#i dostigli smo ovo | Explore Tumblr posts and blogs

covjek-casopis · 5 years ago

Photo

ESEJ DUBRAVKE UGREŠIĆ IZ ZBIRKE "DOBA KOŽE", Fraktura, 2019

LJUDI SU VELIKA NESREĆA

/"Poslanstvo je gluposti, po svoj prilici, svemirsko, u višem, kišovitom, neideologiziranom smislu te riječi: glupost je nebeska sila koja djeluje kao teža ili kao svjetlost, kao voda i, uopće, kao svemirski element" - Miroslav Krleža, Na rubu pameti"/

1. Nedavno mi je netko postavio pitanje koje trenutke u životu pamtim kao trenutke apsolutne sreće. Pitanje me porazilo. Riječ 'sreća' ne postoji u mome vokabularu, a pitanje jesam li sretna nisam sebi postavila već tridesetak godina. Trenuci sreće su rijetki, promucala sam, kupujući vrijeme. Treba dočekati određenu dob da si čovjek može dopustiti takvu trivijalnost, poput te, da su 'trenuci sreće' rijetki. Zamišljam da sam u toj dobi. Dob mi služi kao alibi.

Ljudima od vjere lakše je. Kakvu god svinjariju počinili, od pelješenja nečijeg novčanika do ubojstva, Bog je tu da im oprosti grijehe. Vjernici zbacuju teško breme grijeha i rasterećeni kreću dalje. I, eto, posve validnog razloga za sreću! Nisam vjernica, pripadam zanemarivom postotku ljudi na svijetu. Pa ipak, vjerujem u nikad provjerenu tvrdnju da je baš ovo najbolji od svih mogućih svjetova.

A kad sam već izustila ovu likvidnu trivijalnost, prisjećam se i trenutaka apsolutne sreće. Pritom nisam profesionalni lovac na sreću, nemam hobi s visokim kvocijentom sreće, nisam ni alpinistica ni jodlerica. Ja sam mračno, urbano ljudsko biće i moji trenuci sreće doista su rijetki.

Bilo je to u mojim kasnim tinejdžerskim godinama, mogla sam imati sedamnaest godina, ljetovali smo na Crnome moru. Nisam bila loša plivačica, iako se na Crnome moru svatko mogao osjetiti neustrašivim. Naime, tamo nema morskih pasa, a jake struje vuku plivače na pučinu. Zato su na crnomorskim plažama postojale spasilačke službe i osmatračnice (nešto kao bugarski Baywatch live, ali bez Pamele Anderson), to jest postojale su za vrijeme komunizma, kada su životi komunističkih masa bili dragocjeni. Kako stvari stoje sada, ne bih znala reći. Toga dana bila sam s nekim društvom na divljoj plaži, gdje nije bilo osmatračnica i spasilačkih ekipa. I tako sam se, ni sama ne znajući kako mi se to dogodilo, našla usred pučine, s blještavim suncem visoko iznad glave. Najprije me zahvatilo grozničavo veselje, a zatim sam se smirila, zatihla i tako plutala neko vrijeme. A onda je kroz mene (da, možda je to pravi izraz) prošlo nepregledno jato ribica. Osjećala sam se kao da kroz mene klizi tekuće srebro, bila sam “njihova,” bila sam velika riba, one su pripadale milijunskom jatu malih. Nisam se uplašila, uživala sam, u tome času bila sam tek puki primjerak riblje vrste. Pogledala sam prema obali, negdje u daljini nazirala se figura plivača. Nakon nekog vremena, razaznala sam lice prijatelja koji je pritjecao u pomoć. Zajedno smo se vratili na obalu. More nas je izbacilo nekih dva ili tri kilometra dalje od mjesta s kojega smo krenuli.

I drugi trenutak sreće koji pamtim bio je “riblji.” Taj se dogodio prije nekih petnaestak godina. Ljetovala sam na Jadranskome moru, na otoku Lastovu. Turista nije bilo, rat tek što je bio završio i ja sam, posve sama, plivala u nekoj pustoj uvalici. U jednome trenutku, nekih desetak metara od mene, iz vode je iskočio dupin. Bio je to apsolutno veličanstven prizor: golemo ljeskavo tijelo s kojega pršte kapljice vode obasjane suncem! Osjetila sam da se moje srce - da li od straha ili od sreće - stislo u grumenčić veličine vrtne jagode. Dupin je nestao, a ja sam zabrzala prema obali.

Da, znam, teško je osjetiti poštovanje prema osobi čiji su trenuci apsolutne sreće vezani uz morsku faunu. Nemam ništa protiv riba, ali nemam ništa ni za njih. Susrećemo se u uobičajenoj krvnik-žrtva konstelaciji: one su na tanjuru, tek skinute sa žara, ja s tanjurom ispred sebe i vilicom u ruci. Zato će prije biti da su trenuci apsolutne sreće zapravo povezani s vodom, s povratkom u neko pra-stanje kojega se ne sjećamo, niti ga se možemo sjećati, ali ga zato mutno pamte naši geni. Bilo je to prije tko zna koliko milijuna godina, to pra-stanje, kada smo svi zajedno, i postojeće i još nepostojeće vrste, živjeli kao u kakvim besplatnim toplicama.

2. E, sad, da ove retke objavljujem u nekim hrvatskim novinama, netko bi me već teško optužio da sreću zamišljam kao komunizam, jer spominjem “besplatne toplice” i zagovaram “jednakost svih bića na zemaljskoj kugli,” te umjesto da se ribi obraćam kao ribolovac ili moreplovac, ja zagovaram “bratstvo i jedinstvo” svih živih vrsta, uključujući i ribe što plivaju u bugarskim vodama. A bugarskim, to je isto što i srpskim, nije li? I tu odmah postaje jasno zašto je riječ sreća nestala iz moga vokabulara. Zbog gluposti!

Već godinama živim u carstvu gluposti. Glupost je s vremenom postala preteška, izdišem pod njezinom težinom, ničim se više ne da ukloniti. Nekada sam pokušavala sa smijehom, pomagalo je. Sada je glupost naprosto zalegla, osvojila sav prostor i potrošila sav kisik. Glupost je prije četvrt stoljeća samouvjereno uzela mikrofon u ruke i stala na pozornicu. I nema nade da će u neko dogledno vrijeme sići. Kriješti s tim mikrofonom u ruci bez prestanka, zahtijeva da je slušam i da joj se divim. Glupost je u tih četvrt stoljeća ušla na velika vrata u vrtiće, u osnovne škole, srednje škole, na fakultete. Glupost je u međuvremenu odgojila nove generacije svoje djece, koja danas hitro zaposjedaju mjesta. Glupost je ušla u novine, televiziju, medije, čak i u moje tako malo i nezanimljivo polje, u književnost. Glupost piše svoje autobiografije, glupost promovira i nagrađuje kritičare koji će je podržati. Glupost je meni i mnogim drugim ljudima uzela radno mjesto i istjerala nas na ulicu. Nekadašnji šoferi, električari, sitni lopovi, ubojice, vodoinstalateri, vozači kamiona, nekadašnji novinari i novinarčići, profesori i profesorčići, psihijatri, generalni, historičari, sitni žicari, šibicari i pokeraši - znali su kako da nas pokradu i zasjednu nam za vrat. Glupost vlada i ne dopušta nam da dišemo. Ako se netko i pobuni, glupost se odmah razgalami, pusti svoj vrisak kroz tisuće i tisuće pravedničkih usta. Buka je nepodnošljiva.

Glupost se konstantno žali i žaljaka, glupost je dosadna kao zubobolja, glupost je lakoma, gluposti se uvijek čini da je zaslužila više. Glupost se busa u svoje rodoljublje i misli da za dobrovoljni posao voljenja domovine mora dobiti punu financijsku satisfakciju. Hrvatski dragovoljci, ratni veterani, dobili su od svoje domovine državne penzije. Mnoge premašuju prosječne hrvatske penzije za desetak puta. Militarizirana glupost već četiri mjeseca štrajka na ulicama Zagreba tražeći više. Ispada da su ti brojni dragovoljci - invalidi, pravi i lažni, ratnici, pravi i lažni, muške maškare odjevene u crne majice s velikim bijelim križevima na prsima (hrvatski križari!), ili šalove s dizajnom hrvatske šahovnice - duboko u pravu! Jer tko bi normalan volio takvu i slične zemljice besplatno?!

Glupost obožava sprovode. Osim talijanske mafije iz američkih filmova, i Balkanci su jaki u umjetnosti sahrane i sahranjivanja. Hrvati u posljednje vrijeme kao da jedva čekaju da netko umre, pa da se bace u naricanje i zapomaganje. Sahrana generala Praljka, ratnog zločinca koji se ubio u sudnici dok su mu suci čitali presudu, je savršen primjer. Dramatične slike padanja u nesvijest, držanja posmrtnih slova i ronjenja javnih suza prava su poslastica za medije. Prva novinarska pera ispisuje plahte papira ovlaženog autentičnim suzama. Neke ljude, kao nedavno preminulog popularnog pjevača zabavne glazbe, marljivo sahranjuju po dva puta, jednom u mjestu stanovanja, drugi put u mjestu rođenja. Najviši umjetničko-dramaturški standard sahrana dostigli su Titovi “grobari,” i nitko ih do sada nije nadmašio, iako, što se nadgrobnog spomenika tiče, Franjo Tuđman ima ljepši. Hrvati doista vole sprovode. Na tuđim sprovodima Hrvati do mile volje žale i oplakuju sami sebe, tu “šaku jada” koja je od njih preostala.

I dok uz pomoć mjenjača listam televizijske kadrove s ratnim veteranima, koji što stojećki, što iz invalidskih kolica, šalju u svijet revolucionarno-emancipatorsku poruku da domovine, ma kakve bile, ne treba ljubiti besplatno; kadrove s novoizabranom hrvatskom predsjednicom, koju hrvatski birači nose (u mislima, dakako) kao katolički vjernici na proštenjima svoju Gospu, najednom mi se cijela ta “slavna” borba bivših jugoslavenskih naroda i narodnosti za nezavisnost, slobodu, državnost, nacionalni identitet i sl. otvara pred očima kao televizijski reality show; kao dinamična smjena opačina, ubojstava, pljačke i otimačine kuća i kućica, rodnih gruda i brda, dukata i novaca, penzija i stanova, bankovnih knjižica i ušteđevina, ćupova sa zlatom i bačvi s vinom, kesa s novcem i pršuta, tvornica i koncesija, benzinskih pumpi i hotela, vila i zemljišta, mjesta u sabornicama i ambasadorskih mjesta.

Što je s nama koji smo dobar dio života potratili tumačeći tuđu dobru zabavu, 'reality show', kao svoju duboko ponižavajuću stvarnost? Što je sa svima nama?! Jer svi smo mi, na ovaj ili onaj način, bili i ostali taoci gluposti, bilo da smo čistili njezine cipele, bilo da smo vjerovali da unosimo prosvjetiteljsko svjetlo, bilo da smo živjeli u ilegali šutnje? U boljim vremenima policija bi naprosto isključila 'reality show' program. U lošim vremenima najviše instance hrvatskih i srpskih sudova oslobađaju krivice ratne zločince, ubojice i pljačkaše.

Nezaboravnu repliku jedne sarajevske djevojčice upotrijebila sam nekoliko puta. Djevojčica je za vrijeme granatiranja Sarajeva završila u bolnici, na psihijatrijskom odjelu. “Čega se najviše bojiš?,” pitali su je liječnici. “Ljudi”, odgovorila je djevojčica. Djevojčica bi danas morala biti mlada žena koja se bliži tridesetoj. Nadam se da je naučila živjeti sa svojim strahovima. Ljudi su velika nesreća – i to je prva pretpostavka života među njima. Odonda je prošlo mnogo godina, dovoljno da se razoreni život ponovo sastavi, da rane zacijele, da se strahovi zaborave.

Od akcije "Oluja", u kojoj je iz Hrvatske istjerano dvjestotinjak tisuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti, protekle su dvadeset i tri godine. Mnoge su kuće spaljene, u mnoge su se uselili drugi ljudi, malo je tko, osim najupornijih, uspio povratiti imovinu i vratiti se u Hrvatsku. Sredovječni povratnici Dušan i Mara Novaković vratili su se nedavno i ostali bez svoje imovine po drugi put. Netko je na njihovu seljačkom imanju podmetnuo požar. Njihova prva susjeda boji se noći: "Zaključavam se i pretrnem čim pas zalaje. Nije nas više strah divljih životinja, strah nas je ljudi", rekla je.

Sve to, čini se, razumiju i kreatori nove Netflixsove serije, u kojoj se životinje, kojima je dosta terora ljudi, pridružuju globalnom životinjskom pokretu otpora. Kadrovi u kojima lavovi, tigrovi, slonovi, nosorozi, ali i sitan životinjski živalj, konačno pokazuju svoje zube, ispunjavaju me ako ne baš srećom, onda svakako zadovoljstvom. Kao što rekoh na početku, plivam s ribama.

2015-2018.

DUBRAVKA UGREŠIĆ (1949, Kutina; Amsterdam)

#Dubravka Ugrešić #Doba kože #esej

4 notes · View notes

urbanidesnicar · 3 years ago

Text

Odakle si? IšČapljine.

Anti-vakseri i anti-maskeri, su samo neki od izraza koje koriste globalistički mediji. Da naglase kako smo neodgovorni i sebični, jer ne brinemo o zdravlju ostalih. Na lijepom, čistom Hrvatskom jeziku se to kaže: ZDRAVI LJUDI. Ako je grijeh biti zdrav, onda pristajem biti grješnik do kraja života. Idioti su prešli sve granice, jer im ne ide sve po planu. Vjerojatno su prekoračili zadani rok, pa su postali malo "neurozni". Naročito drug Papak, koji navodno gubi strpljenje. Što bih onda ja trebao reći? Odnedavno umjesto Čokolina, u mlijeko drobim Normabele.

Što će biti sa zdravima, kad sotonjare cijepe planirani broj ljudi? Zajebano pitanje, jer nitko od nas ne zna kako psihopatski mozak razmišlja? U svakom slučaju se treba pripremiti na najgore. I po mogućnosti imati plan B. "Svatko ima pravo na svoj izbor", kaže pekinezer Vili. A onda dodaje: "U RH nema obveznog cijepljenja u ovom trenutku". U OVOM TRENUTKU!? To znači da će ga 100% uvesti i samo čekaju povod. Hoće li to biti imaginarni "novi soj" ili nešto treće, uopće nije bitno.

Stručnost stožera je odavno upitna. Tko ih je izabrao i dao im ovlasti, koje ni Robert Mugabe nije imao? Dovoljno je da jedna osoba izvještava o zdravlju nacije. Na primjer, vrlo poštovani gospodin Goran Bare. Čovjek je genijalac i doktorirao je na temi injekcija i pravilne uporabe istih. Ovaj skromni humanista je eksperimentirao na vlastitoj koži, da ne bi ugrozio druge. Dajte momku prigodu, jer se narod sve češće pita: "Gdje je nestao čovjek?”

Nakon 18 mjeseci (nepotrebnog) ludila, idemo rekapitulirati neke stvari. Koliko nas je poznavalo nekoga tko je umro od korone? Ali stvarno. Mislim na slučajeve gdje je urađena obdukcija, i uzrok smrti je bila ISKLJUČIVO kineska gripa? Ja ne znam nikoga. Ovdje ne računam stare ljude i osobe narušenog zdravlja, jer njih može ubiti i najobičnija prehlada.

Polemika između cijepljenih i necijepljenih postaje stvar prošlosti. Jer sad imamo i treću skupinu. Ljude koji su toliko isprepadani, da se ne žele vratiti normalom životu. Smetaju im svi, pa čak i ljudi koji su dva puta zavrtali rukave. Mediji im pune glavu katastrofičnim scenarijima, tako da su ovi fanatici spremni do kraja života ostati doma. I odreći se kontakta sa mnogobrojnom rodbinom i prijateljima. Nema ih puno, ali su zato idealni za manipulaciju. Dobiti će prostor u medijima i poslužiti sekti kao model uzornih i primjernih građana. I da ne zaboravim. 30% svih cijepljenih je dobilo placebo (šećernu vodicu). Zašto? Kad bi odjednom svi počeli kukati, žaliti se na nuspojave i umirati, bilo bi malo sumnjivo. A to se ne smije dogoditi, jer je sve ovo isplanirano do savršenstva.

Lažni liječnici se pozivaju na lažne studije i iznose nam lažne podatke. Evo jedne informacije, koju nećete naći u njihovim medijima. Cijepljene osobe su 27 puta podložnije zarazi koronom, od nas sa prirodnim imunitetom. Izvor: Studij Izraelskih znanstvenika sa Harvarda, 7.9.2021. Reci ovo javno i odmah će te proglasiti "teoretičarem zavjere". Jasno je da zavjera stvarno postoji, jer joj upravo svjedočimo. Ako posumnjaš u šuplji narativ SZO, postaješ "diplomirani teoretičar opće prakse".

Velike farmaceutske kompanije mlate grdnu lovu na cjepivima. To znamo. I ne postoji niti jedan razlog, zašto bi se odjednom toga odrekli. "Prozor mora pasti!", rekao je ćopavi. Tako su nas učili u 1. osnovne. "Cijepljenje se mora nastaviti!", kaže sekta. I TO SVAKE GODINE, DO KRAJA ŽIVOTA! OKlen mi sad to? Zbrojio 2 i 2 i dobio 4. Rezultat je točan, ali je li politički korektan? Dok mi ovdje besjedimo, oni razvijaju novo cjepivo. Koje će nas čuvati i od korone i od gripe. Dakle 2 u 1. Stručni naziv je “mRNA-1073" i na tome projektu rade Novavax i Moderna. Ubrzo će se uključiti i drugi igrači, jer svatko želi svoj dio kolača. Za sada. Jer sutra mogu dodati i sredstvo za eutanaziju, pa će biti: "platiš 1 - dobiješ 3". I besplatan sprovod. Valjda će i slijepci konačno progledati, i shvatiti da medicinskom teroru nema kraja? Sve dok im netko ne kaže: "DOSTA!". A taj netko smo MI.

Loša vijest za Gretenčiće. Unatoč histeričnim napadima debila koji vjeruju u "globalno zagrijavanje", stvari su upravo obratne."Tope se ledenjaci, diže se razina mora, nestaje Antarktik, svi ćemo umrijeti...". Hoćemo ali u k*rcu! Ne samo da se led ne topi, nego se proširio. I to najviše u zadnjih 15 godina. A to tvrde znanstvenici. PRAVI. Što ćemo sad, drugovi imbecili? Možda promijene priču, pa sad proglase globalno zahlađenje? Ali to nije sve. Uputili su proglas ženama, da umjesto vibratora koriste kukumare. Baterije, okoliš... i.t.d.

Voljeni vođa je izuzetno duhovit. Pa svako malo ispriča vic. Ovaj zadnji mu "pjeva": "Kad uvedemo euro, rast će plaće i povećat će se životni standard." Prvo, nije kad nego ako? Jer ljudi već rade na organizaciji referenduma. Ovaj put bez Lovre. Drugo, u NITI JEDNOJ državi EU nije poboljšan životni standard, uvođenjem ove globalističke valute. Po čemu bi mi bili izuzetak?

Pupi zvani limun sa šajkačom, kaže: "Svi bi trebali imati osjećaj slobode da uz zastavu RH, razviju i srpsku trobojku". Slobodno braćo četnici. Razvijajte zastave, kokarde, tijesto za štrudel, jufke za burek... Ali isključivo u svojoj pripizdini, zvanoj SMRDIJA. I ja bi volio imati osjećaj slobode, pa na balkonu razviti Ustašku zastavu. Ali mi ne da udbaška vlast. Kažu da je ovu bratstvo-jedinstvenu inicijativu pokrenuo čika Vučko. Poznatiji kao "dete sa stidnim usnama". Je li moguć obratan scenarij? Nema šanse. Ili da bar Mahniti praCjednik pozove sva tri Sarajevska hrvata, da uz "ljiljane" razviju i šahovnice? Bojim se da bi vrlo brzo dobili prefiks "rahmetli".

Smrdija je jedina država na svijetu koja je umjesto proslave neovisnosti, proglasila dan žalosti. Jer apetiti su bili puno veći. Fale: Kosovo, BiH, tzv. "krajina", a i drugo oko u glavi se pomalo kurchi. Ali.... Sviđalo se to nama ili ne, oni će uvijek imati povlašten položaj u odnosu na nas. Kod Rusa, Kineza i bivšeg zapada. Tako je oduvijek bilo, i biti će. Je li netko stvarno misli da je posrbljavanje RH slučajno? Guraju nas u novu jugu gdje ćemo imati dva glavna grada. Brisel i Beograd. Koji Zagreb? Nije bitno kako će se ova čudnovata tvorevina zvati, bitan je sadržaj.

Zahvaljujući VELEIZDAJI koja je od 3.1.2000 postala i službena politika naše zemlje, opet smo okupirani. I to od strane onih, kojima smo 95. j*bali kevu. A vrhunac smo dostigli NJEGOVIM dolaskom na vlast. Punokrvna kobila Andrea upravo zabija posljednji čavao u lijes, ove nekada ponosne države. Daleko najveći IZDAJNIK u bogatoj povijesti Hrvata. I šire...

Jedan Referendum su nam ukrali, a onaj o braku nam žele poništiti. Uvođenjem nekakvog "zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola". Iliti PEDERLUKA. I to po hitnom postupku, jer očito nismo dovoljno progresivni. Ovaj put kmeri nemaju ništa s tim, jer je SDP odavno izgubio smisao postojanja. Najveći živući um Sabora, Gosp. Hasanbegović kaže: "Hrvatska ljevica ima svoga novoga vođu koji se zove Andrej Plenković".

Sa naslovnica jugo medija, već danima odzvanja naslov: "Britanski državljanin u Vukovaru zapalio Hrvatsku zastavu". Prva pomisao prosječnog čitatelja je, da se momak napio i pravio pizdarije. Jer što ima englez protiv naše zastave? Što ako se taj "nestaško" zove Aleksandar Crnadak? ČETNIK SA DNA KACE! Onda priča poprima sasvim drugu dimenziju. I kao takva može naštetiti "stabilnoj koaliciji". Sve je jasno i ne treba dalje filozofirati. Ipak, ova nepodnošljiva lakoća laganja vrijeđa zdrav razum. Pogotovo jer su neki kvazi-domoljubni portali, također krili identitet mladog četalja. Riga mi se, ali se netko od ukućana zaključao u zahod. S balkona? Nema smisla...

Da je položaj Hrvata u BiH katastrofalan, znaju i kokoši na grani. Dosta njih je izbjeglo u RH, jer su morali spašavati živu glavu. Danas je stanje malo drugačije. Njihov položaj je i dalje težak, ali je West Herzegovina i dalje nepokorena. Vazda bila i ostala. Najbolje nam se skloniti u Herceg Bosnu, dok ovo ne prođe. Tamo su ljudi još uvijek ljudi, i vode relativno normalan život. Uštipci, sir iz mišine, bukara vina, domaća škija, ganga u C molu...

"Jebo zemlju đe naranča neće", rekao je Freud (Frojd). Tek se poslije sjetio, da bi seks mogao biti korijen svega. U Hercegovini su svi zdravi, jer nemaju stožera, niti gledaju HTV. Lako se uklopiti, jer ničiji dida nije bio u partizanima. Čiste i ispeglane crne uniforme, su složene na šufitu i čekaju neke bolje dane. A ako te netko pita odakle si, samo mu reci "išČapljine". U sekundi se dvije pive pojavljuju na stolu.

Orban se oteo kontroli, pa čak i prijeti. Sotonjare su odmah poslale Vatikanskog klauna Franju, da spasi što se spasiti može. "Primite izbjeglice otvorenih ruku", kaže globalistički "patrijarh". U prijevodu, pustite džihadiste da vam sjebu državu i način života. Koji će vam K.? Slikari naivci tipa Generalić, se još uvijek pitaju je li nas to Crkva izdala? Jok, ja sam. Možda progledaju kad nam službeni jezik nam postane Arapski i kad počnemo pisati sa desna na lijevo. A,e.

Unatoč svim lošim vijestima, nema predaje ni po koju cijenu. Moramo ostati ponosni i uspravni, jer će doći trenutak kada ćemo vječno ležati. A treba voditi računa i o zdravlju, pogotovo mentalnom.

"Bolje je biti bogat i zdrav, jer kad si siromašan džaba ti je što si bolestan", rekla je mater od Jasmina Stavrosa. Ili je to ipak bio Grunf?

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

0 notes

balkantimes · 4 years ago

Text

Da bismo riješili palestinsko pitanje moramo okončati kolonijalizam

Međunarodni pravni režim trebao je pomoći da se okonča kolonijalizam, a njegov neuspjeh u Palestini prijeti njenom postojanju.

Wesam Ahmad

Usred globalne pandemije, ekonomske recesije i buktećih rasnih tenzija širom svijeta, izraelska prijetnja da će formalno pripojiti dijelove okupirane palestinske teritorije predstavlja još jednu međunarodnu krizu u pripremi. Ovo je zato što, s ovim apsurdnim potezom, izraelska vlada prijeti da će urušiti sistem međunarodnih odnosa zasnovan na pravilima.

Današnji režim međunarodnog zakona uspostavljen je u prvoj polovini 20. stoljeća ne samo da reguliše odnose između država već i da pomaže pokretima za samoopredjeljenje širom svijeta i da nadzire kraj kolonijalizma.

Predstojeća izraelska aneksija palestinske zemlje i globalno nedjelovanje dokaz su neuspjeha ovog režima da pomogne da se okonča kolonijalizam i dovodi u pitanje njegov razlog postojanja.

Nema zakona za moćne

Većina narativa u međunarodnim diplomatskim krugovima u vezi pitanja pripajanja vrti se oko odvraćanja, a obrazloženje je da će prijetnja opipljivih posljedica po pripajanje dovesti do ponovnog razmatranja ovog poteza. Pa ipak, ovaj narativ odbija priznati da smo dostigli tačku gdje će Izrael pripojiti još jedan komad palestinske teritorije upravo zato što odvraćanje nije djelovalo. Prijetnja posljedicama samo je nagnala sukcesivne izraelske vlade da budu inovativne.

Zapravo, Izrael uživa u širokoj nekažnjivosti kroz različite faze kolonizacije Palestine jer ga je međunarodna zajednica tretirala kao da je suverena država koja poštuje zakon, a ne kolonizatorska sila. Izraelsko učešće u progroamu Evropske unije Horizont 2020 samo je jedan primjer ovoga.

Izrael, naravno, nije jedini koja ima ekspanzionističke ambicije. Historija je puna primjera grabežljivih kolonijalnih država i načina, metoda i opravdanja koja su koristili u ostvarivanju svojih kolonijalnih praksi. U velikoj većini slučajeva, ove države nisu pokazale da se znaju same obuzdati, i potrebna je vanjska sila (najčešće želja za slobodom ugnjetavanih kolonijalnih podanika) da ospori i obuzda te ambicije.

Iz ovog razloga međunarodni zakon uključuje odredbe koje treba da obuzdaju ekspanzionizam. Ali dok pravni okvir postoji, mehanizmi njegove provedbe su slabi, što je samo ohrabrilo moćne aktere da manipulišu i krše zakon. Kontinuirana kolonizacija Palestince odličan je primjer ovoga.

Od ranih dana okupacije 1976, izraelskim zvaničnicima je savjetovano da će prisvajanje imovine za svrhe civilnih naselja biti smatrano kršenjem međunarodnog humanitarnog prava koji teoretski zabranjuje praksu kolonijalizma.

Pa ipak, oni su odlučili iskoristiti odredbe u zakonu o oružanom sukobu koji dozvoljava prisvajanje imovine kada „to imperativno zahtijeva nužnost rata“ kako bi pružio krovno zdanje za eventualni razvoj i širenje jevrejskih naselja na palestinskoj zemlji.

Kada je izraeslski Visoki sud presudio protiv prisvajanja palestinskog privatnog vlasništva u slučaju Elona Moreha iz 1979, izraelska politika prilagodila se da iskorištava zakon iz osmanske ere da se javna zemlja tretira kao državna i nastavila je širiti svoja naselja kroz razlikovanje između javnog i privatnog vlasništva na okupiranoj teritoriji.

Bilo da je to kroz tretiranje doseljenika kao civilne populacije na okupiranoj teritoriji ili kroz opravdavanje eksploatacije prirodnih resursa kroz plaćanje taksi izraelskoj Civilnoj administraciji i zapošljavanje Palestinaca, izraelski pravni sistem je pružio „pravni“ paravan za izraelski širi kolonijalni poduhvat iskorištavajući još jedan princip zakona o oružanom sukobu, koji dozvoljava da se na okupiranoj teritoriji prave izmjene ako su u interesu tamošnje civilne populacije.

Ekonomija kolonijalizma

Kroz svoju 80-godišnju historiju, Izrael je nastavio usavršavati umjetnost kolonizacije i pružio je ono što bi se moglo smatrati najboljim poslovnim praksama kolonijalizma.

Izraelski kolonijalni projekat ima mnoge od uobičajenih kolonijalnih karakteristika, kao što su nadmoć, iskorištavanje i polganje prava, ali također ima barem jednu specifičnu odliku – svoju multinacionalnu korporativnu prirodu.

Inkorporiravši globalizaciju i ekonomiju slobodnog tržišta u svoj kolonijalni poduhvat, Izrael je kreirao strukturu ekonomskog podsticaja koja nastavlja sukob kako bi profit rastao. Udruživši državnu politiku sa privatnim investicijama, Izrael je pozvao i državne i multinacionalne korporativne aktere da se okoriste od njegovog kolonijalnog poduhvata.

Naprimjer, njemački Heidelberg Cement, jedna od najvećih građevinskih kompanija na svijetu, optužen je da je profitirao od ekstrakcije resursa s palestinske zemlje koju je ilegalno konfiskovao Izrael na Zapadnoj obali i od prodaje građevinskih materijala ilegalnim izraelskim naseljima.

Stoga, korporativna razmatranja – direktne i indirektne ekonomske koristi – odvratila su vlade od poduzimanja političke akcije da se spriječi impuls izraelskog kolonijalnog projekta i stoga su i državni i multinacionalni korporativni akteri doprinijeli njegovoj operaciji.

Ova struktura podsticaja pomaže da se objasni dvolični odgovor međunarodne zajednice na izraelski kolonijalni poduhvat: njena osuda Izraela i insistiranje na implementaciji međunarodnih zakonskih odredbi i njena istovremena spremnost da ne poduzme nikakve ozbiljne mjere da to zaustavi.

Problem je taj što su decenije nekažnjivosti navele mnoge izraelske zvaničnike da vjeruju da više nema ni potrebe da se prilagođavaju međunarodna pravila i traži de facto pripajanje, i s podrškom Trumpove administracije, sada traže način da i zakonski pripoje palestinsku zemlju.

Ovo je uznemirilo delikatnu ravnotežu koju je međunarodna zajednica pokušala održati između integriteta međunarodnog pravnog sistema i njegovog nedjelovanja na izraelska kršenja, a sada je cijena potencijalno veća od koristi (uključujući i ekonomske).

Ako je Izrael izuzet iz vladavine međunarodnog zakona, kako se EU može pozivati na međunarodni zakon da opravda svoj stav u pitanjima kao što su rusko pripajanje Krima, naprimjer?

Vrijeme je da se okonča kolonijalizam

Budući da 2020. obilježava zadnju godinu treće međunarodne decenije za iskorjenjivanje kolonijalizma, vrijeme je da međunarodna zajednica shvati da trenutne izraelske kolonijalne prakse ne mogu biti razdvojene od historije kolonijalizma.

Iako je međunarodni zakon trebao okončati praksu kolonijalizma, jasno je da još nije završio posao. Kolonijalizam ne može biti zaista iskorijenjen dok se nastavlja kolonizacija Palestine.

Ako međunarodna zajednica želi spasiti vladavinu zakona u međunarodnim odnosima, mora poduzeti konkretne korake. Njen odgovor na prijetnju formalnog pripajanja ne može biti samo to da pokušava vratiti situaciju korak unazad prijetnjama sankcijama Izraelu kako bi ga spriječio da djeluje po principu prijetnji. Ovo će mu naprosto omogućiti da se vrati u svoju staru strategiju de facto pripajanja.

Prvi juli je bio i prošao bez pretjeranog uzbuđenja, ali Izrael je pokazao svoje prave namjere svijetu i one ne mogu biti neviđene.

Stoga, međunarodna zajednica mora adresirati uzroke koji su doveli do ove prijetnje okončavši svoju nevoljkost da pozove Izrael na odgovornost za kontinuiranu kolonizaciju Palestine i smjesta poduzeti konkretne korake. Ti koraci trebaju biti u obliku ciljanih sankcija koje pogađaju cijelu ekonomsku strukturu koja se hrani i proizilazi iz izraelskog kolonijalnog poduhvata.

Bez vanjske sile koja će djelovati protiv izraelskih ekspanizionističkih ambicija, nastavit će se kolonizacija Palestine. Ako se želi sačuvati funkcija i duh sistema međunarodnih odnosa zasnovanih na pravilima, ta snaga mora biti snaga zakona.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor

#bliskiistok #balkantimes #palestine #izrael

0 notes

mndstz · 6 years ago

Text

Kada imaš pravu ekipu, pomeraš svoje granice! (VIDEO)

Trkače adidas runners Belgrade zatekli smo u Kosovskoj ulici, ledenog poslednjeg jutra u septembru, na dan Beogradskog polumaratona. Gledajući ovu ekipu kako se priprema, nikada ne biste rekli da je nekima od njih ovo prvi put da će trčati ovako ozbiljnu trku, i da je do polaska na start ostalo još samo sat vremena. Nije bilo treme, trenutka sumnje, već su na svakom licu bili osmeh, entuzijazam, i apsolutna sigurnost da će danas sa svojim timom dati svoj maksimum i pokušati da pomere svoje granice, bilo na trci od deset ili 21 kilometra. Dok su i prolaznici, i MONDO ekipa bili “umotani” zbog oštrog jutarnjeg mraza, ovi trkači već su bili u opremi za trčanje, adidas majicama, šortsevima i patikama, zagrevali su se, istezali i trčkarali u mestu, uvek u grupama. adidas runners Belgrade je tim koji je ujedinjen u ljubavi prema trčanju i osećanju zajedništva, a ovog jutra i pozitivnom nestrpljenju - kada će trka već jednom početi? Kapiten Aleksa Jovanović organizuje treninge, određuje lokacije i kaže da je ekipa najvažnija u motivaciji trkača početnika. “Trčanje je aktivnost koja zavisi samo od tebe. Ne treba ti još petoro ljudi, pa da se dogovorite da neko ponese loptu, pa da tražite teren za sport ili salu ako je hladno, već izađeš iz kuće, kreneš da trčiš, kada se umoriš, kreneš nazad. Ono što izdvaja naš tim je druženje i zajedništvo, kao i činjenica da su sve aktivnosti potpuno besplatne. Dakle, nema one obaveze, kada teraš sebe da nešto radiš jer si platio, kada očekuješ da ćeš dobiti nešto što ipak ne dobiješ, pa budeš nezadovoljan. Ljudi jednostavno dolaze na treninge, ostavljaju sve svoje brige po strani, sve što se tog dana dešavalo, dobro ili loše, donose dobru energiju i super pozitivna atmosfera je efekat toga.” Za kapitena Biljanu Cvijanović, trčanje je sastavni deo života. “Bavila sam se 20 godina atletikom, i zbog trčanja se jednostavno osećam mnogo bolje. Najpre sam primetila tu grupu koja trči gradom, uvek zajedno, a onda su se neki moji prijatelji pridružili timu adidas runners Belgrade i odlučila sam da i ja pokušam. Privukli su me energija i entuzijazam grupe, jer je adidas runners Belgrade zaista jedna prava zajednica, što mnogo znači ljudima koji tek počinju da trče. Kada neko trči sam, ili ne može da se odluči da počne jer misli da će mu brzo dosaditi, trebalo bi da dođe i proba jer će ga grupa stvarno ‘povući’ i motivisati. Mi smo uvek tu jedni za druge, nije važno da li neko trči sat i 30 ili dva sata, olakšavamo i na treninzima, i na trkama, da li pejsovanjem, da li dodavanjem vode, podržavamo se i bodrimo. Lakše je da istrčiš 21 kilometar sa dobrom ekipom.” Ako nemate iskustva u trčanju, a razmišljate da počnete, verovatno imate neku od uobičajenih nedoumica. Kako da trčite sami, da li će vam biti monotono, da li možda niste fizički dovoljno spremni, koje su dobre lokacije za trčanje po Beogradu, ili biste želeli da vas neko najpre uputi kako se uopšte pravilno trči i priprema za trke, adidas runners Belgrade daje odgovore na sva ova pitanja. Prvo i najvažnije - nećete trčati sami, već sa timom koji će biti uz vas tokom svakog koraka. Pogledajte video! Izvor: MONDO Nikola Maravić je “pejser”, iskusniji trkač koji početnicima pomaže da održe stabilan tempo. Ovakva podrška važna je naročito onima koji se prvi put pripremaju za veću trku. “Trčanje se od drugih sportova razlikuje po tome što zaista uvek možete da nađete novi cilj. Uz trke, koje su sve veće i sve učestalije, otvaraju se nove granice koje svako od nas želi da pomeri. ‘Pejseri’ pomažu manje iskusnim trkačima, jer mnogo bolje znaju i razumeju njihove granice, održavaju ujednačen tempo i na taj način pripremaju trkače za određenu trku. Ono što sam ja pronašao u ‘pejsovanju’ kao neku svoju satisfakciju je pružanje pomoći drugim ljudima i ostvarenje njihovog uspeha. Kada neko od vaših prijatelja, ko je tu sa vama trčao svakog dana na treningu i trudio se, uspe da pomeri svoje granice i uz vas istrči svoj najbolji rezultat, srećniji ste nego kada ste sami postizali iste te rezultate.” Pripreme za polumaraton trajale su dva meseca, uz pažljivo osmišljen raspored koji je sastavio trener Miloš Salaški, prilagođen i početnicima. “Treninzi se održavaju tri puta nedeljno, plus jedan dan koji mi zovemo ‘spora sreda’, to je za početnike, tri kilometra. Apsolutno svima je bilo omogućeno, pa čak i onima koji nikada nisu trčali, da se pripreme bez problema barem za trku od deset, a mnogima i za 21 kilometar.” Svi ovi trkači ističu da je zajedništvo i pozitivna energija ono što adidas runners Belgrade čini posebnim timom. “Formira se grupa ljudi koja želi tu da bude, koja se konstantno proširuje, ko god dođe, ima želju da nastavi. Malo je ljudi koji dođu samo jednom, tako da predlažem svima da dođu i vide da li im prija, a siguran sam da hoće,” kaže Nikola. “Dođite, napravite nalog na Runtasticu, nađite nas na stranici adidas runners Belgrade i počnite da trčite! Od prvog oktobra, uveden je i poseban loyalty program koji u odnosu na nivo koji ste dostigli pruža dodatne pogodnosti,” kaže Aleksa. MONDO je sa trkačima bio ne samo tokom finalnih priprema za polumaraton, kada smo im poželeli sreću i ispratili ih do starta, već i tokom trke i nakon prolaska kroz cilj. Više o tome gledaćete u sledećoj epizodi! Let's block ads! (Why?)

0 notes

irablascomartini · 6 years ago

Text

KAKO POBOLJŠATI SVOJ ŽIVOT

Možda se pitate kako poboljšati svoj život ili kako poboljšati to što ste danas. Postoji puno načina uz osobni razvoj kako da poboljšate svoj život. Bilo da tražite poboljšanje samo u nekoliko ili u svim poljima svog života, definitivno možete ostvariti ta poboljšanja.

Kao i uvijek, preporučljivo je da se fokusirate na samo jedan od sljedećih savjeta. Jednom kada savladate različite navike, tada možete krenuti na one sljedeće. Imajte na umu da poboljšanje navika može trajati i duže od mjesec dana. Iz tog razloga prakticiranje sljedećih savjeta svaki dan sve dok niste 100% zadovoljni u znanju kako možete svakodnevno prakticirati tu naviku.

Također je veoma važno da imate na umu da kao što i sportaši treniraju svaki dan da bi bili bolji u svom sportu, tako da je i život igra i moramo se pojaviti svaki dan kako bi poboljšali svoj život.

Ukoliko se ne pojavimo ili ukoliko varamo u našim osnovnim principima, tada varamo i štetimo samima sebi. Nitko drugi nije odgovoran za naš uspjeh ili naš neuspjeh, samo smo mi ti koji možemo poboljšati svoj život i učiniti sebe boljima.,

Ovo su 3 savjeta kako bi dostigli svoje snove i nadanja:

1. Uvijek razmišljajte pozitivno: To znači da bez obzira na ono što radite uvijek pronađite svijetlu stranu na kraju tunela i razmišljajte da sve što se desi, desi se sa razlogom. Naravno, uvijek trebate napraviti najbolje što znate i probati biti najbolja osoba koja možete, kakogod, potrudite se da sve što radite, radite s razlogom i da će biti za pozitivan ishod.

2. Uživajte u vožnji: Ljudi koji uživaju postajući bolji ljudi su oni koji većinu vremena dostižu svoje ciljeve. Oni uživaju u procesu i znaju kako uživajući u trenutku imat će pozitivne ishode. Fokusirajući se na pozitivne trenutke potvrđuju kako će imati sve više i više pozitivnih trenutaka na tom putu. Dakle, njihovi životu postaju bolji…

3. Živite u sadašnjosti: Znajući kako imate da se brinete o samo „danas“ daje vam samouvjerenost da usmjerite sav svoj napor u sadašnjost. Ne dozvoljavajući sebi da se osjećate preplavljeni o onome što se desilo jučer ili ��što ako“ od sutra, učinite sadašnjost još snažnijom od bilo čega ostaloga. Nažalost, jako puno ljudi se previše brine o onome što će se dogoditi ili o onome što se sve može dogoditi. Dozvolite svojoj sadašnjosti da bude jedini trenutak koji živite i vaš život će se poboljšati.

Kako poboljšati sebe je konstanta. Stvar je u tome kako da imate bolji život i kako da dostignete svoje ciljeve. Vi ste ti koji ste sposobni da ostvarite poboljšanja u svojim životima. Vi ste ti koje možete dosegnuti te snove i nadanja.

Naravno, ima jako puno životnih savjeta koji je najbolji način za dostići te ciljeve. Također ima i mnogo drugih navika koje možete implementirati u svoj život. Moja nada je da fokusirate svoju pažnju na životne savjete koji za vas imaju naviše smisla, koji će vam dozvoliti da zaista kopate duboko u sebe i pokrenete se. Odaberite one koji će vam dati najveće poboljšanje i one koji vam govore…

Samo vi možete odlučiti kako da poboljšate sebe. Samo vi možete razviti samopouzdanje koje trebate za te transformacije.

Krenite i ostvarite to. Ostvarite sebe. Vi to možete! Ja vjerujem u vas!

#život #osobnirazvoj #poboljšati život #ljubav #samopouzdanje

1 note · View note

mndzdr · 7 years ago

Text

Nezdrava hrana koja je u stvari dobra za nas

Čak su i krofne na ovom spisku, ali ima mala začkoljica, naravno. Evo u kojim nezdravim namirnicama možete da uživate bez griže savesti sve dok ne preterujete u količini.Foto: Guliver/Getty Images/Thinkstock Lekari i nutricionisti imaju "dobre vesti": nijedna hrana nije nezdrava, ako je jedete u umerenim količinama, a ako sebi sve vreme uskraćujete baš sve, možete samo da izazovete kontraefekat. Ako iz nedelje u nedelju želite nešto slatko, koju čašu alkohola ili dobar odrezak, a uzdržavate se sve vreme, na kraju ćete se osećati užasno. Željni ste svega, a nikako da smršate. Ipak, nutricionisti nisu iznenađeni kad se ovo dešava jer ako ste stalno "na oprezu" i stalno imate utisak da nečega morate da se oričete da biste dostigli željenu kilažu, to može ozbiljno da naškodi vašem zdravlju, fizičkom i mentalnom. Poenta je u tome da možete da jedete sve što poželite, i da budete zdravi i u formi, a ove "loše" namirnice mogu da vam pomognu u tome. Viski Alkoholna pića povećavaju rizik od bolesti jetre i različitih tipova kancera. Ali, ima i studija koje su dokazale da vrlo male količine viskija mogu da budu i korisne za naše opšte zdravstveno stanje. Viski sadrži visok nivo elagične kiseline, koja je snažan antioksidans i prilično efikasno uništava ćelije koje mogu da izazovu različite bolesti, od bolesti srca do određenih tipova raka. Osim toga, istraživanje sprovedeno na Harvardskoj školi za javno zdravlje pokazalo je da umerene količine alkohola mogu da povećaju nivo dobrog holesterola u krvi, a to posledično smanjuje rizik od bolesti srca i krvnih sudova, piše "Dejli mejl". Imajte samo u vidu da se "umerenom konzumacijom alkohola" smatra (do) jedno piće u toku dana za žene i (do) dva za muškarce. Crna čokolada Čokolada jeste "greh" kad ste na dijeti, ali ako uzmete u obzir da je tamna čokolada, ona koja sadrži visok procenat kakaoa, bogata moćnim antioksidansima, uključujući i flavanole koji štite od raka, ona vam je jasno zašto i nutricionisti pojedu poneku kockicu u toku dana. Istraživanje objavljeno 2015. u Britanskom medicinskom žurnalu pokazalo je da osobe koje jedu malo crne čokolade u toku dana imaju za 11 odsto niži rizik od kardiovaskularnih bolesti i za 23 odsto niži rizik od moždanog udara od onih koji nemaju tu naviku. Iz minuta u minut: Šta nam rade čips i čokolada Krofne Definitivno su prilično daleko od ideje o "zdravoj hrani", ali jedna s vremena na vreme neće vam naškoditi. Častite se povremeno, tako će vam biti lakše da se kontrolišete i da sprečite prejedanje. Dugoročno gledano, lakše ćete se pridržavati zdrave, pažljivo izbalansirane ishrane tokom dužeg vremena ako sebi s vremena na vreme dozvolite i malo uživanja. Pivo Ovo piće uglavnom svi izbegavamo kad smo na dijeti. Ali, kad se konzumira umereno, pivo je prilično zdravo: spušta krvni pritisak, dobar je izvor vitamina B grupe, B6, B12 i folata koji sprečavaju urođene mane kod novorođenčadi. Umerena konzumacija piva smanjuje rizik od bolesti srca za 30 do 35 odsto. Vi cugnete malo piva, a vaše telo... Crveno meso Crveno meso povezano je sa povećanjem telesne težine i višim rizikom od raka debelog creva, Alchajmerove bolesti i kardiovaskularnih bolesti. Ali, crveno mese bogato je gvožđen, cinkom, proteinima i vitaminom B12 koji je važan za zdravlje nervnih ćelija i dobru krvnu sliku. Dakle, čak i ako je vaš izbor generalno belo meso ili riba, povremeno se počastite dobrim odreskom. Studija objavljena 2015. u stručnom žurnalu Nutrition navodi da je 75 grama crvenog mesa u toku dana korisno za srce koliko i ostavljanje cigareta. Sami odlučite: Najgore i najbolje navike u ishrani Nikako da smršate? Let's block ads! (Why?)

0 notes

mndigr · 8 years ago

Text

Igranje nasilnih video igara (NE)utiče na empatiju

Nova studija pokazuje da opsesivno i dugotrajno igranje nasilnih video igara kao što su Call of Duty, ne smanjuje količinu empatije koju ljudi osećaju prema drugima, dugoročno gledajući. Istraživači u Nemačkoj pokazivali su petnaestorici strastvenih gejmera, "emocionalno provokativne slike" , a njihove mozgove pratili uz pomoć MRI mašine.Otkrili su da nije bilo razlike između obrazaca reagovanja umova gejmera u poredjenju sa kontrolnom grupom. Da bi izbegli kratkoročne efekte, igrači nisu igrali video igre najmanje tri sata pre testa. Ovo je možda bio izazov za neke od njih, jer su u proseku igrali video igre četiri sata dnevno svakog dana za četiri godine. Naučnici upozoravaju da je potrebno više istraživanja oko dugoročnih efekata video igara, i predlažu validniju stimulaciju od emocionalno nabijenih slika u budućim studijama. Međutim, pišući u časopisu Frontiers of Psychology, rekli su: "Dok je tipičan obrazac aktivacije za empatiju i teoriju umnih mreža vidjen, obe grupe su pokazale iste moždane odgovore. Tumačimo naše rezultate kao dokaz protiv hipoteze smanjenja osetljivosti i predlažemo da je uticaj nasilnog medija na emocionalnu obradu prilično akutan i kratkotrajan." Prema teoriji poznatoj kao "Generalni Model Agresije", smatra se da igranje nasilnih igara u dužem vremenskom periodu čini ljude manje osetljivim na nasilje. Jedan od istraživača, dr Gregor Zicik, iz Medicinske škole u Hanoveru, rekao je da je važno da se istraži da li je to istina zbog privlačnosti nasilnih video igara. "Istraživačko pitanje se prvo javlja iz činjenice da su popularnost i kvalitet video igara u porastu, a drugo, suočeni smo sa sve više i više pacijenata sa problematičnom i kompulzivnom potrošnjom video igara u našem kliničkom radu," rekao je on. Dr Zicik izrazio je oprez u vezi izvlačenja čvrstih zaključaka iz ove studije. "Nadamo se da će studija podstaći i druge istraživačke grupe da usmere svoju pažnju na moguće dugoročne efekte video igara na ljudsko ponašanje", rekao je on. "Ova studija koristi emotivno provokativne slike. Sledeći korak za nas će biti da analiziramo podatke prikupljene pod validnijom stimulacijom, kao što je korišćenje video snimaka za izazivanje emocionalne reakcije." Razni naučnici su dostigli kontradiktorne zaključke po tom pitanju prenosi Independent. Izveštaj radne grupe Amerčke Psihološke Asocijacije o nasilnim medijima zaključio je 2015. godine: "Istraživanje pokazuje stalan odnos između nasilnih video igara i povećanja agresivnog ponašanja, agresivnih spoznaja i agresivnog afekta, i smanjivanje pozitivnog društvenog ponašanja, empatije i osetljivosti na agresiju." Zato budite umereni u gejmingu, i elimišite rizike u korenu. Čekamo vaše komentare ispod vesti i na Facebook,Twitter i Instagram mreži. Let's block ads! (Why?)

0 notes

balkantimes · 4 years ago

Text

Da bismo riješili palestinsko pitanje moramo okončati kolonijalizam

Međunarodni pravni režim trebao je pomoći da se okonča kolonijalizam, a njegov neuspjeh u Palestini prijeti njenom postojanju.

Wesam Ahmad

Predstojeća izraelska aneksija palestinske zemlje i globalno nedjelovanje dokaz su neuspjeha ovog režima da pomogne da se okon��a kolonijalizam i dovodi u pitanje njegov razlog postojanja.

Nema zakona za moćne

Ekonomija kolonijalizma

Kroz svoju 80-godišnju historiju, Izrael je nastavio usavršavati umjetnost kolonizacije i pružio je ono što bi se moglo smatrati najboljim poslovnim praksama kolonijalizma.

Ako je Izrael izuzet iz vladavine međunarodnog zakona, kako se EU može pozivati na međunarodni zakon da opravda svoj stav u pitanjima kao što su rusko pripajanje Krima, naprimjer?

Vrijeme je da se okonča kolonijalizam

Iako je međunarodni zakon trebao okončati praksu kolonijalizma, jasno je da još nije završio posao. Kolonijalizam ne može biti zaista iskorijenjen dok se nastavlja kolonizacija Palestine.

Prvi juli je bio i prošao bez pretjeranog uzbuđenja, ali Izrael je pokazao svoje prave namjere svijetu i one ne mogu biti neviđene.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor

#balkantimes #bliskiistok #izrael #palestine

0 notes