata, sustav su došli održavati tihi, mirni i radišni Nepalci i Filipinci. Kada ovaj zaključak ne bi bio točan, onda bi država, ali i poslodavci koji su u Hrvatskoj produžena ruka države, učinili sve da zaustave val iseljavanja iz države. Dok je iseljavanje bilo na vrhuncu, od poslodavaca i države dolazile su poruke kako svako povećanje plaća, pa i minimalno, može dovesti do eksplozije javnog duga, urušavanja cijelog sustava i opće nekonkurentnosti hrvatske ekonomije. No čim je iseljavanje posustalo, odnosno kad se bazen ispraznio, krenulo se u potragu za novom radnom snagom. Radna snaga bila je potrebna kako bi se održavao sustav. Međutim, ne bilo kakva – jeftina radna snaga. Barem su tako govorili poslodavci. Krenulo se u potragu za radnom snagom na trećim tržištima kako bi se jeftinom radnom snagom zadržala konkurentnost hrvatske ekonomije.

Plan je jasan

No jesu li Nepalci i Filipinci zaista jeftiniji od hrvatske radne snage koja je napustila državu? Podaci kažu kako strani radnici u Hrvatskoj rade za plaću od 500-700 eura neto. Također, osiguran im je smještaj, plaćene režije, a imaju i osiguranu hranu. Kada sve to zbrojimo, dođemo do cifre od 1600-2000 tisuće eura po radniku. U ovaj zbroj su uključena i davanja na plaću, ovisno o vrsti posla. Dakle, u jeku iseljeničke krize za državu i poslodavce bio je problem Hrvatima osigurati minimalac od tisuću eura kako bi se barem dio njih zadržao u zemlji, ali danas nije problem platiti 2000 tisuće eura kako bi se doveo i zadržao Nepalac ili Filipinac. Je li možda problem u tome što su Hrvati postali glasni, a Nepalci i Filipinci još šutke rade i podnose sve? Jednoga dana moglo bi se dogoditi da Hrvati, Filipinci i Nepalci, rame uz rame, krenu u borbi za bolje i pravednije društvo. Stoga je integracija novopridošlih radnika jedan od prioriteta ovog društva. Dnevno.hr / Željko Primorac Read the full article

[kostasraspadopulos]

Treba li nositi crninu na sprovodu?

Postoji duga tradicija nošenja crnog na pogrebnim službama. Ne postoji određeno pravilo o tome što obući na sprovod i često može biti zbunjujuće i teško je znati što je prikladno za tako svečanu prigodu. Zbog toga, važno je odvojiti nekoliko trenutaka i razmotriti tradiciju nošenja crnog na sprovodu i nekoliko savjeta za obitelj i prijatelje u vezi ove važne odluke.

Crna se općenito smatra bojom žalosti i poštovanja i obično se očekuje na sprovodu. Pogrebni bonton kaže da je nošenje tamnih boja znak poštovanja prema pokojniku, kao i obitelji i prijateljima koji su prisutni. To je znak žalosti i štovanja prema pokojniku te prenosi osjećaj tuge. Crna je također tradicionalnija i može se lako vidjeti iz daljine na velikoj pogrebnoj službi.

Iako je crna najprihvaćenija boja pogrebne odjeće, ne morate nositi potpuno crnu odjeću. Ovisno o zahtjevima pokojnika ili željama uže obitelji, mogu se nositi suptilnije boje. Tamnoplava, tamno siva ili ugljen siva prikladnije su za nošenje, bez obzira na kulturno podrijetlo ili vjerska uvjerenja. Također možete odabrati svjetlije boje, poput bijele, krem ili bež.

Međutim, važno je napomenuti da se određene jarke boje, poput crvene, smatraju previše razmetljivima za sprovod i ne bi se trebale nositi. Osim toga, može se smatrati neprikladnim nošenje određenih printova, poput cvjetnih printova ili drugih ukrasnih uzoraka, osim ako ih inače nije nosio preminuli ili odobrila njihova obitelj.

Osim razmatranja boje, važno je procijeniti i vrstu odjeće koju nosite. Pogrebni bonton sugerira da je prikladnije doći na sprovod u košuljama s ovratnikom, hlačama i suknjama nego u kratkim hlačama, trapericama ili ležernoj odjeći. Traper i tenisice općenito nisu prikladni za nošenje na sprovodu jer bi se to moglo shvatiti kao znak nepoštovanja.

Također je važno uzeti u obzir i kulturne razlike. Ovisno o vjeri ili geografskom podrijetlu pokojnika, mogu se nositi različite simboličke boje. Bijela se boja, na primjer, smatra znakom žalosti u mnogim istočnoazijskim zemljama. A boje poput zelene ili ljubičaste, koje su obje povezane sa spiritualizmom i vječnošću u nekim kulturama, također se mogu smatrati prikladnima za sprovod.

U konačnici, važno je uzeti u obzir želje pokojnika i obitelji pri odlučivanju što obući na sprovod. Ove bi informacije trebale biti dostupne ako je obitelj izradila osmrtnice ili objavila bilo kakve podatke o pogrebu. Ako ste u nedoumici, bolje je biti oprezan i održavati svoju pogrebnu garderobu sigurnom i konzervativnom.

Zaključno, tradicionalna boja za sprovod je crna. To je bezvremenska boja žalosti koja iskazuje poštovanje prema pokojniku i prenosi osjećaj tuge obitelji. U konačnici, važno je uzeti u obzir sve kulturne razlike i sve želje u osmrtnicama pokojnika i na kraju donijeti odluku koja vam odgovara.

[girlscandohorror]

DOBAR UČITELJ - PIER PAOLO PASOLINI

"Optužujem vas (članove vlade) za prezir prema građanima, zloupotrebu javnih fondova, dilove s naftaškim kompanijama, biznismenima, bankama, saučesništvo s mafijom, izdaju u korist stranih sila, saradnju sa CIA-om, zloupotrebu raznih organizacija, masakre, uništavanje sela, antropološku degradaciju naroda - odgovornost je time veća što je nesvesna - užasno stanje u školama, bolnicama i svim primarnim javnim ustanovama, za napuštanje sela, za divljanje jeftine masovne kulture i mas-medija, za glupe TV programe..."

-Pier Paolo Pasolini, 1975.

Osim što je bio reditelj, slikar, pesnik, pisac, publicista, Pasolini se bavio istraživačkim novinarstvom, tako da nije samo pisao društvene komentare, već je iznosio dokaze koji su direktno inkriminisali italijansku vladu.

Dva meseca nakon što je ovo napisao isprozivavši članove vlade poimence za određena krivična dela, Pasolini je javno pogubljen na najbrutalniji način.

Osim što je bio reditelj, slikar, pesnik, pisac, publicista, Pasolini se bavio istraživačkim novinarstvom, tako da nije samo pisao društvene komentare, već je iznosio dokaze koji su direktno inkriminisali italijansku vladu.

Dva meseca nakon što je ovo napisao isprozivavši članove vlade poimence za određena krivična dela, Pasolini je javno pogubljen na najbrutalniji način.

Na YouTube-u se može pogledati film Whoever Says The Truth Shall Die koji je zbog svog sadržaja zabranjen za mlađu publiku:

Pazolinijev rad je nama sada više nego ikada bitan zato što su stvari kojima se on bavi - potrošačka kultura, raspad porodičnih vrednosti, uništenje tradicije, kulture i sistema obrazovanja, rasulo u društvu - navedene kao uzroci masovnih pucnjava u studijama američkih psihologa. Ovo je problem celog sistema i ne može na njega da se zalepi flaster.

"VREDNOSTI SU PALE I ZAMENILE SU IH NOVE. MODELI PONAŠANJA SU PALI I ZAMENILI SU IH NOVI."

"Sadomazohizam je večita ljudska kategorija, bio je tu u vreme De Sada, tu je i sada, itd. ali to nije ono što mi je bitno. Bitno mi je, ali stvarni smisao seksa u mom filmu je metafora o odnosu moći prema pokorenom. Zato je istinita za sva vremena. Pokretač je došao odatle što ja iznad svega prezirem današnju moć. Svako mrzi moć koju trpi. Stoga, mrzim moć današnjice, 1975. s posebnom žestinom. To je moć koja manipuliše telima na užasan način i ni po čemu nije manja od moći manipulacije Hitlera ili Himlera. Manipuliše ih tako što im transformiše svest na najgori način, uspostavljajući nove vrednosti koje su otuđujuće i lažne. Vrednosti konzumerizma koje postižu ono što je Marks nazivao genocidom nad stvarnim, živućim kulturama koje su im prethodile."

"Na primer, te vrednosti uništile su Rim. Rimljani više ne postoje. Mladi Rimljanin više ne postoji. On je je hodajući leš. Senka sebe, nastavlja da postoji biološki, ali je u stanju limba i leluja između starih vrednosti rimske popularne kulture i novih, sitnoburžoaskih, konzumerističkih vrednosti koje su mu nametnute."

"Dalje, ovakva promena je raširila ideologiju konzumerističkog hedonizma među Italijanima, ideologiju koja je, na neki glupav način, sekularna i racionalna. Ona je kratkovida, uskih pogleda. Ova ideologija pogađa sve Italijane, uključujući i intelektualce. Bez svoje želje, i ja učestvujem u toj ideologiji na izvestan način, jer i ja volim da imam kola i da pritisnem dugme ili dam gas. I ja sam na neki način privučen tom nepotrebnom robom. Osim što ja sebe spasavam zahvaljujući kulturi, itd. U tome sam privilegovan. Međutim, ogromna masa Italijana je potpuno potpala pod ovaj mehanizam. Vrednosti su pale i zamenile su ih nove. Modeli ponašanja su pali i zamenili su ih novi. Ova zamena nije se desila voljom naroda, već mu je bila nametnuta kroz moć konzumerizma koju imaju velike itailijanske multinacionalne kompanije, pa čak i domaće koje čine pseudo-industrijalci, koje su želele da Italijani konzumiraju određena dobra na određeni način. A da bi ih konzumirali, morali su da naprave novi tip ljudi." 

Pasolini zaključuje o Sabaudiji (italijanski primorski grad poznat kao primer "fašističke" arhitekture) 1974. u emisiji televizije RAI, ni jedna politička ideologija nije razorila Italiju kao što je to učinio konzumerizam a to je ono što danas razara Srbiju i svet, zato što smanjuje povezanost među ljudima i njihovu posvećenost bližnjima. To su dva prva razloga zbog kojih ljudi poštuju red i zakon, međusobna povezanost i posvećenost. Njihovo slabljenje povezano je sa masovnim ubistvima (Hirschi’s Social Control Theory, 1969).

[carica-ficus]

Recenzija: Šumor Divljine: Zeleno Dno Našeg Kozmosa

Originalan naslov: Šelest divjine: Zeleno dno našega kozmosa

Autor: Zmago Šmitek

Date: 13/04/2023

Rating: ⭐⭐⭐⭐

———————————————————————————————

Volim čitati neuobičajene znanstvene knjige, stoga sam odmah ugrabila ovaj naslov kada sam je vidjela među preporukama knjižnice. Osim što prolazi kroz vrlo zanimljive poveznice unutar folklora različitih naroda, također ulazi u pitanje ekologije i ljudske povezanosti sa prirodom, što je meni vrlo bliska tema.

Knjiga je u biti analiza čovjekovog povijesnog razumijevanja prirode, a Šmitek ističe kako je ono slično svugdje u svijetu, neovisno o kojem narodu se radi. Tako se recimo karakteristike srednjeazijskih šamana isprepleću sa osobinama sjevernoameričkih, a paralela se može povući i sa europskim iscjeljiteljima i vješticama. Religijska vjerovanja i arhetipovi likova iz priča mijenjaju se tijekom povijesti, no u svojoj suštini ostaju odani svojim originalnim verzijama koje sežu do samih početaka pisma i usmene predaje. Centralna pouka stoga prenosi da je čovjek oduvijek na neki način povezan kroz sličnosti u folklornim vjerovanjima, neovisno o tome koje je rase, nacionalnosti ili vjere.

Iako se Šmitek bavi raznim kulturama i predajama, u samom središtu njegova rada je Slavenska mitologija i kultura na Slovenskom povijesnom prostoru. S obzirom da se one uvelike poklapaju sa predajama drugih Slavenskih država, poput Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, knjiga je gotovo jednako poučna i za čitatelje te regije. Sama sam porijeklom iz Hrvatske pa mogu svjedočiti da je se dobar dio znanja unutar djela prenosi na naše područje.

Impresivan je broj izvora na koje se Šmitek poziva, pogotovo uzimajući u obzir da se bavi temama koje se generalno ne spominju u znanstvenim istraživanjima i koji se nisu sačuvali u pisanom obliku. Usprkos autorovom intenzivnom radu, iz priloženog teksta knjige nažalost je vrlo očito koliko znanja je tijekom vremena jednostavno nestalo.

Osobno smatram vrlo zanimljivim što iza svakog naoko nemogućeg vjerovanja potencijalno stoji nešto istine. Istaknula bih poglavlja koja se temelje na iscjeljiteljima koji su bili sposobni komunicirati sa biljkama i saznati njihova tajna medicinska svojstva. Takva moć prenosila se od učitelja na učenika, utvrđena je tijekom poroda ili je stečena kao dar nekog magičnog bića. U svakom slučaju, bivala je otkrivena tek određenim pojedincima koji svoje znanje nisu širili sa širom populacijom te je ono zato tijekom godina jednostavno nestalo. Iako je logično za pretpostaviti da je dio isjeljiteljske moći vjerojatno nastao preuveličavanjem puka, postoji mogućnost da su određeni elementi činjenični te da ih moderna znanost još nije u potpunosti razjasnila. Naime, novija istraživanja pokazuju da biljke doista imaju sposobnost sporazumijevanja sa drugim jedinkama iste vrste i sa okolinom. Biti će interesantno otkriti koliko su vjerovanja i tradicije naših predaka zaista zasnovani na znanstvenim temeljima.

Šmitek smatra kako je današnji čovjek udaljen od prirode više nego što je bio ikada prije te postavlja pitanje što će tomu biti posljedice. Sa stvaranjem pojma ekologije prošlog stoljeća, puno se više pozornosti predaje čovjekovom suživotu sa prirodom, no nedovoljno prema čovjekovom životu u prirodi. Mnoga nestala znanja skrivaju se upravo u bajkama, mitovima i tradicijama naših predaka, stoga ih je potrebno ozbiljnije shvatiti te podrobnije proučiti.

Što se tiče kritika, knjiga je pomalo suhoparna. Poglavlja se ponekad čine kao nepovezana skupina informacija koja, iako zanimljiva, nikada nemaju neki specifičan kraj, odnosno zaključak. Tekst zbog toga nije veoma tečan. Također bih naglasila kako neke stvari imaju tendenciju ponavljanja, no nikada nisu u postpunosti ista što zna biti zbunjujuće.

Međutim, "Šumor divljine: Zeleno Dno Našeg Kozmosa" uistino je posebna knjiga koja čitatelja pokreće da promisli o svemu što misli da zna o sebi i o prirodi. Djelo nudi veoma opširan i intenzivan uvid u svijet folklora. od čega se on sastoji i kako je nastao te kako se njegovi elementi manifestiraju u današnje vrijeme. Definitivno je preporučujem svim osobama koje žele dobiti detaljniji uvid u Slavonsku mitologiju, tradiciju i njihove prvotne izvore.

[crvenkapinakujna-blog]

[ljubavniromani]

Neurolozi otkrivaju aktivnost koja doprinosi zdravlju mozga

Putovanja nisu samo prilika za bijeg od rutine, već i za poboljšanje općeg zdravlja, uključujući mentalno i kognitivno blagostanje. “Putovanje je jedan od najbržih načina za poboljšanje raspoloženja i izlazak iz rutine”, kaže medicinska sestra specijalizovana za psihijatriju, Brighid Gannon, za HuffPost. Čak i kratki izleti mogu donijeti osvježenje, otvaranje prema novim kulturama i…

[andjelineba]

Anđeli, astronauti i izvanzemaljci: istraživanje misterija svemira

Svemir je golem, pun misterija koje zadivljuju našu maštu. Među njima se ističu koncepti anđela, astronauta i izvanzemaljaca, od kojih svaki predstavlja različite aspekte naše potrage za razumijevanjem kozmosa. anđeo čuvar

Anđeli se često vide kao božanski glasnici koji vode i štite čovječanstvo. Oni su simboli čistoće i povezanosti s božanskim, premošćuju jaz između zemaljskog i nebeskog. U mnogim kulturama vjeruje se da anđeli bdiju nad nama, pružajući utjehu i vodstvo u vremenima potrebe. Njihova prisutnost je podsjetnik da naše postojanje ima više od onoga što možemo vidjeti i dodirnuti. vjera u Boga

Astronauti su, s druge strane, istraživači fizičkog svemira. Upuštaju se u svemir, nastojeći otkriti tajne zvijezda i planeta. Astronauti simboliziraju ljudsku znatiželju i želju da pređemo svoje granice. Njihova nas putovanja inspiriraju da sanjamo velike snove i posegnemo za zvijezdama, doslovno i metaforički. ljubav prema bogu

Vanzemaljci predstavljaju nepoznato i mogućnost da nismo sami u svemiru. Ideja o izvanzemaljskom životu fascinira čovječanstvo stoljećima. Iako tek trebamo pronaći definitivan dokaz o vanzemaljcima, potraga se nastavlja, vođena uvjerenjem da bi život mogao postojati izvan Zemlje. Izvanzemaljci izazivaju naše razumijevanje života i podsjećaju nas da je svemir pun mogućnosti. anđeli čuvari

Sjecište ova tri koncepta – anđela, astronauta i izvanzemaljaca – poziva nas da razmislimo o našem mjestu u kozmosu. Jesmo li sami ili smo dio većeg, međusobno povezanog svemira? Dok istražujemo ova pitanja, podsjećamo se na beskonačne misterije koje čekaju otkriće. Bilo kroz vjeru, znanost ili maštu, putovanje do razumijevanja svemira je ono koje nas sve ujedinjuje.

Pogledaj više: http://www.andjeli-neba.com.hr/hrvatski/default_hr.htm

[kulturamafoto]

Photograph by Elina Sölvhammar