#Predsjednik Hrvatske | Explore Tumblr posts and blogs

zoranphoto · 1 year ago

Text

Milanović pokazao zube: Zatražio izvanredno zasjedanje Sabora

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović podnio je danas Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora, sukladno članku 79. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske, javili su danas iz Ureda predsjednika. Svoj Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora predsjednik Milanović obrazložio je činjenicom da je prema Ustavu Republike Hrvatske dužan brinuti za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

Problemi u pravosuđu

“Budući da je već sedmi tjedan u tijeku zakoniti štrajk službenika i namještenika zaposlenih u pravosuđu, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da je ovoga tjedna gotovo u cijelosti obustavljen rad sudova i državnih odvjetništava u Republici Hrvatskoj, držim kako je ozbiljno ugroženo redovito djelovanje pravosudne grane državne vlasti čime se ugrožava stabilnost ukupne državne vlasti”, stoji između ostaloga u obrazloženju Zahtjeva. “Štrajk službenika i namještenika u pravosuđu ukazao je na njihov izrazito loš financijski status, ali i na druge, na žalost, brojne probleme pravosudnog sustava – materijalne, tehničke i organizacijske – koji traže hitnu i neizostavnu reakciju nadležnih državnih institucija. U situaciji kada sudbena vlast ne može uredno funkcionirati, kada građani ne mogu ostvarivati svoja zakonska i ustavna prava i kada ne postoji volja Vlade Republike Hrvatske da se takva situacija riješi, držim kako je potrebna hitna reakcija zakonodavne vlasti, Hrvatskog sabora, u cilju traženja rješenja za probleme u pravosuđu, stabilizacije situacije i ponovne uspostave redovitog funkcioniranja sudstva, a time i ukupne državne vlasti“, obrazložio je predsjednik Milanović. Vezano uz drugu točku dnevnog reda, predsjednik Milanović je u Zahtjevu između ostaloga obrazložio: “Kako Vlada Republike Hrvatske ne pokazuje namjeru hitno utvrditi sve okolnosti vezane uz preprodaju plina i sumnjivo poslovanje Hrvatske elektroprivrede, a imajući u vidu činjenicu da dio odgovornosti leži i na Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, kao nadležnom za energetski sektor, držim kako je Hrvatski sabor relevantna institucija koja treba provesti raspravu te obvezati Vladu Republike Hrvatske na žurno utvrđivanje odgovornosti i sankcioniranja osoba koje su odgovorne za propuste”. Predsjednik Milanović očekuje od svih zastupnica i zastupnika da ispune svoju dužnost te aktivno sudjeluju u izvanrednom zasjedanju Hrvatskoj sabora jer, “člankom 81. Ustava Republike Hrvatske određeno je da Hrvatski sabor nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru”.

Ustavna dužnost

U nastavku objavljujemo cjelokupan sadržaj Zahtjeva za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora: “Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: Zaključak kojim se Vlada Republike Hrvatske obvezuje odmah, a najduže u roku od 15 dana, poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osiguralo uredno funkcioniranje sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj i Zaključak kojim se Vlada Republike Hrvatske obvezuje u roku 15 dana utvrditi koje su institucije i osobe odgovorne za financijsku štetu nanesenu Hrvatskoj elektroprivredi d.d. u provedbi Uredbe Vlade o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije Obrazloženje Predsjednik Republike Hrvatske ima ustavnu dužnost brinuti se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Da bi državna vlast redovito i usklađeno djelovala, nužno je, između ostalog, i redovito djelovanje sudbene vlasti. Budući da je već sedmi tjedan u tijeku zakoniti štrajk službenika i namještenika zaposlenih u pravosuđu, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da je ovoga tjedna gotovo u cijelosti obustavljen rad sudova i državnih odvjetništava u Republici Hrvatskoj, držim kako je ozbiljno ugroženo redovito djelovanje pravosudne grane državne vlasti čime se ugrožava stabilnost ukupne državne vlasti. Građanima nije osigurana dostupna, pravodobna i kvalitetna zaštita njihovih prava i interesa od strane sudbene vlasti čime je ugrožena ravnopravnost građana pred zakonom, njihova prava i slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske. Dodatno zabrinjava činjenica da se usporava ili čak obustavlja i rad na kaznenim predmetima čime se izravno pogoduje osobama koje su počinile kaznena djela uključujući i ona koja se odnose na korupciju na najvišoj razini izvršne vlasti. Štrajk službenika i namještenika u pravosuđu ukazao je na njihov izrazito loš financijski status, ali i na druge, na žalost, brojne probleme pravosudnog sustava – materijalne, tehničke i organizacijske – koji traže hitnu i neizostavnu reakciju nadležnih državnih institucija. Usprkos tome, Vlada Republike Hrvatske do danas nije ponudila rješenja kojima bi promijenila postojeću izvanrednu situaciju u pravosuđu koja do sada nije zabilježena. Dodatno me zabrinjava činjenica što predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković ne pokazuje ni spremnost za razgovor s predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dakle izbjegava se dijalog izvršne i sudbene vlasti, zbog čega bi nefunkcionalnost sudskog sustava u idućim danima i tjednima mogla samo eskalirati na štetu naših građana. U situaciji kada sudbena vlast ne može uredno funkcionirati, kada građani ne mogu ostvarivati svoja zakonska i ustavna prava i kada ne postoji volja Vlade Republike Hrvatske da se takva situacija riješi, držim kako je potrebna hitna reakcija zakonodavne vlasti, Hrvatskog sabora, u cilju traženja rješenja za probleme u pravosuđu, stabilizacije situacije i ponovne uspostave redovitog funkcioniranja sudstva, a time i ukupne državne vlasti. Imajući u vidu činjenicu da je 15. srpnja 2023. završeno redovito zasjedanje Hrvatskog sabora te da Hrvatski sabor neće zasjedati sve do 15. rujna 2023., dakle dva mjeseca u kojima će, ukoliko se ovakva situacija nastavi, nastati neotklonjiva šteta za naše građane te za Republiku Hrvatsku, te uzimajući u obzir da iz izjava predsjednika Vlade Republike Hrvatske i resornog ministra proizlazi da Vlada Republike Hrvatske nema namjeru poduzeti bilo kakvu aktivnost kako bi se osigurao uredan rad sudbene vlasti, smatram opravdanim da Hrvatski sabor na izvanrednom zasjedanju raspravi nastalu situaciju te obveže Vladu Republike Hrvatske na poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se izbjegla daljnja šteta. Nadalje, u Hrvatskom saboru prošloga tjedna – na sjednici Odbora za gospodarstvo – potvrđeno je postojanje brojnih nepravilnosti vezanih uz prodaju plina od strane Hrvatske elektroprivrede d.d., najveće državne energetske tvrtke. Štoviše, potvrđene su ozbiljne sumnje da se taj važni nacionalni resurs, plin, preprodavao na način koji je nanio veliku financijsku štetu Hrvatskoj elektroprivredi d.d., a time i Republici Hrvatskoj odnosno svim našim građanima. Da je šteta učinjena, potvrdila je i sama Vlada Republike Hrvatske kada je hitno izmijenila spornu uredbu koja je omogućila sumnjivu prodaju plina. Iz izjava sudionika ovog posla proizlazi da resorno ministarstvo nije na vrijeme poduzelo potrebne aktivnosti kako bi se šteta umanjila ili izbjegla. Na žalost, suprotno najavama iz Vlade Republike Hrvatske, do sada nije utvrđeno tko je odgovoran za to, niti je bilo sankcija za evidentnu počinjenu financijsku štetu. Iako je prodaja plina na štetu države zaustavljena, bilo bi nužno utvrditi kako odgovornost za nju, tako i spriječiti moguće nove štete. Posebno je to važno u situaciji kada se sigurnost opskrbe energentima jamči novcem iz državnog proračuna, odnosno kada svi građani plaćaju stabilnost Hrvatske elektroprivrede d.d. Kako Vlada Republike Hrvatske ne pokazuje namjeru hitno utvrditi sve okolnosti vezane uz preprodaju plina i sumnjivo poslovanje Hrvatske elektroprivrede d.d., a imajući u vidu činjenicu da dio odgovornosti leži i na Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, kao nadležnom za energetski sektor, držim kako je Hrvatski sabor relevantna institucija koja treba provesti raspravu te obvezati Vladu Republike Hrvatske na žurno utvrđivanje odgovornosti i sankcioniranje osoba koje su odgovorne za propuste. Člankom 81. Ustava Republike Hrvatske, određeno je da Hrvatski sabor, između ostalog, nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru. Jedino na taj način može se osigurati funkcioniranje i stabilnost svih grana vlasti. Stoga, ne ulazeći u to kakve će stavove zauzeti, očekujem od svih saborskih zastupnica i zastupnika da ispune svoju dužnost te da aktivno sudjeluju u izvanrednom zasjedanju Hrvatskog sabora.” Dnevno.hr Read the full article

#hrvatska #izvanrednosazivanjeSabora #PredsjednikZoranMilanović

0 notes

kulturpunkt · 2 years ago

Video

Abeceda nezavisne kulture_Studentski teatar Lero_2023 from Kulturpunkt on Vimeo.

Abeceda nezavisne kulture kontinuirani je i dugogodišnji projekt bilježenja, dokumentiranja i kontekstualiziranja sadržaja i praksi nezavisne kulturne scene.

U fokusu je nove faze istraživanja historijski presjek odgovora i reakcija nezavisnog kulturnog polja na različite krizne situacije i šira društveno-ekonomska previranja. Istraživanje obuhvaća kulturnu produkciju u odnosu na društveni kontekst njenog nastanka i u odnosu na kulturne politike koje su u pojedinim razdobljima bile na snazi: studentske intervencije u javnom prostoru 1970-ih i 80-ih, prostori za kulturu u 1990-im, kultura iz perspektive zajedničkih dobara u 2000-ima, iliberalne tendencije 2016. i njihov utjecaj na polje kulture te ono što je preostalo u razdoblju pandemije od 2020. godine.

Online arhiv Abeceda nezavisne kulture koji udruga Kurziv producira od 2009., u novom ciklusu osim novih tema obuhvaća i nove formate - kratke video isječke i audio vinjete te transkripte razgovora sa širokim krugom protagonista tih turbulentnih razdoblja.

Studentski teatar Lero osnovan je u Dubrovniku 1968. godine i od tada djeluje sustavno i neprekidno. Osnovan na inicijativu dubrovačkog pisca Feđe Šehovića, afirmirao se kao teatar koji svojim predstavama i izvedbama različitih poetika, povoda i zagovora otvara nove izazove i avanture udaljene od ustaljenih kulturnih percepcija sredine koja ga je iznjedrila. Lero je kroz godine postao općim mjestom hrvatske alternativne kazališne scene, one amaterske, ali i šire teatarske prakse koja se ne može ignorirati i koja traje. Okupljajući profesionalne umjetnike, amatere, studente, učenike i sve druge zainteresirane i posvećene, Lero je ostao trajnim i prepoznatljivim orisom umjetničke scene Dubrovnika ali i važna i nezaobilazna činjenica suvremenog hrvatskog glumišta. Kako ga je opisao Davor Mojaš, "Lerovac dugog staža od alata i zanata do arta" Mato Brnjić, logističar, glumac, recitator, voditelj tehnike, oblikovatelj scene, svjetla i tona, dugogodišnji član i predsjednik uprave Lera, govori o okolnostima u kojima je teatar nastao te atmosferi ranih dana ovog alternativnog kazališta.

Razgovarala: Matija Mrakovčić Montaža i postprodukcija: Kyril Rubinstein Tekst čitao: Tomislav Zorić Vizuali: LEROVNICA - Studentski teatar Lero 1968. – 2011. Dubrovnik, priredio i uredio Davor Mojaš, Dubrovnik, studeni 2011. Produkcija: Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva, 2023. Abeceda nezavisne kulture realizira se uz potporu Zaklade Kultura nova, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba.

0 notes

trojerucica-blr · 2 years ago

Video

youtube

Branko Dragaš: "Situacija je na ivici pucanja, dolazi vreme velikih izaz...

Когда тебя предали, значит показали свое истинное лицо. Радуйся, если вышел живым и узнал суть этого человека. Все есть опыт. Не верю льстивым, не верю завистливым и не верю трусливым. Это все будущие предатели. Не возвращайтесь к людям которые Вас предали, они не меняются."Когда тебя предали — это все равно, что руки сломали… Простить можно, но вот обнять уже никогда не получится…"Предательство простить можно, а вот вернуть доверие невозможно!По опыту знаю, предательство наказуемо. А тот , кого предали, получил урок. Он станет надёжным, стойким, сильным, но сердце уже вряд-ли откроет кому попало.Предатели тебя жутко ненавидят, если ты потом отказываешься от общения с ними. Не возвращайтесь к тем людям которые тебя предали. Эти люди не меняются 😮 Истина 😂Совершенно верно .Не беда ,если нет друзей ,беда ,если они лживые и продажные!!!Тяжело быть добрым. В этом мире так много зла, нельзя показывать доброту ведь люди часто путают со слабостью.Класс!!! "Вас предали не потому, что Вы никому не нужны, а потому, что Вы нужны НЕ ТОМУ". 🤣🤣🤣"Остерегайся человека, который вонзает в тебя нож и говорит всему миру, что это у него идёт кровь"!🌍" Если не знаешь кто предал - оглянись , он рядом "Ошибки можно простить, но не измену, подлость и трусость. Человек который предал раз, предаст и второй.Сильно:,,Когда ищешь предателя, оглянись,он за спиной...,,Если тебя предали один раз - это вина предателя. Если дважды - это твоя вина.Отличный способ избежать предательства - не верить никому!!! 🔥👍Каждое предательство начинается с доверия.Только враги никогда не предают!"В назидание предателям,-предательство не прощаеться!""Отрицание - самый незаметный вид предательства". Осмыслила и согласилась.Предательство уничтожает доверие, а доверия не так уж много в мире золотые слова 😢Предают обычно того ,кто когда закрывал тебя грудью 😢😢😢😢.Доверие - значит быть уверенным в чьей- либо честности и искренности. Где же найти таких друзей? Ответ можно найти в Библии :" Кто ходит и клевещет, тот открыавет сказанное в доверительной беседе, а верный духом хранит дело в тайне." ( Притчи 11: 13 .) Важно хорошо узнать человека прежде , чем ему доверять.Предают чаще те,кто из предателей.Он предает все и все! Сначала родителей,потом жену,потом детей...Список можно продолжить до бесконечности!!!"Предательство друзей-это ещё одно напоминание самому себе, что у тебя есть только ты" ⭐Можно ли простить предательство?!Простить можно,но предать,это как сломать руки,простить можно,но вот обнять не получается!,,Хорошие люди принесут вам счастье, плохие наградят вас опытом, худшие дадут вам урок , а лучшие подарят воспоминания. "

Великая правда! 🚩

U podnaslovu:Ekonomski fakultet smjer " Ekonomska teorija" završio 1982. godine u Beogradu. Sedmostruki udarnik na radnim akcijama i najbolji vojnik.Bankar od 1984. godine.Godine 1990. postaje predsjednik prve privatne banke u Istočnoj Europi - KARIĆ BANKE.Piše i nastupa u srpskim javnosti zalažući se za uvođenje kapitalizma, burze i tržišne privrede.Od 1990. godine financira i pomaže demokratsku oporbu u Srbiji. 1990. Učestvuje u formiranju Beogradske burze. 1990. Savjetuje vladu Ante Markovića oko razvoja financijskih tržišta i uspostavljanja modernog bankarskog sustava.Godine 1992.g. napušta KARIĆ BANKU zbog neslaganja s vlasnicima banke.Godine 1992. godine, uz pomoć privatnih preduzetnika, sa skupinom suradnika osniva KREDIBEL BANKU. Zahvaljujući dobroj postavljenoj strategiji i profesionalnom nastupu Kredibel banka stječe veliku popularnost.Bio je konzultant u mnogim istočnoeuropskim kompanijama i vladama u procesu tranzicije. 1992. Organizirao u Beogradu obilježavanje 100 godina rođenja Miroslava Krleže. 1992. Osnovao i financirao alternativnu školu "Kredibel škola", koja je kasnije postala BOŠ Zagreb. 1992. Osnivač i financijer ginekološke klinike "Devan".1992. Osnivač izdavačke kuće Tersit, koja je izdala nekoliko stotina naslova,sudjelovao u financiranju mnogih nacionalnih projekata iz područja znanosti i kulture.1995. Pokušao osnovati za prognane iz Hrvatske farmu-kibuc u selu Šaranovu kraj Topole - projekt prekinut nasilno u izgradnji. 1990-1996. Financirao obnovu mnogih manastira i crkava po Srbiji. 1990-1996. Finansirao mnoge oporbene medije u Srbiji ili izravno sudjelovao u njihovom pokretanju. 1990-05.10.2000. Zabranjivan od strane režima kao ideolog kapitalizma, pa je održao bezbroj predavanja i nastupa na tribinama i lokalnim medijima.Odbija ponude režima da se uključi u politiku. Početkom 1996. godine, zbog oporbenog djelovanja, poslije silnih pritisaka, režim uništava Kredibel banku. Travnja 1996. godine osnovao portfolio-menadžersku tvrtku Kondel.Travnja 1996. godine osnovao portfolio-menadžersku tvrtku Kondel.U razdoblju od 1997. - 2001. godine objavljuje nekoliko romana i drama.Bavi se publicističkim radom i ukazuje na katastrofalne posljedice režima po srpsko društvo. U NATO intervenciji 1999. godine 3 mjeseca proveo na topovima PVO. Povratkom sa ratišta, srpnja 1999. godine sa skupinom svojih prijatelja, stručnjaka iz različitih oblasti, sačinio "Program za spas Srbije". To je sveobuhvatni prijedlog političkih i ekonomskih promjena koje treba izvršiti u državi. Nakon demokratskih promjena, listopada 2000. godine, na poziv premijera Srbije, obišao u 100 dana privredu Srbije i predložio način rješavanja nagomilanih problema. 2001. U veljači mjesecu razišao se s premijerom Zoranom Ðinđića zbog različitog viđenja koncepta reformi u Srbiji. 2001. Prvi otpočeo kritiku nametnutog neoliberalnog koncepta i ustao protiv provođenja šok-terapije, tvrdeći da će taj koncept uništiti srpske gospodarstvo. 2001. Predložio održavanje Okruglog stola o pravcima razvoja društva na kome bi se sučelili različite koncepcije u javnoj raspravi pred građanima Srbije. 2001. Novi režim zabranjuje sve nastupe u državnim medijima. 2001. Objavljuje 05. listopada. sa grupom autora kritiku neoliberalizma u Srbiji u knjizi "KUDA IDE SRBIJA?".2001. - Danas Godine 2003.g. osnovao udruženje privrednika Privredna snaga Srbije - PSS.2005. U srpnju mjesecu osnovao EKONOMSKI POKRET - udruženje građana koje ima politički i ekonomski program za spas Srbije i koje se priprema za izbore 2009-2012. 2001-2006. Traje kontinuirana zabrana od strane režima, unatoč tome što zastupa 210.000 dioničara ili ljudi koji su trebali dobiti dionice ili one čije su dionice preote.Svibanj 2007 - ekonomski konzultant Srpski narodne stranke u Crnoj Gori. Rujan 2007 - konzultant UDAU BiH. Studeni 2007 - konzultant Sindikata pravosuđa. Prosinac 2007 - osnivač POSLOVNE BERZE. Kolumnista oporbenog lista TABLOID. Živi i radi u Beogradu,za godinu dana izjavio (1h ago) 1:04:09 da ide u MIROVINU . . .I TIME CE OKONCATI KARIJERU DJELATNOSTI OPSEGA RADA I AKTIVNOSTI KAPITALNIH VRIJEDNOSTI RODOLJUBA I MISLECEG COVJEKA STRUCNOG KONZULTANTA EKONOMIJE."kakva se opasnost nad nama nadvila i da postoji IZLAZ URAVNOTEZENJA"

“MORALNA VERTIKALA”-NECU NA TO DA PRISTANEM I MOJ JAVNI RAD JE UPRAVO TAKAV-ZRTVA I MOJE OBITELJI,ZATO STO MOJI JAVNI NASTUPI NJIMA(DIKTATORSKOJ VLASTI I REZIMU)NEODGOVARAJU I ONDA TE BLOKIRAJU ,NEMOZES NI 1 POSAO DA DOBIJES U SRBIJI ,MORAS DA SE SAGINJES ZA 100-200EURA,NEMOZES NI 1 POSAO DA DOBIJES REGULARNO NA TENDERU, JA SAM ONDA DIGAO RUKE I SA NJIMA VISE NISTA NERADIM” 1:07:37

1:14:10 “SPRDAJU SE SA LJUDIMA KOJI VODE SRBIJU-KAKVI SU TO BOLIDI I BUDALE ILI STO BI MOJI ZEMUNCI REKLI DIJABOLE,TO JE SPRDACINA SA NJIMA U SVIJETU OD IZGLEDA DO PONASANJA-KAKO SE ONI PONASAJU.”

#youtube

0 notes

mentalnahigijena · 2 years ago

Photo

Transkript razgovora Karadžića i Davidovića: Mi sve redom rušimo!Nikšićki biznismen i, kako mu ovih dana tepaju srbijanski mediji, „dobrotvor Srpske pravoslavne crkve“, Miodrag Daka Davidović, nesumnjivo je siva eminencija, pokrovitelj i finansijer pobjedničke koalicije na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori.Kum MomirDavidović je čovjek u najmanju ruku kontrovezne biografije. Nekadašnji ekonomista Željezare Nikšić, danas je službeno vlasnik firme "Neksan" koja je („kao porodično preduzeće“) osnovana ratne 1992. godine.Tokom devedesetih bio je načelnik Centra bezbednosti Nikšić, a „dogurao“ je i do ministra u vladi tzv. SAO Hercegovine, dijela paralelnih struktura vlasti u Bosne i Hercegovini koje je, uz pomoć Jugoslovenske narodne armije (JNA), osnivala Srpska demokratska stranka (SDS) na čelu sa Radovanom Karadžićem.Recept je bio prepisan iz Hrvatske, gdje su takozvane SAO (srpske autonomne oblasti) bile osnova pobune protiv legalne vlasti.Istovremeno, Davidovićev kum bio je bio još jedan blizak saradnik „balkanskog kasapina“ Slobodana Miloševića, bivši predsjednik Crne Gore i predsjednik Savezne vlade SR Jugoslavije Momir Bulatović.Gradeći političke veze i utjecaj, Davidović je paralelno, kako to obično biva na našim prostorima, razvijao i privatni biznis. Kapital je sticao na bazi jakih veza sa tadašnjom crnogorskom i vlašću u SR Jugoslaviji.Nakon rata, Davidović se iz policijskih otisnuo u preduzetničko-političke vode da bi u jeku sukoba unutar Demokratske partije socijalista (DPS) 1997. bio uhapšen zbog malverzacija u trgovini sa Duvanskim kombinatom. Do najavljenog suđenja nije došlo jer je Davidovića njegov kum, Bulatović, abolirao u posljednjim danima predsjedničkom mandata. Nije kum dugme.Davidovića su crnogorski mediji dovodili u vezu i s pokušajem svrgavanja Đukanovićeve vlasti i 2016. godine prilikom pokušaja državnog udara uz pomoć Rusije i Srbije.Ranjen u BeograduPrema istim izvorima, Davidović bio „dobavljač oružja za grupu koja je uhapšena 16. oktobra 2016. zbog optužbi da su planirali terorističke napade na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori“."Istina je da nikoga od 20 ljudi koji su uhapšeni u Crnoj Gori, nisam znao, sreo, niti vidio u mom životu, a kamoli da sam ih finansirao i ubeđivao da ubijaju. Ako se, ne daj Bože, bilo šta desi mojoj porodici, mojim saradnicima i mojim zaposlenima, jasno je sa koje je adrese došla poruka", napisao je Davidović kasnije.U žižu regionalne javnosti Davidović je ponovo dospio u decembru prošle godine kada je na njega na pucano ispred hotela „Kraun plaza“ u Beogradu, gdje je bio sa vladikom Joanikijem.Davidović je iz snajpera pogođen u ruku. Beogradski mediji pisali su tada da snajperista nije dobro procijenio, te da je Davidoviću život spasilo troslojno staklo.Poslije ispaljenih hitaca, snajperista se odvezao nedaleko od lica mjesta, ostavio pušku u vozilo, koje je potom zapalio.Zanimljivo je da je u to vrijeme u hotelu „Kraun plaza“ bio i srpski član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik.Veze sa CrkvomDavidović je poznat kao veliki ktitor (dobrotvor) Mitropolije crnogorsko primorske, a mitrololit Amfilohije ga je 12. maja 2015. godine odlikovao ordenom Svetog kralja Milutina. Naime, on je bio glavni finansijer renoviranja Manastira Ostrog, a sagradio je i Manastir Svetog Save na Goliji, kod Nikšića, zbog čega ga je patrijarh srpski Irinej odlikovao ordenom Svetog Save prvog stepena.Po svemu sudeći, Davidović je ključna karika između Crkve i nove pobjedničke koalicije u Crnoj Gori.Prema crnogorskim medijima, Davidović već duže slovi kao finansiijer Demokratskog fronta. U tom kontekstu spomenuo ga je i crnogorski novinar i publicista, Šeki Radončić.Na, koncu, svoju ulogu ne krije ni sam Davidović, koji je srbijanskim medijima ispričao da je upravo on ubijedio profesora Zdravka Krivokapića „da stane na čelo opozicije u Crnoj Gori“.Prema riječima Davidovića, Krivokapić je „najveći autoritet koji je mogao da se odupre Đukanoviću“.„Vidio sam u njemu duhovnu snagu koja je toliko jaka da je pokrenula narodni zamajac i dovela do očekivanog ishoda. Zdravko je potomak jednog od najvećih crnogorskih junaka Miloša Krivokapića. Njegov brastvenik je i blaženopočivši prota Momo, koji je bio jedan od najvećih autoriteta u SPC. Gde je vrelo i kapaće!“, govorio je Davidović u „Novostima“.Na koncu, Daka nije krio ni osobne političke ambicije. U jedom intervjuu, izjavio je da bi se na narednim izborima kandidovao za predsjednika Crne Gore.Nije isključeno da svoje ambicije pokuša ostvariti poslije najnovijih političkih odnosa u Crnoj Gori, kada za dvije godine (2022.) istekne mandat Milu Đukanoviću.Dokazi iz HaagaIme Miodraga Dake Davidovića spominjano je u najmanje dva puta u Haaškom tribunalu, i to u slučajevima „Milošević“ i „Karadžić“. Zanimljivo je da je dio dokaznog materijala bio i presretnuti razgovor ratnog zločinca Radovana Karadžića, s jedne, te Davidovića i Karadžićevog brata Luke, s druge stranke.Transkript razgovora kojeg ovdje donosimo je „presretnut“ 15. oktobra 1991. godine tokom mjera nadzora Karadžića koji je vođen pod kodnim imenom „Latas“. Vođen je samo tri dana nakon što je Karadžić u Skupštini BiH zaprijeo „nestankom muslimanskog naroda“, jer „muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje“.Petnaestak dana ranije pripadnici JNA potpomognuti rezervistima napali su Dubrovnik i okolicu, što i Davidović i Karadžić slavodobitno pominju i ovom prilikom. Naime,na dan kada je nastao ovaj razgovor agresorske snage su u Hrvatskoj opkolile Cavtat!„I vidiš da mi ovo rušimo ovamo, redom sve“, kaže u jednom trenutku Davidović govoreći o Dubrovniku..A Karadžić s odobravnjem kaže:„Pa, nema, taj ustašluk, to je užas jedan. Oni su budale što su u Dubrovnik napunili ustašama. Kažu da je bilo dvanaest hiljada u jednom trenutku“.„Pa nijedan nije izbjeg'o... Bože sabrani, niko pobjeg'o nije...“, hvali se Davidović.„Da, to je...“, nastavlja Karadžić.„To je potpuno okruženje. Doće oni da civile... Majčino mlijeko, ne boj se“, prijeteći poručuje Davidović.Skoro 29 godina kasnije, taj i takav Miordrag Daka Davidović, Karadžićev ministar, Bulatovićev kum i štićenik, te Amfilohijev intimus, odlučuje o tome ko će vladati Crnom Gorom.Ako to nije krunski dokaz da smo ponovo "zaglavili" u devedesetima, sve ostalo je irelevantno.

0 notes

balkanin · 2 years ago

Text

Milanović: Ili dogovor Rusije i SAD-a ili Treći svjetski rat

Slanje zapadnih tenkova Ukrajini produžit će rat u toj zemlji, a ako se Washington i Rusija ne dogovore slijedi Treći svjetski rat, rekao je u četvrtak predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Komentirajući odluku Njemačke i SAD-a o slanju tenkova Kijevu, Milanović je kazao kako će taj potez produžiti rat „Svi tenkovi, i ruski i američki gore na isti način, a u njima sjede ljudi koji ili…

View On WordPress

#balkanin #Evropa #Evropska unija #Hrvatska #Milanović #RAT #Rusija #tenkovi #Ukrajina

0 notes

cgvijesti · 2 years ago

Text

Sanaderu 18 godina i osam mjeseci zatvora

Foto: AFP Vanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda nepravosnažno je odlučilo da će bivši premijer Hrvatske i predsjednik HDZ Ivo Sanader na osnovu presuda u tri korupcijske afere – Fimi Media, Planinska i Ina – MOL, iza rešetaka morati da provede ukupno 18 godina i osam mjeseci, objavila je Hina. Odluka je, kako saznaje Hina u sudu, donijeta krajem decembra, a ovih dana otpremljena je…

View On WordPress

#HDZ Hrvatska #Ivo Sanader #Ivo Sanader hapšenje #Ivo Sanader presuda

0 notes

moteltrogir · 4 years ago

Photo

Foto: Kupari 1963. godine, arhiva B. Benića

Razgovor s Božom Benićem, predsjednikom Društva arhitekata Dubrovnik, o slučaju hotela Pelegrin arhitekta Davida Fincija

Smisao strukovnih udruženja je zaštita javnog interesa

Saša Šimpraga, 2021.

Izgrađen 1963. godine u sklopu tada vojnog odmarališta Kupari, hotel Pelegrin prva je i jedna od najznačajnijih realizacija arhitekta Davida Fincija. Uz dvije rezidencijalne vile u susjednoj uvali od istog autora, Pelegrin predstavlja i najznačajniju arhitektonsku baštinu Kupara, a svojim dosezima nadilazi lokalno značenje. Zajednička incijativa nekoliko strukovnih društava za status kulturnog dobra RH za Pelegrin pokrenuta je 2017. godine na poticaj Društva arhitekata Dubrovnik, ali i odbijena od nadležnog Ministarstva kulture.

O incijativi i argumentima za spas Pelegrina govori arhitekt Božo Benić, predsjednik Društva arhitekata Dubrovnik.

Intervju je dio serije o modernističkoj baštini Hrvatske i Sredozemlja u suradnji projekta Motel Trogir i portala Vizkultura.

Čini se da je pandemija bolesti Covid-19 privremeno zaustavila za 2020. godinu najavljeno rušenje kompleksa Kupari, pa tako i hotela Pelegrin arhitekta Davida Fincija. Objekt je to za koji su sva relevantna strukovna društva u Hrvatskoj podržala inicijativu Društva arhitekata Dubrovnik da se sačuva, odnosno proglasi zaštićenim kulturnim dobrom RH. Zašto ta inicijativa (još) nije uspjela?

Ne bih rekao da su pandemijske okolnosti utjecale na početak radova u Kuparima, posebice jer na dubrovačkom području građevinski sektor još uvijek nije osjetio značajniju krizu. Godinama se već najavljuje reurbanizacija turističkog sklopa u Kuparima, a rokovi se neprestano pomiču. Dovoljno je samo pogledati recentne najave kojima je za ožujak 2021. bio najavljen početak geomehaničkih ispitivanja terena. Već smo u drugoj polovici travnja, a od svega toga još uvijek ništa. No to i ne iznenađuje ako znamo da se nisu poštovale čak niti neke ranije odluke. Primjerice, u Odluci o izradi Urbanističkog plana uređenja „Kupari I“ usvojenoj još u kolovozu 2016. godine stajalo je kako je planirani rok za izradu Plana najviše 8 mjeseci, no isti se naposljetku na javnoj raspravi pojavio tek krajem listopada 2019. Međutim, ono na što treba skrenuti pozornost jest kako je u toj istoj Odluci bilo navedeno da „za izradu UPU-a nije potrebno pribavljati posebne stručne podloge, s obzirom da se postupak izrade može provesti temeljem podataka, planskih smjernica i propisanih dokumenata, koja će dostaviti nadležna tijela i pravne osobe s javnim ovlastima iz svog djelokruga“. Drugim riječima, za područje Kuparske doline koje predstavlja vrijednu arheološku zonu na kojemu se početkom 20. stoljeća nalazio jedan od najvažnijih industrijskih pogona na dubrovačkom području – velika parna tvornica za proizvodnju opeke koju su kasnije kupili Česi i nakon Prvoga svjetskog rata na njezinu mjestu izgradili luksuznu turističku oazu �� Odlukom o izradi UPU-a nije bila propisana prethodna izrada ama baš nikakve stručne podloge.

Kupari, 1958. Foto: arhiva Bože Benića

Skandalozno je i da Plan koji je predstavljen na javnoj raspravi uopće nije bio dobio pozitivno mišljenje nadležnog konzervatorskog odjela. Osim toga, zbog proceduralne pogreške nositelja izrade, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja u prosincu 2019. zatražilo je ponavljanje javne rasprave. U međuvremenu, na samom kraju postupka promptno se izrađuje konzervatorska podloga. Premda ona nije uključila najnovija saznanja koja se tiču povijesnog pregleda i prostornog razvoja turističkog sklopa, ipak je ponudila kakvu-takvu evaluaciju kulturne baštine s prijedlogom konzervatorskih smjernica. Tako se za hotel Pelegrin kaže: „Svi navedeni parametri koji uključuju ikoničku vrijednost zgrade i njenu postavu u prostoru te stanje i održivost arhitektonskog sklopa hotela Pelegrin, ukazuju na potrebu sagledavanja odgovarajućeg pristupa investitora i projektanta u smislu uspostave kvalitetnog turističkog sadržaja na predmetnoj lokaciji. U slučaju bilo koje vrste zahvata vezanog za arhitektonski sklop, potrebno je izraditi detaljnu dokumentaciju što uključuje arhitektonsku snimku postojećeg stanja i foto dokumentaciju koja, osim nužnog dokumentiranja za potrebe zahvata, treba osigurati i mogućnost znanstvenih obrada i upoznavanja javnosti o vrijednostima i dosezima arhitekture 60-ih u Hrvatskoj.“

U ponovljenoj javnoj raspravi koja je započela krajem prosinca 2019. godine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku traži da se Plan uskladi s provedenom evaluacijom prostora i pojedinačnih građevina, te da se u tekst Plana unese sljedeći članak: „U skladu s odredbama Prostornog plana uređenja Dubrovačko-neretvanske županije i Prostornog plana uređenja Općine Župa dubrovačka, te visokom valorizacijom hotela Pelegrin u kontekstu ostvarenja moderne, nužno je prije početka bilo kakvih zahvata na hotelu Pelegrin izraditi detaljan arhitektonski snimak postojećeg stanja prema usvojenoj metodologiji dokumentiranja kulturnih dobara u mjerilu 1:50. Izrađena dokumentacija treba biti usvojena od strane nadležnog Konzervatorskog odjela“. Međutim, u tom trenutku stiže tumačenje iz vrha Ministarstva kulture, koje suprotno mišljenju Konzervatorskog odjela u Dubrovniku već izrađenu snimku hotela koja je sastavni dio projekta uklanjanja, prihvaća kao arhitektonsku snimku postojećeg stanja, iako ona nije izrađena prema spomenutoj metodologiji. Tako se odbacuje čak i onaj minimum koji bi omogućio bolje razumijevanje cjelokupnog puta razvoja naše arhitektonske misli. No u Ministarstvu se na tome ne zaustavljaju, već sve zainteresirane za istraživanje vrijednosti hotela Pelegrin upućuju samo na „znanstvenu analizu arhivske dokumentacije“. Očigledno je dakle da je jedini cilj od samoga početka bio što prije srušiti hotel i time okončati bilo kakve daljnje rasprave i nastojanja da ga se pokuša zaštititi kao kulturno dobro. Pelegrin je inače u godinama nakon Domovinskog rata bio u uporabi od strane Hrvatske vojske, a prava devastacija započela je tek njezinim povlačenjem početkom 2000-ih kada je cijeli kompleks u Kuparskoj dolini ostavljen bez ikakva nadzora i posljedično totalno devastiran. Zato bih rekao da se rušenjem hotela očigledno nastoji prikriti ne samo vlastita sramota i sve prepustiti brzom zaboravu, već se i pred interes kulturne baštine stavlja poslovni interes koji je poništava.

Kupari danas, foto: Božo Benić

Što je aktualnim planom u Kuparima predviđeno?

Nedugo nakon naše inicijative 2017. kada smo se prvi put javno očitovali o slučaju Pelegrin počeli su pritisci kako bismo se u budućnosti suzdržali od bilo kakvih javnih istupa na ovu temu. Bez obzira na to, mi smo ponovno reagirali i u ponovljenoj javnoj raspravi uputili svoje primjedbe i apel Općini Župa dubrovačka, Ministarstvu kulture, Ministarstvu državne imovine, Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, stručnom izrađivaču predmetnog plana, te investitoru. Primjedbe i apel su opet supotpisali Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata i Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske.

Na naše primjedbe odgovorio nam je tek nositelj izrade, što je uostalom njegova zakonska obveza, dok nam je Ministarstvo graditeljstva poručilo kako je „prostorno-planska valorizacija hotela Pelegrin rezultat samostalnog odlučivanja nositelja izrade, stručne valorizacije od strane stručnog izrađivača predmetnog prostornog plana i stručne valorizacije Ministarstva kulture“, te da „Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja u okviru svoje nadležnosti ne može utjecati na navedeni dio postupka izrade i donošenja prostornog plana“.

Plan je naposljetku usvojen u veljači 2020. godine i od tog trenutka teče rok investitoru od dvije godine za izradu cjelokupne projektne dokumentacije i pet godina za realizaciju projekta. Ne bih se posebno osvrtao na pritiske, neprimjerene telefonske pozive, koji su uslijedili nakon sjednice općinskog vijeća i kontinuirane pokušaje dezinformiranja javnosti i nastojanja da se naruši osobni integritet čelnih ljudi Društva samo zato što su se usudili javno izreći drugačije mišljenje i upozoriti na uporno zaobilaženje ne samo temeljnih strukovnih načela upravljanja prostorom, već i na odnos nadležnih službi prema vrijednoj kulturno-povijesnoj baštini. Stoga smo osobito zahvalni Udruženju hrvatskih arhitekata, Hrvatskoj komori arhitekata, Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske i nastavnicima Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu koji su se u zajedničkom očitovanju suprotstavili takvim istupima.

Hotel Pelegrin, foto: Morana Rozić

Što se predmetnog Plana tiče, ovim putem još jednom treba ponoviti kako su sva strukovna društva i institucije koje prate razvoj situacije u Kuparima u svim svojim javnim istupima uvijek davali punu potporu nastojanjima da se zapuštena i devastirana zona nekadašnjega vojnog odmarališta konačno stavi u funkciju. To uključuje i nesmetano rušenje najvećega dijela građevina koje nemaju istaknutu vrijednost. No to ne znači da struka neće ne upozoravati na nepravilnosti koje uočava.

Koncept projekta Kupari I podrazumijeva gradnju dva hotela. Jedan se planira na mjestu gdje je danas Pelegrin, a on bi bio kategoriziran kao vrsta hotel iz skupine hotela prema Pravilniku o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli. Drugi hotel planira se na mjestu gdje je danas Goričina, a on bi bio kategoriziran kao vrsta turističko naselje iz skupine hoteli, također prema odredbama već spomenutog Pravilnika. Plan predviđa i obnovu hotela Grand, a u kojem bi se nalazili popratni sadržaji budućeg turističkog kompleksa.

Koji su glavni argumenti u prilog spasa Pelegrina?

Da bi se u potpunosti mogla razumjeti vrijednost hotela bila bi potrebna duža elaboracija, no ono što je vrlo važno istaknuti okolnosti su i kontekst unutar kojih dolazi do njegove izgradnje. Naime, razdoblje kraja pedesetih i početka šezdesetih godina doba je velikoga gospodarskog procvata, koji u stopu prati intenzivna izgradnja diljem Jugoslavije. Arhitektonski modernizam asimiliran je u glavne procese razvoja izgrađenog okoliša u cijelom svijetu, što posredstvom stranih arhitektonskih revija pomno prati i domaća scena, koja u povoljnim materijalno-ekonomskim uvjetima ostvaruje niz zapaženih projekata i vrijednih realizacija. Serija tih i takvih ostvarenja započinje i u turističkoj izgradnji, a otvaraju je upravo projekti u Kuparima koje potpisuje vrlo mladi, ali u to vrijeme već afirmirani sarajevski arhitekt David Finci.

Nedugo nakon što je diplomirao 1955. godine, Finci je kao projektant Sarajevske vojne oblasti počeo raditi na projektu obnove i modernizacije odmarališta u Kuparima kojim su sve do 1948. upravljali Česi. Godine 1958. Finci je konačno i predstavio Investicioni program za izgradnju Vojnog odmarališta „Plavi Jadran“ u Kuparima s popratnim urbanističko-arhitektonskim rješenjem i idejnim projektima za čak sedam građevina. Premda je taj plan naknadno izmijenjen i uvelike reduciran, pri čemu su se promijenile tj. proširile granice njegova obuhvata, na njegovim je postavkama 1962. izgrađen prvi Fincijev hotel s kavanom i lounge barom – hotel Goričina, a godinu dana kasnije i hotel Pelegrin. Ta dva hotela, zajedno s dvjema rezidencijalnim vilama u susjednoj uvali, jedine su Fincijeve realizacije na našim prostorima, budući da je on već 1966. otputovao na stručno usavršavanje u New York odakle se naposljetku nikada nije vratio. U SAD-u je ostvario blistavu karijeru, izgradivši diljem zemlje niz javnih, sportskih, turističkih, zdravstvenih, sveučilišnih i drugih kompleksa.

Gdje je Pelegrin u njegovu opusu?

Što se tiče hotela Pelegrin, on je jedinstveno i tipološki inovativno arhitektonsko djelo, čija je estetika nedvojbeno u rangu onodobnih internacionalnih tendencija. Riječ je o monumentalnom zdanju izvedenom u apstraktnoj formi obrnute krnje piramide i u potpuno novoj tipologiji otvorenoga jednotraktnoga galerijskog sustava s reprezentativnim atrijem. Dovoljno je razmotriti odnos čvrstog volumena zgrade i njezina unutarnjeg dvorišta kroz koje slobodno struji zrak kroz bočne otvore. Odmah se uočava kako je riječ o vrlo domišljatu odgovoru na lokalne klimatske uvjete, ali i na socijalni život velikog hotela. Te 1963. kada je izgrađen hotel je bio volumenom i kapacitetom najveći na Jadranu, a kritika ga je odmah opisala kao „rijetko arhitektonsko djelo koje od projekta do izvrsne izvedbe stoji daleko iznad jugoslavenskog prosjeka kao jedinstven suvremeni objekt po koncepciji, funkciji, materijalu i izrazu“. Zbog svega toga njegovu je autoru Društvo arhitekata Sarajeva dodijelilo godišnju nagradu.

Kada su prije nekoliko godina za mišljenje o Pelegrinu novinari upitali našega istaknutog arhitekta i kritičara arhitekture Maroja Mrduljaša, on je naglasio kako nije nužno štititi sve hotele i svaku modernističku arhitekturu, ali kako mi u Hrvatskoj imamo barem desetak kanonskih djela koja bi trebalo zaštititi više-manje u izvornom stanju. U ta djela ubrojio je i Pelegrin, za koji je izjavio kako je riječ o „herojskoj gesti kakvoj je teško naći pandana: obrnutoj piramidi dramatično postavljenoj na hridi“. Pritom je istaknuo kako je „upravo iz tog napetog, dinamičnog, kontrastnog, pa ipak skladnog odnosa prirode i arhitekture stvorena jedinstvena kulturno-urbana vrijednost“, potpuno ispravno zaključivši da Pelegrin ne smeta budućem razvoju Kupara kao turističkog resorta, budući da ondje ima sasvim dovoljno prostora za razne oblike novih intervencija. Mrduljaš je naposljetku u svom osvrtu sažeo i sve ono o čemu Društvo arhitekata Dubrovnik godinama govori – „hotel Pelegrin je arhitektonska ikona koje se i danas traže u arhitekturi, koje su nositelji modernih i suvremenih identiteta, zbog čega bi svaki suvisliji investitor, pa i projektant-urbanist, trebali spontano, čak i bez konzultacija stručnjaka osjetiti kakav je to kulturni i simbolički kapital, a o nadležnim službama da i ne govorimo“. Ja bih na to još dodao da je još jedno pitanje koje se ovdje postavlja koliko su uopće svijest i moral onih koji su u procese u Kuparima uključeni, bilo da su donositelji odluka bilo da su graditelji, sposobni i kadri shvatiti to kao etički čin i pozitivnu stvaralačku mogućnost.

Hotel Pelegrin – razglednica iz 1969. godine, arhiva Bože Benića

Nedvojbeno je da znanstveni argumenti u prilog Pelegrina kao značajne arhitekture postoje. S druge strane, argument Ministarstva kulture koje odbacuje inicijativu s obrazloženjem da takvih argumenata nema, nedvojbeno ukazuje da znanstveni argumenti nisu ti koji o slučaju odlučuju, već samo i isključivo oni politički. Kako to komentirate?

U pravu ste kada primjećujete kako znanstveni argumenti nisu ti koji o ovom slučaju odlučuju, unatoč tome što je u Zakonu o prostornom uređenju kao jedno od sedam temeljnih načela prostornog uređenja navedeno upravo uvažavanje znanstveno i stručno utvrđenih činjenica. Ponovno bih se na trenutak vratio na Odluku o izradi Urbanističkog plana uređenja „Kupari I“, u kojoj se kao pravna osnova za izradu i donošenje spomenutog plana uz ostalo navode tri važna dokumenta – Sporazum o utvrđivanju uvjeta i obveza za realizaciju projekta „Kupari I“ između Republike Hrvatske i Općine Župa dubrovačka iz studenog 2015. godine, zatim Odluka Vlade Republike Hrvatske o izboru investitora i davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja plaže na dijelu k.o. Brašina, a u svrhu realizacije turističkog razvojnog projekta Kupari na lokaciji Kupari I u Općini Župa dubrovačka iz iste godine, te konačno Ugovor o realizaciji projekta Kupari I između Republike Hrvatske i investitora, tvrtke Avenue ulaganja d.o.o. iz ožujka 2016. Već je spomenutim Sporazumom između RH i Općine Župa dubrovačka utvrđen kapacitet od 1500 ležaja, kao i obveza uklanjanja svih postojećih građevina osim hotela Grand. Pitanje koje se ovdje postavlja jest na čemu se predmetni Sporazum temelji, odnosno kako je moguće da takvoj jednoj strateški važnoj odluci nije prethodila adekvatna stručna i znanstvena evaluacija, tj. utvrđivanje kulturno-povijesne vrijednosti postojećega građevnog fonda. Umjesto toga, jednim se potezom pera nalaže uklanjanje svih postojećih građevina osim Granda, koji – uzgred budi rečeno – nema ama baš nikakvu graditeljsku, osim povijesnu vrijednost.

Hotel Pelegrin danas, foto: Morana Rozić

Imajući sve ovo na umu, Društvo arhitekata Dubrovnik, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata i Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske u već spomenutom dopisu Ministarstvu kulture 2017. godine, pozivajući se na odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, šalju prijedlog za hitno donošenje akta o zaštiti hotela Pelegrin kao kulturnog dobra od nacionalnog značaja. Odbijenica Ministarstva stigla je u rekordnom roku, nakon svega tri dana. Pritom su odmah krenula prozivanja kako je struka zakasnila i da je zaštitu trebala tražiti kroz prostorno-plansku dokumentaciju, a ne samo rješenjem o zaštiti Ministarstva kulture. S druge strane, kada danas uspoređujete sva mišljenja koje je resorno Ministarstvo dalo na ovu temu uočavate da je godine 2017. stav bio jedan, a dvije godine kasnije bitno drugačiji, pri čemu je posebno znakovito kako se zaobilaze preporuke nadležnog Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.

Naravno, svima nama koji godinama pomno pratimo razvoj situacije u Kuparima od početka je jasno kako je ovdje riječ o velikome državnome poslu, te da je teško očekivati da će jedno ministarstvo kompromitirati proces prodaje državne imovine ili što jednostavnijeg davanja u koncesiju, a što jamči brz i jednostavan izvor državnog prihoda. No to jednako tako ne znači da takav modus operandi kakvome već dugi niz godina svjedočimo, i to ne samo na dubrovačkom području, već evo nedavno i u slučaju s hotelom Maestral u Brelima, može proći nezapaženo i bez reakcije stručnih krugova. Nažalost, kako je primijetio i kolega Mrduljaš, mi u Hrvatskoj još uvijek nemamo državno tijelo koje bi autoritetom potvrđenih i javno prepoznatih stručnjaka, a osobito kontinuitetom svoga djelovanja, bilo relevantno za arhitektonsku problematiku. To posebice vrijedi za našu modernističku arhitekturu, zbog čega se država njome i bavi na krajnje birokratski način. Upravo zato o svemu ovome treba javno govoriti i na primjeru Pelegrina skrenuti pozornost na drugu vrijednu modernističku baštinu, osobito onu devastiranu, za koju možda još uvijek nije kasno i koja se može i mora pretvoriti i u ekonomsku vrijednost bez da se fizički briše iz prostora.

Bazen u hotelu Kupari početkom 2000-ih, izvor: Dubrovački vjesnik br. 2769, 21.2.2004.

Bazen u hotelu Kupari danas, foto: Božo Benić

Spomenuli ste dvije rezidencijalne vile koje se nalaze u Kuparima susjednoj uvali, a koje je također projektirao David Finci. Riječ je o građevinama koje spadaju u sam vrh ladanjske arhitekture u Hrvatskoj sredine 20. stoljeća. Vilama i manjim hotelom uz njih danas upravlja Ministarstvo obrane. Vile su izuzete iz prodaje kompleksa, relativno su dobro očuvane i koristi ih državni protokol. Manje, uglavnom neukusne, intervencije izvedene su nakon rata. Koja je arhitektonska vrijednost tih vila, odnosno smatrate li da bi one trebale imati status zaštićenog kulturnog dobra i zašto?

Svjedoci smo kako se cjelokupna graditeljska baština u Republici Hrvatskoj svakodnevno suočava s različitim izazovima i problemima, no arhitektura modernizma posebno je osjetljiva kategorija budući da se ona još uvijek nedovoljno percipira kao nasljeđe. Ipak, treba biti iskren i priznati da Hrvatska u tome nije izoliran slučaj jer su iskustva u zaštiti, očuvanju i obnovi modernističke arhitekture skromna i u međunarodnim razmjerima, odnosno da se sada nalazimo u vremenu koje značajnije započinje vrjednovanje i promjenu odnosa prema tom sloju koji je sastavni dio povijesti razvoja graditeljske misli. K tome, modernizam je na našoj obali i sloj koji je jednako važan ili čak važniji nego neka druga razdoblja.

Na dubrovačko područje internacionalni modernizam dolazi tridesetih godina, no svoj čisti izraz doseže u vrlo malom broju djela. Ladanjska kultura kao izrazito dominantan lokalni fenomen u to se doba nametnula kao svojevrsni poticaj modernom pokretu, pa na dubrovačkom području nastaje niz realizacija koje internacionalne tendencije isprepliću s lokalnom tradicijom i zatečenim graditeljskim principima. To se u Dubrovniku ponajprije očituje u izraženom senzibilitetu prema okolini i pejzažu, prostorno-funkcionalnoj organizaciji, stalnim referencama na arhitekturu renesansnih ljetnikovaca i slično. Sve te karakteristike imaju i dvije Fincijeve vile, koje su diskretno interpolirane usred borove šume na omanjem rtu u izdvojenoj zoni zapadno od Kuparskog zaljeva.

Za razliku od turističkog sklopa u Kuparskoj dolini, koji je nakon povlačenja Hrvatske vojske ostao bez nadzora, vile i hotel Galeb koji je izgrađen u njihovoj neposrednoj blizini, do danas su ostale pod upravom MORH-a, što ih je nedvojbeno zaštitilo od devastacije. Vile su svojedobno bile namijenjene smještaju visoko rangiranih vojnih dužnosnika te su bile vrlo luksuzno opremljene. Nažalost, vrijedna imovina i umjetnine otuđeni su neposredno prije i za vrijeme rata, a iako je izvorno oblikovanje interijera uvelike izmijenjeno naknadnim i kako ste dobro primijetili neukusnim intervencijama, obje su građevine u dobroj mjeri očuvale svoj izvorni vanjski izgled. Zato je važno na vrijeme na njih skrenuti pozornost i čim prije započeti sa znanstvenom evaluacijom, posebice jer su u kontekstu Dubrovnika i njegove okolice pritisci na prostor enormni. Zadataka je puno, a angažiranih stručnjaka jako malo, što je također jedan od problema s kojim se susreće sustav zaštite.

Vila I, foto: Božo Benić

Vila II, foto: Božo Benić

Društvo arhitekata Dubrovnik 2018. godine započelo je s izdavanjem strukovnog časopisa Mjera, koji je u trenutku pokretanja, a i danas, jedini časopis takvog tipa u RH. Kakav je izazov izdavati časopis u okolnostima koje su sve samo ne jednostavne?

Okolnosti su svakako izazovne, naročito zbog toga što cjelokupni posao, od pripreme koncepta i teme broja, definiranja sadržaja, autorskih priloga i stalne komunikacije sa svim suradnicima, pa sve do uredničke obrade materijala, osiguravanja financijske konstrukcije i komunikacije sa sponzorima, počiva na entuzijazmu svega troje članova uredništva, koji jedan broj pripremaju kroz cijelu godinu. Časopis je specifičan po tome što je koncentriran prvenstveno na kritičke eseje i problemske članke koji se bave najrazličitijim pojavama iz područja arhitekture, urbanizma, kulture stanovanja, prostora, kulturne baštine i njene zaštite, ali i dizajna, te likovnih i primijenjenih umjetnosti. Svaki broj ima zadanu temu koja se obrađuje multidisciplinarno, odnosno u svakom broju nastojimo objediniti znanja relevantnih stručnjaka na određenu temu. Tako smo prvi broj posvetili nasljeđu, u drugome smo pisali o javnom prostoru, a u nedavno objavljenom trećem broju o međuodnosu stanovanja i turizma.

Hotel Pelegrin, arhiva Davida Fincija

Zašto je još časopis važan?

Časopis naravno nema samo zadaću dokumentiranja i kritičkog sagledavanja u svrhu znanstvenog i analitičko-kritičkog doprinosa, već je osobito usmjeren prema popularizaciji arhitektonske misli i širenju svijesti o njenoj važnosti u tvorbi kulturnog identiteta. UHA-ina nominacija za nagradu Neven Šegvić za najbolji publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture, kao i godišnja nagrada Hrvatske komore arhitekata za istaknuti profesionalni doprinos konceptualnom promišljanju koja je autorskom timu dodijeljena 2020. godine na Danima arhitekata u Šibeniku, velika su obveza i odgovornost za daljnji rad. Osim toga, posebno su vrijedne i značajne suradnje koje časopis tek otvara. Primjerice, prije nekoliko mjeseci akademik Nikola Bašić uputio je ispred Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Znanstvenog vijeća za turizam i prostor poziv uredništvu na suradnju u pripremi i organizaciji znanstvenog kolokvija na kojem bi se razmotrila tema stanovanja i turizma. Kolokvij ćemo održati sredinom svibnja, a to će također biti prilika da na vrlo visokom, stručnom i znanstvenom nivou progovorimo i o nekim temama o kojima smo ovdje razgovarali.

Društvo arhitekata Dubrovnika je recentnije ostvarilo suradnju s Gradom Dubrovnikom na izradi izmjena i dopuna prostorno-planske dokumentacije, odnosno Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika. Kakva su iskustva?

Moram istaknuti kako nakon dugo vremena u lokalnoj politici egzistira vrlo osviješteni stav o prostoru, čemu je zasigurno uvelike doprinio višegodišnji predani volonterski rad kolegica i kolega u DAD-u. Društvo arhitekata Dubrovnik se od najranijih početaka svoga djelovanja nametnulo kao glas stručne javnosti u zaštiti prostora, redovito upozoravajući na nepravilnosti u planiranju, odsutnost vizije i jasne strategije u gospodarenju prostorom, te na kontinuiranu devastaciju dubrovačkog okoliša. S vremenom je tako upravo DAD postao jedan od najrelevantnijih aktera u zaštiti javnog interesa, što i vidim kao jednu od uloga i smisla strukovnih društava.

Društvo arhitekata Dubrovnik više je puta ponavljalo kako želi pomoći gradskoj upravi da zaustavi daljnju eskalaciju urbanističkog kaosa, pri čemu smo isticali kako je u mnogim pitanjima potrebno postići široki društveni i politički konsenzus. Grad je to naposljetku i prepoznao i pozvao nas da se aktivno uključimo u procese prostornog planiranja, odnosno da pomognemo gradskoj upravi u aktivnostima oko izrade izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika. Na temelju Sporazuma o suradnji koji smo potpisali prošlo ljeto, predstavnici stručne javnosti po prvi su se put aktivno uključili u sve procese prostornog planiranja – od pripreme odgovarajućih odluka o pokretanju postupka izrade izmjena i dopuna prostorno-planske dokumentacije za Gradsko vijeće, do vrlo uske suradnje sa stručnim izrađivačem i gradskim upravnim odjelima koji se bave prostorom. Suradnja se pokazala izrazito izazovnom za sve nas koji smo u njoj sudjelovali. Ipak, u DAD-u optimistično gledamo prema budućnosti i vjerujemo da je Grad Dubrovnik prepoznao kako i dalje u svakom trenutku može računati na našu stručnu, profesionalnu i neovisnu pomoć u svim aktivnostima koje se tiču prostorno-planerskih procesa, posebice jer smo svi zaključili kako Dubrovniku hitno trebaju novi prostorno-planski dokumenti razvojnoga usmjerenja, koji će kao takvi u sebi inkorporirati jasnu viziju grada za dugoročni period. Prvi koraci u tome smjeru već su napravljeni.

Kako biste okarakterizirali izgradnju u Dubrovniku danas?

Nedavno me jedan kolega podsjetio na misao akademika Borisa Magaša, koji je svojedobno ovako podučavao studente: Kad se dijete dere, to jest zvuk, ali nije glazba. Kad ljudi nešto pišu ili govore, to jest tekst, ali nije literatura. Pa tako i kad ljudi nešto grade, to ne mora nužno biti arhitektura. Nažalost, u slučaju Dubrovnika puno je izgradnje, a malo arhitekture, no to ne znači da nema sjajnih primjera. Primjerice, upravo se Dubrovnik ove godine na Godišnjoj izložbi ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata može pohvaliti da je privukao pozornost stručne javnosti. Arhitekt Ivan Prtenjak, koji je neka od svojih najznačajnijih djela ostvario upravo u Dubrovniku, dobitnik je nagrade za životno djelo, zgrada studentskog doma Sveučilišta u Dubrovniku u Lapadu nominirana je za nagradu Viktor Kovačić za najuspješnije ostvarenje u Hrvatskoj u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva, a Villa u pogledu na Svetom Jakovu za nagradu Drago Galić za najuspješnije ostvarenje u području stambene arhitekture. S druge strane, tu su i suprotni primjeri. Naime, hrvatski se prostor, naročito onaj priobalni, svakim danom sve više suočava s transformacijama koje brišu identitet i koje u lokalno ugrađuju generičke elemente i unificirane strukture, što je naročito vidljivo na površinama nekad razvijenih, a danas napuštenih i/ili neiskorištenih gradskih područja, koja se unatoč tome što predstavljaju veliki potencijal za daljnji razvoj i podizanje sveopće kvalitete života, sve više i sve brže eksploatiraju. Nedavno izgrađeni stambeno-poslovni kompleks u Gružu oko kojega su se posljednjih mjeseci lomila koplja samo je jedan od primjera. Međutim, sve ove spomenute građevine izgrađene su na temelju odredbi važećega prostornoga plana, ali s dijametralno suprotnim shvaćanjem lokacije, mogućnosti arhitekture, vrijednosti konteksta i prostora uopće. Zato ne bismo smjeli zaboraviti da je grad uvijek bio odraz društva, pa prema tome i stanje u njegovu prostoru govori upravo o temeljnim društvenim vrijednostima. Konačno, moj mi gotovo desetljetni angažman u DAD-u govori kako strukovna udruženja imaju ključnu ulogu u podizanju svijesti o vrijednosti prostora. I zato je osobito važna edukacija. Edukacija se mora provoditi na svim razinama strukovnog djelovanja i na što više različitih načina – izložbenim aktivnostima, tribinama, manifestacijama, predavanjima, inicijativama, javnim očitovanjima i medijskim istupima… Sve su to aktivnosti koje Društvo arhitekata Dubrovnik godinama provodi, a recentno uspostavljena suradnja s Gradom Dubrovnikom, baš kao i izdavanje časopisa Mjera, uz sve ovo ranije navedeno imaju krucijalnu važnost i ulogu.

Objavljeno na portalu Vizkultura, 21. travnja 2021.

Tekst Morane Rozić i Saše Šimprage koji je donio istraživanje i popis realizacija arhitekta Davida Fincija u svijetu pronađite ovdje: https://vizkultura.hr/umro-je-arhitekt-pelegrina/

Intervju je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir i Mediteranske mreže modernizma.

Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze iz Zagreba.

Ostale intervjue nastale u sklopu suradnje projekta Motel Trogir i Vizkulture pročitajte ovdje: vizkultura.hr/pravo-na-stan-kao-glavni-izazov/ vizkultura.hr/moderna-arhitektura-maroka/ vizkultura.hr/africki-i-azijski-opusi-hrvatskih-arhitekata/ vizkultura.hr/intervju-ivan-prtenjak/ vizkultura.hr/intervju-emin-turki/ vizkultura.hr/hrvatski-arhitekt-u-juznoafrickoj-republici/ vizkultura.hr/stanje-je-alarmantno/ vizkultura.hr/arhitektura-u-skromnim-uvjetima/ https://vizkultura.hr/urbanizam-susreta-slobostina/ https://vizkultura.hr/intervju-borislav-doklestic/ https://vizkultura.hr/politika-je-omogucila-projekte/ https://vizkultura.hr/intervju-martina-ivanus/

https://vizkultura.hr/intervju-kana/

Projekt Motel Trogir u 2021. godini podržan je od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova.

2 notes · View notes