toskadosta

[toskadosta]

gdje cu sad, moja ruzo?

svako ko me zna

zna da su ove ideje

za mene sulude

da nikad nisam pozeljela otici

ostaviti ove kuce

ostaviti ulice koje mi sapucu uspomene

jer ja nikad nisam bila

ta koja odlazi

zelim da odem

u zemlju gdje sunce drugacije grije

gdje su lica nepoznata

da vidim kako izgleda svjetlo

kroz prozor nepoznatog "doma"

ja koja najvise cijenim svoje korijene

sada zelim da ih sadim

negdje drugdje

gdje tlo nije moje

gdje je to?

ne bih znala reci

jedino sto znam

je da u meni ima nesto sto mi govori

da trebam da idem

tiho poput sapata

ali polahko pocinje vristati

moram da odem

kad tad.

[toskadosta]

odustajem

ne dozvoljavam sebi

da krocim vec utabanim putem

i da ponavljam stare greske.

ljubav nije tezina

koju trebam da nosim sama

dok most izmedju nas

puca pod pritiskom tisine.

ali vec sam stajala na srusenim mostovima

i od tada znam

da ljubav nije vrt

u kojem samo ja sadim sjeme.

ne mogu da cvjetam

ondje gdje nisam zalijevana.

[toskadosta]

Isječak iz dnevnika

Ostarila sam nekoliko godina jutros između pola dva i dva. Više se ne sjećam same sebe. Koliko god se trudih, ta djevojčica ili djevojka ili žena u ogledalu mi više nije poznata. Čemu je vrijeme tome je i vakat, kako kažu. Eh da znaš, sanjala sam te tu noć. Stvarno si bio pogan i zao, baš onakav kakav si mi se svidio. A ne mogoh da ti kažem da se odmakneš od mene. Malo me bilo sramota ali mi se svidjelo što si tu. Ne smijem to naglas reći jer me strah da bi postalo stvarnost. A uostalom, šta ćeš ti koji vrag u mojim snovima?! Ne bih vjerovala da bi mi ikad smetalo kad me neko hvali ali kako mi je samo zasmetalo kad su te riječi izašle iz tvojih usta. Sve u svemu, molim te ne pojavljuj se više u mojim snovima.

Nemam ništa više da ti kažem.

[toskadosta]

iznova i iznova

se vracam na pocetak

neko me vuce nazad

ne da mi da idem tamo gdje mi srce zeli

Bog mi je svjedok

koliko zelim da se otrgnem

i krenem ka sreci

i toplom zagrljaju

zasto mi je tako tesko

potrcati?

[toskadosta]

burnout

mozda sve ovo sto mi je na tanjiru

koristim kao izgovor

da se ne suocim sa stvarnoscu zivota

pa se prejedem

i patim nakon svega

kazem da je sve to za necije dobro

cije tacno nisam sigurna

moje ocito nije

moram uspjeti pod svaku cijenu

a ko uspijeva za mene?

[toskadosta]

vrijeme istice

mozda je ovo sve moja karma

za svaku bezobraznu rijec

hladan pogled

i jedno "do mene je".

mozda mi Bog vraca

svu bol koju sam

drugima nanijela

iako nije bila bez razloga.

vjerujem u karmu

kako u losu

tako i u dobru.

vrijeme je da me dobra karma

napokon posjeti.

ne znam koliko dugo

mogu ovako izdrzati.

[toskadosta]

postojis li?

negdje u nekom alternativnom univerzumu

mi se razumijemo.

oko nas cvjetaju ruze i lale

i sve je isto kao na pocetku.

zivimo u utopiji

u kojoj me uzmes za ruku i kazes

"ponosan sam na tebe"

i kupujes mi bukete

bas onakve kakve ja volim.

negdje u nekom alternativnom univerzumu

ti i ja pijemo kafu na sred carsije

i volimo se

i razumijemo se

i nismo suprotnost jedno drugome.

negdje u nekom alternativnom univerzumu

ti mene postujes

i podrzavas u svemu sto radim

i razumijes sve sto mislim.

negdje u nekom alternativnom univerzumu

ti i ja smo mi

i mastamo o buducnosti

plasimo se svega sto nas ceka.

i negdje tamo daleko

iza rijeka i planina

ti mene volis

onako kako zasluzujem.

[toskadosta]

sta je to sa starim ranama

da bole vise nego ove nove?

je li zbog ideje da od njih

nikada ne mozes pobjeci?

zbog cinjenice da sto duze povrce

ostavis van frizidera

to se vise i pokvari?

ili ipak do toga

sto se ne izlijecis

pa ih iznova i iznova otvaras?

(boljet ces me

zauvijek

vise nego

ijedan novi.)

[toskadosta]

Aurori

Lagano tapkamo u slovima i tražimo se u stihovima,

kao da će stihovi jedno drugom pisani hraniti nam duše,

lopovi vremena su odnijeli dvije godine,

ali nisu dovoljno vješti da nam hemiju maznu

mogu zamisliti naš prvi susret

i drugi i treći i dvjesto osamdeset sedmi,

ako ti predstavlja sreću moja sreća

pomoćeš mi da galopiramo do tih štafeta

vividno se prisjećam piksela tvojih kovrči,

navodno su sad nekih svjetlijih nijansi

dušo, ti ni ne znaš da ja volim taj nur

svjetonazori su nam sad bliži nego prije,

pa nemamo razloga za prepirke glupe

ko su likovi na koje si trošila riječi,

neću da znam detalje o njima

neću da ponavljaš takvu grešku,

pa hoću da sa mnom u mislima

novi pravac u igri riječi krojiš

ne voliš hurme, to mi je ironija

kako slatko da ne voli slatko

diplomatija ti je nova branša,

pa po normama i krajnje diplomatski

sazivam pregovore o našoj budućnosti

ponesi olovku, a ja ću papire

makar i ne došlo do dogovora

dobar mi je izgovor da te vidim

🍉

[toskadosta]

ne zatvaraju se rane vremenom,

i neka mi niko to ne govori vise!

one rade ono sto zele i

ljute se ako ih pokusas silom zatvoriti.

sa njima hodas kao po tankom ledu.

otvori ih kafic u koji si prije isla

miris koji si prije mirisala

oci koje si prije gledala

i covjek kojeg si prije voljela.

[toskadosta]

poznajem svijet

gdje su neba plava

cvijece mirisljavo

i sladoledi sareni.

u tom svijetu gdje

ispod duge se ne prolazi

na pragu se ne sjedi

na propuhu se ne staje.

gdje je sreca protkana

u zagrljajima i poljupcima

i gdje je svaki problem

rijesen sa milim glasom

i slatkim rijecima majke.

u njemu vise ne zivim

od tog dana kada si otisla.

tog dana je postalo sve sivo,

cvijece vise ne mirise

duge vise, cini mi se, nikada nema.

slatke rijeci i mili glas mojoj mami nisu pomogli.

a, boga mi, od tada ni meni vise ne pomazu.

[toskadosta]

zasto mu se ne bi vise nikad vratila?

da sam trebala da ostanem tu onda nikada ne bih ni otisla

[toskadosta]

"Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom zbog mene.

Ali, neka ti je prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu, dali su ti je, ne pitajući, došao si na red kad drugih, boljih, više nije bilo. Allahemanet, čovječe kao i svi ostali, koji čine zlo ali ga ne mišljaju. Od onih drugih, koji zlo smišljaju i određuju, neka Bog sačuva i tebe i mene."

[toskadosta]

netko

da mu zaspiš na ramenu kada si umorna

[toskadosta]

zivotarim

proslost mi nedostaje,

ali moje mjesto vise nije tamo.

moj najdrazi kolac vise nije boem

prijatelje s kojima sam se uvijek druzila

vise i ne vidjam.

da se sutra probudim

i dozivim to da opet imam 19 godina

ne bih znala kako da se ponasam.

moje mjesto vise nije tamo.

[toskadosta]

voljela bih da ga upoznam ponovo

sada kada znam ko sam

voljela bih da ga upoznam sada kada

ga ne bih davila i gusila

samom sobom.

ili vise bih voljela

da on mene upozna ponovo

sada kada sam bolja osoba.

sada kada mi je istinski zao

sada kada ja njega znam

a on mene ne.

[toskadosta]

Nazovi nekog osim švalera

Sabur me čuva da ne polomim sve oko sebe,

iako danima već u meni bijes ključa

da te nadjem gdje god sakrivena bila

i na tvom mikrofonu ti izrecitujem

ono od čega bi ti krv iz ušiju potekla

ali hvala Bogu imam sabura,

pa ni krv iz ušiju neće da poteče,

a moje suze su svakako samo figurativne

znam da ću ti ostati neispunjena želja

i neostvareni dodir,

tebi, razmaženoj princezi kojoj su se sve želje uvijek ispunjavale

i dok grliš tamo nekog,

a meni komponuješ i pišeš

možda sa dupetom možeš na dvije stolice

ali sa srcem se to ne radi

i zato me nema više

jer znam više nego što misliš da znam