#SITN

[broccwalker]

The North Woods Project/AlexHenderson100 Archive

Somewhat recently the most accurate archive of the former Slender Man/Fear Mythos series The North Woods Project, also known as AlexHenderson100. This archive was linked on the Fear Mythos wiki's article on the subject and had what was believed to be every video in the series catalogue. There's another one on the internet archive, however there's only 14 videos in that one while I remember there being at minimum 70 videos in the aforementioned. (https://archive.org/details/0-videos-order-of-release/53)+47.+VID+20160131+130831.mp4)

I was wondering, does anyone still have it? Did anyone download the playlist before it got taken down? I'm genuinely curious.

[donut251155]

The new official art was whatever

[broccwalker]

Hello! I believe I can answer this question (more or less). The Architect verse is a fictional collaborative setting revolving around an entity known as the Architect. The setting involves multiple universes that were all created by the Architect and every webseries usually takes place in its own universe. It was originally just a spinoff of the Fear mythos (which is already a spinoff of the Slender mythos) but it eventually separated off into its own thing after creative differences arose between the creators of the differing mythoi.

The Architect verse's creation is credited to Owen Parker, Gabe Gazic, and Tom Scott but it mainly got its start with crossovers between three different horror webseries. The North Woods Project/AlexHenderson100 (created by Owen Parker and Jeffrey Taylor), Sirensinthenight (created by Izzie Drizzle), and ~Jeff Woods~ (created by Gabe Gazic).

TNWP/AH100 originally revolved around the Fears from the Fear mythos (in particular The Archangel), ~Jeff Woods~ was a loose video adaptation of the 2011 Jeff the Killer story (with some additions such as Slender Man and Jane the Killer), and Sirensinthenight had a completely original cast of characters and story to my understanding. While the three had minor crossovers here and there, it wouldn't be until the video "The Architect" was published on all three channels that the Architect verse was fully realized. The video was a sort of Avengers: Infinity War type crossover, where the main protagonists from each series banded together to defeat the Architect, a god-like being who created the universe. After the Architect is temporarily defeated, Sirensinthenight and ~Jeff Woods~ basically went back to the usual, while TMWP/AH100 started shifting away from being Fear mythos and started being solely about The Architect and his worshipers. There were other series that crossed over with them, but these channels could be considered "The Big Three" of the Architect Verse and are pivotal to understand the entire thing.

Unfortunately nowadays basically every architect verse series has been deleted off of YouTube and can only be watched on the Web Archive. I think it has something to do with drama among the creators but I don't have enough information to conclusively say anything on this subject. The only one that's left is ~Jeff Woods~ which was rebooted a couple months ago that, while no longer being Architect verse related, is actually pretty good. Despite the low quality of the entire franchise, it is kind of sad to see it gone, it had a type of charm that I can't really describe.

Right now there's not really a good way to experience the series, the aforementioned Infinity War type crossover would spoil the death of a major character from one or two series depending on which series you watch first and watching them as the videos came out is impossible due to them being deleted. That being said, if you intend to check any of the web series out, I suggest starting with TNWP/AH100 as it explains and sets up the Architect better than any of the other series. The Web Archive videos are usually hard to find, so here's a link to the Architect verse category.

Also the Architect verse is technically a part of the slender verse; the Architect verse crossed over with The Mayhem Theory, which is connected in some way with acryfromwinter, which crossed over with Stan Frederick of Slenderverse fame. I think that's neat.

what the fuck is architectverse and why it's related to slenderverse and creepypasta at the same time

[trenchcoatsbi]

Also ran here because new mod shared this blog somewhere else! Hi hello local Wilbur soot fictive here oooooo died and came back wrong (transed my gender) (I use she/her) (living here now) -Athena, 🚪

HI WIL! welcome to the trenchcoat!!

[jangyeevns]

i don't wanna go to convocation lol

[nsr463]

Tunnel of love Mr. Springsteen spoke of?!

[loveonarooftop]

Desnicari se protive zdravstvenom odgoju u skolama i vrticima (tzv. "rodnoj ideologiji" jel) da nebi slucajno djecu naucili gdje ih to svecenik ne smije dirat

[lizallanosborn]

Mum just assigned me as being asexual. Okay.

[mayortrolyphic]

I w die 4 u,,, 🎶 mmh mh mhhmh mhhmhmm mhh 🎵

… (jack hungover asf)

sportzy would u die for me???

Dave i- 💥

KEEP UR EYES OSN THE FUCKI ROAAD💥💥💥 AHHHHHH 💥💥SKKIRRRRTT💥💥💥💥 SSKKRPHSHHHHHUUO 💥🚙CHHRRRRRSSHHHHHHHHHH 💥💥💥WKKERRIIIIII💥💥💥💥💥 PUT EOWN THE FUCKING KABAB OH SHIT THE TODDLERS- AHHHH SKKKSSSPPPSSHHHHUUH GGHFHFHG SKKIIIIIR- 💥💥💥💥💥💥💥

IDFK WHAT TO PUT HERE JFHHJF,, dave n jack sitn the car listenin to the radio teehee (thank you that is all)

AHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH

[ultravioletna]

Uspomene - sreća ili dželat?

Odrastanje je vrlo čudna stvar. U jednom momentu uživaš u trenucima za koje ne znaš da će postati samo uspomene. Godine i godine školovanje završe se jednim ispitom, diplomskim radom.. Nema više školskih klupa, nećeš se smejati sa drugaricama i slatko se smejati tom jednom dečku iz odeljenja. Sa tim nekim novim klincima nemaš ništa zajedničko, sem možda toga da sede u istim klupama u kojim si ti sedela. Pa postaneš "bumer" jer ti klinci imaju fore koje ne razumeš. A nekad si ti bila među njima. Jedno detinjstvo se završi slikama na zidu. Porodica počinje da bledi, i dok si rekao "keks", porodica od četvoro svede se na dvoje. Detinjstvo ti se gasi gubicima. Kad baka i deka napuste ovaj svet, nisi više ničija unuka. Nema više dedinog pevanja iz podruma, nema priča o njihovoj mladosti, nema cepanja i unošenja drva.. ne dobijaš više novac za užinu jer više ne ideš u školu. A nema ni bake ni deke. Nemaš više koga da pozoveš da tražiš da ti spremi palačinke, da te sačekaju kad dođeš iz škole. Uveče više ne sedite zajedno i ne slavite slave. Nisi više položajnik i ne dobijaš milion poklona za rođendan, Novu godinu.. Ne postavljaš više sto i ne čekaš puno gostiju. Jer gosti više nisu tu. Postoji mesto gde ćemo se svi sresti. Odrastanje je čudno jer.. sa bakama i dekama odlaze i ljubimci. Jedan, pa drugi, pa treći.. Pa kad ode onaj poslednji, a kuća postane skroz prazna, niko ne laje, niko ne grebe nameštaj, nikome više ne puniš posudice sa hranom i nikome više ne kupuješ igračke.. onda te baš udari. I pitaš se, da li ovo znači da sam odrasla?

Ne znam šta je odrastanje, ali ako je ovo to.. onda svakome od nas, po rođenju treba doći jedan vodič kroz odrastanje i vodič kroz uspomene. Jer ja sada imam toliko uspomena sa kojim ne znam šta da radim, a da se ne razbiju u sitne komade. Bojim se, ako zađem u lavirint svojih uspomena, naći ću i one koje će me podsetiti na trenutke kada sam bila najsrećnija. A onda me niko neće spasiti od odrastanja. I onda će ovo dete u meni shvatiti da se detinjstvo završilo.

A onda nijedno godišnje doba neće mirisati na sreću, a ja ću morati da zaustavljam kazaljke na satu. Uspomene su super stvar, ali moraš da naučiš da zbog njih budeš srećan, a ne da te bole kao otvorena rana. Eto, to je valjda to.. Odrastanje.

[ludamimi666]

Volim te.

Volim tvoj osmijeh.

Volim tvoj smijeh.

Volim tvoje oči.

Volim tvoj glas.

Volim tvoj dodir.

Volim tvoju toplinu.

Volim tvoju ljubaznost.

Volim tvoju snagu.

Volim tvoje srce.

Volim tvoj duh.

Volim tvoju strast.

Volim tvoje snove.

Volim tvoj um.

Volim tvoju dušu.

Volim tvoju prisutnost.

Volim tvoje strpljenje.

Volim tvoju iskrenost.

Volim tvoju nježnost.

Volim tvoju hrabrost.

Volim tvoje znanje.

Volim tvoj humor.

Volim tvoju gracioznost.

Volim tvoj šarm.

Volim tvoje suosjećanje.

Volim tvoju kreativnost.

Volim tvoju velikodušnost.

Volim tvoju odanost.

Volim tvoju empatiju.

Volim tvoju odlučnost.

Volim tvoju otpornost.

Volim tvoju znatiželju.

Volim tvoju maštovitost.

Volim tvoju inteligenciju.

Volim tvoj stil.

Volim tvoju ambiciju.

Volim tvoju energiju.

Volim tvoju vibru.

Volim tvoju slatkoću.

Volim tvoja iznenađenja.

Volim tvoje avanture.

Volim naše uspomene.

Volim tvoje priče.

Volim tvoje sitne osobine.

Volim tvoje zagrljaje.

Volim tvoje poljupce.

Volim tvoja obećanja.

Volim tvoju predanost.

Volim tvoje povjerenje.

Volim tvoju podršku.

Volim tvoju ohrabrenost.

Volim tvoju oprostivost.

Volim tvoju hrabrost.

Volim tvoju utjehu.

Volim tvoj mir.

Volim tvoju radost.

Volim tvoju ljubav.

Volim te.

[malaaki]

dok su svi oko mene

živjeli samo da bi umrli

u nadi ne bil se spasili

svog života

ti si došao u moj

da čupaš svaki korov iz prošlosti.

zbog tebe znam

da je ovo malo prolaznosti

poklonjeno meni kao dar.

u mozgu mi se desio

slatki preobražaj,

posmatram sve oko sebe zahvalna

budim se s misijom

da zračim smiraj.

svojom blizinom

udaljio si brige

one sitne i one teške

što prije su izgledale od mene jače.

lakše je kad iz daljine gledaš,

i ispravljaš greške.

dok svi oko mene

negdje žure,

bježe,

od realnosti,

od sebe,

živog tijela,

duše prazne

ja ću da umrem

puna života.

[belog-grada-crna-princeza]

"Dying is an art." - Sylvia Plath [23.01.2025.]

Očiju naduvenih od plakanja, bezizražajno zurim u svoj odraz u ogledalu dok perem zube. Ima leševa sa više života u njima, pomišljam, ali ipak na svom licu vidim to, to što me prati, danima polako obuzima... Prkos. Nisi stigla do ovde, samo da stigneš do ovde, zar ne? A i znaš da januar nikad nije bio tvoj mesec. Vraćam film, nekoliko sati ranije, na podu nepomična, ambis u koji vrištim dovoljno dugo dok ne pređe u bol, struji mi kroz žile dok ne postane vreo, želi napolje, pesnicom udaram parket.. i onda se smiruje. Maštam da pobegnem, negde gde ću ubediti sebe da sam sve izmislila, gde ništa od ovoga neće biti stvarno. Nisu za mene kompromisi. Sloboda ili povezanost, nađi balans između njih. Hah, balans. Mikrodoza smrti. Želim oba. Maksimalno. Uzrok moje depresije je odustajanje od nje, one prave, divlje, lude, slobodne. Žive. Od kad sam je ubila, čini se da je sve posle toga bilo posthumno. Neki život koji nije trebalo da se desi, glič u matriksu, kao zeznula sam smrt i sada me traži... To sam izblebetala drugarici na kafi pre par nedelja. Gledala je u mene bez teksta. Ups. U neprijatnoj tišini smo srkale svaka svoju kafu narednih nekoliko minuta. Nekad imam utisak da sam već doživela sve, sve što se moglo doživeti. Sada pokušavam da nadoknadim štetu koju je ona proizvela svojim noćima u kojima nije mislila na svitanje, nije mislila ni na šta. Toliko puta je bila na granici i samo se prepuštala sve bližem i bližem mraku, samo je htela to, izazivala ga.. i budila se, u tuđim krevetima, u svom, na kauču dnevne sobe nakon što su je doveli ili se vratila, Boga pitaj kako, nekoliko puta u jutarnjem autobusu na poslednjoj stanici nakon što je popustila svoju.. ali tada sam bila živa. Ne mogu da zaboravim. Kao što sada nisam ta, nisam odavno.. jer sam uništila zdravlje i jer pre svega ne mogu sebi da dopustim da budem takav kreten sa 26. Već godinama trčim za vozom koji sam propustila. Pa sad živim ovaj život skroz trezna i kao ispravna, a ludim svaki dan. Ludim od držanja svega u sebi, hoda po jajima, straha od pogrešne reči, pogrešnog koraka. Nije ovo za mene. Nije. Nikad nije ni bilo, nisam se snalazila. Ljudi poput mene su ranije umirali od droge, od brze vožnje, ubijali su ih ljubavnici, 30 godina života maksimum. Sada gradim budućnost za koju sam nespremna, za koju, čini mi se nekad, nisam stvorena. Zašto ja? Na ovom svetu od toliko ljudi, šta je moja svrha, uloga u celoj ovoj zbrki? Zašto sam preživela? Sređujem život, ali svaki put je to kula od karata koju i najlaganiji povetarac sruši do temelja. Navučena sam na umiranje i ponovno rađanje, možda. Laž. Laž! Opet sam besna, pre svega na sve te insinuacije da ja ovo nekako volim, da uživam u podmetanju noge samoj sebi. Ne. Ja plivam iz sve snage ali more, ono ne mari za to. Ima svoje planove. A priznala bih, ali samo u ove sitne sate, ja oduvek, svakim delom svoga bića, nenormalno snažno volim to more. Ja sam toliko želela smrt u tim trenucima jer: plašilo me je koliko volim ovaj život. I jer na vrhuncu tog osećaja, mogla sam skoro da je dodirnem, okusim na vrhu jezika. I bila je.. opojna. Zavodljiva. Adiktivna. Stvarna. Da, pokazala mi je tu stvarnost, zbog čega i brzo u plamenu izgori sve što to nije, možda, možda me i loži destrukcija. Svih pravila, očekivanja, okvira. Sori. Nisam za kompromise. Ili tačnije, ona nije. I neće mi dati mira, nikada, dok ne dobije po svom.

-Katarina

[that70sshowgoldencouple]

NEW THAT ‘70S SHOW FANFICTION ON AO3 

Title: Memories are Made of This

Summary: The young Forman children seek comfort during a stormy night in 1965. Short little flashback oneshot!

Pairings: Red and Kitty, Forman Family Fluff with Red and Eric, Kitty and Laurie, Red and Laurie, Kitty and Eric

Rating: K+

Link: https://archiveofourown.org/works/55781377

Author’s Note: Wrote this fic many, many years ago but I thought the Forman Family could use a bit of family fluff in the fandom right now. hope you all enjoy! Also side note, New Chapter of SitN this weekend!

[salttoons]

this is how they would look like in the au

IM GWEAKING IMQ TREAKING OYT WORLLSA OKEG MY THDO THS SITN FUNY PELSSE IM LEFTINSDYJN GIXM SHAKING IM IM BELEDING IM ACTUALLY YOU STABEBD ME GABU YOURE KILLING ME PLEASE EVEYONDE DNI EVRRYGONEDE DNI I GOT SIGCLAIR IM GONNA AC I NEED TO KILL MYSELF SIMEADDITEALY MY GOODLIRD MY FREAKING SIGCLAIR

I NEED TO DRAW THEM

[xryptik]

ost of that probably sitn even coherent because when sharks i shake and get excited ad i need to pace one second