#MIRISE

[limetameta]

i just want y'all to know that your boi had the most fucked up day imaginable today and that it's honestly a miracle i'm alive. yet again cowardice wins out against infrequent but very much bi-monthly suicidal ideation. i might write a short story like one of those tumblr styled bullet point stories about my day if i see i need to talk about it lmao. fun fact: i have learnt how to fully disassemble and assemble my vacuum cleaner (not what the manual shows you, that shit only shows you how to change the vacuum bag, i'm talking full on i held the wires and motor in my hand, fuck custom pcs i can build a vacuum cleaner if i want to)

[ceruleanharley]

croatia really said no autumn for you, we going from saturday summer straight into monday winter

[zodijak]

🦋

ne pisem ti zato sto ti sve kazem

mislim da je to vrhunac poezije

bez naglih pokreta i skretanja

duzinom aleje ljubavi setam sad

u zraku se osjeti samo miris sudbine

mirise poput sampona kojim peres kosu

ti si moj dežaveku

ti si ona iz pjesme sto sam pisao

prije koju godinu koja se zvala

“Nisam te još upoznao”

Skoro godina od kako jesam,

minuta je tek prosla od realizacije

da si ti ono sto sam smatrao

nestvarnim u jednoj jedinoj

pjesmi koju sam napisao

iskljucivo vodjen svojom mastom

volim tvoje kose smedje oci

volim tvoje kovrce i kako padaju preko ramena

volim kako me tako njezno bice tako snazno grli

volim sve sto te cini tobom bas kakva jesi

s tobom nema forsiranja nicega

s tobom nema nikakvog srkleta

s tobom nema neugodne sutnje

ne mogu ni u najcrnjim mislima,

najkriticnije strane mog mozga

da nadjem nesto sto mi ne pase

znam da je reciprocno uzajamno

i svasta cu jos da ti kazem

dok jutro svane i opet te vidim

ako nastavim da tipkam oborit cu server

…

[agresivniileptir]

naci ces cvet sto po meni mirise

bice to cvet koji umire...

[gengar19]

Carobnjak je bila

u kosi je krila opojne mirise

[zauvjek-svoja]

Mozda ti i ne slutis

koliko volim tvoju trsavu glavu,

detinju glavu koja mirise na sapun

i penusavi aprilski vetar…

[jelenajt]

Ne moraš da čekaš proleće da se zaljubiš u nove mirise

[prica-koja-kraja-nema]

mirises na najdraze uspomene,

valjda se tako ljudi prepoznaju.

-nes

[pogledomdosrzi]

Ljubavni zastoj

Negdje između 44 glasovne

U kojima sam prepričavala naš prvi izlazak

I uporno govorila

"Joj jest mi bilo lijepo"

I priče gdje sam tebi objašnjavala

Kako si moja iz dubinskog pristaništa duše

Sigurna luka

Negdje između pomisli

Kako bi meni stajala tvoja jakna

Do nošenja tvoje trenerke na tjelesnom

Negdje između možda bi moglo da uspije

I ne dam da nam ne uspije

Dok sjedimo na podu tvoje garaže

Na starim kartonima

Razglabajući svašta nešto

Što samo ti zidovi će čut

I ni jedni drugi

Između jedne subote kad sam dala

Još jednu šansu ljubavi

Te neke daleko više sedmica naredne

Kad sam osjetila

Koliko sam se zapravo zaljubila

Nekad davno to je tako nemoguće djelovalo

A sad je tako realno

Sad je

Toliko opipljivo

U mom srcu kad poskoči svaki put

Čim te vidi u masi

U mojoj duši kad spava dječijim snom

Kao što nije smjelo ni sa kim drugim

U mom umu što se zanosi

I prenosi

Na neke nesagledive poljane

Kao kiša u ljetno predvečerje

Natapa zemlju i travu

Uzgaja raznoliko bilje

Podstiče opojne mirise

U mojim dlanovima

Što znaju da pripadaju nečemu

Tek onda kada miluju tvoju kožu

Šta ima strah da kvari

Kada počinje biće bez glasa da viče

Kako se opet zaljubilo

Prosto

Lako

Tačno jasno koliko je zapravo bilo suđeno

Da baš tada

Nadođe jedan čitav okean emocija

I ništa takvu zaljubljenost ne može opisati

Kamoli dočarati

Kada ljubav sjedi nekoliko centimetara

Ispred tebe

Raširenih ruku da možeš stati u naručje

Otkopčane košulje do pola

Da možeš naći skriveni putokaz

Kako bi se moglo pod kožu

Ljubavi zavući

I ljubav priča jezikom koji ne želim

Da iko drugi sem mene razumije

Govori mi riječi

Na način

Glasom

Tonom

Govori mi tako da se ne mogu odlučiti

Dal' da ga slušam

Upijam riječi njegove kao da su zadnje

Koje ću ikad moći čuti

Ili da ga gledam

Kao da ću istog trena zauvijek zažmiriti

Tako predivnog

Jao živote

Kako da dokučim rješenje

Ovoj muci

Kako da čujem i vidim istovremeno

Te mi ni malo ne pomogne

Kada osjetim njegove usne

Jer tada sve u životu prestaje

Što je ikad započelo mimo njega

Tada on nastaje

Opstaje onda kada je i miljama daleko

Ne znam šta se dešava oko mene

I ne želim da saznam

Zaista

Ruku na srce

Ni ne umijem

Da tada mislim i o čemu drugom

Kako da mislim

Kada na njegovim usnama

Razaznam sve i jednu zvijezdu

Što je ikad sijala u mojoj glavi

I ljubav mi kaže

Da ne bi zažalio kada ni jednu drugu

Ne bi dodirnuo do kraja života

I ljubav grlim

Milujem

Ne dam mu da mi se ispusti iz ruku

Ljubav i ja se smijemo

Kao da smo tek došli na svijet

I spoznali šta je biti sretan

Posebice zaljubljen

Šta da radim sa sobom

Onda kad mi kaže

Da izgledam kao da bih mogla biti

Majka njegove djece

Kako ću da postupim

Ako mi duša eksplodira od sreće

Ljubav mi i kad se svađamo

Jasno i glasno

Govori

Da se zaljubio

Da ne želi da ne izgubi

I ja plačem od olakšanja

Plačem od ljubavi

Sreće i straha

Plačem kao dijete malo

Jer ne želim ni ja

Da njega izgubim

Ne znam kako ćemo

Sa ovih naših

Šesnaest i sedamnaest godina

Kuda ćemo

Šta ćemo

Ali oboje smo oduvijek željeli

Od madraca i bez posteljine i daski započeti

I oboje smo zaljubljeni

Do ušiju

I preko njih

Te ne znam za njega

Ali ja znam

Da se moj dječiji

Tinejdžerski san

Obistinio

Toliko realno

Kao što i tvoje ruke na mene

A moje na tebe

Mirišu

[80s-reject]

s druge strane ulice stanuju djevojcice kojima kojima mirise kozaaa

(ne jer tu su tri lika sjede na plocniku preko puta moje ulice i cikaju-)

I OPET CES TETURATI UZ SMRDLJIV ZID NA ISKRIVLJENOJ CESMI OPRAT CES LICE SJEST NA PLOCNIK ZAPALIT CIGARU I GLEDATI NA DRUGU STRANU UUUULICE

[soulmatterss]

Na stolu ostavi mi cvet, da mi na tebe mirise.

[ziftarahologram252]

Tugo mirises na usne njene

[toskadosta]

poznajem svijet

gdje su neba plava

cvijece mirisljavo

i sladoledi sareni.

u tom svijetu gdje

ispod duge se ne prolazi

na pragu se ne sjedi

na propuhu se ne staje.

gdje je sreca protkana

u zagrljajima i poljupcima

i gdje je svaki problem

rijesen sa milim glasom

i slatkim rijecima majke.

u njemu vise ne zivim

od tog dana kada si otisla.

tog dana je postalo sve sivo,

cvijece vise ne mirise

duge vise, cini mi se, nikada nema.

slatke rijeci i mili glas mojoj mami nisu pomogli.

a, boga mi, od tada ni meni vise ne pomazu.

[belmasworld]

jednom sam probala iz srca da te izbrišem

al svako proljece na tebe mirise..

[listenanddie]

Poeziju će svi pisati

San je davna i zaboravljena istina

koju više niko ne ume da proveri

sada tuđina peva ko more i zabrinutost

istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže

sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti

cvet između pepela i mirisa

oni koji odbijaju da prežive ljubav

i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad

vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje

i zemlja koja ostaje verna smrti

jer svet ovaj suncu nije jedina briga

ali jednoga dana

tamo gde je bilo srce stajaće sunce

i neće biti u ljudskom govoru takvih reči

kojih će se pesma odreći

poeziju će svi pisati

istina će prisustvovati u svim rečima

na mestima gde je pesma najlepša

onaj koji je prvi zapevao povući će se

prepuštajući pesmu drugima

ja prihvatam veliku misao budućih poetika:

jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik

ja primam na sebe osudu propevale gomile:

KO NE UME DA SLUŠA PESMU SLUŠAĆE OLUJU

ali:

HOĆE LI SLOBODA UMETI DA PEVA

KAO ŠTO SU SUŽNJI PEVALI O NJOJ

B. Miljković