#duška boban

[zagrebjavniprostor]

Glavni staklenik polunapuštenog splitskog botaničkog vrta.

Foto: Duška Boban

[duskaboban-blog]

Ideja da se zgrada Dalmacijavina prenamjeni u Muzej mora predložila sam Gradu Splitu u sklopu javne rasprave o sadržaju Nacrta strategije kulture. Više o tome može se pročitati u intervju za portal Pogledaj.to, kojeg je vodio Saša Šimpraga. 

“Iz osnovnih postavki ovog prostornog kompleksa jasno je da je more njegova dominantna odrednica – od smještaja u luci kao mjesta susreta grada i svijeta, preko komunikacije s brodovima u ime preuzimanja grožđa s otôka za proizvodnju vina, do počasnog odnosa prema putniku na pučini koju stvara korelacija sa spomen-svjetionikom na Katalinićevom brijegu u čijem podnožju se nalazi ovo veličanstveno modernističko zdanje.Zbog svih ovih morskih odrednica koje se isprepliću oko same zgrade te insuficijentnih javnih i kulturoloških sadržaja na temu pomorske povijesti i orijentacije Splita, predlažem na ovom mjestu osnivanje modernog i živog Muzeja mora koji bi obuhvatio zbirke postojećeg Pomorskog muzeja, malakološku zbirku Prirodoslovnog muzeja, prezentirao pomorsku arheologiju, reanimirao akvarij, reinterpretirao etnografsku građu šire lokalne sredine, organizirao izlete po srednje-dalmatinskom akvatoriju te možda napokon ostvario i brodski park sa sidrištem ili vezištem pred muzejom.“

[moteltrogir]

Galerija MKC Split / Dom mladih

NIJE UVIJEK BUDUĆNOST ONO ŠTO DOLAZI

Pogled na umjetničku produkciju projekta Motel Trogir 2014.- 2018.

11. – 31. listopada 2018.

Otvorenje: četvrtak 11. listopada u 20 sati

radno vrijeme galerije: od 14 do 21 sat svakog dana osim nedjelje i blagdana MOTEL TROGIR od svog početka 2013. godine funkcionira kao građanska kampanja i projekt usredotočen na društvenu valorizaciju i formalnu zaštitu arhitekture kasnog modernizma u Hrvatskoj, graditeljske baštine kojoj još uvijek nije posvećena sustavnija institucionalna pažnja. Poseban naglasak stavljen je na zaštitu jadranskih motela arhitekata Ivana Vitića te arhitektonskih i urbanističkih vrijednosti srednjodalmatinskog modernizma druge polovine 20. stoljeća. Projekt je razvio specifičnu metodologiju koja je spoj građanskog aktivizma i znanstvenog, publicističkog, kustoskog i edukativnog rada.

Ovom prilikom predstavljamo dio umjetničke produkcije projekta, nastale u razdoblju između 2014. i 2018. godine, od prvih intervencija u javnom prostoru Trogira, preko radova osmišljenih na intenzivnim umjetničkim rezidencijama i studijskim putovanjima, sve do recentnih tematiziranja kompleksa Koteks-Gripe u Splitu i postavljanja info-signalizacije za dva antologijska ostvarenja modernističke arhitekture u Dalmaciji, za trogirski Motel Soline (Sljeme) Ivana Vitića i za zgradu Dječjeg lječilišta u Krvavici Rikarda Marasovića. Naslov publikacije koju smo izdali 2016. godine Motel Trogir: nije uvijek budućnost ono što dolazi, ujedno je i naziv ove izložbe koja sažima i kontekstualizira naš rad u zadnjih pet godina. - Na izložbi sudjeluju: Katerina Duda, Katharina Swoboda, Nikolas Ventourakis, Duška Boban, Gildo Bavčević, Siniša Labrović, Igor Juran, Neli Ružić, Jan Pavlović, Ana Zubak

Koncepcija: Nataša Bodrožić uz potporu Motel Trogir tima (Saša Šimpraga, Lidija Butković Mićin)

Motel Trogir projekt je Udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze iz Zagreba.

Projekt Motel Trogir u 2018. podržavaju Ministarstvo kulture RH, Zaklada Kultura nova, Austrijski kulturni forum Zagreb.

Organizacija izložbe: MKC Split, Slobodne veze Izložbu podržava: Ministarstvo kulture RH, Grad Split

ENGLISH:

MKC Split Gallery / Youth Centre IT IS NOT FUTURE THAT ALWAYS COMES AFTER A review of the artistic production of the Motel Trogir project 2014-2018 11 – 31. October 2018 Opening, Thursday, 11 October, at 8 p.m. Working hours: Monday-Saturday from 2 p.m. to 9 p.m., except Sundays and public holidays - The MOTEL TROGIR project was launched in 2013 as a civic campaign and a project focused on social valorisation and formal protection of the architectural legacy of late modernism in Croatia, architectural heritage which is still not submitted to systematic institutional care. Special emphasis was placed on the protection of the Adriatic motels of the architect Ivan Vitić and the architectural and urbanistic values of Central Dalmatian modernism of the second half of the 20th century. The project consists of many activities and has developed a specific methodology which can be described as a combination of civic activism and scientific, publishing and educational work, including curating and producing contemporary art projects. On this occasion, we present a part of the artistic production of the project, which took place between 2014 and 2018, starting with the first interventions in the public space of Trogir, through works produced during intensive artistic residences and study trips, until the recent thematisation of the Koteks-Gripe complex in Split and setting up info-signaling for two anthological accomplishments of modernist architecture in Dalmatia, for the Motel Soline in Trogir (architect Ivan Vitić, 1965) and for the Children's Health Resort in Krvavica (architect Rikard Marasović, 1962-1964). The title of the publication we issued in 2016 Motel Trogir: It is not future that always comes after, is also the name of this exhibition that summarizes and contextualises our work in the last five years. * Artists: Katerina Duda, Katharina Swoboda, Nikolas Ventourakis, Duška Boban, Gildo Bavčević, Siniša Labrović, Igor Juran, Neli Ružić, Jan Pavlović, Ana Zubak Concept: Nataša Bodrožić supported by the Motel Trogir team (Saša Šimpraga, Lidija Butković Mićin)

Motel Trogir is a project by Loose Associations (Slobodne veze), contemporary art practices based in Zagreb.

The Motel Trogir project in 2018 is supported by the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, the Kultura Nova Foundation and Austrian Cultural Forum Zagreb  

Organisation of exhibition: MKC Split, Slobodne veze Supported: The Ministry of Culture of Republic of Croatia, City of Split Municipality

Poster design: Rafaela Dražić

[1postozagrad]

INCIJATIVA ZA OBNOVU I PONOVNO STAVLJANJE U FUNKCIJU POVIJESNE ČESME IZ 1880. GODINE U ULICI SV.PETRA STAROG U SPLITU / U PARTNERSTVU S GRAĐANIMA SPLITA

Grad Split

Gradonačelnik gosp. Andro Krstulović Opara

Služba za umjetnost, kulturu i staru gradsku jezgru

Pročelnik gosp. Siniša Kuko

Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo i redarstvo

Pročelnik gosp. Špiro Cokarić

Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel Split

Pročelnik gosp. Radoslav Bužančić

  Predmet: Obnova i stavljanje u funkciju povijesne česme u ulici Sv. Petra Starog u Splitu

Split/Zagreb, 28. kolovoza 2017.

 PRIKUPLJANJE PODRŠKI INCIJATIVI JE U TIJEKU!

 Poštovani/a,

     ovime molimo da se povijesna česma iz 1880. godine u ulici Sv. Petra Starog obnovi i stavi u funkciju.

Česma je sada neispravna i oštećena i potrebno ju je popraviti i ponovo osposobiti kako bi služila građanima i gostima Splita.    

Obnova česme nije tehnički ni financijski osobito zahtjevna te utoliko molimo da se, u suradnji s gradskim stručnim službama, obnovi i vrati svojoj funkciji. 

Osim obnove česme, potrebno je i trajno osloboditi njen plato kako bi se česmi moglo nesmetano prilaziti. Predlažemo i postavljanje jedne javne klupe s jedne strane i zelenila s druge strane česme.

Povijesna česma u ulici Sv. Petra Starog i njeno osebujno mikrourbanističko rješenje koje omogućuje sklanjanje s ulice, nema samo utilitarnu funkciju javoga pojila, već predstavlja i ukras grada.  

Postavljena 1880. godine, česma je rezultat promišljanja i ulaganja u poboljšanje Splita, pa se njenom obnovom i ponovnim stavljanjem u funkciju poštuje ne samo splitska baština, već i nastojanja onih koji su grad nastojali učiniti boljim.  

Besplatna pitka voda u javnom prostoru predstavlja komunalni, javnozdravstveni i civilizacijski standard, odnosno dio je splitske urbane tradicije.  

Obnovom gradskih česmi afirmira se i voda kao javno dobro.  

Nadamo da da ćete ovu incijativu od javnoga interesa prepoznati i založiti se da se česma popravi i osposobi.

Na vašem angažmanu na obnovi povijesne baštine Splita i komunalnog standarda grada unaprijed zahvaljujemo. 

S poštovanjem,

1POSTOZAGRAD

/1POSTOZAGRAD je volonterska platforma usmjerena na poboljšanja grada i javna dobra.

https://www.facebook.com/1postozagrad

_

PRIKUPLJANJE PODRŠKI INCIJATIVI JE U TIJEKU DO 28. KOLOVOZA 2017. KADA ĆE INCIJATIVA BITI UPUĆENA NA NADLEŽNA GRADSKA TIJELA SPLITA.

AKO ŽELITE PODRŽATI INCIJATIVU, OSTAVITE KOMENTAR NA NAŠEM FACEBOOK PROFILU ILI NAM SE JAVITE. SVE PODRŠKE BIT ĆE NAVEDENE U SLUŽBENOM DOPISU. SVAKA PODRŠKA ČINI RAZLIKU.

PRIKUPLJENE PODRŠKE:

1POSTOZAGRAD

Nataša Bodrožić

Lidija Butković Mićin

Magdalena Došen

Ana Elizabet

Aleksandar Hut Kono

Antonija Komazlić

Igor Pavlović

Saša Šimpraga

Tomislav Tuškan

Uroš Živanović

Morana Rozić

Iva Klak Mršić

Dorija Kovačić

Ivana Žigman

Đurđica Živković

Maja Flajsig

Paola Brodej

Božidar Prezelj

Srđan Marinić

Ana Knežević

Aneta Mudronja Pletenac

Eda Sunko

Danijel Marušić

Anka Novković Slamnig

Bojan Bajgorić Šantić

Lidija Runko

Jelena Kulušić

Teodora Grgić - Jeličić

Sanja Filep

Zoran Burić

Jasmina Hladnik

Patricija Granić

Alida Bremer

Marina Slunjski

Mila Skoko

Đani Novaković

Katica Belas

Duje Bešlić

Snježan Hasnas

Alen Munitić

Nera Nejašmić Kozina

Ante Čepić

Jelena Stulić

Miona Miliša

Ante Krstulović

Ana Bilanović

Ante Grubiša

Ksenija Janevski

Karin Grenc

Marina Kelava

Ira Katušić

Linda Blašković

Ives Cikatić

Irena Blašković

Suzana Antolin

Robertina Tomić

Đurđica Ivković

Alen Krstulović

Milica Blašković

Boris Žuvela

Sovjetka Režić

Ivor Glavaš

Lujana Paraman

Julijana Turk

Patricia Tomasović

Ante Granić

Mira Lorger

Duška Boban

Suzana Dobrić Žaja

Diana Magdić

Vjeko Santrić

Bruna Banić

Tonči Kranjčević Batalić

Mariana Bucat

Anica Bodrožić

Neli Ružić

LISTA JE ZAKLJUČENA. HVALA!

_

Foto: 1POSTOZAGRAD

[50poemsforsnow]

This winter’s 10th city in Croatia!

50 POEMS FOR SNOW / SPLIT

Prvi dan snijega, Marjan, Prva vidilica kod kamenog kioska, 16 sati.

Pjesme čitaju:  Katja Grcić, Ivan Sorić Suri i Nada Topić.

Prvo izdanje festivala 50 Poems for Snow.

Posvećeno Pablu Nerudi. 

Više o 50 Poems for Snow pronađite ovdje.

50 POEMS FOR SNOW / SPLIT (CROATIA)

First day of snowfall, Marjan hill, 1st viewpoint (by the stone kiosk) at 4 pm.

Poems will be read by Katja Grcić, Ivan Sorić Suri and Nada Topić.

First edition of 50 Poems for Snow in Split.

Dedicated to Pablo Neruda.

More on 50 Poems for Snow may be found here.

_

50 POEMS FOR SNOW is a no-budget international poetry festival taking place once a year on the first night after (serious) snowfall. It is organized in the dark and outdoors and all the work done by organizers and poets for the Festival is strictly voluntary.

Three poets perform three poems of their own adding one more by a classical author to whom the festival is dedicated that year. This winters festival is dedicated to Pablo Neruda.  

50 POEMS FOR SNOW Festival was founded in Zagreb in 2012 and since then and so far has taken place in 16 cities (Belgrade, Colomiers, Delnice, Helsinki, Koprivnica, Maribor, Novi Sad, Osijek, Prishtina, Prizren, Sisak, Sofia, Toulouse, Vienna, Yerevan and Zagreb) and 9 countries (Austria, Armenia, Croatia, Bulgaria, Finland, France, Kosovo, Serbia and Slovenia).

_

Poster design: Rafaela Dražić

Verse in English translation: “My voice was searching for the wind.”

Pablo Neruda

_

Special thanx: Katja Grcić, Duška Boban

_

Follow us on Facebook here.

[duskaboban-blog]

Razgovor na temu splitskog botaničkog vrta za H-alter sa mnom je vodio Saša Šimpraga. Pročitajte ga ovdje.

“Istaknula sam da je pretvaranje staklenika u plastenike kršenje nekoliko zakona i to u dvostruko zaštićenom području, kako prirode tako i kulture, ali treba naglasiti da također ne postoji svijest onih koji tamo djeluju o njihovoj estetskoj i simboličkoj vrijednost. Na malom stakleniku, dakle sada plasteniku, čelik je prebojan intenzivnom zelenom bojom, a drveni su detalji rumeno bojani što nije u skladu s njegovim originalnim izgledom. Veliki staklenik i dalje predstavlja čaroliju u marjanskom krajoliku, usprkos činjenici da njegovi tamni čelični okviri često pridržavaju zapravo prijeteće krhotine stakla. U južnom dijelu tog staklenika nalazi se velika betonska kada kao logična nadopuna u nabrajanju materijala neodvojivih od ishodišta modernističke arhitekture: čelik, staklo, beton – zajedno uronjeni u raskošno zelenilo prostora osmišljenog korištenja. Tu je i velika keramička peć koja priziva uspomene na neko, usudila bih se reći, u znatno većoj mjeri odgovorno građansko društvo, toliko urbanije i kulturom nadahnutije da je uspijevalo imati i održavati svoj botanički vrt.“

[moteltrogir]

(NE) VJERUJ PRIPOVJEDAČU. SLUČAJ KRVAVICA

Split, Salon Galić, Marmontova 3 /  Izložba traje od 4. do 15. listopada, 2021.

Otvorenje: ponedjeljak, 4.10. od 19h

Umjetnici: Doplgenger (Isidora Ilić, Boško Prostran), Duška Boban, Inicijativa «Krvavica_art», Željko Blaće, Rikard Marasović (arhiv obitelji Marasović/ Štambuk Jurašin) Koncept: Nataša Bodrožić (Slobodne veze/ Motel Trogir) Istraživači, ko-kustosi: Antonia Vodanović, Ivan Huljev (Udruga «Kačić») Produkcija: Slobodne veze, udruga za suvremene umjetničke prakse/ Projekt Motel Trogir + HULU Split

DJEČJE LJEČILIŠTE Kružni objekt nekadašnjeg Vojnog dječjeg lječilišta, jedno od devastiranih arhitektonskih remek-djela izgrađeno sredinom 1960-ih po projektu Rikarda Marasovića, polazna je točka izložbe. Zgrada se nalazi u Krvavici, malom mjestu zapadno od Makarske, u borovoj šumi, nadomak plaže. Izgrađena u doba socijalističke Jugoslavije, bila je dio vojne imovine, a projektirana je za potrebe liječenja i rehabilitaciju djece s respiratornim bolestima vojnih osiguranika. Zgrada je mijenjala funkciju pa tako 1973. postaje vojno odmaralište,[1] kada iz primarne zdravstvene namjene prelazi u turističku, uz planove za dalju turistifikaciju šireg područja. Zbog nemogućnosti financijske samoodrživosti vojnih i radničkih odmarališta na Makarskoj rivijeri i u tadašnje vrijeme, ekonomsko rješenje pronađeno je «u uključivanju i tih kapaciteta u komercijalni turizam»[2] Međutim, izvan sezone, vojno odmaralište otvara se za osobe s posebnim potrebama, radnike slabijeg imovinskog stanja, učenike osnovnih škola na rekreativnoj nastavi. Prema svjedočenju lokalnih stanovnika i bivših zaposlenika, tako je bilo sve do 1990. [3] Jugoslavenska narodna armija 1991. odlazi iz Krvavice, ostavljajući zgradu, neoštećenu[4]. Za vrijeme rata, 1991.-1995., koristi se za smještaj izbjeglica, ranjenika, obuku specijalnih vojnih jedinica. Početkom 2000-ih zgrada je “demilitarizirana”, prešla je iz nadležnosti MORH-a u ruke državne agencije Club Adriatic, kada je uklonjen nadzor nad objektom čime je otvoren put postupnoj devastaciji koja je do danas poprimila neslućene razmjere.

«TAJANSTVENI OBJEKT» Ukratko, zgrada već više od pedeset godina kontinuirano živi sa zajednicom malog mjesta na Makarskoj rivijeri, nekolicina mještana u njoj provodi čitav svoj radni vijek, a potom svjedoči procesima njezine recentne degradacije. Međutim, u prvoj dekadi 2000-ih, već prilično opustošena, zgrada dolazi u fokus uže-stručnog, arhitektonskog interesa, a zatim, postepeno, i šire javnosti. Istodobno s njezinom afirmacijom kao previđenog (iz povijesti izostavljenog) remek-djela moderne arhitekture i nastojanjima da se očuva[5], medijskim posredovanjem započinje kreiranje novih narativa. Zgrada sve više postaje «tajanstveni objekt», čime se ujedno dekontekstualizira- izdvaja iz konkretnog društvenog i povijesnog trenutka u kojemu je nastala.

RIKARD ‘RIKO’ MARASOVIĆ Paralelno s «ponovnim otkrivanjem» dječjeg lječilišta i njegovom afirmacijom, fokus stručne javnosti usmjerio se i na autora ovog iznimnog djela, arhitekta Rikarda Marasovića. Riječima Antonije Vodanović, zanimljivo je da unatoč tome što je za života obnašao istaknute društvene funkcije poput gradskog zastupnika, profesora na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Hrvatske, njegov rad i kvalitetni arhitektonski projekti, gotovo da uopće nisu publicirani u ondašnjim časopisima za arhitekturu i urbanizam. Njegov suvremenik, arhitekt Igor Skopin, za Rikarda Marasovića kaže da je bio “lucidan, beskompromisan, protivnik dogme i oportunizma” koji “nije mogao preskočiti sve prepreke koje su se postavljale od idejnog projekta do realizacije zamisli” te da mu je za to “trebao drukčiji karakter, takav koji ne bi provocirao oporbu i neshvaćanje[6]. Sklapajući dijelove slabo poznate biografije, fragmente arhiva šire obitelji, na ovoj izložbi dobivamo suptilni uvid u njegov likovni rad. U slobodno vrijeme slikao je akvarele, najčešće s primorskim motivima. (NE) VJERUJ PRIPOVJEDAČU Tragovi prošlosti mogu se izgubiti, ta će se prošlost zaboraviti u smislu da ostaje izvan pamćenja. Ali što je sa zaboravljanjem onda kada tragovi ostaju?

Ovo nije izložba o arhitekturi. Ovo je izložba o gubitku društvenog (i transformiranju osobnog) pamćenja uslijed radikalne društvene promjene i posljedicama tog procesa. Sudbinu Marasovićeve kultne zgrade sagledavamo kao simptom, pri čemu arhivske materijale, izvorne dokumente, zapise i fotografije, ispreplićemo s fikcijskim narativima eksperimentalnog filma umjetničkog dua Doplgenger. Ambivalentnost fotografija Duške Boban koje dokumentiraju aktualno stanje Marasovićeve arhitekture, gotovo stimulira perceptivne varke, optičke iluzije koje na trenutke dovode u pitanje stvarnost samog prizora (mjesta). Jedan street-art «sticker» prenosimo iz interijera zgrade lječilišta, gdje je nastao kao autentični umjetnički izraz i pokušaj «prisvajanja» mjesta od strane tamošnjih građanskih inicijativa. Taj rad samo je jedan u nizu (umjetničkih) intervencija u zgradi, ujedno i direktan komentar o odnosu lokalnih vlasti i državnih institucija prema arhitektonskom remek-djelu, koje bi najradije vidjeli kao praznu parcelu slobodnu za novu gradnju po ukusu novih prostornih upravitelja.

Prema francuskom filozofu Paulu Ricœuru, svi smo mi članovi područja ‘povijesnosti’ kao pripovjedači, kao romanopisci, kao povjesničari. Pripadamo povijesti prije nego što ispričamo priču ili ispišemo povijest. Igra pričanja uključena je u stvarnost koja se kazuje.[7]

–

1] Antonia Vodanović, Vojno dječje lječilište i odmaralište u Krvavici – kultura sjećanja i zaborava, neobjavljeno istraživanje iz 2020., u tisku, Slobodne veze/ Motel Trogir

[2] Matko Meštrović, 1967. u istraživanju A. Vodanović, 2020.

[3] Istraživanje A. Vodanović, 2020.

[4] Prema kazivanju Marina Andrijaševića u dokumentarnoj seriji Betonski spavači: E03 Tajanstveni objekt u borovoj šumi.

[5] Prvenstveno arhitektica Miranda Veljačić i Platforma 9,81, čijim je zalaganjem, u suradnji s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture u Splitu, zgrada dobila preventivnu (2012.) pa trajnu zaštitu (2015.).

[6] Antonia Vodanović, istraživanje 2020.

[7] Paul Ricœur, “The Narrative Function” u knjizi Hermeneutics and the Human Sciences, Cambridge University Press, 1981

–

Zahvale: Katja Marasović, Lada Štambuk Jurašin, Joško Jurašin, Ana Dana Beroš, Dijana Jelić Škorlić, Marija Ivanković, Tina Divić, Mauro Sirotnjak, Marin Andrijašević, Vinka Meštrović, Nina Kovačević, Dino Beroš, Jovanka Mihajlović, Nikola Đapić/ Dobrovoljno vatrogasno društvo grada Makarske, Ana Vuko, Rafaela Dražić, Nikola Križanac, Nikica Trutanić.

_

Izložba je dio aktivnosti projekta Motel Trogir. Projekt u 2021. podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.

[moteltrogir]

PREMA NOVOM NASLJEĐU: protagonisti, izazovi, prekidi

Simpozij u okviru projekta MOTEL TROGIR/ udruge SLOBODNE VEZE

Beton kino, Dom mladih Split, 17.-20.10.2019.

MOTEL TROGIR, projekt i građanska kampanja, usredotočen je na društvenu valorizaciju i formalnu zaštitu arhitektonske ostavštine kasnog modernizma u Hrvatskoj, graditeljske baštine kojoj još uvijek nije posvećena sustavnija institucionalna pažnja. Arhitektura kasnog modernizma i postmodernizma u Hrvatskoj je u posljednjih desetak godina postala zanimljiva državnoj službi zaštite spomenika, premda se i taj interes primjećuje sporadično, prije svega u većim urbanim središtima.

Razdoblje od 1950-ih do 1980-ih godina i kvantitetom i kvalitetom predstavlja izuzetno razdoblje hrvatske arhitekture, no riječ je i dalje o zapostavljenom segmentu arhitektonskog nasljeđa koji uslijed manjkave (ili nepostojeće) formalnopravne zaštite, nerazvijene društvene svijesti ili problematičnih privatizacijskih procesa tijekom 1990-ih godina, biva prečesto izložen neadekvatnim adaptacijama ili prepušten ubrzanom propadanju. Projekt Motel Trogir udruge Slobodne veze pridružio se aktivnostima na domaćoj izvaninstitucionalnoj sceni, odnosno udrugama civilnog društva koje su prepoznale nužnost većeg društvenog i stručnog angažmana na polju istraživanja i suvremene prezentacije dosega arhitekture i urbanizma iz razdoblja SFR Jugoslavije, prvenstven kako bi kompenzirale manjak institucionalne pažnje.

Četverodnevni simpozij/javni sastanak koji će se odvijati u Splitu i okolici od 17. do 20. listopada 2019. godine organizira Udruga za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze iz Zagreba u okviru suradničkog projekta Kolektivna domena kulturnog sjećanja (CDCM). Skup je organiziran s namjerom kritičke refleksije, osvrta na posljednju dekadu bavljenja ovom temom - zaštitom modernizma druge polovice 20. stoljeća. Namjera nam je sagledati procese, protagoniste, metode i izazove u polju historizacije moderniteta i zaštite modernističke baštine, u međunarodnom kontekstu.

Posebno ćemo se osvrnuti na internacionalni grant „Keeping it Modern“, potporu Getty Fondacije posvećenu očuvanju modernističke arhitekture s fokusom „na najvažnije građevine dvadesetog stoljeća“. Od 2014. godine, putem „Keeping It Modern“ granta, podržana su 64 projekta iznimnog arhitektonskog značaja koji doprinose unapređenju prakse očuvanja. O svojim iskustvima s ovim grantom govorit će međunarodno priznati teoretičar i povjesničar arhitekture Ruben Arevshatyan iz Erevana, Armenija. Uz lokalne stručnjake u polju, ugostit ćemo i bečku umjetnicu i ko-kustosicu velike izložbe „Sovjetski modernizam 1955.-1991.: nepoznate priče“, koju je 2012. godine organizirao Architekturzentrum Wien, Ekaterinu Shapiro Obermair. O svojim iskustvima zaštite modernističkih izgrađenih okoliša nakon neovisnosti Maroka, govorit će profesori Škole arhitekture u Casablanci, Imad Dahmani i Lahbib El Moumni, iz organizacije MAMMA.

Osim predavanja, prezentacija i razgovora, program će uključivati niz stručno vođenih tura otvorenih za javnost.

S obzirom na dosadašnje djelovanje i prakse projekta Motel Trogir, simpozij će biti artikuliran oko sljedećih tema:

# Projekt Motel Trogir 2013. - 2019., kako štitimo arhitekturu modernizma?, kritička refleksija

# Mediteranska mreža modernizma: fokus na zemlje sjeverne Afrike, primjer Maroka

# Odnos između historizacije moderniteta, aktivističkih praksi zaštite modernističke arhitekture i suvremenih umjetničkih praksi, trenja i preplitanja

Sudjeluju: Doplgenger (Isidora Ilić, Boško Prostran), Ruben Arevshatyan, Ekaterina Shapiro Obermair, Imad Dahmani, Lahbib El Moumni, Meslil El Mehdi, Višnja Kukoč, Sanja Matijević Barčot, Lidija Butković Mićin, Jovanka Popova, Anastasija Pandilovska, Saša Šimpraga, Jasminka Babić, Neli Ružić, Duška Boban, Lana Stojičević, Mariana Bucat, Platforma 9,81, Udruga Kačić, Božo Benić, Morana Rozić, Aleksandar Bede, Sabina Damiani i mnogi drugi.

Više informacija i raspored događanja, molimo pogledati na linku: https://slobodneveze.wordpress.com/2019/10/05/towards-a-new-heritage_symposium-in-split/

Koncept: Nataša Bodrožić za Motel Trogir/ CDCM

Organizacija: Slobodne veze/ Motel Trogir tim

Simpozij je dio projekta Kolektivna domena kulturnog sjećanja, međunarodnog suradničkog projekta financiranog u okviru programa Europske unije Kreativna Europa za Europsku godinu kulturne baštine 2018. Projekt podržavaju Grad Split, Ministarstvo kulture RH, Zaklada Kultura nova i EU/program Kreativna Europa. Program je ostvaren u partnerstvu s Domom mladih/ Multimedijalnim kulturnim centrom Split.

[moteltrogir]

TOWARDS A NEW HERITAGE

Symposium as part of the Motel Trogir project, organized by Loose Associations Beton kino, Dom Mladih/ Split Youth Centre, 17-20 October, 2019

FULL TEXT /HR/: PREMA NOVOM NASLJEĐU_ TEKST_ HR

With the decline of modernism as an international movement and the proclamation of a series of post-movements from the 1960’s and 1970’s, the notion of modernity as an actual (living) force that does not merge the past and the present, but the present and the future, has itself become a historical fact.

While modernist expression promoted, for aesthetic or purely political reasons, distancing and differentiation processes in the old cities in the era of its post-war domination (according to Thomas Will), thereby creating something comparable to Brecht’s alienation effect (Verfremdungseffekt) in the theatre of city memory, it was largely opposed to the idea of the monument, by saying: “here I am, to serve the reformed life of a new society of survivors as a sincere expression of my time, and also as an instrument of catharsis.”

With the onset of the crisis of the modernist movement, its outright enemy—nostalgia—began to prevail; first it replaced it by so called “post-modernism” (making the modernist movement a history), then by questioning its fate, that is, its future existence. It was the first stage in recognizing the values and inventions of yesterday’s rival as a subjugated historical fact, which could from then on be treated as cultural heritage.

This opened up the possibility for the valorisation of the great ambient gestures of the modernists. The process was comparable to the recognition of industrial heritage, considering that, from Thatcher’s Britain to Tuđman’s Croatia, transformations of the national economy and the establishment of post-communist national identities led both modernism and industry to become “the other” and anachronistic almost overnight.

(Marko Špikić at the public discussion HOW DO WE PROTECT MODERNIST ARCHITECTURE?, organised by the MOTEL TROGIR project and the Croatian Society of Art Historians, 15 February 2017)

Photo: Katharina Swoboda, 2016

Significant progress has been made in the last seven years of activity of the Motel Trogir project and in the course of the even longer efforts of other protagonists – in fact, since the topic of the protection of modernist architectural and other cultural heritage (from the second half of the 20th century) somehow reached the local and wider European general public. In the first place, this period has seen the beginnings of a more or less systematic exploration and critical validation of the heritage. In the local and regional context, these inevitably drifted towards scientific evaluation, as well as towards a “battle for (the interpretation of) Yugoslav heritage“. The period also saw the gradual affirmation of the concept and practice of “heritage activism”, connected with the protection of the modernist built environment and the reclaiming of public spaces by the citizens. The two phenomena were often (in)directly linked. The activity of researchers and activists in Croatia has also become part of a bigger, global picture of the necessity of protecting modernist heritage. The two levels are constantly intertwining, sometimes causing friction due to the different political positions articulated in the process of historicizing this heritage. It should be noted that the recent trend of historicizing the different dimensions of the spatial and physical development of socialist Yugoslavia has its ideological and political function, which also involves the policies and practices of the conservation of modernist heritage. As political activist and theorist Milan Rakita pointed out, the profession-specific conservational concepts and methodologies cannot be understood without reference to the general patterns of the social validation of the historic past. These, in turn, are part of even more extensive processes of shaping what is known as the politics of memory and depend on them. In other words, these conservational concepts and methodologies are part of the entire social system’s relationship to its own historical past.

Regardless of the ongoing debates in the field, many researchers, architects and activists believe that the protection of the finest works of modernist heritage is an urgent matter which calls for the deployment of all available methods. One of them, which the activists often fall back on, is the formal protection of landmarks. It involves efforts to endow them with the official status of cultural heritage, which acts as a kind of guarantee of institutional care, so often lacking in the (preservation) of such environments.

The three-day symposium / public gathering which will take place in Split and the surrounding area from 17 to 20 October 2019 is organised by the Loose Associations, platform for contemporary artistic practices, as part of the Collective Domain of Cultural Memory (CDCM) collaborative project. The symposium is organised with the intent of fostering the critical reflection and examination of the last decade of dealing with the topic of protection of modernist architecture from the second half of the 20th century. We intend to consider the processes, protagonists, methods and challenges in this field (of the historicization of modernity and preservation of modernist heritage).

In light of the up-to-date activities and practice of the Motel Trogir project, the symposium will cover the following topics:

– The Motel Trogir project 2013-2019 – how do we protect the architecture of modernism?, critical reflection

– The Mediterranean Modernism Network, focus on Northern Africa, the example of Morocco

– The relationship of the historicization of modernity and the activist practices of protecting modernist architecture to contemporary artistic practices, frictions and crossovers

Participants: Doplgenger (Isidora Ilić, Boško Prostran), Ruben Arevshatyan, Ekaterina Shapiro Obermair, Imad Dahmani, Lahbib El Moumni, Meslil El Mehdi, Višnja Kukoč, Sanja Matijević Barčot, Lidija Butković Mićin, Jovanka Popova, Anastasija Pandilovska, Saša Šimpraga, Jasminka Babić, Neli Ružić, Duška Boban, Lana Stojičević, Mariana Bucat, Platforma 9,81, Udruga Kačić, Božo Benić, Morana Rozić, Aleksandar Bede, Sabina Damiani and many more.

Concept: Nataša Bodrožić for Motel Trogir/ CDCM.

Organization: Loose Associations/ Motel Trogir team (Nataša Bodrožić, Lidija  Butković Mićin, Saša Šimpraga)

–

/The CDCM programme, a segment organised by the the Loose Associations along with the symposium in the Split, will include additional events in 2019 and 2020, such as art residencies, exhibitions and expert-guided public tours./

The symposium is part of Collective Domain of Cultural Memory, an international collaborative project funded under the European Union programme Creative Europe for the European Year of Cultural Heritage 2018.

The project is co-funded by the City Of Split, the Ministry of Culture of the Republic of Croatia and the Kultura Nova Foundation..

The programme is realised in partnership with the Youth Centre / Multimedia Cultural Centre in Split.

[moteltrogir]

Intervju s članovima projekta MOTEL TROGIR pronađite ovdje.

Foto: Duška Boban