#feel good kuharica

[feel-good-kuharica-blog]

Lagan, ljetni puding

Ovog ljeta imala sam priliku posjetiti Jordan, predivnu zemlju surovih, pustinjskih pejzaža i biblijskih turističkih odredišta, na rijeci Jordan i planini Nebo.

Pripremajući se za put, pročitala sam i pogledala sve što sam uspjela naći na Internetu. Jedino što se nisam sjetila pogledati je bila hrana. Sva sreća da mi je hobi pisanje food bloga :)

A hrana me najviše oduševila. U malim posudicama s kojima prekrivaju stol, neprestano donoseći nove i nove sljedove, hrana je od koje ližeš prste. Sve što sam okusila, bilo je odlično.

Za jednom svečanom večerom bilo je toliko sljedova da sam pomislila, negdje kad smo bili na sredini menija, kako ćemo svi izginut za stolom.

Nakon 20 slijedova toplih i hladnih predjela, stiglo je glavno jelo, a ja više nisam mogla zinut. Propustila sam baby beef s umakom od češnjaka, još mi je i sad krivo.

Kad je stigao desert, kriškice lubenica i dinja, uspjela sam se još malo osladit, onako za kraj. Dok sam uzimala zadnji komad lubenice sa stola, zaključih da se nikad nisam najela bolje u životu nego u Jordanu. A onda sam otputovala u Kinu….

Potrebno:

za bijeli sloj

70 grama riže 240 ml vode 890 ml mlijeka 50 grama šećera 30 grama gustina 60 ml vode

za sloj od narančina soka

600 ml sok od naranče 30 grama šećera korica od jedne naranče 30 grama gustina 60 ml vode

Za bijeli sloj – isperite dobro rižu vodom, stavite u posudu, dodajte vodu i kuhajte na laganoj vatri.

Kad voda zakuha, pokrijte i smanjite plamen. Kuhajte dok riža ne upije vodu.

Potom zajedno promiješajte mlijeko i šećer pa dodajte riži i kuhajte, sve miješati 15 minuta.

U zdjelici dobro promiješajte gustin i hladnu vodu, polako dodajte riži i mlijeku i sve mješati dok smjesa ponovno ne zakipi.

Smjesu zatim ulijte u zdjelice ili čaše i ostavite da se dobro ohladi.

Za narančasti sloj: Zakuhajte sok sa šećerom i koricom od naranče.

U zdjelici dobro promiješajte gustin i hladnu vodu te potom polako uspite u sok od naranče i miješajte dok se ne zgusne.

Ugasite plamen, još malo miješajte smjesu te nježno izlijte na bijeli sloj u zdjelicama.

Ohladite pa poslužite. Prije posluživanje, po želji, puding možete  ukrasiti čokoladom ili krupno narezanim pistacijama.

[feel-good-kuharica-blog]

Pita s brokulom i cvjetačom

U nedavnom proljetnom pospremanju, brišući malo deblju prašinu s knjiga na polici, u najdonjem kutu iskopala sam već davno zboravljenu kuharicu. Ne sjećam se više kako je završila kod mene, ni kad sam je odložila na to mjesto na kojem stvari u mom stanu polako ali sigurno tonu u zaborav.

Umorna od čišćenja, uzela sam kuharicu u ruke i sjela da predahnem. Predah se oduljio; listala sam zainteresirano stranice birajući što ću napraviti.

Među svim tim slikama od kojih rastu zazubice, odabrala sam pomalo neuglednu pite od brokule i cvjetače. Zašto baš nju? Pa recept mi se učinio odličnim, iako je slika bila definitivno 'pepeljugasta'. Ja sam pred očima imala sliku rustikalne pite, dostojne neke veće grofovske kurije.

Zaboravih na Sizifov posao brisanja prašine, prebacila sam se u kuhinju i eto mog novog uratka.

Potrebno:

300 grama glatkog brašna 170 grama maslaca 4 jaja 2 dcl vrhnja 2 češnja češnjaka 300 grama cvjetače 300 grama brokule 200 grama naribanog parmezana sol, papar

Tijesto se umjesti od brašna, 2 jaja, 150 grama maslaca, 1 dcl vode i malo soli. Ostavi se u hladnjaku pokriveno pola sata.

Povrće se blanšira u kipućoj slanoj vodi, potom ocijedi i stavi u hladnu vodu s ledom, kako bi zadržalo boju. Nakon toga ga se dobro ocijeđenog preprži u tavi s 20 grama maslaca i češnjakom.

Zasebno se istuku dva jaja, čemu se dodaju vrhnje, parmezan, sol i papar.

Tijesto se razvalja u dva dijela, pa se prvim, većim, obloži prethodno namašćen kalup. Tijesto se izbocka vilicom, kako bi se spriječilo njegovo dizanje dok se peče, potom se dodaje se povrće i smjesa od jaja, vrhnja i sira.

Sve se pokrije drugim dijelom tijesta, a na njegovu vrhu napravi rupica kako bi mogla izlaziti para. Peče se u zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva Celzijusa 40 minuta.

[feel-good-kuharica-blog]

Fine, zasitne knedle koje se mogu napravit dan unaprijed

To se zove strast. Čovjek je skupio 2000 kuharica. Vjerojatno ih ima najviše na svijetu, nije još naišao na podatak da netko ima više. Riječ je o g. Zlatku Puntijaru.

Ja obožavam prelistavati kuharice. Što su starije, to bolje. Gdje god dođem u posjet, pogled mi odluta prema prvoj polici s knjigama u potrazi za njima. I baš uvijek pronađem barem jedan zanimljivi kulinarskih uradak koji poslije, s više ili manje uspjeha, napravim u svojoj kuhinji.

Ali 2000 kuharica!. No to bi bio izazov prelistavati :)

U emisiji o hrani, ne sjećam se više kako se zvala, g. Puntijar nije samo govorio o svojoj sakupljačkoj strasti, nego je podijelio s nama i jedan recept – knedle od jabuka.

Pa eto, otad ih radim barem jednom mjesečno - jednostavne, prefine, zasitne i, najbolje od svega,  mogu se napraviti dan unaprijed.

Potrebno:

4 jabuke, najbolje kiselkaste

100 gr šećera

cimet

50 gr maslaca

petit beure keksi

krušne mrvice

Priprema:

Jabuke se ogule i naribaju. U tavi se na maslacu prodinstaju jabuke sa cimetom i 100 grama šećera.

Kad se jabuke ohlade, dodaju im se smrvljeni keksi pomiješani s krušnim mrvicama. Količina ovisi o željenoj tvrdoći smjese. Od smjese se naprave knedle, pa se dodatno uvaljaju u smrvljene kekse.

Poslužuju se sa sirupom od crvenog vina i naranče.

Za sirup:

10  gr šećera

sok od jedne naranče

2 dcl crnog vina

cimet po želji

Priprema: U posudi se pomiješaju svi navedeni sastojci. Kuha se na laganoj vatri dok se tekućina ne reducira i nastane sirup. Sirup se poslužuje hladan.

[feel-good-kuharica-blog]

Piletina u woku s brokulom

Jedne subote, prije par mjeseci, nije mi se baš ništa radilo; ležala sam na kauču u dnevnom boravku i odsutno vrtjela programe na TV-u.

Kad, na jednom od programa kuha Gordon Ramsay. Baš sam upala u njegovu emisiju o 100 brzih recepata iz azijske kuhinje.

Brzi recepti - to mi je odmah privuklo pozornost. Kuhao je munjevitom brzinom, dok sam se pridigla s kauča, dohvatila olovku i prazan blok, već je dva recepta zgotovio.

Taman sam se pripremila da ću pisati treći recept, međutim nisam mogla odlijepiti pogled od ekrana – stalno je nešto gulio, rezao, sjeckao, miješao, dodavao i naravno, usput sipao razne savjete. Nevjerojatno, prošlo mi je kroz glavu, čovjek brže kuha nego ja pišem (a ja pišem brzo, to mi je uostalom posao!).

Sve u svemu, kad je pokazao svoj uradak pripremljen za posluživanje, odlučila sam na brzinu – to je to! Recept mi se sviđa, zapisat ću ga po sjećanju.

Da sam onda znala da će mi sin biti oduševljen tim jelo (do tada nikad nije htio ni primirisati brokulu, a sad barem jednom u dva tjedna moram napraviti to jelo) potrudila bih se zapisati više njegovih recepata, ma koliko brzo da je kuhao. :).

Potrebno:

400 gr tjestenine 500 gr pilećih filea 250 gr brokule 4 jaja češnjak sojin umak maslinovo ulje.

Za početak, stavi se kuhati tjestenina. Dok se ona kuha, u wok se stavi malo maslinovog ulja, a kad se ugrije, dodaje se na trake narezana piletina. Nakon što je piletina gotova, posoli se i odloži na tanjur.

U wok se zatim stavi na trake narezana brokula, potom se dodaje narezani češnjak, a nakon nekog vremena dodaje se i sojin umak. Neprestano se miješa, dok brokula malo ne omekša, a potom se sve odloži zajedno s mesom.

U međuvremenu se razmute četiri jaja, napola ispeku u woku i u njih se stavi skuhana i ocijeđena tjestenina te joj se zatim primiješaju ostali sastojci – pečena piletina i brokula.

[feel-good-kuharica-blog]

Lagani ručak dan nakon Uskrsa

Proteklih dana skuhana je šunka, obojena jaja, napravljene ekstremne količine francuske salate, spečen odojak, četiri vrste kolača... ma brdo hrane.

Na sam Uskrs samo smo jeli, pričali, zabavljali se... i opet jeli.

Sljedeći dan zasjalo je napokon sunce, pa je svatko u kući napravio svoj plan – netko je otišao u vikendicu, netko sa curom van, a ja..

Moj plan je bio izležavati se u krevetu, možda malo otić’ do fotelje, listati knjige, meditirati. U svakom slučaju ni blizu štednjaku, proteklih dana sam se zasitila kuhanja.

U skladu s time, složila sam tek sendvič - vidjela sam par dana ranije na TV-u Giadu kako ga je brzo složila, veselo se nasmijala i dala mu ocjenu “Delicious!” Morala sam ga isprobati :)

 “Bit će ovo dobar dan.. napunit ću baterije do maksimuma”, pomislila sam negdje sat iza podneva, lagano drijemajući.

Iz snatrenja me trgnula zvonjava mobitela. Oni iz vikendice vraćaju se na ručak, promrzli su. Malo iza njih, onaj koji je otišao sa curom, vraća se s njom nešto prigrist, pa će vidjeti što dalje..

Dok pripremam stol za ručak, javlja se teta na telefon, izgubila je ključ od stana, što sad?.. “Dođi kod mene po rezervne ključeve, ostani na ručku”, pozvala sam je.

I začas je bila repriza Uskrsa... jeli su, pričali smo, zabavljali se.. I opet su jeli. Ja sam disciplinirana što se tiče hrane, ako jedan dan pretjeram, drugi drastično smanjim količinu unosa :)

Potrebno (za 2 osobe):

3 tvrdo kuhana jaja 100 gr sira bovidur 3 žlice majoneze malo peršina 4 šnite kruha 4 trake tanko narezane dalmatinske pancete

Jaja se narežu na sitne kockice, a sir izriba na sitne komadiće. Sve se izmiješa s majonezom i sitno narezanim peršinom te namaže na šnitu kruha. 

Uz to paše rajčica. I naravno, čaša vina :)  

Opcija: Panceta se hrskavo zapeče na tavi, izlomi na komadiće i poslaže po sendviču.

[feel-good-kuharica-blog]

Meditacija o uštipcima od banane

Nakon prve smjene odrađene na poslu, i druge za štednjakom u kuhinji, zadovoljna, pomalo i umorna, uvalila sam se u fotelju u kutu dnevne sobe.

Sklopila sam oči na tren; tišina oko mene učinila je ostalo. Zaronila sam u mir svog unutarnjeg svijeta.

Opuštena tijela, zadovoljna i spokojna, čula sam tek ritam svog disanja. Gotovo da sam zaspala. Vjerojatno i bih, no u umu mi se polako kristalizirala zanimljiva slika.

Na baršunastoj podlozi nalazila se čaša bijelog vina... Ili možda šampanjca.. Ne mogu dokučiti..

Pored nje bila je posudica napunjena s..., aha, vidim, s uštipcima. Primjetih da su lijepe smećkaste boje, na vrhu bijeli od šećera.

Mirno sam promatrala tu sliku. Svidjela mi se. Odlučila sam ući u nju.

Čim sam zakoračila jednom nogom preko zamišljenog okvira, osjetih miris toplog ulja s primjesom ruma...

Promatrala sam ih, razmišljajući od čega su spravljeni. Odjednom vidjeh svoju ruku da se polako pruža prema jednom od njih, onom na samom vrhu s najviše šećera. Prinijela sam ga ustima, zagrizla i...

Iznenadilo me, ali osjetila sam okus... banane, i malo kokosa.. svakako ulja i ruma i.. znam, cimeta.

Otvorila sam oči. Znala sam na što me podsvijest podsjetila.

Potrebno:

1 banana brašno sok od pola limuna/limete 1 žlica šećera malo soli malo ruma prašak za pecivo malo kokosa šećer za posipanje

Banana se očisti i izmiksa da bude glatka poput kreme. Primješa joj se limun, stavi žlica šećera, prašak za pecivo, cimet, malo ruma, soli i kokosa, a svemu se dodaje oštrog brašna dok se ne ugusti tako da se može žlicom napraviti uštipak.

Smjesa se ostavi barem 15 minuta u hladnjaku, Na vruće ulje stavljaju se uštipci, prže se 2-3 minute na lagano vatri i okreću. Kad počnu plutati - gotovi su.

Kad se malo ohlade i ocijede od ulja, posipaju se šećerom.

Mmmljaaaccc!

[feel-good-kuharica-blog]

Juha od cikle - hladna ili topla..

Volim juhe. Svakojake. Čak i od kornjače. Što su sastojci neobičniji, egzotičniji, više mi se sviđa.

I naletim prije nekog vremena na recept za juhu od cikle. Bila sam skeptična oko nje. Mislim, ipak je to obična, neugledna gomoljika, što bi od nje moglo ispasti?

Nakon nekoliko dana ipak sam iskušala taj recept. Ostala mi je, naime, jedna crvena gomoljika u hladnjaku, sakrila se u najdonjoj ladici, pa što ću s njom, da ne propadne.

I uopće se nisam razočarala. Ustvari, oduševila sam se. Karakteristični okus cikle ublažen je maslinovim uljem, kockicama sira i krutona, a boja... ona je fantastična.

Preporučam je.. toplu ili hladnu...

Potrebno:

- luk - češnjak - maslinovo ulje - jedan gomolj cikle - 200 ml goveđeg temelljca - 100 grama feta sira - malo krutona - sol

Na maslinovom ulju kratko se preprži sitno isjeckani luk i češnjak, potom se doda očišćena, na šnite narezana cikla. Prži se na ulju zajedno s lukom otprilike 5-10 minuta, a potom se podije goveđim temeljcem, posoli po želji i ostavi kuhati dok cikla ne omekša.

Ohlađena juha se izmiksa, stavi u tanjur ili zdjelicu, ukrasi fetom narezanom na kockice i krutonima.

[feel-good-kuharica-blog]

Palačinke sa šampinjonima - moj adut iz kuhinje

Kad god mi se jede nešto fino ali ne znam što ili kad želim neko jednostavno a fino jelo za goste, napravim palačinke punjene šampinjonima.

To je moj adut iz rukava, bolje reći iz kuhinje. Ne može se pogriješiti s njima, pa čak i oni koji na palačinke mažu samo čokoladu, ne mogu im pronaći zamjerku. Pravo su gurmansko veselje.

Nedavno mi je sin poručio da ih radim samo kad nam dolaze gosti.

“Zašto, pa tih ih jako voliš?”, upitah ga začuđeno.

Njegov odgovor me iznenadio i nasmijao. “Tako su fine, naprosto ne želim da mi ikad dosade”. :)

Sastojci:

8 palačinki 15 dkg šampinjona 10 dkg maslaca 4 dkg brašna 2 kocke pileće juhe muškatni oraščić 2,5 dcl mlijeka 1 dcl bijelog vina parmezan

Priprema:

Ispržite osam tankih palačinki i napunite ih nadjevom se priprema na sljedeći način:

- n 5 dkg margarinua svjetlo se poprži brašno, dodaju se izmrvljene kocke kokošje juhe, malo parmezana i muškatni oraščić. Sve se promiješa i zajedno prokuha.

- na 5 dkg margarina pirjaju se na listiće narezani šampinjoni. Podliju se vinom i nastave pirjati sve dok vino ne ispari. U tu smjesu potom se umiješa prethodno pripremljeni umak.

Nadjevene palačinke služe se tople.

[feel-good-kuharica-blog]

Fina, topla pita za hladne dane

Bogme je zahladilo. Jutros su mi promrzli prsti dok sam ostrugala led s prozora auta. Onda sam sjela u hladni auto, dok se ugrijao već sam se parkirala i opet van na hladno.

U uredu imam što i vidjeti - širom otvoren prozor. Divota. Zatvaram prozor te ledane i dodirujem radijator. “Jezuš Marija! Kaj opet ne radi grijanje?”, upitam nervozno.

Kolega supatnik rezignirano odgovara: “Prestalo jučer u večernjim satima”.

Tipkali smo u tišini u rukavicama i ispijali vrući čaj, dok napokon nije stigao domar i kresnuo bojler. Zidovi više od 150 godina stare zgradurine u kojoj radim do kraja dana nisu se uspjeli ugrijati.  

I kako se onda ne bih razveselila kad sam poslijepodne ušla u topli stan, a iz pećnice se širio miris tople pite.

“Kak' je bio na poslu?”, upita me veselo moj kuhar. Jučer sam pripremila pitu, no on je poduzeo najvažnije – stigao prije mene, uključio pećnicu i fino je zapekao.

“Mrzlo, ali čim te vidim odmah sam bolje”, odgovorih mu.

Navalili smo svojski na naš novi kulinarski uradak. Fino smo se zasitili i ugrijali. I onda ponovno odlučili preskočiti večernje trčanje, jer vani je tako neizdrživo hladno.

Poslali smo tek poruku frendovima preko Whatsupa: “Danas se navršava točno tri godine od kad ćemo sutra na trčanje”.      

Potrebno:

za tijesto:

240 gr glatkog brašna 

120 gr maslaca 

malo soli 

1 jaje 

1 žlica kiselog vrhnja s visokim postotkom masnoće 

nasjeckani svježi ružmarin i kadulja

za nadjev:

400 grama grabancijaša 

250 gr vrhnja za kuhanje  

100 gr pršuta 

1 jaje  

1 poriluk  

vlasac  

maslac

Tijesto se umijesi od navedenih sastojaka, zamota u plastičnu foliju i stavi u hladnjaku na 2 sata. Potom se razvalja i stavi u namašćenu posudu za pečenje.

Poriluk i pršut se sitno nasjeckaju i prodinstaju na maslacu. Kada se ohlade, primiješaju se sir, vrhnje, jaje i vlasac i sve se izlije na tijesto. Po vrhu se posipaju krušne mrvice i komadići maslaca. Pita se peče na 180 stupnjeva Celzijsa oko pola sata.

[feel-good-kuharica-blog]

Najdraži kolač

Svi koji vole slatko imaju najdraži kolač. Vjerojatno još od djetinjstva. Zasigurno se sjećaju onog trenutka kad su ga spazili, pa okusili i osjetili da je poseban.

Eh, pa meni je to šaumrola.

Još od davnih proslava jednih krstitki u Zagorju, zaljubila sam se u njih, čim sam ih ugledala onako tanke, elegantne, s bijelom kremom, kao da imaju kraljevski status među ostalim kolačima po tanjurima.

Pobrstila sam tada sve šaumrolice po tanjurima na stolu. Sjećam se onako u magli, bila sam još mala, da su mi ih među ostalim kolačima na stolovima pomagali tražiti i neki gosti, oduševljeni “kako ih mala slasno maže”. Onda sam gnjavila tetu da svako malo idemo u smočnicu, po kutiju koja se nalazila na visokoj polici, da uzmemo još. Očistila sam i tu kutiju. Nisam ih se mogla zasititi. Ni tada, ni danas.

Sva sreća, mama je tada uzela recept. Otad ih je radila za svaki Božić i vrlo često za moj rođendan.

To je i prvi kolač koji sam naučila ispeći. Taj mi kolač baš uvijek uspije. A kad ga stavljam pred goste na stol, uvijek je to popraćeno povicima iznenađenja i oduševljenja. To je uostalom kolač kojeg na kraju nikad nema dovoljno :)

Moj bratić, na čijim sam krstitkama stvorila tu duboku i posebnu vezu sa šaumrolama, ima već svoju djecu. Godine su proletjele, a ja i danas, kad je zagrizem, pomislim “Mmmm, taj mi je najdraži!” :)

Potrebno:

1 paket lisnatog tijesta 5 bjelanjaka 250 grama šećera sok od pola limuna

Lisnato tijesto se razvalja i nareže na trake (ukupno ih treba biti između 16 i 20). Trake se namotaju na modle i premažu žutanjkom. Stave se peći na 180 stupnjeva Celzijusa sve dok se ne zažute.

S modla se skidaju dok su tople, inače će se lomiti.

U međuvremenu, umute se bjelanjci u čvrsti snijeg, umiješa se potom šećer, pa se posuda sa smjesom stavi na paru i kuha dok ne očvrsne. Neprestano se miješa. Kad je krema pri kraju, po želji može joj se dodati sok od pola limuna – daje im sofisticirani okus.

Rolice se moraju odmah puniti, dok je krema još topla. U slast!

[feel-good-kuharica-blog]

Posebna mesna štruca

Mesna štruca – toliko sam je već puta napravila da mi predstavlja posve obično, svakodnevno jelo.

A onda jedan dan, bili su školski praznici, dođem kući s posla, a već na vratima me dočeka par izgladnjelih očiju i pitanje: ”Što ima za jesti?”.

Huh, dan prije nisam stigla ništa skuhati, ujutro sam jedva otvorila oči, nisam stigla ni jutarnju kavu popiti - nije ni čudo da sad gledam posve izgladnjelog 18-godišnjaka.

Još nisam ni stvari odložila, a on je već čekao u kuhinji. “Što da radim?”, upita je brzo.

“Pa, ništa”, odgovorih mu zbunjeno. Nisam baš navikla na takvo što, obično bih ja kuhala, a on jeo.

Međutim, glad je uzela svoje. Slušajući moje preporuke dok sam se presvlačila, stavio je mljeveno meso u staklenu zdjelu i posolio, pa očistio mrkvu i počeo je ribati.

Nisam mogla doći k sebi; često sam ga nagovarala da zajedno kuhamo, no rijetko bi mi se pridružio. A sad mi se činilo ako se odmah ne primim posla, da će sve sam zgotovit.

Dok je ribao mrkvu razbila sam jaje i ubacila ga u zdjelu, dodala peršina, sitno narezala luk i češnjak te posipala po mesu. Čim je naribao mrkvu, upitao me kratko: “Što dalje?”

Ocijedila sam žemlju namočenu u vodu, a njemu rekla da sve dobro izmiješa. Zbiljski se primio toga.

Za 10 minuta posložili smo sve na foliju, stavili tvrdo kuhana jaja u sredinu, zamotali i uspješno prebacili na lim. 

Kakav je to bio timski rad - bili smo složni, brzi i učinkoviti. Uigrani kao u huhinji u hotelu sa 5 zvjezdica :)

Teško mu je palo čekati sat vremena da se ispeče. No, zato sam ja bila sretna, jer to nam je bila prva mesna štruca koju smo napravili zajedno. Napokon je,pomislih, krenuo i korak dalje od špageta i kajgane.

Cijelo vrijeme dok se štruca pekla gledao je samnom televiziju. To inače nikad ne radi. Dnevno ga vidim 5 minuta, ostalo je rezervirano za komp i frendove na Skypu.

Mesna štruca mi je inače posve obično, svakodnevno jelo, ali ova mi je bila nešto posebno. Morat ću ga češće izgladnit, pomislih.  :)

Potrebno:

1 kg mljevenog miješanog mesa 1 žličica sušene ljute parike 1 žličica soli 1 žemlja 1 naribana mrkva 5 tvrdo kuhanih jaja 1 glavica luka 2 češnje češnjaka 1 jaje peršin

Zemlja se namoči u vodu, potom ocijedi i stavi u zdjelu. Dodaju se svi ostali navedeni sastojci i dobro izmiješaju.

Smjesa se istrese na plastičnu foliju i poravna. Na nju se polože tvrdo kuhana jaja, a zatim se uz pomoć folije oblikuje štruca.

Mesna štruca pažljivo se prebaci na prethodno nauljen lim za pečenje. Peče se malo dulje od sat vremena na 200 stupnjeva Celzijusa.  

[feel-good-kuharica-blog]

Sanjina pita

Ljeto prije 25 godina, vruće kao i ovo, provela sam radeći, jer nisam imala pravo na godišnji odmor, tek sam se bila zaposlila.

I dok su se drugi kupali i provodili na moru, ja sam u Zagrebu provela jedno od najzabavnijih ljeta dosad - na poslu s kolegicom koja je sipala šale iz rukava i pričala zabavne dogodovštine. Često smo poslije posla završile na kavi, pričajući do navečer.

Starija od mene (ja sam tada imala 22, a ona 36 godina), rado me savjetovala u stvarima oko muškog roda, izgleda i uobičajenih ženskih stvari koje nas povežu bez obzira na razlike u godinama.

To ljeto me pozvala kod sebe na večeru, poslužila me pitom koju je ispekla prije posla. Dok smo je grickale, pijuckajući crveno vino, sve smo se više opuštale.

Sjećam se da sam je upitala kako joj se da kuhati po ljetu kad čak ni jutro ne nosi osvježenje. Tad se nisam zamarala zdravim obrocima, jela sam sendviče kad mi se nije kuhalo. Odvratila mi je lakonski: “S vremenom ti dojadi brza hrana, pa počneš kuhati svaki dan”. Nisam joj vjerovala, no uzela sam njezin recept za pitu, da mi se nađe.

Godine su prošle, pokazalo se da je bila itekako u pravu. Sad kuham svaki dan, štoviše uživam u tome.

Bila sam je i pitala kad se stigne svako jutro tako lijepo našminkati. Savršeno je izgledala svaki dan na poslu. Meni je šminkanje tada uzimalo jako puno vremena, nisam bila vješta u tome.

“Ma, to ti se ja ujutro 'našpahtlam' u liftu dok se spuštam s trećeg kada. Ne treba mi više ni ogledalo”, kazala mi je.

Gledala sam je u nevjerici, mislila sam da me zeza. Deset godina kasnije i ja sam se 'špahtlala' bez ogledala, u automobilu na putu od vrtića do posla, dok je bilo crveno na semaforu.

Tu večer bile smo se odvalile od smijeha dok mi je pričala kako nikad nije iza��la iz stana nenašminkana, osim jednom – uređivala je stan nakon majstora, a kako je bila umorna, odlučila je baciti smeće u trenirci, raščupana i znojna. Nadala se da je nitko od susjeda neće takvu vidjeti, a vjerojatno je, smatrala je, ne bi takvu ni prepoznali.

I onda se poskliznula niz stepenice, ni sama ne zna kako. Zavrištala je od bolova, slomila je ruku. Nema tko od susjeda nije izašao na hodnik, zvali su i hitnu, a njoj nikad u životu nije bilo neugodnije jer se nije 'sredila'.

Meni je to bilo jedno super ljeto, nikad ga neću zaboraviti. Nažalost, njoj je bilo zadnje.

Nije mi bila rekla da ima rak dojke u terminalnoj fazi. Saznala sam tek kad je otišla u bolnicu. Posjetila sam je na Rebru. Tada mi je rekla:“Ma, na onkologiji sam jer nema mjesta na drugom odjelu, imam samo neku crijevnu virozu”.  

Ja sam joj povjerovala, iako je bila prilično iscrpljena i mršava, pretpostavljam da to nisam mogla prihvatiti. Šokiralo me kad mi je njezin brat telefonom malo iza toga javio: ”Sanje više nema”. Bila mi je to prva frendica koju je uništila ta prokleta bolest.

Često u društvu pričam o Sanji i kako smo se provele to ljeto. Ne želim da se izgubi moje sjećanje na nju, čini mi se da bi to onda bilo kao da nje nikad nije ni bilo.

Potrebno:

lisnato tijesto 400 gr špinata 2 žličice maslinovog ulja glavica luka 2 češnje češnjaka 400 gr tikvica 100 gr riže 100 grama topljivog sira (gauda i sl.) 2 jaja 2 žličice mlijeka sezamove sjemenke

Špinat oprati i kratko skuhati u malo vode, procijediti te kad se ohladi sitno nasjeckati.

Rižu skuhati. Na maslinovom ulju popržiti luk i češnjak, pa dodati na ploškice narezane tikvice i kratko popržiti.

U zdjeli pomiješati špinat, tikvice, naribani sir, poprženi luk i češnjak.

Umutiti dva jaja i dodati senf, posoliti i popapriti te sve dodati smjesi u zdjeli i dobro promiješati.

 Razvaljati lisnato tijesto, jedan dio tijesta položiti na dno lima, uliti smjesu, te pokriti s drugim listom, koji se potom premaže žumanjkom i pospe sezamovim sjemenkama.

Peći na 160 stupnjeva Celzijusa dok tijesto ne dobije zlatnu boju.

[feel-good-kuharica-blog]

Jednog vrućeg ljeta kad sam prestala jesti lazanje

Jednog ljetnog poslijepodnevnog ručka, prije 20 i nešto više godina, prisjetim se kad god bude vruće i sparno, kao proteklih dana.

Tog ljeta bila sam nova metla na poslu pa nisam dobila godišnji. Po cijeli dan radila sam u uredu u potkrovlju; preživljavala sam na propuhu. U ono vrijeme još nije bilo klima uređaja po uredima, tehničari su nabavili tek ventilatore, ali, kako su nas obavijestili, ne radi nas nego da se računala ne bi pregrijavala na visokim temperaturama :)

 Kasno poslijepodne u petak tipkala sam s kolegicom supatnicom na propuhu, kad mi je zakrulilo u želucu. Za mene je to ozbiljan upozoravajući znak, jer ako odmah ne utažim glad, počnem se tresti kao list na vjetru, a malo iza toga i kosti me počnu boljeti.

Kolegica Sanja me pogledala ispod oka, i pitala jesam li gladna. Kimnula sam potvrdno. “Imaš li što doma za jesti?”, upitala je potom. Samo sam odmahnula glavom, nisam imala snage govoriti.

Predložila je da odemo u obližnju piceriju na lazanje. Bila sam toliko gladna da sam se odmah zaputila prema izlazu. Ta nije posao zec, neće pobjeć'.

Dok smo po sparini i žegi došle do picerije, bila sam sva mokra od znoja. Od gladi sam jedva propentrala konobaru:”Molim Vas lazanje”. Kolegica je naručila njoke s gorgonzolom, ustvrdivši da je prevruće za lazanje. Bila sam toliko iznurena glađu da sam tu informaciju tek primila na znanje.

Ćaskale smo nekih 20 minuta dok nas nisu poslužili, jedva sam dočekala jelo na stolu. A kad je stiglo – sir je još krčkao u posudi.

Vruća hrana ispred mene, a oči mi od gladi kao tanjuri. Kolegica se smije i savjetuje da pričekam dok se malo ohladi. Izdržala sam ciglih 2,5 minute. Nakon puno puhanja, uzela sam prvi zalogaj. Fini okus raširio mi se nepcem, ali na 30 stupnjeva Celzijusa u zraku, taj vrući zalogaj samo je pridodao temperaturi tijela.

Dok sam se zasitila, posve sam smočila lanenu salvetu kojom sam se brisala po licu. Došla sam kući mokra kao crkveni miš. Jedva sam disala od teške hrane i vrućine, i noć mi je zbog toga bila teška.

Otada su prošle godine, pa sad malo pametnije planiram obroke. Za ljetnih vrućina kuham ujutro, pa do podneva jedemo toplo a ne vruće.

Lazanje su mi se otad zamjerile. Volim ja i dalje tjesteninu, ali po ljeti je pripremam kao salatu. :)

Potrebno:

- pola kg tjestenine  - češnjak - 200 gr sira grabancijaša - 400 grama špinata - bosiljak - malo maslinovog ulja - aceto balzamico - sok od jednog limuna - parmezan

Tjestenina se skuha u slanoj vodi al dente; grabancijaš izriba na sitno; špinat opere, a ako mu je lišće krupno, nasjecka se na trake. 

Na maslinovom ulju poprže se dvije češnje češnjaka, a potom izvade. Na ulje se potom stavi špinat te dinsta dok ne omekša, uz dodatak aceta balzamica i limunovog soka.

Kad se tjestenina ohladi, pomiješa se sa špinatom i grabancijašem, pospe bosiljkom i parmezanom i posluži.

[feel-good-kuharica-blog]

Pita od marelica

Nakon 16 sati odvaljenih u komadu na poslu, 11 sati dan iza, pa malo iza toga odrađene noćne, sve uz bezbroj telefonskih poziva od kojih mi se opasno vrtjelo u glavi, lijepo je znati da još imam snage biti kreativna u kuhinji. Ili mi je kuhinjska kreativa bijeg od stresa?

Taman sam bila zgotovila pekmez od jagoda, kad su na tržnicu stigle marelice. Čim sam ih ugledala, palo mi je na pamet da ću napraviti pitu od marelica ma koliko god sam bila umorna i bezvoljna od posla.    

Razmišljala sam o receptu za tu pitu još od prošle godine, a sad je očito sazrelo vrijeme za nju. U mislima sam imala sliku prhkog tijesta žuto-narančaste boje, isto takvih marelica, prekrivenih bijelim cvijetićima izrezanim od tijesta i prekrivenih bijelim šećerom.

S time se naprosto ne može pogriješiti, pomislih. Tako se na kraju i pokazalo. Pita je ispala potpuno u skladu sa zamišljenom, a čak i oni koji jedu samo kolače sa čokoladom, nisu joj mogli odoljeti. Bila je smazana u roku keks :)

Potrebno:

za tijesto:

22 dkg oštrog brašna 10 dkg šećera 15 dkg maslaca 4 žumanjka ½ vrećice praška za pecivo malo soli

za nadjev:

pola kilograma marelica 100 grama pekmeza od marelica ili šipka 2 žlice šećera šećer za posipanje  

 Tijesto se umijesi od navedenih sastojaka, zamota u aluminijsku foliju te ostavi pola sata u hladnjaku.

Za to vrijeme stavi se na lim papir za pečenje, a marelice očiste od koštica i prepolove.

Polovina tijesta se razvalja i stavi na lim, premaže vrlo tankim slojem pekmeza, na koji se uredno slože marelice jedna do druge.

Marelice se pospu s 2 žlice šećera, a potom se prekriju cvijetićima od ostatka tijesta, koje prvo razvaljamo a zatim režemo kalupom.

Pita će peče oko pola sata na 170 stupnjeva Celzijusa.

Kad se ohladi pospe se šećerom.

Uživajte!

[feel-good-kuharica-blog]

Lagana večera za prijatelje

Mojim starcima svako malo frendovi su dolazili na kave, a često su i oni odlazili njima. Zajedno su slavili sve i svašta. Ponekad im zavidim kako im je dobro bilo.

 Ja naime tijekom radnog tjedna jedva stignem skuhati ručak za idući dan i nešto pospremiti, nakon što se navečer vratim s posla. Preko vikenda odjurim sređivati vikendicu ili okućnicu oko nje. A još i obiteljske obveze...

Moji su pak svojim rukama izgradili vikendicu – od temelja do krova, a imali su i oni obiteljske obveze, kuhao se i onda ručak za dan kasnije... odakle im samo snaga?!

Ponekad sam tako umorna od svega, da počnem filozofirati o mom načinu života. Čini mi se previše napet, nervozan, organiziran do zadnje minute kako bih sve stigla.

U zadnje vrijeme, međutim, sve češće kad sam iscrpljenja legnem u krevet i provedem poslijepodne čitajući knjige, listajući časopise o uređenju doma ili kuhanju. Tako skupljam snagu za dalje. I sve manje osjećam krivnju zbog tih ležernih trenutaka. Napokon počinjem uživati u životu :)

Trudim se i češće pozivati frendove navečer na čašu vina, laganu večeru.

Neki dan mi je bila frendica s mužem. Super smo se zabavili, malo smo i popili,  na kraju se frendica totalno opustila, i počela malo višim tonom sipati žalopojke: “I kakav mi je to život?! Radim kao konj, navečer kuham i spremam po stanu, svaki vikend nešto - jedan kosimo oko naše vikendice, drugi oko kuće njegovih staraca. Za poludit!”.

Govorila je još mnogo toga, ali nisam je više slušala. Nasmiješila sam se, svima nam je isto, čini se. Takva životna faza.

Natočila sam joj još jednu čašu vina i rekla: “Draga, daj se opusti. Ajde, stavi nešto u kljun”. Bila sam skuhala utješnu hranu – rajčice s gorgonzolom i mesne okruglice. Pomislih, valjda se neće udebljati jer sutra će imati još jedan razlog za nezadovoljstvo životom. :)

Rajčice s gorgonzolom i mesne okruglice

Potrebno:

4 rajčice 1 komad bovidur sira 3 žlice krušnih mrvica maslinovo ulje češnjak 250 gr mljevenog purećeg mesa češnjak peršin 50 gr brašna 1 jaje 1 dcl mlijeka

Rajčice se operu, obrišu i prerežu na polovine. Žlicom se ostruže njihova srž i odloži u zdjelu. Tako očišćene polovine rajčica stave se u zdjelu s maslinovim uljem i narezanim češnjakom. Promiješaju se lagano u zdjeli s uljem i češnjakom i ostave neko vrijeme.

U zdjelu u kojoj se nalazi srž rajčica dodaju se tri žlice krušnih mrvica i naribani bovidur sir.

Rajčice se pune tom smjesom, polažu u vatrostalnu zdjelu, po vrhu lagano zaliju preostalim maslinovim uljem i stave u pećnicu na 170 stupnjeva Celzijusa 25 minuta.

Dok se peku, pripreme se male okruglice od purećeg mesa, peršina, soli i češnjaka. Okruglice se prvo uvaljaju u brašno, a potom u smjesu za pohanje, koja se unaprijed napravi od od jednog jaja, 1 dcl mlijeka i 50 grama brašna. Potom se okruglice prže na ulju. Taman kad zazvoni pećnica, gotove su i okruglice.:)

[feel-good-kuharica-blog]

Pavlove tortice s jagodama

Čim sam pročitala da je u Vrgorcu započela berba jagoda, zaputila sam se na tržnicu. Razveselio me pogled na prepune stolove jagoda. Sezona im se opet vratila!

Odlične su mi bez šećera, ali volim ih i zašećerene; super su mi umočene u šlag, uronjene u čokoladu... Ma divne su i izmiksane u frapeu, na biskvitu pokrivene šlagom... a još koh s jagodama!..

 Jedino što mi može pokvariti raspoloženje s njima je alergija.. Ponekad, kad pretjeram, dobijem plikove. No, to se desi kad ih pojedem u ekstremnim količinama – od kilograma na više.

Mog sina ne muče te brige ni kad ih jede u ekstremnim količinama. Njega muče višnje, pa ih izbjegavamo.    

Budući mi je u hladnjaku ostalo neiskorištenih bjelanjaka, u subotu sam odlučila napraviti male verzije Pavlove torte. Bilo mi je baš zadovoljstvo izrađivati i ukrašavati te male tortice; na kraju se nisu stigle dobro ni ohladiti, a već su bile pojedene.

Kod takvih se dekorativnih slastica uvijek navečer, s pogledom u prazan hladnjak, pitaš: “Gdje si bio, što si cijeli dan radio?”

Priprema:

Na svaki bjelanjak dodaje se po tri žlice šećera i jedna čajna žličica limuna.

Smjesa se miksa dok ne postane čvrsta, zatim se na lim stavi papir za pečenje, premaže ga se maslacem, a od bjelanjaka se formiraju male tortice.

Pećnica se zagrije na 150 stupnjeva Celzijusa. Kad se stavi lim sa smjesom od bjelanjaka, odmah se smanji temperatura na 100 stupnjeva Celzijusa te se smjesa ostavi sušiti barem 90 minuta.

Tako dobivene kore od bjelanjaka se ostave hladiti. Mogu se pripremiti i nekoliko dana ranije. Na pripremljene kore slažu se očišćene jagode, ukrašavaju šlagom, čokoladom.. mašti na volju.  

Prije nego sam zatvorila hladnjak, u svaku torticu zapiknula sam čačkalicu s papirićem na vrhu, na kojem je stajalo ime. Nema varanja, svakom po dvije!

Potrebno za 6 tortica:

za beze kore:

5 bjelanjaka 15 žlica šećera 5 malih žličica limunova soka jagode šlag :

250 ml slatkog vrhnja šećera po želji

čokoladna glazura:

100 grama čokolade za kuhanje 50 grama maslaca.