#dunavom

[lazenda0]

... али смо ми супротни светови ✨🌌

... ali smo mi suprotni svetovi ✨🌌

[aristotels]

dunavom brodovi plove, da li se bar jedan zove sanja, sanja, sanja... maslačak sam, vetar me nosi, ima me u tvojoj kosi, sanja, sanja, sanja...

[zagrebjavniprostor]

Foto: Saša Šimpraga

Nevidljivi most

Saša Šimpraga, 2023.

„A, kad Savu plahu prelijeće,

trese mostom, te se zemlja kreće,

Kano da se Okić s Klekom koše,

Uz sviranje, gorsko zavijanje.“

Velimir Gaj, Naš seljak i prvi mu parovoz, 1862.

Vjerojatno najstariji poznati sačuvani prikaz nekog zagrebačkog mosta onaj je na karti Nicolausa Angielusa iz 1566. godine. Na tom prikazu Kaptola i Gradeca, koji je najstariji do sada poznati kartografski dokument koji prikazuje prostorni opseg i djelomično urbanu strukturu Zagreba, vidljivo je i jezero koje se nalazilo s istočne strane katedralnog kompleksa i služilo i kao zaštita i kao ribnjak. Preko tog ribnjaka jasno je ucrtan drveni most. Otprilike je spajao katedralni kompleks s današnjom Šoštarićevom ulicom. Mosta ni jezera odavno već nema, a na tome je mjestu javni park Ribnjak koji u imenu čuva memoriju na nakadašnju veliku vodu. Kontinuitet imena samo potvrđuje da je prošlost gradu imanentna, uvijek prisutna, bilo u svom materijalnom ili nematerijalnom obliku, pa i kombinaciji jednog i drugog. Jedan od tih tragova prošlog su i arheološki ostaci najstarijeg zagrebačkog željezničkog mosta: upornjak s južne strane Save, na Kajzerici, i baze dva pilona koji se za niskoga vodostaja mogu vidjeti u koritu rijeke. Slika starog mosta davno je iščezla iz memorije stanovnika Zagreba, a on je dobrim dijelom i zaboravljen. U njegovoj, doslovno, neposrednoj blizini izgrađen je Zeleni most –  Savski slavoluk kako će ga nazvati Fedor Kritovac –  danas nezaobilazna slika zagrebačkih obala Save, pa i identitetski reper glavnoga grada. Most koji mu je prethodio dovršen je 1862. godine kao dio željezničke pruge Zidani most – Zagreb – Sisak otvorene za promet te iste godine kada je željeznica stigla u grad. Izgradnja mosta započela je sa strane Kajzerice. Most je bio najzahtjevniji element infrastrukture nove pruge. Rešetkasta čelična konstrukcija mosta projektirana je u Budimpešti, elementi za njeno sklapanje proizvedeni su u Beču te dopremljeni Dunavom i Savom do Siska, a dalje kopnom do Zagreba i Kajzerice. Most je bio ukupne duljine 253 metra, sadržavao sedam stupova i dva upornjaka. Čini se da su kameni dijelovi ukrasne ograde, kao manje važni elementi, isklesani vjerojatno u kamenu iz zagrebačkog kamenoloma Bizek, tj. u istoj vrsti kamena od kojega je građena i zagrebačka katedrala, dok su upornjaci bili od bitno čvršćeg granita. Ti kameni ostaci mosta druga su najstarija postojeća izgrađena struktura u užem Novom Zagrebu, odmah nakon pogranične stražarnice Napoleonovih Ilirskih provincija pored Savskog mosta koja je iz 1809. godine. Stražarnica ima status kulturnog dobra RH, dok ostaci mosta nemaju nikakav formalni status, ali su važan dio urbane povijesti grada. 

Ideju o oživljavanju zaboravljenih i zapuštenih ostataka prvog zagrebačkog željezničkog mosta kao novog javnog prostora iznio je još 2015. godine arhitekt David Kabalin. Slijedom toga i kroz godine bilo je pokušaja platforme 1postozagrad prema mjesnoj samoupravi da se lokalitet oživi kroz male komunalne akcije, no bez ikakvog pozitivnog odgovora ili pomaka. Konačno, Kabalinova ideja svoju je realizaciju doživjela ove godine u sklopu projekta Mikrourbanizmi kojeg je, po zamisli autora ovog teksta, provela Hrvatska udruga nastavnika povijesti, a čiji je fokus na mikrolokacijama iz urbane povijesti Zagreba. Projekt je podrazumijevao i obrazovni dio u suradnji s Katedrom za metodiku nastave povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu čiji su studenti i studentice, na ishodišnoj točki programa tj. ostacima mosta, proveli istraživanje i proizveli seminarske radove na odabrane teme iz zagrebačke prošlosti.

Privremena intervencija na sačuvanim elementima mosta, izvedena po Kabalinovoj zamisli i projektu, kulminacija je tog programa koji je uz navedeno, imao primarnu ulogu osvijestiti javnost o arheološkim ostacima mosta i kroz jednostavno rješenje aktivirati ih kao novi javni prostor. Prilagođen mogućnostima projekta i kao privremeno rješenje, arhitekt prijedlog svodi na esenciju – mogućnost sjedenja i vidik, doživljaj. Na lokalitetu je postavljena drvena klupa, fiksirana u tlu, a sadrži info pano koji s dvije strane ima različite zadaće. Sa sjeverne prolaznicima signalizira novo mjesto na obalama. Njegova žuta ploha vidljiva je i iz daljine. S proljećem kad okoliš zazeleni doći će još više do izražaja budući da će zelenilo pojačati kontrast. S južne strane, dok mu se prilazi, pano nudi info sadržaj: osnovne informacije o povijesnom mostu. Uključuje, primjerice, i pjesmu „Naš seljak i prvi mu parovoz“ koju je Velimir Gaj napisao upravo u povodu 1. listopada 1862. tj. dana kad je prvi vlak prošao mostom. Na taj isti datum 161. godinu kasnije otvoren je i ovaj novi mali vidikovac. S vidikovca, klupe, otvara se trasa nestalog mosta, odlični pogled na Zeleni most i obale, vlakove u prolazu, i možda najzanimljivije, s mjesta se mogu promatrati ljudi koji prolaze s obje strane rijeke. Pritom mjesto po svojoj prirodi nudi određenu intimu javnog prostora, na način da istovremeno prisutni, prostor možete imati i samo za sebe.

Intervencija tako ispunjava nekoliko funkcija. Prvu da mjesto stavlja u potvrđenu upotrebu kao javnog prostora i to na način da nadograđuje, aktivira, prošlost bez da je degradira; i druga, da stari most posredno vraća u kolektivnu memoriju te stvara i nudi točku interesa: onu koja ima utilitarnu ulogu kao mjesto mogućeg boravka, i onu koja educira o povijesti važnog dijela željezničke infrastrukture u gradu. Prigodno, za otvorenje, na kamenoj ogradi mosta apliciran je i strip na temu željeznice, u dva nastavka i to na dvije bočne strane ograde. Autorica je Cicko. Radi se o papirnatom rješenju i eko ljepilu koji će s prvim kišama nestati. Prikaz vlaka u jednom od vagona uključuje i žirafu. Naime, dok je postojalo gradsko kupalište sa sjeverne strane, a Kajzerica još bila tek livada, južna obala Save kolokvijalno se nazivala - Afrika. Koja je preko Sredozemnog mora, a ovdje preko rijeke.

Foto: David Kabalin

Kabalinov rad je elementaran, ali studiozan, posvećen detalju, a karakterizira ga perceptivnost, sposobnost (pionirskog) čitanja i nadogradnje prostora koji je slojevit. Oživljavanjem jednog od tih slojeva, važnog dijela urbane povijesti grada, ponudio je minijaturu koja funkcionira. Možda i nagovješćuje neko trajnije, kompleksnije, ali i dalje jednostavno rješenje budući da lokacija ne traži puno da bi dala još više. Naime, jedna od zadaća projekta Mikrourbanizmi je da privremena intervencija demonstrira, potakne, neko dugotrajnije, sveobuhvatnije i nešto skuplje rješenje kako bi se ostaci mosta trajno sačuvali i ostali u javnoj namjeni. Kako sam autor navodi u prigodnom intervjuu, postoje vremena za velike urbane i infrastrukturne zahvate, no jasno je da ne živimo u jednom od njih. Nedefiniranost, pa i improvizacija, odnosno tehničko rješenje zagrebačkih obala Save upućuje na to da će se one u budućnosti, poželjno, mijenjati, prilagođavati novim potrebama. Tad bi trebalo računati i s ostacima mosta. Potvrditi ih kao važne. I zato je intervencija bitna budući da čuva, produžuje, urbano sjećanje, gradi narativ o mostu kojeg više nema, a pritom na gradskim oblama nudi, skreće pažnju, na stara nova mjesta i mogućnosti.

Kompleksniji zahvati na južnoj obali Save možda jednom uslijede. Do tada mogu proći desetljeća. One manje zahtjevne, izglednije, vezati se može uz npr. formiranje trgića s južne strane Savskog mosta, ili neposrednije uz mogući budući javni park koji mjesna samouprava u aktualnom sazivu zagovara na gradskoj parceli neposredno zapadno od ostataka starog mosta. Za nešto veće Grad teško da je spreman, pa i sposoban, te su upravo takva sitna prilagođavanja tek otvaranje perspektive za nešto ambicioznije. I tu Kabalinov prijedlog, eksperiment, zauzima dobru startnu poziciju: osvješćuje i gradi. Ujedno je svojevrsni preduvjet onoga što će jednom možda doći.

U međuvremenu, Zagreb je grad kojem nedostaje mostova. U budućnosti će možda postojati pješački između Jaruna i Laništa, ili onaj za sve kod Bundeka, i neki drugi. No, grad isto tako treba i svoje nevidljive mostove, one koji povezuju prošlost i sadašnjost.

[socceroaza]

IN MEMORIAM: Siniša Mihajlović

IN MEMORIAM: Siniša Mihajlović

Siniša Mihajlović nije dostigao nivo Vujadina Boškova da ga citiraju kao fudbalskog Konfučija, ali nije isključeno da posle preranog odlaska ugrozi na pijedestalu legendarnog trenera. “Zio Vuja” i Miha su sinovi iste ravnice, podeljene Dunavom, i jedine srpske zvezde na italijanskom medijskom nebu sa stalnim prebivalištem. Bilo je većih igrača i trenera ( ne računajući samo fudbal) sa naših…

[t-d-m-e-b]

Ali smo mi suprotni svetovi

[djolens72]

DOBRO VEČE

Da nam je sretan divan dan našem gradu rođendan razrovan i skrpljen na delove izdubljen podbočen gredama na prvom trgu na ulazu sa one strane gdi su konje vezivali i volove terali na pijacu staru dok su alasi na dolmi prodavali tek sveže ulovljenu ribu.. Grad je željan promena, da izađe iz čaure učmalosti starih vremena sa starih fotografija koji se izdigao iz pepela i Dunavom potopljenom…

[zanimljivaekonomija]

U susret 44. Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu: Kako će izgledati nastup Turističke organizacije Vojvodine

Turistička organizacija Vojvodine u saradnji sa lokalnim turističkim organizacijama AP Vojvodine učestvovaće na 44. Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu od 23. do 26. februara. Posetioce štanda Turističke organizacije Vojvodine i ove godine očekuju brojni sadržaji. Turistička ponuda Pokrajine biće prezentovana putem inspirativnih štampanih i video materijala, sa akcentom na aktivnom odmoru i gastronomiji. Prvog dana održavanja sajma posetioci će imati priliku da se upoznaju sa drugim ekskluzivnim štampanim izdanjem kuvara Vojvođanski ručak neodoljivi ukusi ravnice i da uživaju u ukusima tradicionalne vojvođanske gastronomije, dok je drugi dan sajma rezervisan za Vojvodinamičnog barmena i pet koktela sa autentičnim nazivima: “Aktivna Sosa“, “Besni Sremac“, “Banatski inat“, “Izbirljiva Bačvanka“ i “Dunavom kroz ravnicu“ u njegovom izvođenju. Na zajedničkom štandu pored Turističke organizacije Vojvodine, turističke sadržaje Pokrajine predstaviće turističke organizacije opština Kovin, Bele Crkve, Bečeja, Bača, Bačke Palanke, Bačke Topole, Odžaka, Stare Pazove, Žitišta, Nove Crnje, Bačkog Petrovca, Iriga, kao i grada Sombora i Sremske Mitrovice.Prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku AP Vojvodinu je u 2022. godini posetilo 353.834 domaćih turista, što je za 24,8% više nego u 2021. godini. Domaći turisti ostvarili su 1.001.175 noćenja u AP Vojvodini, što je za 9,3% više u odnosu na 2021. godinu. Prosečan boravak domaćih turista u AP Vojvodini u 2022. godini iznosio je 2,8 dana.

Izvor: Turistička organizacija Vojvodine ( www.vojvodina.travel )

[spectatorzg]

Ponuda za prodaju USB flash diska, 8 Gb VERBATIM

Ponuda za prodaju USB flash diska, 8 Gb VERBATIM

Ravna Ploča Čudni ljudi rastu na prostoru omeđenom Dravom, Dunavom, Savom i jadranskom obalom. Takav divan komad Ravne Ploče,  jedan od najljepših na svijetu, nastanjuju plemena koja se od Kromanjonaca po pameti i nisu baš jako udaljila. Centar Ravne Ploče nalazi se nešto prije kopnene strane tunela Sv. Rok, na mjestu inventivno nazvanom Ravna Ploča. Ravna Ploča Podozrivi prema svemu što je novo,…

[icarusinterlude]

any artist: *mentions Dunav (Danube) in their lyrics*

me: *cries in Serbian*

[odlazakunoc]

Dunavom još šibaju vetrovi // Yu Grupa

[blackkmoonlight]

Često poželim

da na klupi

sedim sa tobom

kao ono junsko veče.

Pa da dočekamo jutro

i da se izgubimo u vremenu,

onako kako samo mi umemo.

Odlutani,

bežeći od bučne gužve,

iako nam je oboma

prisustvo drugih ljudi

oduvek bilo

pomalo dosadno.

Svaka razmena reči

vodila nas je u daleke beskraje,

bar nam to nije teško padalo

teme su se preplitale,

od lepote prirode,

preko enterijera od kojih ti zastane dah

do toga kako ne voliš mleko,

ja se smejem

tvojoj duhovitosti,

ti mi pričaš

o svojim ranama

za koje niko ne zna

i veruješ mi.

Vreme stoji,

mi postojimo.

Volim da ćutim sa tobom,

znaš,

čudno je,

ja baš retko volim da ćutim

sa nekim

u istoj meri

kao što volim

svoju samoću.

Valjda jer je dovoljno

tvoje prisustvo

da sam bezbedna i mirna,

valjda jer po prvi put

ne moram da budem jaka

i mogu da budem tužna

bez postavljanja

nekih dodatnih

glupih pitanja.

Ti si moj odmor od svega

i moj smiraj kad sam nervozna.

I valjda zato što ti je uvek,

ali uvek stalo,

da budem nasmejana

i trudiš se da me nasmeješ

kad mi, ama baš, ni mrvicu

nije do toga.

Valjda jer pamtiš sitnice,

a i valjda jer si trpeo

hladnoću na istoriji

u srednjoj školi

jer je meni bilo zagušljivo u učionici,

kao i to da si se dobacivao sa mnom

puškicama jer smo ih delili

pošto sam ja imala jedan,

a ti drugi deo lekcije.

I valjda jer si to ti,

a meni je stvarno dugo vremena

trebalo da progledam,

da shvatim,

da bih sedela sa tobom

na istoj toj klupi,

i da nam je uvek,

kada smo zajedno,

junsko veče,

pa da se ispričam sa tobom

na kraju dana

dok sa osmehom,

Dunavom i tvojim zagrljajem

dočekujemo

naredno

junsko

jutro.

—

[aristotels]

DUNAVOM PLOVE BRODOOOOVIIIIIIIII

...................

I OPET

[betweenthetimeandsound]

Three Minutes to Eternity: My ESC 250 (#210-201)

#210: Joy Fleming -- Ein Lied Kann Eine Brücke Sein (Germany 1975)

“Hör auf zu spielen und lerne zu fühlen, Wie viele Menschen Freunde sind, Lerne zu singen, vertraue so wie ein Kind,”

“Stop playing and learn how to feel, How many people are friends Learn how to sing, trust just like a child”

For an older and low-placed entry, this German entry has become a fan favorite! Despite this, I wonder if I really like this enough to make my top three of 1975, because I don't go back to listen to it often.

But when I do, it just takes the conductor's stomping to get me into the mood. It's just a great way to start a song~

While the chorus somehow bugs me a little bit, because of how jarring it is (Joy shouts it all out, in comparison to the verses where she has a somewhat lower register), how it builds really helps with getting the party started. The orchestration also helps with the joie de vivre of the song, and Joy manages to live up to her name on stage.

Personal ranking: =3rd/19 Actual ranking: 17th(?!)/19 in Stockholm

#209: Muriel Day -- The Wages of Love (Ireland 1969)

“There will be bridges to be crossed And there'll be teardrops to be lost...”

Ireland’s first upbeat song is a diversion from their first four entries in more ways than one. Not only it’s performed by a woman for the first time, but it also warns about the pains of love—while it’s a great experience, you have to pay a lot in the process. (This actually reminds me of one vintage Eurovision blogger talking about how Horoscopes incorporates a more liberal sound with Ireland's conservatism at the time--maybe it was from the same lines?)

And Muriel has an absolute ball on stage with her uber-high lime green dress. She twirls her microphone around when arriving, bounces up and down like she just got a can of Red Bull, and dances as if it was for the last time. The orchestration really helps out on giving out this vivacious vibe (though the lyric "it can make you live/it can make you die" in context is quite horrifying behind the upbeat track).

Basically, this was an upbeat track which I would've switched out for one of the upbeat winners.

Personal ranking: 3rd/16 (though here, it's 4th/16. A mismatch in rankings, which you can see again in the future) Actual ranking: 7th/16 in Madrid

#208: Alenka Gotar -- Cvet z Juga (Slovenia 2007)

"Moj beli cvet, moj daljni svet Daj, vrni se, moj bodi spet”

“My white flower, my faraway world Come, return, be mine again”

I've never been a big fan of opera--not just in Eurovision, but also in general. I recognize they have beautiful voices and worked on them for the performance, but I never really like the instrumental or the actual song.

Cvet z juga, however, managed to incorporate opera in a way which is actually enjoyable. Not only because of Alenka’s powerful vocals, but also the nostalgia created with the poetic lyrics and the instrumental. It’s a combination of classical and modern--it's not a dance-floor bop (despite the percussion in the background), but it's definitely out of the ordinary.

Combined with a subtle but effective gimmick (Alenka's light-up hand at the end), and you have Slovenia's first qualifier in the semi-final. Definitely deserved.

Unfortunately, Alenka's gone off a bad path since then...)

Personal ranking: 6th/42 Actual ranking: 15th/24 GF in Helsinki

#207: Giorgios Alkaios and Friends -- Opa! (Greece 2010)

"Έκαψα το χθες, νύχτες μου παλιές Κι από το μηδέν αρχίζω όσο κι αν δε θες Δάκρυα καυτά ψέμματα πολλά Πλήρωσα όσο χρωστούσα και τα δανεικά"

"I burnt the past, my old nights And I start from scratch even if you don’t want me to Hot tears, too many lies I paid what I owed and borrowed"

"Motherf---ing testosterone!"

The Scandinavia and the World recap for the 2010 contest basically sums up Opa! as this, with all the tribal cries and torn up shirts. I've also heard it described as the "Love Love Peace Peace" of Greek entries, with the prevalent cry "Opa!", strong ethnic influences, and Cretean lyre to boot.

But beyond that, there's a deeper meaning behind the lyrics. By late 2009-early 2010, Greece was facing the burden's of the Great Recession, which would envelop the country in many years. Their GDP would drop by 26% between 2008 and 2014, and unemployment rose up to 25% at the same time. This economic maelstrom led to public uprisings and an exodus of the highly educated.

Opa is a cry for joy--not just to party, but also to fight against a wave of despair considering the circumstances. It strives to give life and inspiration by those who need it, even if it means starting over. And while economics will trump national pride in the end, one asserts themselves as stronger than they think. And that's what makes it an important part of the Greek Golden Age at Eurovision.

Personal ranking: 6th/39 Actual ranking: 8th/25 (GF) in Oslo

#206: Boris Novkovic feat. Lado -- Vukovi Umiru Sami (Croatia 2005)

"Do zore je ostao još koji sat A vani nemir, k’o da je rat Oblačim kaput i odlazim Da sve zaboravim"

"Only a few hours left till dawn And outside unrest, as if a war is on I put my coat on and leave To forget everything"

Balkan ballads are one of the main joys out of Eurovision; obviously from that region, they feature folk instrumentation and sad lyrics about love. Vukovi umiru sami fits into this mold well, but I only managed to put this in tenth place because of the variety of songs on offer, ranging from glam rock to a wholesome peace ballad.

Over time, however, it has grown on me.

The poetic lyrics stood out the most for me--they tell of an end of a relationship on the Danube (which really grounds the song in its origins, despite the fact I associate it with Central European countries as a whole) and the loneliness of the man in it. There's a mournful nature about it, especially with the choir in the background.

And the way it build is so fantastic, amplifying the story and the stakes. The "Dunavoms" between the last two choruses are well-done and elevate this song to greatness.

I planned to rewatch 2005 to see how my rankings change, and thought it would get to be in my top five. Because of a typo on my list, I needed another song to fit the overall order of the list.

And finally, Vukovi umiru sami is in my top five. :)

Personal ranking: 5th/39 Actual ranking: 11th/24 GF in Kyiv

#205: Marlayne -- One Good Reason (the Netherlands 1999)

“Give me one good reason and I will give you two Say: "I love you forever", say you will, say you do...”

The guitar intro made me think this would be a song I would listen to outside of Eurovision. It reminded me of Michelle Branch’s songs in the early 2000s (of which, Breathe is my current all-time favorite song); her debut album, The Spirit Room, would only be released in 2001!

Alternatively, it has a very country-pop vibe, but it still has a sense of optimism which continues through the entire song. I love how sunny and earnest it is, and it got a really solid result out of it! Unfortunately, it would be the Netherlands' best placing until 2013, but at least it was a jolt of quality in a mediocre year.

Personal ranking: 4th/23 Actual ranking: 8th/23 in Jerusalem

#204: Niamh Kavanaugh -- In Your Eyes (Ireland 1993)

“Love's been building bridges between your heart and mine I'm safe here on my island, but I'm out on the edge this time”

One of the most nail-biting votes in Eurovision came in this particular contest: because Malta's phone connection malfunctioned, they had to wait until the end to give their points. At that point, Ireland was 11 points ahead, which means if Malta gave the runner-up their twelve, the latter would win by one point.

The Maltese jury ended up giving Ireland their twelve, which would give Ireland their second consecutive win in the 1990s, along with a point record which would only last a year.

I’ve never felt the vulnerability of falling in love, but I love the narrative arc in the lyrics, which crescendos with the chorus. Niamh’s voice is a bit harsh at times, but delivers on it with a stately grace in a choice suit.

What also seals In Your Eyes for me was the graceful orchestration thanks to Noel Kelehan. It's especially prevalent in the chorus--the studio cut doesn't do it justice...

Personal ranking: =6th/25 Actual ranking: 1st/25 in Millstreet

#203: Sonia -- Better the Devil You Know (United Kingdom 1993)

“I'll give you my heart and my soul if you give me your love..”

...not unlike with the song Ireland was competing with for the win! While the studio cut is decent enough, Better the Devil You Know wouldn't have gotten so close to victory without the live music aspect of it.

It’s not only the orchestration here, but also Sonia’s fun performance and her cute moves. The track is reminiscent of SAW, but it feels like being at a sock hop in a diner and dancing the night away. The backing vocalists do a good job too; I like how they harmonize the in the chorus .

That all being said, would've this made a better winner? It's hard to tell--it would've been more upbeat than most of the 1990s other winners, but In Your Eyes has aged quite well. And I have several other favorites, so I'm not the best one to comment on it.

Personal ranking: =6th/25 Actual ranking: 2nd/25 in Millstreet

#202: Serebro -- Song #1 (Russia 2007)

“Gotta tease you, nasty guy So take it, don't be shy Put your cherry on my cake And taste my cherry pie”

Unfortunately, song #1 neither placed on top of the 2007 class, nor was it the first song performed that year So, in more than one case, Song #1 is a misnomer.

Nor are they particularly unique amongst bands--Serebro has some similarities to tATu in 2003, in that they are a girl group with a sensual aesthetic. But while tATu's Eurovision entry is more dark, Serebro's has more attitude and edge.

Such saucy lyrics are what makes Song #1 such a total jam, albeit one the fandom overlooks. The dark production increases the attitude of this song, and I love the girls’ stage presence too! Especially those costumes (again, going back to the tATu comparisons, in that they were best known for their school uniforms, hehe); they never fail in adding some sexiness to the performance.

Personal ranking: 5th/42 Actual ranking: 3rd/24 GF in Helsinki

#201: Severina -- Moja stikla (Croatia 2006)

“Zvrc, zvrc, tražit ćeš moj broj, Kuc, kuc, kucaj nekoj drugoj, Jer još trava nije nikla, Tamo gdje je stala moja štikla!”

"Ring, ring, you'll search for my number, Knock, knock, go knocking somewhere else, For the grass has not yet sprouted, Where my high heel has stepped!”

There’s a lot of silly lyrics in Moja Stikla. From mentioning “sex” to “Afrika Paprika”, it’s easy to suggest that this is nonsensical. I’m reading over the lyrics again myself, and they tell quite a different story—of a woman who just wants men to stop hitting on her.

Even now, I'm still confused on how Zumba and African paprika make sense in avoiding men. Or high heels.

But it all doesn't matter when the music starts. Severina's backing vocalists add to the performances, with their solid harmonies and fun presence. Combined with Severina’s own high energy, it’s a good example of turbo folk (even though there was a bit of controversy about whether it actually sounds like Croatian music), and it’s all kinds of fun!

Personal ranking: 4th/37 Actual ranking: =12th/24 GF in Athens

[plethoric-experience]

Osama.

Živjeti na osami

Bez da te osrami

Da se društva okanim

Da se u samoći okamenim

I kad se okrenem da padnem

Da se razbijem kao mramor i nestanem

Opasna igra razbibriga

Kao cigla u glavu

Za sjećanja na našu staru slavu

Nitko ne rukuje tom bravom

Već plutaju rijekom Dunavom

Tresu pijeskom osutim

Pjesmama bosi na rosi

Dok mi kosilica sjećanja kosi

Dođite, pridružite se osami.

Bez da vas osrami.

Na dunavu na ostrvi.

[ivanaaar]

Beograd nije samo glavni grad naše zemlje.

Beograd nije radio stanica, zgrada tv produkcije, veliki šoping centar, javne ličnosti, splavovi. Kalemegdan, zajedno sa Savom i Dunavom.

Beograd je prošlost, budućnost, sadašnjost, najviše.

Beograd je stara pesma sa radia, ex yu rock grupa, uz koju se skače do iznemoglosti.

Beograd je stanica sa koje se čeka poslednji autobus, a izgleda da si baš zakasnio, pa te čeka dug put kući.

Beograd je kućna žurka kod desete osobe, koju ni ne poznaješ, ali znaš da će tamo biti onaj neki tvoj.

Beograd je naselje. Beograd su zgrade, posebno oronule, stare. Koliko li su generacija ispratile?

Beograd je tuga, Beograd je i sreća.

Beograd je stari film koji se prikazuje u nedelju popodne, dok sediš u krugu svoje porodice i jedete pitu od jabuka, a meteorolozi najavljuju kišu i mestimično promenljivo vreme.

Beograd je rečenica ‘kako se nekad živelo lepo!’.

Beograd su novoosnovane grupe, mladi ljudi, bubnjevi i vokali. Koncerti i vriska ‘koliko je ovo dobar zvuk!’.

Beograd je doček Nove Godine jedne sredovečne dame koja u svojoj sobi, baš kod prozora, puši cigaretu, u novom kompletu, sa čašom vina u ruci. Sama.

Beograd je pun ljudi. Beograd je sam.

Beograd može da stane u zagrljaj dvoje zaljubljenih što se grle ispred pozorišta. Može da stane na terasu osvetljenog stana koji gleda na obližnji park, kroz raširen veš i neupotrebljive stvari. Beograd stane u kese umornih ljudi u kasno vraćanje svojim domovima. Beograda ima u autobusima i tramvajima, pogledima i uzdasima.

Beograd je u dobroj knjizi koju ne ostavljaš. Beograd je u pesmi koju ne zaustavljaš.

U Beograd se ne odlazi, iz Beograda se ne vraća.

U većini slučajeva, Beograd se oseća.

[trojerucica-blr]

View this post on Instagram

A post shared by monanbg (@monanbg)

#dunavomjossibajuvetrovi #dunavom #tecitecidunave #oppositesattract #oppositeworld #oppositesattract https://www.instagram.com/p/BuWScZUFc0h/?utm_source=ig_tumblr_share&igshid=qi4b7mwwieyg