toskadosta

[toskadosta]

izvini

Nisam fer a nisam vala i neka

Iznova pravim greske i nestajem na neko vrijeme

Nekad kratko nekad dugo

Pa koga drugog da krivim

Nego samu sebe

Ne znam vise ni sta radim

Ne znam kome da se okrenem

I sta da ti kazem u ovim pjesmama

A nisi zasluzio da odem bez traga

Mada nemam odakle ni otici.

Al vazda imas neki dio mene

Sazet je u tvojim poemama

Znas li da dobijem svaku misao prva?

Znas li koliko se lose osjecam

Sto ne mogu bas da ti pruzim ono sto si zamislio?

Uvijek mi poeme o tebi budu najduze

Hoces li razumjeti da je ova o tebi?

Moram li opet da kucam

Tvoje ime na nekim drugim alfabetima

Ili mozda morsevom kodu

Ili ces procitati i shvatiti o cemu se radi?

Nisam vise ni sigurna da li me citas kao prije

Nabra se ovih mojih rijeci kao pjena u moru

A opet sustina izgleda da nestaje

Hocu da kazem,

Izvini.

Sramota me da to kazem po ko zna koji put

Pa se nadam da ces to vidjeti

Kroz ove malene stihove

O jednom malenom tebi

Negdje daleko od mene

I negdje daleko od moje sramote.

Izvini.

[toskadosta]

vrijeme istice

mozda je ovo sve moja karma

za svaku bezobraznu rijec

hladan pogled

i jedno "do mene je".

mozda mi Bog vraca

svu bol koju sam

drugima nanijela

iako nije bila bez razloga.

vjerujem u karmu

kako u losu

tako i u dobru.

vrijeme je da me dobra karma

napokon posjeti.

ne znam koliko dugo

mogu ovako izdrzati.

[toskadosta]

postojis li?

negdje u nekom alternativnom univerzumu

mi se razumijemo.

oko nas cvjetaju ruze i lale

i sve je isto kao na pocetku.

zivimo u utopiji

u kojoj me uzmes za ruku i kazes

"ponosan sam na tebe"

i kupujes mi bukete

bas onakve kakve ja volim.

negdje u nekom alternativnom univerzumu

ti i ja pijemo kafu na sred carsije

i volimo se

i razumijemo se

i nismo suprotnost jedno drugome.

negdje u nekom alternativnom univerzumu

ti mene postujes

i podrzavas u svemu sto radim

i razumijes sve sto mislim.

negdje u nekom alternativnom univerzumu

ti i ja smo mi

i mastamo o buducnosti

plasimo se svega sto nas ceka.

i negdje tamo daleko

iza rijeka i planina

ti mene volis

onako kako zasluzujem.

[toskadosta]

sta je to sa starim ranama

da bole vise nego ove nove?

je li zbog ideje da od njih

nikada ne mozes pobjeci?

zbog cinjenice da sto duze povrce

ostavis van frizidera

to se vise i pokvari?

ili ipak do toga

sto se ne izlijecis

pa ih iznova i iznova otvaras?

(boljet ces me

zauvijek

vise nego

ijedan novi.)

[toskadosta]

Aurori

Lagano tapkamo u slovima i tražimo se u stihovima,

kao da će stihovi jedno drugom pisani hraniti nam duše,

lopovi vremena su odnijeli dvije godine,

ali nisu dovoljno vješti da nam hemiju maznu

mogu zamisliti naš prvi susret

i drugi i treći i dvjesto osamdeset sedmi,

ako ti predstavlja sreću moja sreća

pomoćeš mi da galopiramo do tih štafeta

vividno se prisjećam piksela tvojih kovrči,

navodno su sad nekih svjetlijih nijansi

dušo, ti ni ne znaš da ja volim taj nur

svjetonazori su nam sad bliži nego prije,

pa nemamo razloga za prepirke glupe

ko su likovi na koje si trošila riječi,

neću da znam detalje o njima

neću da ponavljaš takvu grešku,

pa hoću da sa mnom u mislima

novi pravac u igri riječi krojiš

ne voliš hurme, to mi je ironija

kako slatko da ne voli slatko

diplomatija ti je nova branša,

pa po normama i krajnje diplomatski

sazivam pregovore o našoj budućnosti

ponesi olovku, a ja ću papire

makar i ne došlo do dogovora

dobar mi je izgovor da te vidim

🍉

[toskadosta]

зодијакu

drago mi je da si bolje

i da te tmine proslosti vise ne ganjaju

covjek si i svaki covjek malo posustane

a zivot nije linearan

i nadam se da se ne krivis

za bilo sta sto ti se dogodilo

tako je određeno

a On najbolje zna

a ti znas

koliko mi tvoje misli znace

znas da zbog tebe pisem

i znas koliko te hvalisam

pitam se

da li tvoje muze

znaju koliko lijepo pises o njima

i da li te i one hvalisaju

ili sebe hvalisaju?

da li znaju koliko si njihovo postojanje

protkao stihovima

koje samo ti razumijes?

slatkorjecivi covjece

znas kako da se rijecima otopis

u misli svakog insana

pa tako i u moje

i vazda kad ti stihove citam

zamisljam svjetove

i univerzume

o kojima ne znam nista

a ipak znam sve

bar onoliko koliko dozvolis

izbij sve stihove

neka bude onako kako ti kazes

i neka bude samo dobro

nadam se da ce ti u zivotu

samo lijepe lale cvjetati

da ces da budes sretan zauvijek

da ces i kad posustanes

ustati na noge

jer znas da On sve radi sa razlogom

i znas da On iskusava

samo onog koga voli

saburom i srecom kroz zivot

to je sve sto ti zelim

i da nakon sto obidjes krug

po mislima svojih fanova

vratis se sebi

a sebi si najbitniji

ne izdaj ono

za sta se zalazes

ne daj obraz

ne daj srecu

ne daj iman

ne daj ono sto te cini tobom

znas vrlo dobro

[toskadosta]

ne zatvaraju se rane vremenom,

i neka mi niko to ne govori vise!

one rade ono sto zele i

ljute se ako ih pokusas silom zatvoriti.

sa njima hodas kao po tankom ledu.

otvori ih kafic u koji si prije isla

miris koji si prije mirisala

oci koje si prije gledala

i covjek kojeg si prije voljela.

[toskadosta]

poznajem svijet

gdje su neba plava

cvijece mirisljavo

i sladoledi sareni.

u tom svijetu gdje

ispod duge se ne prolazi

na pragu se ne sjedi

na propuhu se ne staje.

gdje je sreca protkana

u zagrljajima i poljupcima

i gdje je svaki problem

rijesen sa milim glasom

i slatkim rijecima majke.

u njemu vise ne zivim

od tog dana kada si otisla.

tog dana je postalo sve sivo,

cvijece vise ne mirise

duge vise, cini mi se, nikada nema.

slatke rijeci i mili glas mojoj mami nisu pomogli.

a, boga mi, od tada ni meni vise ne pomazu.

[toskadosta]

zasto mu se ne bi vise nikad vratila?

da sam trebala da ostanem tu onda nikada ne bih ni otisla

[toskadosta]

"Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom zbog mene.

Ali, neka ti je prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu, dali su ti je, ne pitajući, došao si na red kad drugih, boljih, više nije bilo. Allahemanet, čovječe kao i svi ostali, koji čine zlo ali ga ne mišljaju. Od onih drugih, koji zlo smišljaju i određuju, neka Bog sačuva i tebe i mene."

[toskadosta]

netko

da mu zaspiš na ramenu kada si umorna

[toskadosta]

zivotarim

proslost mi nedostaje,

ali moje mjesto vise nije tamo.

moj najdrazi kolac vise nije boem

prijatelje s kojima sam se uvijek druzila

vise i ne vidjam.

da se sutra probudim

i dozivim to da opet imam 19 godina

ne bih znala kako da se ponasam.

moje mjesto vise nije tamo.

[toskadosta]

voljela bih da ga upoznam ponovo

sada kada znam ko sam

voljela bih da ga upoznam sada kada

ga ne bih davila i gusila

samom sobom.

ili vise bih voljela

da on mene upozna ponovo

sada kada sam bolja osoba.

sada kada mi je istinski zao

sada kada ja njega znam

a on mene ne.

[toskadosta]

Nazovi nekog osim švalera

Sabur me čuva da ne polomim sve oko sebe,

iako danima već u meni bijes ključa

da te nadjem gdje god sakrivena bila

i na tvom mikrofonu ti izrecitujem

ono od čega bi ti krv iz ušiju potekla

ali hvala Bogu imam sabura,

pa ni krv iz ušiju neće da poteče,

a moje suze su svakako samo figurativne

znam da ću ti ostati neispunjena želja

i neostvareni dodir,

tebi, razmaženoj princezi kojoj su se sve želje uvijek ispunjavale

i dok grliš tamo nekog,

a meni komponuješ i pišeš

možda sa dupetom možeš na dvije stolice

ali sa srcem se to ne radi

i zato me nema više

jer znam više nego što misliš da znam

[toskadosta]

da znas

ja sam sada bolja da znas

ne pijem vise

ne tugujem vise

da znas i da nemam nijedan ispit za septembar!

ja sam sada sretnija da znas

ja sada imam pet prijatelja

i ne izlazim vise kao prije

sada vise volim prirodu da znas

i planinarim

i idem na piknike

i cijenim sve oko sebe puno vise

ja sebe sada puno vise volim da znas.

nikad vise se ne bih tebi vratila

i nikad vise ne bih iste stvari trpila

i nikad za nikad neces vise da vidis staru ja

da znas.

[toskadosta]

Sve ti se vrati.

I ona noć kada si nekog na kiši ostavio,

i onda kada si neka vrata zalupio,

i ona koja si ostavio odškrinuta.

I kada si presjedio do jutra, čekajući nekog ko je obećao doći, pa nije došao,

i srce koje si nosio na dlanu.

Sve ti se vrati.

[toskadosta]

Navike

Znaš

Promenio sam svoje navike

Počeo sam da pijem gorku kafu

Bez trunke šećera

Više se ne šalim kako mi je život gorak pa barem da mi kafa bude slatka

Nema više toga

A znaš i sama koliko sam uživao u toj prvoj jutarnjoj kafi

Čak je više ni ne pijem ujutru

Pijem je negde između 12 i 13

Kako kad

Nekad je popijem tek popodne

A opet uživam u njoj svim srcem

Odrekao sam se i nekih svojih loših navika

Koje mi možda i nisu toliko štetile na prvi pogled

Ali su mi na duže staze

Trovale i zagađivale um

I telo

Odrekao sam se mnogih stvari

Pa zašto onda na kraju misliš

Da ne mogu protiv svog srca

I zašto misliš

Da se ne mogu odreći tebe?

~ D.K.