#kastaneti

[lifeinbooks]

Jednom kad te svijet umori, ti mu reci. "Svijete, ne želim više ovako. Namećeš mi pravila za savršenstvo, norme kojih ne bi smjelo biti. Pokušavaš me ukalupiti, izraditi po nekom svojem kriteriju ljepote. Želiš da ti, kao svi drugi, i ja budem po mjeri. Tjeraš me da brišem suze, kao da je plač znak slabosti. Očekuješ od mene da svaku nepravilnost na licu prekrijem kao da jedino s takvim maskama mogu negdje pripadati. Govoriš mi kako su moji ožiljci neprivlačni i očekuješ da ih sakrijem. Kao da ne pričaju neku priču, kao da nisu dokaz svake moje pobjede. Želiš da su mi usne punije, a ne znaš da je smijeh najljepši onda kada je srce ono koje je puno. Namećeš mi tuđe standarde za opseg mojih prsa, struka i bokova. Kakvi su to standardi koji ništa ne govore o opsegu zagrljaja? Izruguješ se strijama, tim valovima na mom tijelu. A zašto? Jer to tebi nije lijepo. Želiš da promijenim svaki dio tijela koji se ne uklapa u idealnu sliku ovog vanjštinom zaluđena čovječanstva. I da budem manje ja, jer nisam ja ovdje da budem cjelina, ja sam ovdje samo da tebe budem dio. Zar ne, svijete? E pa ne želim više ovako. Ostavi mi sve nepravilnosti na ovoj mojoj koži, ostavi sve greške na ovome mome tijelu, ostavi sve što po meni ispisuje život. Najsavršeniji su ionako oni koji uspiju ostati svoji.

[svemijeon]

Valjda se i radost umori od radovanja.

- Jelena Kastaneti

[legasegamega]

Jelena Kastaneti ☺️

[romanticna]

Ne traži svaka žena viteza ili princa na bijelome konju. Neke se zainate pa se same spase.

[josunazadgodinebrojim]

Imao sam jednu djevojčicu, koja je svijet gledala kroz okvir sačinjen od duge i jednoroga. Opčinjena svojom idejom o ljubavi koju smo živjeli, propuštala je realnost u kojoj nisam znao biti njen. I što sam to imao? Tek jedno ništa. Imao sam jednu djevojku, savršeno svjesnu sebe, potpuno svjesnu života i moje emocionalne osakaćenosti. Znala je da moju nedostupnost mora plaćati svojom usamljenošću. Zaspao bih u njenom ispunjenom svijetu, a ona se budila u mom ništavilu. I što sam to imao? Tek jedno maleno ništa. Imao sam desetke žena, spremnih da drhte pred nekim, dajući gola tijela za zrnca pažnje i tišinu u kojoj bi ispričale sebe. Otkupljujući sadašnji osmijeh za buduće suze. I što sam to imao? Tek jedno veliko ništa. A godinama unazad imao sam tebe. I nisam imao puno. Tek jedan osmijeh koji se budio pored mene. Poljupce koji su ispunili moja jutarnja ništavila. Ruku u ruci po potrebi, zagrljaj da zagrije u ponoć i nekoga da čestita prvi, ono što se već čestitati treba. (Sretna Nova i tebi..) I najdražu tišinu u kojoj bih nekome i ja ispričao sebe. I što sam to imao? Tek jednu tebe. Tek jedno sve.

Jelena Kastaneti

[izgubljena-medu-stihovima]

"Sada je jedini trenutak koji imamo. Pusti me da te volim u njemu."

- Jelena Kastaneti

[chaoticgirlsworld]

Jelena Kastaneti Priče o nama ❤

[njegova-i]

Od svega si me izliječio, ali kako da se sada izliječim od tebe?

Kažu da je razlika između otrova i lijeka samo u dozi. Ja sam tebe uzela previše.

-Kastaneti

[missalvatore]

"Ne znaju oni koji kažu da je ljubav slijepa. Ljubav ima pojačana osjetila, ljubav čuje neizgovoreno, ljubav prepoznaje želju po dodiru, ljubav mirise pronalazi i u umjetnom cvijeću. Ne znaju oni koji kažu da je ljubav slijepa. Ona vidi boje i gdje ih nema.

Sve je, kažem ti, sve je na ovom svijetu slijepo. Osim ljubavi."

J. Kastaneti

[andrejatonc]

PREPORUKA ZA ČITANJE 🤓

Snažne riječi o ljubavi, tebi, meni i nama. Mlada autorica, Jelena Kastaneti donosi pregršt poruka, pisama i riječi podrške u 99 kratkih "Priča o nama".

"Neki su potresi potrebni da nas vrate na pravo mjesto." 💃

#jelenakastaneti #pričeonama

[legasegamega]

Jelena Kastaneti 💚

[verona-tekstovi]

“Nedostaješ mi u sva tri smjera.” – kažem mu dok njegovim prstima povlačim tri pravca na mom trbuhu. “Kako u tri?” – izgovorim kada i on, unaprijed spremna na njegovu znatiželju. Usnama mu još jednom pokušam izliječiti rame koje pamti neke davne ozljede. “Nedostaješ mi unatrag.” – kažem pomišljajući na prošlost u kojoj su mu ukrali toliko njegovih nadanja. Pomišljajući na prošlost u kojoj su mu gasili snove, gušili želje, rugali se s njegovim idejama. Pomišljajući na prošlost u kojoj me nije bilo da mu vratim vjeru u ljude, vjeru u ljubav, i vjeru u vjeru. Na prošlost u kojoj me nije bilo da ga ljubim i na onu ne tako davnu u kojoj sam postala ovisna o tim poljupcima. “Sve sitnice koje sam s tobom doživjela i sve velike stvari koje nisam imala priliku doživjeti.” Spustim se licem na njegova prsa, da osluhnem pravilne otkucaje. “Nedostaješ mi sada.” – kažem želeći da mu je srce za mene spremno. Rukama mu čvrsto držim tijelo, dok zamišljam kako se stapam s njim, u želji da mu i srce “popravim”. A ničije srce nije ispravnije od tog njegovog, koje navodno treba izliječiti. I ničije srce nije veće od tog njegovog, koje je mene, ne tako davno – izliječilo. “Sve sitnice koje sada doživljavam i sve velike stvari za koje ovog trena nisi spreman.” Prstima mu prođem preko dlana, podlaktice, nadlaktice, pa onog zdravog ramena, preko vrata, sve do čeljusti, a usne prinesem tik ispred njegovih. “I nedostaješ mi unaprijed.” – kažem želeći da me ne zaboravi dok me pored njega ne bude. Poljubim ga kao da je kisik, a predugo sam se utapala i poljubim ga kao da je voda u pustinji mog života. Poljubim ga dok mu šapućem da je zadnji kojeg ljubim. Poljubim ga dok priželjkujem da bude i sljedeći. “Sve sitnice koje bi s tobom mogla doživjeti i sve velike stvari koje nikada neću.” Tri pravca na mom trbuhu. Tri smjera nedostajanja. I osjetim kao da se sva tri urežu u meni, stvarajući pulsirajuću, opipljivu bol. “Nedostaješ mi unatrag. Nedostaješ mi sada. Unaprijed mi, za život.. Nedostaješ.” On mi postavi dlan na srce nemajući ljubav da mi je ponudi, a onda mi dodir stvori bol veću i od same.. (Može li bol biti veća od boli?) Zadrhtim dok gledam linije na svom tijelu. Plašim se svake nove koja dolazi. Plašim se pulsiranja koje slijedi. Plašim se trenutka u kojem bi moglo biti prekasno. Jer na meni se ureže još deset, na meni se ureže još stotinu, na meni se ureže još tisuću, na meni se ureže.. “Nedostaješ mi u svim smjerovima.”

Jelena Kastaneti

[josunazadgodinebrojim]

Da smo se voljeli manje, ja bih sada imao manje rana na srcu, a ti bi dugovala manje isprika. Da smo se voljeli manje, ja bih sada imao čišći obraz, a ti bi imala mirnije snove. Da smo se voljeli manje, ti bi nekog ljubila bez straha, a ja bih nekog "ljubavi" zvao. Da smo se voljeli manje, puno bi nam više od života ostalo.. Ali ništa vrijedilo ne bi. Jer kakav bi to život bio, da smo se voljeli manje?

Jelena Kastaneti

[daydreamingsunflowerr]

Ti ćeš me poznavati kao onu „Jedina si djevojka koju znam, a da nikada ne plače.“ Kao onu koja „Zašto ne voliš velike i teške teme?“ Kao "Kako ti je tako teško shvatiti koliko mi znači da budeš sa mnom na moj rođendan?" Kao onu kojoj je „Tebi je volim te strani pojam!“ Ti ćeš me znati kao kaos, kao hodajući nered koji miriše na kokos, naranče i divljinu. Poznavat ćeš me kao sirovu, snažnu, spontanu i tek ponekad svojevoljno izgubljenu. Voljet ćeš moju odsutnost i zagrljajima pokušavati iscijeliti nedostupnost koju ja neću doživljavati kao rane. Ti ćeš me poznavati kao onu koja nestaje kada poželi, a utapat ćeš se u mojoj prisutnosti svake milisekunde kada osjetiš da ti možda djelomično pripadam. Ti ćeš me voljeti kad ne budem tu za tebe, pružat ćeš ruku mojim leđima, dok ću se ja praviti da ne osjetim blizinu. Poznavat ćeš me kao ludost i nepristupačnost, kao život u petoj brzini. Znat ćeš me kao osmijeh i mrzit ćeš što me i drugi tako znaju. Toliko toga pokrivenog i prikrivenog, milijune toga skrivenog, tražit ćeš dodirima po koži koja čuva tek jednom izrečenu tajnu. Ti ćeš me znati onakvu kakva nisam. Ti ćeš me poznavati kao tek ostatak mene. Poznavat ćeš me kao desetinu. I ipak ćeš me voljeti kao da sam cijela.

[superbmakerzombie]

'Djevojka sam koja baca ljude, podiže utege i piše romane...'

'Djevojka sam koja baca ljude, podiže utege i piše romane…'

Sport obožavam, još od vrtićke dobi, ali pisanje je zapravo ono što jesam. Uvijek ću reći da sam prvo spisateljica, istaknula je Jelena Kastaneti (27). POGLEDAJTE VIDEO: [video: 1198101 / ] Reći će još nešto: “Djevojka sam koja baca ljude, podiže utege i piše priče”. Cura je to koja će podignuti 6000 kilograma, a onda će vas odvesti na palačinke. – Uh, obožavam ih, mogu ih pojesti i previše –…

[lifeinbooks]

Naravno da nisam princeza, to sam bila samo u jednim rukama. Nekad mi se čini da sam od tada sama sebi i zmaj i vještica i kletva, jer sve ću ih iz života otjerati maštajući zauvijek samo o tebi.