#moj dnevniče

[svemijeon]

Valjda se i radost umori od radovanja.

- Jelena Kastaneti

[dragi-dnevnice2k24]

Prvo pa.. jel mora bit muško?! 🤔

Dragi Dnevniče..

Imam radosne vijesti! Barem tako mislim.

S obzirom da si mi GODINAMA (Thank you💓) vjeran prijatelj koji se veselio samnom i jedva uspijevao nešto iščitati iz mog histerično uzbuđenog rukopisa, utapao se u suzama koje su padale po stranicama dok sam ostavljala komadiće svoje duše, te uvijek vješto izvlačio iz mene po koji red više kad sam ti dolazila reda radi sa svakojakim mudrostima, vrijeme je da upoznamo i tebe i mene sa svijetom😎

Znam ja, da ti znaš, da ja znam, da ti znaš da sam se malo je reći ukakila - ok, bit ću fina, nismo sami – htjedoh reći, uplašila, ali možemo mi to skupa. Ti ćeš i dalje ostati moj najbolji prijatelj koji će se i dalje družiti samnom, jebiga nećeš se izvući; i da znam opet nisam fina, ali kao što sam i htjela upravo da kažem: ja ću se potruditi bit ja, a to uključuje i psovke i ti to vrlo dobro znaš😆

Dragi Dnevniče je kod mene nastao jako davno, a s Vama će se tek upoznati. Počet ćemo anonimno, jer ne želim da se vežete za ono što Vam ja kažem da sam, nego da si sami stvorite sliku tko sam. A i da se ne lažemo, meni je lakše da me se pljuje uopćeno nego direktno hehe🙈🙉 Možda se to promijeni, kao što se sve u životu mijenja, ali za sada ćemo ovako.

Ideja ovoga Dragog Dnevnika ako se tko pita, osim zadovoljavanja moje želje za pisanjem, je da onima koji tapkaju u mjestu, misle da nema goreg ili se boje krenuti: pokazati da nisu sami💕 Također jedna od ideja je da bude zabavnog karaktera kakvog sam i sama-hvalit ću se ja, rano je da počnete Vi. A ono u što želim vjerovat i čvrsto obećati Vam-a obećanje je meni svetinja!!- je da ću se potruditi biti iskrena kao što sam i nasamo sa Dragim.

Svi smo mi pod ovim nebom isti, i svatko svoj put bira i gradi brzinom kojom zna i umije. Nadam se da ću uspjeti u svojim tekstovima dočarat Vam kako se sve može svima dogoditi i kako ne postoji nešto što se nekome nije dogodilo ili neće.

Ja nisam poznata, ne živim u vili, nemam čak niti vozačku ni auto, i ne mogu Vam otkriti tajnu dugovječnosti niti brojeve idućeg loto dobitka, ali imam volju i vjeru. Ja sam netko tko želi pisati i do sad sam tu želju ispunjavala sebično i nasamo sa dotičnim Dragim, no vrijeme je došlo da količinu moje mudrosti, Dragi D. kaže gluposti😩 podijelim sa Vama.

Na koji način i zašto, puno me sada pitate, ali nadam se da čemo svi zajedno doći do nekih zaključaka. Jer moj Dragi nije klasični primjer dnevnika, a to ćete već sami vidjeti ako nam date priliku da nas upoznate👀

Ostavljam vas sada za prvi puta, a ja odoh u mišju rupu od straha i srama čekat opet neki novi nalet hrabrosti za novi tekst.

Vole Vas Dragi i Ja!💗

[poeticlicense12345]

30.11.2023.

E moj dnevniče. Jel' ti žao.

Neka dobra stara, dogorjela vremena. Sada minula doba. Doba upoznavanja sa prvim digitalnim fotoaparatima. Morala se zabilježiti ama baš svaka nota oka. Doba konkretnijeg upoznavanja sa internetom i plasiranjem kreativnosti na web (okupljanjem kreativnosti na jedno mjesto – možda bolje rečeno „U jednu točku“). Doba virtualnog druženja bez umjetne inteligencije i nastranog preseravanja. Ono vrijeme kada nisi poslao stotine poruka, već samo jednu i kročili smo gradom u potrazi za nečim (nismo znali što tražimo, ali smo išli). Glazba nas je pokretala – ono kao „Vidiš li? Tamo netko svira. Idemo“.

Hm! A sada. Osim što je prohujalo sa vihorom. Sada je trenutno 30.11.2023. i sitni sati – 01:29. Supruga je zaspala na kauču pred televizorom - prebacio sam na MTV osamdesete (naporna glazba). Djeca isto spavaju. Osim zvuka iz televizora, jedino se čuju udarci prstiju po tipkovnici (k'o da je pisaći stroj) i zec opet nekog pasa glođe u kavezu. Ribe u akvariju sam skoro i zaboravio. Kako i ne bih kada niti laju, niti se linjaju, niti prave nered izvan svoga stakla i vode.

I nije mi žao što se vremena mijenjaju – tako treba biti.

P.S. Madonna zvuči k'o da čupa dlake sa tabana. Idem zapaliti cigaretu.

text, photography author: Klaun Van Trenda

[revolucijaizkreveta-blog]

Dragi dnevniče: Sve što mi se danas gadi

Znate ono kad vam se nešto gadi, baš onako jako kao primjerice majka od vašeg bivšeg koja nije odobravala vašu vezu jer si ti kurva, a on je ''njeno jedino dete''? Ili još gore, ljubavnik od te majke, vodoinstalater, koji mi je jednom u facu rekao: ''Ne može se sve u životu dobiti besplatno'' - insinuirajući na to da sam ja uhljeb u toj obitelji, a prava istina je da je on u potpunosti financirani jebač te dotične pa mu je samo smetalo moje postojanje jer je postojala mogućnost da ću se udati u tu obitelj i postati bitnija od njega. Znate kad vam se nešto tako gadi? Tako mi se gadi i agresivna baba u ustanovi koju zovem ''kurac za obrt'' jer ne znam naziv te ustanove iako sam u njoj bila već 16 puta u zadnjih mjesec dana. Baba je odvratna, pravi državni uhljeb nesretan i ogorčen što nije završio fax pa mora sjediti i štambiljati neke papire, a ne biti šefica. Baba mrzi cijeli svijet i svi joj krivi za sve, a u zadnje vrijeme posebno ja i moj papir koji odbija poštambiljati iako je s papirom sve u redu. Sumnjičim da baba traži mito. Gadi mi se lik u psećem parkiću koji ima 200 kila i misli da će mi bit dečko samo zato što i on ima psa pa nas to čini sudbinski povezanima. U istom parkiću mi se gadi jedna baba s agresivnim koker španijelom kojeg ne može kontrolirati, a pas laje i napada sve pse, a ona ga uporno pušta bez lajne i cijeli svijet mora stati dok ona ne obuzda to ludo pseto. Gadi mi se moj bivši koji je par mjeseci nakon prekida plakao i rekao da će mi oprostiti moje Tinder dejtove i mog tadašnjeg novog dečka i velikodušno me primiti natrag. Gadi mi se zato što ja ne mogu oprostiti činjenicu da se nakon prekida sa mnom jebao s toliko ružnom ženom koja fura bapski stil da valjda niti jedna žena ne bi mogla preko toga prijeći. Gade mi se urednici medija koji su daleko ispod nivoa medija u kojima sam radila i radim preko deset godina, ali žele da napišem probni tekst na temu Kim Kardashian pokazala pičku jer oni ne vjeruju da ja znam pisati, i koji - kad to napišem - kažu da nisam zadovoljila pa onda slučajno saznam da imaju osobni hejt prema meni. Isto mi se gadi baba iz jednog medija kojoj sam predložila temu Jeffree Star i ona ju je s gnušanjem odbila, a onda mi ukrala ideju i ona sama napisala veliki Jeffree Star specijal preko četiri stranice i tu temu još stavila na televizijsku reklamu kao highlight. Gadi mi se lik koji ima ljubavni interes u meni, ali od toga za ovog života neće biti ništa pa mi je zato zvjerski popljuvao knjigu jer ''on se kuži'', a ima 20 godina i jedva da je apsolvirao drkanje kurca, a njegovo poznavanje književnosti neću niti spominjati. Blokirala sam ga. Gade mi se državni službenici koji me gledaju kao glupaču jer sam atraktivna plavuša i nisam jako debela, a nokti su mi besprijekorno manikirani pa mora da ja to ''ništa ne znam'' i ''najbolje da dođem neki drugi put''. Gadi mi se moja bivša prijateljica koja puši likovima s Tindera na parkingu nakon čega je ti tipovi blokiraju na svim sredstvima dopisivanja jer ne zna ni pušiti pa mi je zbog vlastitog jada i straha da se kompromitirajuća istina o njoj ne dozna, na radno mjesto pozvala policiju da mi napravi neugodnosti. Gadi mi se jedan gabor koji se prijavio za fotkanje za časopis u kojem radim i bio odbijen. Tj. odbijena pa je godinama nakon nastavila za to kriviti mene, preuveličavajući moj značaj u tom časopisu i preumanjujući svoju ružnoću. Misli da sam je ja sabotirala jer sam ljubomorna na nju. Gadi mi se frendova bivša koja se prostituira u Austriji za 25 eura i optužuje njega da je on kriv za to. Po njoj je kriv zato što ju je ostavio pa je ostala bez dežurnog sponzora, a ne zna raditi ništa nego se (osrednje, kako čujem) baviti najstarijim zanatom. Evo, ovo je bio popis stvari koje mi se danas gade. Have a nice day! Read the full article

[astrolognevenkablazik]

Čovek mora ostati Učenik i onda kad postane Učitelj

Čovek mora ostati Učenik i onda kad postane Učitelj

04-03-1990 17h Dragi moj Dnevniče… Danas mi je mama poklonila dve knjige : Efemeride za 20-ti vek i mnogo lepu knjigu Linde Gudman “Star Signs: The Secret Codes of the Universe A Practical Guide for the New Age” jer sam joj pre neki dan pričala kako mi je profesorka iz fizike pokazivala astronomski atlas i pričala o astronomiji i astrologiji i verovatno kada je videla koliko sam se oduševila…

[zokislav]

Još jedan dan

Evo kao što je u naslovu naglašeno, još jedan dan je završio. Nažalost ponovno se ponovila Situacija da jednostavno ništa važno, neuobičajeno nemam za napisati ti dragi dnevniče. Ovo večeras možda možeš protumačiti kao moj pokušaj stvaranja navike za pisanje i objave. Znam da ova objava nema Značenje mojim vjernim čitateljima ali ovdje Vam sad i službeno obečavam da će sljedeća objava biti bolja i Značajnija. Oprostite mi još jednom svi prisutni i laka vam noć!

Lp. Z.

[dragi-dnevnice2k24]

Plati pa se klati - empatija u minusu!

Dragi Dnevniče..

Da odmah najavimo povezano-nepovezani tekst jer trenutno čekam da mi se javi kako je prošla operacija moje najbolje prijateljice, kume i duše moje duše❤️ i jesu li izvadili onog rakonju što nas smeta da se počnemo veselit svatovima koji su tu za malo jače od mjesec dana i paralelno s tim balasniram sa kolegom u vezi sahrane njegove mame koja je samo zaspala, uz dodatak svojih klasičnih problema.

Ispričavam se jer već u prvim redovima ovog teksta, riječi koje čitate su grozne ali to sve me toliko frustrira jer je sve s novcem i empatijom povezano. Mojoj prijateljici su rekli da nije ništa u javnom zdravstvu pa sad 2 mj od toga je hitna operacija kod privatnika. (Da se ogradim: svaka čast svima koji dobro obavljaju svoj posao u bilo kojoj struci). Kolegi je mama umrla u nedjelju i on je do jučer skupljao novce za sahranu i karmine.

Stvarno ne želim da se ovaj tekst pretvori u razgovor o raku ili o smrti jer ne želim ni ja o tome pošto su te dvije stvari su nažalost u mom životu i dalje opipljiva tema. Obećajem da ćemo doći do tih priča ali to ću se potruditi u vedrijem duhu pisati o moja dva andjela od gore❤️❤️, jer ima ljepših stvari za reći o njima nego ova sranja.

Ugl.. s obzirom da mi je malo show u glavi odlučila sam si dati si nekog posla protekalih dana da zaokupim glavu od ovih gluposti. Tu sam samoj sebi presudila jer sam na kraju i popizdila toliko da evo sad to moram provući kroz svoje redove 😤

Znači potaknuta Dragim Dnevnikom kao jednom idejom za moj osobni rast i ispunjenje svoje želje krenula sam u razna “istraživanja”: tuđih priča, ideja, uspjeha i svega što ide s tim, jer ideja iza ovoga je da se ljudi mogu pronaći. Ja osobno vodim još dvije stranice sa divnim ljudima (ubacit ću koje) ali te stranice su već ajmo reći našle svoje mjesto pod suncem pa mi nisu mjerodavne za potrebe ovog teksta jer ne mogu reći kakav im je bio početak pošto sam naknadno upala u tu priču, traju godinama pa mi ni to ništa ne znači za ovo vrijeme danas, ali sad su lijepa jedna zajednica ljudi.

Na stranu sad to, moj fokus je bio na malim stranicama, odnosno na početcima kao što je i ova stranica koju isto od nule plasiram u ova bespuća onlajna 😂 mišljenja su podijeljena što je i razumljivo, no zaključak je više manje isti. Jedni kažu da je teško i gotovo nemoguće ako nisi stalno online, ako ne smaraš sve koji te vole (dok to ne prestanu 😂) da ti lajkaju, komentiraju, šeraju, reklamiraju i sve što uz to ide; isto tako i da ako ne platiš lajkove ili followere da će teško bit i postati vidljiv, a kamoli nešto više. Dok drugi, valjda ovi sanjari kao ja, kažu da je izvedivo uz veliki trud i autentičnost, ali isto da se pomirim da će biti teško.

Ok, druže, teško mi je bilo i počet raditi ovaj posao koji sad radim bez iskustva i znanja, pa sad godinu poslije nebi nikad rekla koliko sam htjela dati otkaz i prije nego sam počela jer me moj Duško (panični napad iz milja) polako počinjao preuzimati pod svoje. Srećom pa sam Jarčina koja jesam pa ne odustaje bez borbe, pa tu bitku kao i sve ostale-nije dobio 💪🏻

Nego, opet sam ošla s teme, i kaže Dragi da je bolje da se vratim jer ne želim stvarno da ovaj tekst odiše crnilom i mojim frustracijama🤦🏻‍♀️

Dakle, ne mogu se oteti dojmu da je sve tehnološki i materijalno toliko ošlo daleko da smo mi kao ljudi počeli lagano odlaziti u tri lepe… empatija je danas postala misaona imenica. I doslovno nam se plasiraju neke nerealne stvari, i sve više i više se pretvaramo u stado koje slijedi😢

Jedna djevojka s kojom sam se čula vezano za njenu stranicu mi je rekla, citiram: “tužna sam jer se samo podržava i lajka nešto što je već na nekom glasu, nebitno dobrom ili lošem, a netko tko tek počinje i da je to što počinje najbolje na svijetu, ne može zaživjeti jer eto nevidljiva sam, jer nisam influencer i jer ne ulažem pare u reklame i kupnju pratitelja”. Mogu samo reći da se slažem s njom donekle nakon ovih par dana što sam se zaokupirala istraživanjem.

Zanima me zašto je teško podržati nekoga. Zašto nam je problem stisnuti taj prvi lajk ili zapratiti nekoga ko ima desetak pratitelja i tek počinje graditi stranicu ako nam se već sviđa viđeno ili pročitano. U vremenu kad su društvene mreže sve: i privatne i poslovne; sve nam je omogućeno, a zapravo je teško jer ne ovisi samo o nama. I sama sam u sličnoj situaciji, profil se pravi od nule, pala sam tu kao s Marsa i eto ljudi ja pišem. Volim te me, lajkajte me i vodite do zvijezda! Da i baš! 😂 Razumijem da nije sve za svakoga, niti ja ne klikćem prati i lajk kao da sutra nema za stvari koje me ne zanimaju ili mi se ne sviđa poruka iza ideje, ali ako mi se nešto svidi mene ne zanima jesam li jedina koja je lajkala ili 1001. Ali nismo svi isti, i ne mogu mjerit zašto netko bi ili nebi ono što bi i ja.

Globalni zaključak svega ovoga je da ako nemaš pare vrlo vrlo vrlo teško ćeš išta. A to je tužno. Evo samo u ovom tekstu su navedenih par primjera toga. Legica ode besplatno-nije joj ništa, ode privatno-rak u odmakloj fazi. Kolegi umre mama odjednom-tretiraju ga kao jadnika jer ih moli za koji dan duže da se odgodi sahrana da može skupiti novaca da sve to napravi kako spada. Stranica neka koja objavljuje “gluposti” sa kupljenim pregledima i followerima i nudi te iste usluge (dobijanja pregleda, lajkova i pratitelja) broji tisuće lajkova, dok druga npr. crtanje, vrtlarstvo ili npr kuhanje ima veliki doseg, kvalitetan sadržaj koji nam ajmo reći može koristiti, ali nije influencer, reality učesnik ili online prodaja i teško uspjeva, pa najčešće odustaje jer shvaća bez para teško da će bit muzike.

Iskreno, kaže Dragi da polako odlazim u depresiju tekstualnu što Vam neželim; pa mogu samo reći da sam stvarno tužna koliko smo zastranili. Dok nije bilo društvenih mreža, na ulici, u parku i pijesku svi smo bili isti. Navijali smo na školskom igralištu za malog Ivicu kad bi svoje prve minute dobio jer smo bili sretni zbog njega i jer si se nadao da možeš i ti biti mali Ivica danas,sutra. Nije ti bilo bitno jel Ivica ima 20 kuna u džepu ili nema i odakle potiče. Ali evo ovo sutra što je došlo nije isto kao što je danas bilo nekad. Ja još uvijek živim u iluziji da ima nade da se vrati ta ljudskost u nama. Jer ako netko iz svoje sobe nacrta prelijepu sliku, otvori profil i ne dobije ni jedan lajk, a da tu istu sliku objavi neka popularna stranica bilo bi puno lajkova znači da smo zaglibili i više nego mislimo.

Podržavajmo jedni druge. Ljubaznost ne košta ništa. Osmijeh je također besplatan. Ono što je nama možda bezvrijedno, je nekome možda sve.

Vole Vas Dragi i ja❤️

[dragi-dnevnice2k24]

Ne tako glamurozna Carrie Bradshaw🤦🏻‍♀️

Dragi Dnevniče..

Dosađujem opet, ali moram narodu objasnit ono što ti već znaš, a to je par nekih sitnica o nama.

Odmah da se ogradim da nisam niti malo modno osvještena kao spomenuti lik u naslovu ovog posta, niti mi je seksualni život tako uzbudljiv kao kod dotične, niti imam para za sve one večere, ručkove i provode kao u seriji u kojoj je Carrie jedna od glavnih; pa ako ste se tome nadali, razočarat ću Vas u startu i preporučiti možda neke druge autore. Aliiii, ako ste tu radi čitanja tekstova u kojem ćemo se moj Dragi D. i Ja potruditi da budemo dosljedni sebi i životima kakvim živimo, zabavni, tužni, ljuti, a vjerojatno ponekad i dosadni, ee onda ste na pravom mjestu 🥰

Moj Dragi D. i ja smo se počeli družiti prije nekih dvadesetak, možda i više godina 🫣🤭Prošli smo Vam moj Didi i ja razna stanja, sranja i izdanja. Od dječjih pjesmica i pričica, “najgorih i najstrašnijih” srednjoškolskih briga, mojih poslovnih avantura, slomljenih srca, veselih mladenačkih dana, paničnih napada i depresije, braka i svih mojih hirova, ideja, gluposti, sreće, životinja, ovrha (jer koji ih Balkanac nema 😏) .. držali smo gaće, jer bilo je čupavo. Ali mama nije p.. rodila 💪🏻 (jako mi je teško ne napisati to što tu treba pisati, ali moram jer moj muž kaže da ja trebam bit gospođa, a ne badžo) 😂

To Vam je bilo ukratko o Dragom kojeg sve do sad nisam znala iskoristiti na najbolji mogući način, a sad ide malo o meni🤦🏻‍♀️

Ljudi koji poznaju mene i stvarno su mi bliski znaju da sam ja koliko opičena toliko i realna. Koliko luda toliko prisebna. Sarkazmom se borim protiv glupih ljudi i pitanja. Muž mi trenira nerve svaki dan, al’ u našoj priči on je normalan a ja sam bolesna (sad ćemo vidit tko je u pravu, pošto u našim verzijama oboje smo sebi u pravu; ali ipak to sam ljubavi moja-uvijek ja ❤️). Ne ulazim u rasprave ako nemam 62838 argumenata u startu. Nije mi problem reći izvini. Vesela sam i sretna. Imam super posao-NE, nisam tiktoker ne znam ni kako se koristi (izracunajte godine), i ne nisam u Herbalifeu, nego stvarno imam posao sa prosječnom Balkanskom plaćom-ne onom koju Vlada RH spominje nego onom koja je jedva dosta od 15.-og do 15.-og u mjesecu. Imam svog pasićka i svoju cicku(MAČKU!-ako i dalje čekate neke sadržaje, sorry..) šačicu divnih ljudi i to je sve. Ja živim u ovom uvjerenju 😂

Ali ako pitate Dragog mog Dnevnika on bi Vam mogao reći da sam ja netko tko je dosta sranja prošao, a osmijeh ipak izgubio nije. Netko kome je i dalje smiješno kad ga sranje uhvati, jer malo je toga za nabrojati gdje mi život šamar lupio nije. Mogao bih Vam on reći da sam ja kreativna, iako ni sama nekad ne vjerujem u to. Reći će Vam on, a i Ja ću Vam reći kako za ovo nitko ne zna jer ne znam zašto ali prije bih gola na balkon, a nisam prepi*ka nego ikome pokazala ovo. Ne mislim ja direktno na ovaj tekst iako ne znaju ni za ovo, možda uskoro i saznaju, nego za sve moje pokušaje ovakvih stvari. Nije ovo prvi moj pokušaj traženja mog mjesta pod ovim Suncem. Ja stvarno vjerujem da smo mi svi posebni i jedinstveni i svi mi ne da zaslužujemo-nego trebamo bit sretni ❤️

Tražila sam se u raznim područjima, skakala s ideje na ideju, slijedila tuđe primjere i vrlo često odustajala i prije nego sam krenila. S tim sam se naravno borila samo sa Dnevnikom svojim jer sam se uvijek na kraju svega njemu vraćala. Nekako kao da sve nedaće brže prođu, a lijepo duže potraje kad s njim pričam. Jako me je počelo u zadnje vrijeme nervirati koliko samu sebe sabotiram u svojim željama.

Predugo je D slušao o mojih neuspjesima pronalaska sebe. Da se ne shvatimo krivo, sve ono gore jesam ja, i bolja i gora, ali neki dio kao da je falio. Nisam samoj sebi mogla naći smisao. U pisanju sam ga oduvijek vidjela ali nisam mogla doći do toga o čemu bih i počela. Znala sam samo da šta god to bilo želim da bude iskreno koliko god je moguće. Slijedila sam tuđe primjere i tražila kako početi. Ali tuđi početci nisu i moji. Dok nisam shvatila nema iskrenije nego u onome što ti zaista jesi. To je dovoljno za početak.

E tako Vam je Dragi Dnevniče i nastao. I iskreno ni sama ne znam šta će se tu sve naći jer i u mom Dragiši OriĐinale ima svega. A ovaj neka Vam bude tu kad Vam je super, kad ste ljuti, kad meni treba 5 minuta mira sa sobom, kad mi brat izvali glupost da Vam prenesem, kad tražite a ne znate odakle bi krenuli, da vidite da se kroz život mora ići i nekim putem proći. Da se svima sve događa. Da uvijek postoji dobro i kad se ne čini tako. I ako me bude i dvoje ljudi čitalo i ovo im nekako pomogne mojoj sreći biti kraja neće.

Sreća dolazi iznutra i množi se kad se dijeli🍀✨

Vole Vas Dragiša i ja❤️